Претражи овај блог

понедељак, 28. јун 2010.

RE: Tadic : Srbi da dograde svoj identitet

 

From: Dobrosav Nikodinovic
Sent: Monday, June 28, 2010 6:29 PM

 

Ulaskom u EU Srbi gube identitet. Usvajajuci zapadnjacku subkulturu Srbi su vec ostetili svoj nacionalni identitet i veoma oslabili patriotska osecanja. 

Tadic je covek nekonzistentnog nacionalno identiteta. Ne zna se ni ko je ni sta je.
On najmanje ima pravo da prica o srpskom nacionalnom identitetu. On nema pojma sta je to Vidovdan, niti ga on intimno prozivljava. Danas  je bio na stranackoj slavi Vuka Draskovica umesto da je slavio - praznovao Vidovdan! Njemu je preca vlast od Srbije. Kakav Vidovdan i Tadic! Sto nije otisao na Gazimestan, u Gracanicu ili bar u Krusevac. On je veliki folirant i velika srpska stetocina.

Sest godina ga molimo da nam pomogne da podignemo spomenik Stefanu Nemanji u Novom Pazaru, a on cuti na nase brojne molbe i zahteve samo da  se ne bi zamerio Rasimu Ljajicu i Sulju Ugljaninu. Mozda on nema pojma ko je Stefan Nemanja. Da ista zna ne bi organizovao prosslavu Dana drzavnosti Srbije u Oeascu, skratio srpsku istoriju za 600 godina i cak poslao Rasima Ljajica da bude glavni govornik na proslavi u Orascu! Kad je Velja Ilic rekao u Skupstini da je to sramota za Srbiju razbili su mu glavu i jedva je ostao ziv- subduralni hematom koji je morao hitno da se operise otvaranjem lobanje. Kad Srbija ne bi imala unutrasnjih neprijatelja Tadic nikada ne bi bio ovo sto jeste. Zato drzi oko sebe muslimane, i ostalu petu kolonu. Zukorlic mu otvoreno preti,a on mu ne sme nista. Klanja se u Srebrenici, naterao je Skupstinu da donese Deklaraciju o genocidu u Srebrenici, a srskim zrtvama ni reci, Turci mu se polako a sigurno infiltriraju u Srbiju, on potpisuje Istambulsku deklaraciju koja je protiv Republike Srpske, a protivi se podizanju spomeniku OCU SRBIJE - STEFANU NEMANJI. Razorio je zemlju, dozvolio da buja kriminal i korupcija u Srbiji, unistio je pravosudje, na sve strane i kurta i murta otvaraju univerzitete, a on se ceslja. Ma to je jedna velika crnogorska nistarija, ako je uopste normalan. Jer ovolika steta koja je nastala za vreme njegove vladavine govori da zemlju vodi velika stetocina, prava srpska stetocina.

E pa najnoviji crni vic na racun njegove vladavine: Srbija je ekoloski najcistija zemlja u Evropi jer smo unistili i tesku i laku industriju.

 



http://www.pressonl ine.rs/sr/ vesti/vesti_ dana/story/ 123485/Srbi+ da+dograde+ svoj+identitet. html

NOVI SAD 28. 06. 2010

TANJUG

Srbi da dograde svoj identitet

Predsednik Srbije Boris Tadić poželeo je gradjanima Srbije srećan
Vidovdan, ističući da je taj praznik slava srpskog identiteta, ali i
poručivši da će Srbi u budućnosti morati da dogradjuju svoj identitet
tako što će više da rade i pokažu više discipline i prilježnosti

Predsednik Srbije Boris Tadić
poželeo je gradjanima Srbije srećan Vidovdan, ističući
da je taj praznik slava srpskog identiteta, ali i poručivši
da će Srbi u budućnosti morati da dogradjuju svoj identitet tako
što će više da rade i pokažu više discipline i prilježnosti.

"Danas svi naši sunarodnici obeležavaju ovaj dan kako i priliči
vekovima. Nije vreme za velike govore već za velika dela, i treba
angažovati sve državne i nacionalne potencijale kako bi se ostvarila ta
velika dela, a najveći zadatak je uvesti Srbiju u
EU", izjavio je Tadić na obeležavanju slave Srpskog pokreta
obnove u Novom Sadu.

Prema njegovim rečima, Srbija je za sobom ostavila 90-te godine, i danas
je demokratsko društvo na koje njeni gradjani mogu biti ponosni, ali i
dalje ima prostora za unapredjivanje institucija i demokratije.

"Verujem da ćemo za nekoliko godina moći da se nadjemo i kažemo da smo
naš posao završili, da će Srbija biti članica EU. Ponekad sa EU lomimo
koplja, ponekad nismo zadovoljni kako mi radimo, ponekad nismo
zadovoljni kako nas EU prihvata, ali uveren sam da ćemo na kraju
ostvariti taj naš veliki cilj", rekao je Tadić.

Predsednik Tadić je rekao da će Srbija u EU ući sa sopstvenim
identitetom, ali da će, kao i do sada, poštovati identitet drugih."Ne
možemo da odustanemo od poštovanja našeg identiteta i zato je
obeležavanje Vidovdana deo naše tradicije i deo našeg identiteta u
budućnosti", zaključio je Tadić.

 

POGLED IZ RUSIJE: ŠTA VIDOVDAN ZNAČI SRBIMA

POGLED IZ RUSIJE: ŠTA VIDOVDAN ZNAČI SRBIMA

ponedeljak, 28 jun 2010 11:43 Aleksandar MEZJAJEV

 

Šta je to danas sa tobom, zemaljska Srbijo? Ti si ponižena i zgažena. Međutim, Nebeska Srbija je živa i obasjava ljudske duše svojim neprolaznim svetlom. Srpski Vidovdan – to je i veliki praznik i Dan sećanja na srpske heroje


U životu Srba Vidovdan zauzima aposlutno posebno mesto. Taj praznik obeležava se u Srbiji od nezapamćenih vremena, a od 1389. godine on je poprimio i mističnu dubinu. Toga su dana Srbi beležili velike pobede i doživljavali velike katastrofe. Srpska vojska kneza Lazara 28. juna 1389. godine doživela je poraz u bici sa Turcima. Taj poraz je doveo do gubitka nezavisnosti Srbije u narednih skoro pet stotina godina. Međutim, Kosovska bitka zadugo je zadržala dalji prodor Turaka u Evropu. Prema predanju, u noći uoči bitke knezu Lazaru javio se anđeo i upitao ga: „Care Lazo, čestito koleno, kome ćeš se privoleti carstvu? Ili voliš carstvu nebeskome, ili voliš carstvu zemaljskome?" Lazar je na to odgovorio: „Zemaljsko je zamaleno carstvo, a nebesko uvek i doveka".

POČECI RATOVA
Upravo je toga dana, 28. juna 1914. godine Gavrilo Princip ubio nadvojvodu Austrije Franca Ferdinanda. Tog dana je 1921. godine usvojen Ustav Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Tog dana je 1989. godine (na 600-godišnjicu pobede na Kosovu Polju) predsednik Srbije Slobodan Milošević održao svoj čuveni govor na Gazimestanu. Taj govor je, s jedne strane, poslužio kao povod za pokretanje optužnice protiv njega od strane Međunarodnog tribunala za bivšu Jugoslaviju (MTBJ), i čak prezentovan kao „materijalni dokaz" u sudskom procesu, a sa druge – pretvoren u oruđe borbe protiv samog Tribunala i postao dokaz falsifikovanja istorije od strane struktura MTBJ.

Upravo je tog dana 1990. godine lider hrvatskih neofašista Franjo Tuđman objavio ukidanje člana ustava Hrvatske, kojim je srpskom narodu bio garantovan „konstitutivni" (državotvorni) status, što je označilo i početak novog genocida Hrvata protiv Srba. Upravo je toga dana 1991. godine na zasedanju parlamenta Slovenije (tada još jedne od republika SFRJ) proglašena takozvana nezavisnost. Jedinice Jugoslovenske narodne armije 27. juna počele su operaciju stavljanja pod kontrolu granica Slovenije, a 28. juna počeo je napad slovenačke vojske na jedinice Jugoslovenske narodne armije. Taj dan se može smatrati i početkom građanskog rata u Jugoslaviji, koji se potom preneo na Hrvastku i Bosnu i Hercegovinu.

Upravo su toga dana 2001. godine „demokrate" Srbije, na čelu sa Zoranom Đinđićem, koji su izvršili državni prevrat, podlo „izručili" predsednika Slobodana Miloševića Hagu. U stvari, izručenjem ili ekstradicijom, ne navode se bilo koji, već jedino zakonski, tojest, sprovedeni uz poštovanje ukupne pravne procedure akti predaje lica iz jedne u drugu državu. U slučaju sa „izručenjem" Miloševića izvršeno je krivično delo, koje se kvalifikuje kao „kidnapovanje čoveka". Ustavni sud Jugoslavije je tako i odlučio da je „izručenje" Miloševića bilo nezakonito.

Na Vidovdan 2001. godine Slobodan Milošević  je otpremljen u Hag. Prema izveštaju lista „Glas", pre nego što se uspeo stepeništem u avion, on je upitao one koji ga šalju u Međunarodni tribunal za bivšu Jugoslaviju: „Znate li vi da je danas Vidovdan?"

MILOŠEVIĆEVO IZRUČENJE Evo kako opisuje izdajničko „izručenje" Miloševića bivši glavni tužilac MTBJ Karla del Ponte. „Oko 7 časova uveče vlada se oglasila javnom izjavom da se Milošević predaje u ruke MTBJ. (...) Oko 10 časova uveče njemu su stavljene lisice i naređeno mu je da ćuti. Miloševića su ukrcali u transportni avion S-130. (...) Tamo su ga premestili na holandski helikopter i dopremili na sletnu pistu na teritoriji zatvora u Ševeningenu, gde mu je bilo suđeno da ostane do same smrti. (...) Ja sam dobijala čestitke iz svih krajeva sveta. Najprijatnije od svega bilo je čuti glas Zorana Đinđića i drugih građana Srbije. (...) Na konferenciji zemalja donatora, koja je počela u Briselu sutradan po izručenju Miloševića (...), Jugoslavija je dobila 1,3 milijarde dolara". 1)

Tužilaštvo MTBJ je iskoristilo govor Slobodana Miloševića na Gazimestanu na Kosovu Polju pred ogromnim skupom od preko milion ljudi kao dokaz predumišljaja za početak rata. A te njegove reči („Niko ne sme da vas bije!", „Čekaju nas bitke!") pozivale su na borbu protiv agresivnog nacionalizma, protiv podele naroda Jugoslavije! Saslušajmo o čemu je to govorio Slobodan Milošević na Vidovdan 1989. godine. „Nigde na zemlji naše otadžbine nemaju smisla takve reči, posvećene slozi, kao ovde, na zemlji Kosova Polja, koje je simbol nesloge i izdaje. U pamćenju srpskog naroda ta podela bila je odlučujući faktor gubljenja bitke i zla sudbina, koja je pratila Srbiju čitavih pet vekova. (...) Narod je doživeo svoju podelu kao najveću nesreću i zato je obaveza naroda u tome da je sam ukloni i zaštiti sebe u budućnosti od poraza. (...) Šest vekova kasnije mi se danas opet nalazimo u bitkama i pred novim bitkama! U Srbiji nikada nisu živeli samo Srbi. Danas je u njoj još više, nego pre, predstavnika drugih naroda. To nije mana Srbije. Iskreno verujem da je to njena prednost". 2)

Šta je to danas sa tobom, zemaljska Srbijo? Ti si ponižena i zgažena. Međutim, Nebeska Srbija je živa i obasjava ljudske duše svojim neprolaznim svetlom. Srpski Vidovdan – to je i veliki praznik i Dan sećanja na srpske heroje. Odajmo i mi, Rusi, priznanje srpskim herojima koji su živote dali za Nebesku Srbiju.


  1. Del Ponte K. Lov. Ja i ratni zločinci. M., Eksmo, 2008. S.199-201
  2. Celoviti govor S. Miloševića na Gazimestanu (na engleskom jeziku) vidi: http://www.slobodan-milosevic.org/spch-kosovo1989.htm. Prevod A. Mezjajeva.


http://fondsk.ru/


Prevod: R.D.

http://standard.rs/vesti/40-kultura/4856-pogled-iz-rusije-ta-vidovdan-znai-srbima-.html

недеља, 27. јун 2010.

Branko Dragaš: Fiks

Fiks

subota, 26 jun 2010 15:58 Branko Dragaš Tekstovi i kolumne

Description: El. poštaDescription: ŠtampaDescription: PDF

Piše: Branko Dragaš

KURS - Narkomani na vlasti su od početka godine prodali 1,2 milijarde evra da bi odbranili precenjeni dinar. Prema zvaničnim podacima od oktobra meseca 2009. prodato je 2,8 milijardi evra. Kurs se nije odbranio. Dinar konstantno gubi vrednost. Brane nešto što se ne može odbraniti. Brane precenjeni dinar suludo trošeći dragocene devize. Namerno ne biraju guvernera da bi završili špekulaciju. I ništa. Niko se ne buni. Građani očekuju da se nešto samo od sebe desi. A neće se desiti. Niko nama neće da donese slobodu od unutrašnjih okupatora... Moramo sami da se izborimo i oslobodimo od tlačitelja. Što pre to uradimo, prećemo otpočeti spas države i naroda.

Šta je moglo da se uradi za potrošenih 2,8 milijardi evra? Ako za otvaranje jednog radnog mesta treba 4.000 evra, onda je lako izračunati da smo mogli da zaposlimo 700.000 ljudi. Kojih? Evo predloga, mogli smo smanjiti broj onih koji primaju platu sa budžeta. Umesto da 500.000 ljudi svakog meseca prazne budžet, mogli smo da kompjuterizujemo državnu upravu i da 300.000 ljudi zaposlimo na novim poslovima da pune budžet. Ostaje nam još 400.000 ljudi koje bismo zaposlili sa biroa za nezaposlene i tako smanjili opštu nezaposlenost. Zašto to nismo uradili? Zato što ljudi koji su na vlasti ništa ne znaju o ekonomiji. I opasni su po društvo.

KORIDOR - Narkomani na vlasti nameravaju da prodaju uspešan Telekom da bi gradili koridore. Na kojima je saobraćaj iz dana u dan sve ređi. Stranci neće da plaćaju najskuplje i najgore puteve. U Sloveniji za sedam dana putovanja plaćate vinjetu 15 evra. Od Beograda do Niša povratna tura je 15 evra, na autoputu koji je u raspadu. Severni Koridor 10 se gradi pod sumnjivim okolnostima. Tender je osporen. Na tabli na autoputu koji to nije piše da odgovornog projektanta - nema, odgovornog izvođaća radova - nema, nadzornog organa - nema, odobrenja za izgradnju - nema, početak radova - nije određen, vreme izvođenja radova - nije naznačeno.

Neverovatno! Kao da smo u nekoj divljoj zemlji koja nema zakone, samo obesne vlastodršce. Tako je prekršen Zakon o planiranju i izgradnji u zemlji koja se kandiduje za ulazak u EU. Grade evropski koridor bez građevinske dozvole i bez projektne dokumentacije. Promenili su prošle godine i kaznene odredbe. Prema članu 149 Zakona bile su predviđene zakonske kazne za krivično delo - gradnja bez građevinske dozvole i glavnog projekta. Kazne su bile za izvođača radova do jedne godine, a za investitora i odgovorno lice kazna zatvora do tri godine.

Investitor je Vlada Republike Srbije, Ministarstvo za infrastrukturu. To znači da bi po prošlogodišnjem zakonu Mrkonjić dobio zatvor do tri godine. Toga u novom zakonu više nema. Pljačka je unapred bila pripremljena. Kako je onda određena cena na tenderu, ako nema glavnog projekta? Šta, u stvari, plaćaju poreski obveznici? Vrhunac apsurda je novinarska vest da jedan od izvođača krade pesak u opštini Kanjiža. Neki kradu, a neki i kraduckaju.

MOST - Narkotizovani predsednik države, opijen sopstvenim izgledom i neograničenom ličnom vlašču, prvo je svoje prijatelje i finansijere tajkune optužio da su nepristojno bogati, a onda ih je, videvši da su oni ljuti, pozvao da kupe svoj legitimitet tako što će sagraditi most. Vrlo interesantan predlog predsednika države. Nismo znali da se u demokratiji kupuju legitimiteti. U ličnom režimu je to moguće.

Pošto ste se nepristojno obogatili u vreme vladavine nepristojnog predsednika države, onda jedini način da postanete pristojni jeste da sagradite most. Predsednik nije rekao gde da se sagradi most i kakav most. No, tajkuni su kupili po nekoliko novih platana u Bulevaru, a možda će sagraditi most na nekom potočiću kod sebe u zavičaju. Time će forma biti ispunjena. Predsednik će biti zadovoljan. Najvažnija je formalna demokratija za naš formalan put u EU, koja se raspada pod budžetskim deficitima, štampanim evrima i lažnim, falsifikovanim statističkim izveštajima.

GUVERNER - Novinari su saznali da je kandidat za novog guvernera i Milka Forcan. Sve je moguće u ličnom režimu Borisa Tadića. Ona je, prema mišljenju većine muškaraca, lepa žena. I Boris Tadić je, prema mišljenju većine žena, zgodan muškarac. I kao takav je postao glavni čovek za odbranu države i ministar za telekomunikacije. Šta je BT znao o odbrani i telekomunikacijama? Kakve to veze ima?! On je zgodan čovek, prema mišljenju većine žena, pa ima sve što mu treba da bude nešto u vlasti. Šta će biti, to više nije ni važno. On se ionako ništa nije ni pitao. Dakle, po istom kriterijumu i MF može da bude guverner. Ona se neće mešati u svoj posao, ali može lepotom, prema mišljenju većine muškaraca, da nas predstavlja u svetu. I tako se demokratija svela na sprdanje sa institucijama i građanima. Ko je kriv? Građani! Zašto trpite i ćutite? Zašto ne izađete na ulice i srušite režim? Čega se bojite? Ne možete više ništa da izgubite. Sramota je da gunđate i ogovarate, ali uporno glasate za svoje tlačitelje.

IMOVINA - Da li se sećate pod kojim sloganom je krenula privatizacija? Podsetiću vas - početak za imetak! Prvi ministar za privatizaciju i rasprodaju je bio - Aleksandar Vlahović. Epilog - privatizacija je propala, rasprodata je i uništena srpska privreda, ali je Vlahović postao bogat čovek. Nepristojno bogat čovek.

Da li on treba da sagradi most? Da li je to dovoljno da on kupi svoj legitimitet? Vlahovićje funkcioner stranke predsednika države. On danas ocenjuje privatizaciju slabom trojkom. Podsmeva se građanima i nastavlja da uvećava svoje bogatstvo. Početak za imetak je bila dobro smišljena pljačka građana. Pa, reći ćete, šta sad da radimo? Građani treba da glasaju za onu političku stranku koja će nacionalizovati imovinu svih bivših ministara i premijera. Političku stranku koja će privesti zakonu sve političare koji su se obogatili baveći se politikom. Bili oni na vlasti ili u opoziciji. To nije važno. Važno je da društvu vrate imovinu koju su stekli na privilegijama režima. Imamo li tu stranku koja će to da uradi? Nemamo. Pa,šta onda da radimo? Napravićemo takvu stranku. Ko? Nije važno. Samo neka uradi svoj posao.Vreme katarze je pred nama.

KRIZA - Prošle godine je Srbija izgubila 170.000 radnih mesta. Eksperti za rasprodaju države tvrde da je kriza prošla i neće ozbiljnije ugroziti našu privredu. Prema poslednjim zvaničnim pokazateljima skoro 100.000 građana je upalo u problem sa vraćanjem kredita. To se desilo na rastu kursa od 103 dinara za evro. Šta će se desiti sa građanima koji su se zadužili četiri milijarde evra kada kurs bude 160 dinara za evro ili znatno više? Kako će oni da vraćaju uzete kredite kada im plate budu značajno pale? To je veliki problem koji nam dolazi.

Građani nisu hteli da poslušaju učene i iskusne ekonomiste, nego su naseli na marketinške trikove tržišnih talibana. Šta će raditi kada im čitave plate budu odlazile na kredite? Od čega će da žive? Kako će da opstanu? Oni koji su ih namamili na te kredite pobeći će iz zemlje. Niko se više neće sećati ministara koji su obećavali da će kurs biti stabilan narednih dvadeset godina. Šta dvadeset?! Pedeset godina će kurs biti stabilan!

Nova demokratska vlast će imati velike probleme da pomogne ljudima u nevolji. Niko nam novac više neće hteti da pozajmi. Ništa neće više imati da se proda. Pred te hrabre ljude stoji veliki istorijski zadatak. Građanima zato treba što pre saopštiti istinu. Neka znaju šta ihčeka i neka se pripremaju za to vreme.

BANKROT - Ugledni profesor Mlađan Kovačević i ja smo bili gosti Drugog programa Radio Beograda. Novinarka je imala hrabrosti da nas pozove i da slušaoci čuju naša stručna razmišljanja. Interesantno je da smo profesor Kovačević i ja prvi put zajedno u emisiji. Interesantno je da smo imali stručan razgovor i da smo se u svemu sjajno dopunjavali.

Kako je to moguće u današnjoj Srbiji gde su ekonomisti prodali svoju struku da bi služili političkom ološu i tajkunima? Moguće je jer je profesor Kovačević čovek visokih moralnih načela i ugledni ekonomista koji nije prodao svoju nauku. Znači, uglednih, stručnih i poštenih ljudi ima. Zašto takvi ljudi ne budu tvorci Novog ekonomskog programa. Evo, ja dajem svoj glas za profesora Kovačevića i znam da će još nekoliko hiljada stručnjaka i privrednika iz zemlje i sveta glasati za to.

Novinarka je bila hrabra i omogućila nam je da gostujemo u njenoj emisiji. Građani su imali prvi put priliku da čuju naše ideje uživo. I novinarka se iznenadila kada je čula argumente za uvođenje bankrota u državu. Složila se da je to najbolje rešenje. Moja ideja o proglašavanju bankrota državnih finansija stoji već godinu dana na mom sajtu. Građani iz matice i rasejanja mi se javljaju i podržavaju tu ideju. Državni ekonomisti kradomice čituckaju moje tekstove. Nema nikakvog odgovora. Muk... Zabili su glavu u pesak i čekaju da kriza sama prođe. Kako reče bivši premijer - dok ide - ide! To je njihova strategija od prvog dana. I zbog toga sam sve to napustio. Mnogima je tek sada jasno zašto sam otišao. Bilo je teško sve to izdržati. Idemo dalje!

Tabloid br 209, 24. jun 2010.

http://www.dragas.biz/index.php?option=com_content&view=article&id=7001:fiks&catid=104:komentari&Itemid=69

четвртак, 24. јун 2010.

"Kanadski premijer Harper i Konzervativna partija su pod jakim uticajem srpskog i ruskog lobija u Kanadi."

Date: Thursday, June 24, 2010, 6:51 AM

 

Kanadski premijer Stiven Harper uložio je veto na usvajanje rezolucije o genocidu u Srebrenici u kanadskom parlamentu

 

Oslobodjenje, 24.06.2010

 

Pozivajući se na saopštenje Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike, agencija Fena je javila da su Bošnjaci, žrtve genocida, koji žive u Kanadi, oštro protestovali zbog iskrivljavanja činjenica i blokiranja ove rezolucije, prenosi Blic.rs.

-Premijer Harper je prvo u potpunosti odbacio rezoluciju tako što je umjesto nacionalnog imena Bošnjak upotrebio termin bosanski ljudi nad kojima je navodno izvršen genocid, čime je pokušao da kaže da je genocid vršen nad svim narodima u BiH. Zatim je smanjio broj žrtava genocida s više od osam hiljada na njegovih više od sedam hiljada i na kraju izbacio termin genocid, upotrebivši termin masovno ubijanje, navode u saopštenju bosanskohercegovačkih iseljenika u Kanadi.

U saopštenju se dodaje da se još jednom pokazalo da su Harper i Konzervativna partija pod jakim uticajem srpskog i ruskog lobija u Kanadi.

Nacrt rezolucije o genocidu u Srebrnici, koji je inicirao Kongres Bošnjaka i kanadski Insitut za istraživanje genocida, podržali su pojedini poslanici u kanadskom parlamentu.
U njoj je predlagano da se 11. jul proglasi za dan sećanja na žrtve najvećeg zločina genocida u Srebrenici.

 

среда, 23. јун 2010.

Хашки трибунал као оруђе исламизације Европе

23.06.2010

Петар ИСКЕНДЕРОВ

 

Хашки трибунал као оруђе пузеће исламизације Европе

Извештаји Главног тужиоца Међународног кривичног трибунала за бившу Југославију по традицији се сачињавају по провереној схеми, коју је у праксу увела још Карла дел Понте. Дају се уверавања у неопходност да се «затвори мучна страница недавне историје» Балкана, затим – краћа оцена тока истраге по текућим пословима и најзад - карактеристика нивоа сарадње балканских држава са Трибуналом.

Није одступио од те схеме ни белгијски правник Серж Брамерц, који је говорио у Савету безбедности ОУН 18. јуна. Његов последњи извештај нарочито је важан за схватање политике Хашког трибунала и других међународних института према Балкану. Имајући у виду да сам Трибунал не располаже неопходним инструментима за «принуду на сарадњу», његове закључке користе друге организације «новог светског поретка», које сматрају да имају право да «кажњавају и помилују» читаве земље и народе. Није случајно у најновијем излагању господин Брамерц поново апострофирао, да је «подршка Европске уније у обезбеђивању сарадње (са Трибуналом – П.И) била не само изузетно ефикасна у прошлости, него остаје неопходна и убудуће».

Сегмент о значају подршке од стране Европске уније (читај – све већег притиска на балканске земље) Главни тужилац је сместио у онај део свог извештаја, у коме је било говора о узајамним односима Хашког трибунала и Србије. Серж Брамерц је поново окривио српске власти због тога, што се на хашкој оптуженичкој клупи још нису појавили бивши командант армије босанских Срба, генерал Ратко Младић, и бивши лидер хрватских Срба Горан Хаџић. Напори у циљу њиховог хапшења «до овог тренутка дали су мало опипљивих резултата», подвукао је референт и закључио, да «садашње оперативне стратегије Србије» у вези са тим питањем «захтевају преиспитивање».

Одредница о «преиспитивању стратегија» скопчана је са нарастајућим нестрпљењем руководства Хашког трибунала и његових међународних координатора, јер се обојица лидера српства и даље налазе изван сфере њиховог домашаја. Не треба сумњати да ће већ наредни (14-ти по реду) годишњи извештај Главног тужиоца бити сачињен уз употребу још жешћих антисрпских израза – разуме се, у случају да се Младић и Хаџић до тада не нађу на оптуженичкој клупи.

Тоналитет извештаја Сержа Брамерца у односу на друге балканске државе имао је принципијелно другачији карактер. Он је суздржано критиковао руководство Хрватске због «преосталог нерешеног питања нестанка важних докумената, који се односе на операцију «Олуја» 1995. године», када су хрватске власти, уз подршку босанских муслимана и натовских контингената, разбили Републику Српска Крајина, убивши неколико хиљада и учинивши избеглицама неколико стотина хиљада Срба. Што се Босне и Херцеговине тиче, она је и уопште остала изван критике Главног тужиоца.

Овакав прилаз до танчина кореспондира са односом Високог представника међународне заједнице у Босни и Херцеговини, НАТО и Европске уније према три државотворна народа те бивше југословенске републике, поред осталог и у оквирима преговора који се настављају о реформи њеног уставног уређења. Од босанских Срба се у ултимативном облику захтева да одустану од фиксираних «дејтонских» овлашћења, која су им дата. Хрвате суздржано критикују због толико суздржане опозиције прекомерној централизацији Босне и Херцеговине и дискусија које се с времена на време разбуктају у вези стварања посебног хрватског ентитета у саставу Босне и Херцеговине. Што се босанских муслимана тиче, њима полази за руком апсолутно све, па и очиглена тежња да се претвори Босна и Херцеговина у исламску државу, која живи по указима духовног лидера муслимана Мустафе Церића. Последњи међу босанским (и не само) муслиманима ужива неспорни ауторитет – нарочито након што је обелоданио своју «Декларацију европских муслимана», која је, у суштини, програм пузеће «исламизације» Европе. Ево само једног индикативног цитата из датог сочињенија: «Ми смо дужни да учимо Европу да прихвата муслиманске вредности и да цени зној муслиманских радника и интелектуалаца у изградњи цватуће и слободне Европе. Европа је дужна муслиманима за своју слободу и процват не само историјски. Ради се о савременом муслиманском доприносу њеном развоју, који нам даје за право да кажемо: Европа нам је дужна веома много».

Тешко да упорна тежња Хашког трибунала и института који стоје иза њега да обеле босанске муслимане представља покушај да се «одуже дугови по Церићу». Ради се о континуираним покушајима међународно-правног и војно-политичког распарчавања јединственог српско-православног простора. Други елеменат тог сценарија према Србији, Србима у Босни и Херцеговини, јесте тежња Вашингтона и Брисела да напабирче пропагандистичке поене међу муслиманским становништвом Балкана, како би се слободније осећали у конфронтацији са муслиманима у другим геополитичким зонама - у првом реду на Блиском и Средњем Истоку. О томе сведоче, поред осталог, лепоречиве изјаве покојног америчког конгресмена Тома Лантоша, који је једном приликом казао, да улогу САД у стварању муслиманске државе у центру Европе треба на достојан начин да оцене «не само одговарне вође муслиманских држава – таквих као што је Индонезија, - него такође и џихадисти свих могућих фела».

Дати китњасти цитат узет је из књиге «Сребреница: деконструкција једног виртуелног геноцида»: под таквим називом у босанској Републици Српској ових дана ће угледати светлост истраживање, које је припремио утемељени у Холандији невладин фонд «Историјски пројекат Сребреница» (аутори су председник Фонда Стефан Караганович и др.Љубиша Симић). У књизи се чини покушај да се на основу анализа свих доступних материјала направи објективна слика трагичних догађаја, који су се десили у Сребреници у лето 1995. године и да се, поред осталог, оповргну оптужбе Срба за геноцид, које су потпомогнуте од стране Хашког трибунала. Преиспитивање тих једностраних концепција актуелно је уочи предстојећих средином јула у Босни и Херцеговини помпезних манифестација сећања на сребреничке жртве, које имају за циљ не само да створе морално-политички аргумент за скорашњу ликвидацију Републике Српске и угушивање српског отпора. Такво преиспитивање потребно је и зато, да би се упознала најшира светска јавност са оним сценаријима и механизмима, посредством којих се врши «међународно правосуђе» на Балкану.

Главни тужилац Међународног трибунала за бившу Југославију Серж Брамерц је очигледно показао у Савету безбедности ОУН, да је Међународни трибунал за бившу Југославију ванправни институт и да служи једино као играчка у рукама САД, Европске уније и НАТО, Организације Исламска Конференција и других геополитичких играча. Да ли то схватају српски руководећи кругови, који још држе државну политику земље као таоца Хашког трибунала?
_____________________

Петар Ахмедович ИСКЕНДЕРОВ - старији научни сарадник Института славистике РАН, магистар историјских наука, међународни коментатор листа «Времја новостјеј» и радиостанице «Глас Русије».

http://rs.fondsk.ru/article.php?id=3117

уторак, 22. јун 2010.

Sarajevo najveće stratiše Srba

Sarajevo najveće stratiše Srba

Description: Štampa

 

Autor: Slađana Gajić   

utorak, 22 jun 2010 21:42

Da je Sarajevo bilo najveće stratište srpskog naroda tokom ratnih godina, ukazuju i udruženja srpskih žrtava rata iz RS, ali i Stevo Pašalić, profesor demografije na Univerzitetu u Istočnom Sarajevu, koji je u svojoj knjizi "Antropogeografska stvarnost Srba u BiH 1992-2000." pisao o stradanjima i na prostoru Sarajeva.

- Na osnovu podataka do kojih sam došao višegodišnjim istraživanjima, zaključuje se da je Sarajevo bilo najveće mjesto stradanja Srba u BiH za vrijeme rata. Nisam navodio podatke o broju stradalih Srba, jer nisam pronašao egzaktne brojeve. Na prostoru Sarajeva uništeno je ili spaljeno 56 naselja u kojima je srpsko stanovništvo bilo većinsko, a iz 105 naselja Srbi su protjerani. Tamo je bilo oko 28 stratišta, a za mjesto stratišta smatra se svaka lokacija gdje je stradalo više od pet ljudi - kazao je za "Fokus" Pašalić.

Iako udruženja raspolažu s različitim podacima o broju stradalih Srba u Sarajevu, sasvim je evidentno da vlasti u Federaciji BiH ne žele da formiraju komisiju kako bi se utvrdila prava istina i kako bi zataškali da je u sarajevskom regionu stradalo nekoliko hiljada Srba.

Nedeljko Mitrović, predsjednik Organizacije zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila RS, rekao je da Organizacija raspolaže podacima koji nisu pouzdani i da bi i zbog toga što prije u FBiH trebalo formirati Komisija koja će utvrditi tačan broj stradalih sarajevskih Srba.

- Na sve načine želimo da izbjegnemo bilo kakve manipulacije brojem žrtava, ali raspolažemo podatkom da je na području sarajevskih opština stradalo od pet hiljada do osam hiljada Srba, ali zato Komisija treba utvrditi tačne podatke - rekao je Mitrović.

Prema njegovim riječima, sarajevske vlasti neće da se utvrdi tačan broj stradalih, jer ne žele da se promijeni njihov broj od samo nekoliko stotina stradalih Srba.

Prema podacima kojima raspolaže Savez logoraša RS na području Sarajeva stradalo je oko 6.600 Srba, mahom civila.

- U samom gradskom jezgru stradalo je oko tri hiljade pripadnika srpskog naroda, a taj broj je duplo veći ako se uzmu u obzir i prigradska naselja. U Sarajevu je bilo 126 logora, a jedan se zvao i po tadašnjem predsjedniku Predsjedništva BiH, Aliji Izetbegoviću - rekao je Branislav Dukić, predsjednik Saveza logoraša RS.

Staša Košarac, šef Tima za koordinaciju aktivnosti istraživanja ratnih zločina i traženja nestalih Vlade RS rekao je da se u FBiH svim silama opiru pokušaju da se konačno utvrdi istina o stradanju Srba u Sarajevu. Zbog toga, kaže Košarac, ne žele da formiraju i komisiju koja bi istraživala istinu stradanja sarajevskih Srba.

- Nije istina da su Srbi u Sarjevu stradali u sporadičnim incidentima kako to vole okarakterisati Bošnjaci i njihovi zvaničnici, a da su izvršioci gnusnih zlodjela tek pojedinci koji su izmakli kontroli. Sve je to i te kako bilo pod kontrolom Alije Izetbegovića i tadašnjeg vojnog, policijskog i civilnog rukovodstva RBiH. Između ostalih, mnogo toga o stradanju Srba mogli bi da kažu bh. političari, Haris Silajdžić, Ejup Ganić, Nijaz Duraković, Munib Alibabić i Edhem Bičakčić - kazao je Košarac, te dodao da nikako ne treba izostaviti stradanja Srba u sarajevskim opštinama Pofalići, Trnovo, Dobrinja i u logorima u Tarčinu, Hrasnici i silovanje više od stotinu žena srpske nacionalnosti.

Kako je naglasio, za sva zlodjela i stradanja srpskog naroda još niko nije odgovarao.

 

Dokumentovana imena 3.299 ubijenih

Šef Koordinacionog tima MUP RS za istraživanje i dokumentovanje krivičnih djela ratnih zločina, Simo Tuševljak rekao je da je kompletirano 3.299 dosijea ubijenih srpskih civila u Sarajevu, a da je kroz 126 logora prošlo najmanje tri hiljade Srba.

- Još nemamo konkretnih podataka o broju stradalih Srba u Kazanima, jer nema preživjelih i svi koji su tamo odvođeni, izgubli su život. Smatramo da je tamo stradalo više stotina pripadnika srpskog naroda - rekao je Tuševljak.

On je kazao da su 1993. godine bošnjačke vlasti vadile tijela iz Kazana i da je 101 tijelo prošlo kroz mrtvačnicu bolnice "Koševo".

Prijave bez konkretnih aktivnosti

Podneseno je oko 240 krivičnih prijava, odnosno izvještaja ili njihovih dopuna protiv 1.469 lica za koja postoji osnovana sumnja da su počinili jedno ili više krivičnih djela ratnog zločina, rekao je Košarac.

Boris Grubešić, portparol Tužilaštva BiH, rekao je da se za predmete u vezi sa stradanjem Srba u Sarajevu vode istražnje radnje i da su procesi u toku.

- Svi predmeti koji su dostavljeni Tužilaštvu BiH nalaze se "u radu" - rekao je Grubešić

http://tinyurl.com/2u3ofse

Parastos žrtvama zločina na Miljevačkom platou ...21. juna 1992

Parastos žrtvama zločina na Miljevačkom platou

Tanjug | 21. 06. 2010. - 13:34h | Komentara: 18

U Crkvi svetog Marka u Beogradu danas, u 11 časova, služen je pomen pripadnicima Teritorijalne odbrane bivše RSK koje su pre 18 godina hrvatske snage masakrirale na Miljevačkom platou, kod Drniša.

Zločin se dogodio 21. juna 1992. kada su hrvatske snage mučki napale ružičastu zonu pod zaštitom UN i zarobile 40 pripadnika TO Republike Srpske Krajine.

Pred očima pripadnika UNPROFOR-a, masakrirana su 23 zarobljenika kojima hrvatski vojnici "sude" na licu mesta sprovodeći krvavi pir nad živima i mrtvima, podseća se u saopštenju Dokumentaciono-informativnog centra "Veritas".

Prema svedočenju preživelih, neki zarobljenici su "vešani o vojnički pojas, neki preklani, a neki likvidirani metkom u potiljak."

Umesto da tela ubijenih vrate porodicama, hrvatski vojnici su srpskim zarobljenicima, pod prijetnjom smrću, naredili da ih bacaju u krašku jamu u predelu Ljut, nedaleko od zaseoka Bačić.

Oni su kasnije svedočili o "ritmu" zločina i muklom odzvanjanju ljudskih tela koja su se gubila u jami bezdanki, poput onih u koje su hrvatske ustaše masovno bacali Srbe za vreme Drugog svetskog rata.

Dva meseca posle zločina, u prisustvu međunarodnih posmatrača, hrvatske vlasti su, uz pomoć speleologa, iz jame u delovima izvadili izmasakrirana tela srpskih vojnika.

Identifikacija je potrajala dva meseca, ali i pored najsavršenijih metoda, dvanaest tela do danas nije identifikovano.

Nakon tortura u zatvorima "Kuline"u Šibeniku, "Lora" u Splitu i "Kerestinac" u Zagrebu, 17 preživelih zarobljenika je razmenjeno u Nemetinu 14. avgusta 1992. godine.

Zločin na Miljevačkom platou zabeležen je na video kaseti koju su snimali sami počinoci, a neposredno nakon masakra, kao svojevrsni horor film kaseta je iznajmljivana za prikazivanje po video klubovima širom Evrope, podseća se u saopštenju "Veritasa".

Uprkos obilju validnih dokaza dostavljenim svim relevantnim međunarodnim i hrvatskim organizacijama i institucijama koje se bave zaštitom ljudskih prava, za zločin na Miljevačkom platou još niko nije optužen, ni pred Haškim tribunalom, niti pred nacionalnim sudovima.