Претражи овај блог

недеља, 10. фебруар 2019.

"Pet scenarija za rešenje pitanja Kosova"

radiokim.net

"Pet scenarija za rešenje pitanja Kosova"

| Politika | Tanjug, Blic | komentara: 0 | pregleda: 94

4 minutes


Podela teritorije, normallizacija, korekcija granica, razmena teritorija i status kvo, pet su scenarija za rešenje pitanja Kosova, piše Blic.

Ovu godinu, navodi list, međunarodna zajednica označila je kao presudnu za donošenje rešenja statusa juzne srpske pokrajine i kao prvu opciju navodi podelu te teritorije za koju kaže da već decenijama zvuči kao "moguć dostojanstven odlazak Srbije s Kosova".

Kao pozitivna strana ovog rešenja se navodi to sto Srbija vraća kontrolu nad teritorijom severa Kosova koju većinski nastanjuju Srbi, dok se kao negativna strana navodi budući statu srpske zajednice, južno od Ibra, koja nije obuhvaćena podelom.

Priština bi, navodi se, u tom slučaju najverovatnije ukinula specijalna prva za Srbe koja uključuju široka ovlašćenja lokalnih samouprava, zagarantovana mesta u parlamentu i obavezno učešće u vladi.

List konstatuje da je ova ideja teško ostvriva jer je odmah nakon okončanja sukoba 1999. imala, ali, kažu, i danas ima čvrste protivnike u medunarodnoj zajednici.

Kao druga opcija se navodi normalizacija, odnosno Sporazum o sveoubhvatnoj normlaizaciji koji ne bi značio formalno priznanje navisnosti Kosova, ali bi deblokirao Kosovo u međunarodnim institucijama.

Pozitivna strana ovog rešenja bila bi očuvanje jedinstvene srpske zajednice i njihove kulturne baštine na Kosovu u okviru široke atuonomije i specijalnih veza sa Srbijom, piše list koji kao lošu stranu ovog rešenja vidi u tome što Srbija u finalnom sporazumu uslovno dobija malo više od onog što je postigla prvim sporazumom, a to je Zajednica srpskih opština.

Kao veliko pitanje, navodi se, nameće se i da i će vlasti u Prištini poštovati autonomiju Srba nakon ostvarenja članstva u UN i drugim međunarodnim organizacijama.

Korekcija granica je, piše Blic, rešenje koje se najčešće pominje i značila bi "manju teritorijalnu satisfakciju od podele Kosova".

Prva mogućnost u okviru ove opcije podrazumevala bi da se Kosovo vrati na linije iz 1953., što bi značilo da Srbija preuzima kontrolu nad većim delom ili celom površinom opštine Leposavić, dok bi druga solucja podrazumevala da Priština zadrži Kosovsku Mitrovicu i Gazivode.

Kao prednost prvog rešenja se navodi to što sever Kosova ostaje i dalje kompaktan sa dve opštine i Kosovskom Mitrovicom, kao urbanim centrom koji može da dobije status posebnog distrikta.

Druga varijanta korekcije granica nudi veću teritorijalnu celinu, piše Blic i dodaje da oba rešenja, kao i u slučaju podele, strateški štite Kopaonik i "meki trbuh centralne Srbije".

Korekcija, prema Blicu, znači i da resursi Trepča i Gazivode imaju zajedničku upravu Srba i Albanaca, ili dogovornu privatizaciju, ali u okviru kosovskog sistema.

Kao četvrto rešenje se navodi razmena teritorija, koja bi se odvijala po etničkom principu i ovakvo rešenje, navodi se, ima prizvuk trajnog istorijskog sporazuma između Srba i Albanaca jer je za mnoge pomirenje moguće samo uz etnčko razgraničenje.

Međutim, navodi se, da u ovakvo scenariju mnoga pitanja ostaju otvorena a kao prvo je: Šta je pravi dobitak za Srbiju i Srbe na Kosovu?

Najzad, kao peti scenario je ostanak na istom ili status kvo. To je, piše Blic, predlog onh koji smatraju da je rešenje u ovoj godini nepovoljna opcija.

A kao ključna negativna posledica statusa kvo je da Albanci na Kosovu neće prihvatiti Srbiju kao svoju zemlju i sa promenom geopolitičkih okolnosti, već će samo osnažiti svoje društveno i političko jedinstvo sa Albanijom.

 

субота, 9. фебруар 2019.

Kosovska država je talac nerazjašnjenih ubistava!

kossev.info

Kosovska država je talac nerazjašnjenih ubistava! - KoSSev

KoSSev -

10-13 minutes


Beljulj Bećaj (Belul Beqaj), rođen je u Prizrenu 1957, gde je završio osnovnu i srednju školu. Diplomirao je na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Beogradu, magistrirao na Pravnom fakultetu Univerziteta u Prištini i doktorirao političke nauke na Univerzitetu "Kiril i Metodije" u Makedoniji. Autor je stotine javnih i naučnih radova.

Piše: Beljuj Bećaj

"Sijamski blizanci" koji su spremni da žrtvuju žive, imaju manje spremnosti da rasvetle ubistva onih čija smrt na neki način krivi njih. Dokle god budu na slobodi inspiratori, organizatori, nalogodavci izvršioci ovih krivičnih dela, građani Kosova i Srbije neće imati istinsku slobodu.

Poštovani prijatelju,

Na Kosovu i u Srbiji su na vlasti oni koji su direktni ili indirektni učesnici zadnjeg konflikta. Nerazjašnjeno ubistvo Olivera Ivanovića je posledica nerazjašnjenih ubistava nestalih tokom rata i nekoliko stotina ubijenih neposredno posle, pretežno na Kosovu i u Srbiji. Čvrsto verujem da su i nenormalni odnosi između Srba i Albanaca taoci nerasvetljenih masakara u Izbici, Rečaku, Golubovcu…i ubistava u Petrovom Selu, Dolče Vita-i, Goraždevcu, Velikoj Hoči, Mitrovici…

Dokle god budu na slobodi inspiratori, organizatori, nalogodavci izvršioci ovih krivičnih dela, građani Kosova i Srbije neće imati istinsku slobodu! Zato, smatram da si delimično u pravu kad kažeš da "se mora glasno reći da Vučićeva vlast ne može da izbegne odgovornost za ubistvo Olivera Ivanovića". Smatram da nije samo on odgovoran za ovo ubistvo, nego i za druga nerazjašnjena ubistva ništa manje od Hašima Tačija koji je neprekidno bio glavni politički protagonista!

Dakle, oni su razlog zašto Kosovo i Srbija nisu ispunile domaći zadatak. H. T. i A. V. približili su se međusobno, srazmerno udaljavanju njihovih naroda. Oni nisu dokazali političku volju da se pokrene nezavisna i efikasna istraga o tvrdnjama o ratnim zločinima i zločinima protiv čovečnosti, o ubistvima sa političkim i nacionalnim motivima, pa je ova nadležnost (što se Kosova tiče) prešla na međunarodne instalirane institucije. Činjenica da se međunarodno pravosuđe bavi unutrašnjim pitanjem pravne suverenosti kosovske države sa jedne strane, dok uporno, zvaničnici SAD-a insistiraju da se rasvetli u potpunosti i osude pravosnažnom presudom organizatori, nalogodavci i izvršioci ubistava braće Bitići u Petrovom Selu (Srbiji), sa druge strane, dokazuje da je pravosuđe ovih država pod opsadnom kontrolom vlasti.

Nažalost, nastojanja međunarodnih faktora da se pravosuđe oslobodi od političkih okova, do sada je bilo neuspešno, da ne kažem, međunarodni pravni zvaničnici su se veoma brzo utopili u kosovski mentalitet, umesto da promene balkanski mentalitet kosovara! Zato za mene nije čudno što „misija pravde" nije pokazala interesovanje za rasvetljavanje i ovog zločina.

Budući da UNMIK, a ni EULEX nisu za dve decenije ostvarili napredak u rasvetljavanju više stotina slučajeva, sva nadanja su usmerena u formiranju Specijalnog suda koji je nastao posle otkrića bivše glavne tužiteljke Haškog tribunala Karle del Ponte, objavljenog 2008. u njenim memoarima "The Hunt: Me and the war criminals". To je bio povod na osnovu kojeg je Specijalni izvestilac Saveta Evrope Dik Marti sproveo istragu koja je krajem 2010, rezultirala sugestivnim izveštajem, u kojem se tvrdi da je oko 500 civila, različitih nacionalnosti, uglavnom Srba, oteto na Kosovu posle razmeštanja snaga KFOR-a i da je jedan broj njih tajno prebačen u Albaniju… Savet Evrope je ovaj izveštaj usvojio početkom 2011. godine i zatražio „nezavisnu istragu koja bi došla do pune istine o ovim tvrdnjama". U svom izveštaju Dik Marti kao najodgovornije za zločine kojima će se baviti Specijalni sud direktno imenuje većinu lidera Oslobodilačke vojske Kosova (OVK), na čelu sa Hašimom Tačijem, koji su bili članovi tzv. Dreničke grupe i koji su danas okosnica političke piramide na Kosovu.

Poštovani prijatelju,

Godinu 2011, smatram godinom kada je stvorena interesna simbioza političkih piramida na Kosovu i u Srbije u cilju opstanka vlasti, i putem zataškavanja istina o nestalima, a što se dogodilo tokom i posle sukoba, do ubistva Olivera Ivanovića. Zašto?

Prvo, slažem se sa tobom da veliki broj Albanaca ni danas ne misli da je Oliver Ivanović, „bio svetac". Štaviše, on se kod jednog dela Albanaca doživljava, zbog kontradiktornog iskustva sa prištinskim i beogradskim vlastima, kao kontroverzna ličnost, ali je jasno kao dan, da je on, imajući nepoželjna iskustva sa beogradskim i prištinskim vlastima, pre svih uvideo da je najbolje rešenje za kosovske Srbe da ne budu instrumenti u njihovim rukama. Njegove političke poruke da kosovski Srbi treba da budu autonomni u traganju za vlastitim rešenjem nisu išle u prilog zajedničkoj strategiji "sijamskih blizanaca" (A.V., H. T.) o podeli Kosova. Sa druge strane, vlast je "morala" da sahrani ideju kosovskih Srba da rešenje svoje egzistencije traže nezavisno od političke piramide Beograda i Pristine, ali uz podršku međunarodne zajednice, i Albanaca (deo civilnog društva, inteligencije) koji misle da ovdašnji Srbi treba da imaju adekvatnu ponudu koja će njih učiniti spokojnim u svojim domovima.

Drugo, posle objavljenog izveštaja Dika Martija, Hašim Tači je najavio tužbu protiv njega jer su članovi njegove ekipe „otkrili da je Drenička grupa imala svog šefa – ili u terminologiji organizovanog kriminala, svog bosa – renomiranog političkog lidera i verovatno međunarodno najpriznatiju ličnost iz OVK, Hašima Tačija". Tužba nije podignuta ali je H.T. započeo strategiju spasenja od Specijalnog suda, tako što je prvobitno počeo da vodi "brigu" o nestalim Srbima.

Tako je, jednom prilikom, na pitanje Insajdera povodom ubistava srpskih novinara da li oseća neku ličnu odgovornost zato što to nije istraženo, Tači rekao: „Postavljalo se u javnosti to pitanje – zašto tek sada, pošto sam ja sada predsednik države, ali sada je izvršna vlast prešla u ruke kosovskih institucija, dok je ranije, tokom moja prethodna dva mandata na mestu premijera, ceo pravosudni sistem bio u nadležnosti međunarodne zajednice. Stoga se sada radi na tome, kada sam ja predsednik, jer sada lokalne institucije imaju izvršnu vlast".

Umesto da otkrije tu istinu, i da počinioce izvedu pred organe pravosuđa i da dobiju zaslužene presude – on je započeo tehnički dijalog, nastavio sa političkim i misli da završi teritorijalnim! Imajući u vidu moje iskustvo sa njim i dok se ne iznese prava istina o njemu, mislim da je on u stanju da prihvati svako rešenje koje može njega da oslobodi od potencijalne optužbe Specijalnog suda.

Zbog toga se, posle dvadeset godina od sukoba i godinu dana posle ubistva, istraga pretvorila u prebacivanje optužbi sa jedne na drugu stranu Ibra, ali cilj nije da se otkrije istina, nego da "sijamski blizanci" pokopaju istinu što je moguće dublje sa ove i one strane Ibra, kako bi došli do podele.

Tako će Aleksandar Vučić postati "pravi vožd", koji je za razliku od Miloševića, bez rata, podelio Kosovo i stvorio pretpostavke za veliku Srbiju, istovremeno optužujući Albance da stvaraju veliku Albaniju! Na drugoj strani, pretpostavke stvaranja velike Albanije, mogu amortizovati nezadovoljstvo većine, ali i Specijalnog suda, da se sudbina H.T. odluči u Specijalnom sudu!

Treće, vrlo je simptomatično kako je moguće da gospođa Mogerini (EU) i predsednik Tramp, (SAD) insistiraju da započeti proces o dijalogu 2011 – završe sa H. T., kojeg su upravo predstavnici Saveta Evrope označili kao glavnoosumnjičenog u izveštaju svog renomiranog poslanika! Zdrava logika nam govori u prilog zaključku da je on uslovljen da započeti posao dovrši, jer sporazum podele o kome se priča ne bi prihvatio niko ko nije uslovljen!

Da li međunarodni zvaničnici misle da je uslovljeno rešenje, pravedno rešenje, utoliko pre, ukoliko je iznuđeno? Da li ova nedvosmislena podrška prema H.T. znači da su nalazi u Izveštaju Dika Martija bili samo prazno slovo na papiru? Da li to znači da će Specijalni sud osloboditi glavnoosumnjičenog i optužiti lokalne komandante? Da li su ove birokrate svesne posledica ukoliko se izgubi poverenje i u međunarodnu pravdu, dok su nacionalne pravde pod opsadnom kontrolom vlasti? Koliko su građani slobodni dok traje opsadno stanje pravde?! Da li će Specijalni sud, pod pritiskom politike, naslediti promašeni model UNMIK-a i EULEX-a? Ako je tako, da li će realizacija "sporazuma" T. H. i A.V. , koji će "proslaviti" i Garden Rose (SAD) pokopati istine o ubistvima, uključujući i Oliverovo?

Specijalni sud treba da se oslobodi izgovora da će "potpuna funkcionalizacija uticati na izbore". Naprotiv, upravo zbog toga treba da odigra prelomnu ulogu u promeni unutrašnjih odnosa kosovske političke scene, jer dosadašnje odsustvo efikasnog pravosuđa ratni komandanti su iskoristili za jačanje svojih pozicija koje su upotrebili i za zataškavanje nerasvetljenih ubistava.

Da je Specijalni sud funkcionisao efikasno, ne bismo imali danas 50-60 hiljada lažnih veterana koje su proizveli komandati koji nisu imali istinske namere oslobođenja od Miloševićeve mašinerije! Ne bi pobegao tužilac tog predmeta u SAD! Kosovsko političko rukovodstvo nije shvatilo dobronamernu sugestiju J. Rubina, koji je pre šest godina rekao da je: "Najbolje da se povuku sa političke scene dok su jos uvek popularni." Ali, budući da ratno političko rukovodstvo nije sazrelo da shvati neophodnost povlačenja, preostaje jedino pravni međunarodni tornado koji može da raščisti "žito od kukolja". To može da ulije nadu da će se stvoriti pretpostavke za zdravo društvo. Nećemo imati izjave političkih lidera u stilu "znam ko nije kriv".

Na kraju, bilo bi pogubno ako Specijalni sud ponovi greške UNMIK-a i EULEX-a. Pogotovu ne sme da se oslanja na kosovsko i srpsko pravosuđe. Ova sporovozna pravna mašinerija mora da se završi uspešno, nezavisno od kalkulacija "sijamskih blizanca". U suprotnom, ako se poljuljano poverenje izgubi i u međunarodnu pravdu, region će obuhvatiti anarhija koja može da bude uvod u novu destabilazaciju i moguće nove etničke konflikte. Ukoliko Specijalni sud nasledi obrasce prethodnih međunarodnih institucija, građani Kosova će živeti u strahu od novog zločina i zlog „rešenja".

Iz ovih razloga,"sijamski blizanci" koji žele da žrtvuju žive, imaju manje spremnosti da rasvetle ubistva onih čija smrt na neki način krivi njih. Zbog toga rad Specijalnog suda mora da bude uspešan u nameri da ispuni razlog konstituisanja.

Comments

comments

 


Preuzimanje i objavljivanje tekstova sa portala KoSSev nije dozvoljeno bez navođenja izvora. Hvala na poštovanju etike novinarske profesije.

 

петак, 8. фебруар 2019.

Pada mit o Srebrenici?

vesti-online.com

Pada mit o Srebrenici?

Tanjug

4-5 minutes


Jedan od ključnih lovaca na nacističke zločine u Drugom svetskom ratu i glavni istoričar Instituta za Holokaust u Izraelu, Gideon Grajf, biće predsednik međunarodne Komisije koja će na poziv vlade Republike Srpske utvrditi istinu o stradanju svih naroda u i oko Srebrenice u periodu od 1992. do 1995. godine.

Bogato iskustvo: Gideon Grajf

Od njih se očekuje nezavisna analiza koja će zameniti prethodni Izveštaj o Srebrenici iz 2004. koji je Narodna skupština RS avgusta prošle godine odbacila kao krajnje pristrasan i neobjektivan, jer je donet pod pritiskom tadašnjeg visokog predstavnika međunarodne zajednice Pedija Ešdauna.

Može li se s ove vremenske distance i nakon desetak pravosnažnih presuda u Haškom tribunalu promeniti "zvanična verzija" događaja u Srebrenici po kojoj je u ovoj muslimanskoj enklavi počinjen genocid i ubijeno oko 7.000 ljudi?

Darko Trifunović, profesor na Fakultetu bezbednosti i jedan od ključnih koautora Prvog izveštaja vlade RS koji je muslimanska strana od početka osporavala, kaže za "Vesti" da je svaki pokušaj da se dođe do istine dobar.

- I Haški tribunal i muslimani svesno su izbegli da se događaji tokom rata posmatraju kroz "vremensku skalu zločina", već isključivo kao izdvojeni incidenti. Tako smo i došli u situaciju da su oni ljudi koji su dve ili tri godine u kontinuitetu oko Srebrenice činili zločine nad Srbima na kraju postali žrtve nad kojima ceo svet plače. Neprimenjivanjem "vremenske skale zločina", o Srebrenici se isključivo govori kroz perspektivu događaja iz jula 1999, isključujući ceo rat - kaže Trifunović i ističe da se ta strategija najbolje videla u ključnim stavkama rada Haškog tribunala.

- Čitava koncepcija optužnica protiv Srba iz BiH je bila da su otpočeli rat u Bosni, a da se apsolutno nije baratalo onim što je prethodilo. Regularne snage Hrvatske u sprezi sa lokalnim muslimanima 26. juna 1992, dakle mnogo pre zvaničnog početka rata, izvršili su klasičnu agresiju na Sijekovac i Bosanski Brod. Slično se odigralo i na Kupresu, a zatim i u zapadnoj Hercegovini. Ali, umesto da ovo budu događaji koji su pokrenuli rat, zato što je to objektivna činjenica, oni su gurnuti pod tepih, a potencirani su događaji kada su Srbi odgovorili na ove napade. Tako je stvarana i stvorena jednostrana slika o ratu u BiH i otuda je i sasvim logično što su i Naser Orić i mnogi drugi oslobođeni i u Hagu i pred Sudom BiH, jer kako žrtva može biti zločinac? - poentira Trifunović.

Darko Mladić, sin ratnog komandanta Glavnog štaba VRS Ratka Mladića, ističe za naš list da je odbrana njegovog oca prva u Hagu pokušala da primeni princip objektivnosti u sagledavanju događaja u Srebrenici, te da bi to morao biti ključan princip Komisije vlade:

- Jedina nada za sve narode u BiH, a posebno srpski i bosanski je suštinsko pomirenje, a to je moguće jedino ukoliko se do bolnih istina dođe kroz objektivan proces. Haški tribunal i Suda BiH u Sarajevu rukovodili su se isključivo "propagandnom istinom"- ističe Mladić.

Uzrok i posledica

Darko Trifunović ističe da je nemoguće izolovano posmatrati događaje u Srebrenici iz jula 1995.

- Snage iz Srebrenice su počev od 1992. spalile do temelja 105 srpskih sela i zaseoka i ubile više hiljada civila. Događaji iz 1995. su nesumnjiv ratni zločin, ali ipak su bili posledica prethodnih nekažnjenih ratnih zločina - ističe Trifunović.

Lovac na naciste

Gideon Grajf važi za jednog od vodećih istoričara koji se bavi istraživanjima ratnih zločina. U njegovoj biografiji stoji da se više od 45 godina bavio zločinima počinjenim u okviru koncentracionog logora Aušvic. On je na nedavnoj promociji svoje monografije "Jasenovac - Aušvic Balkana - ustaška imperija i okrutnosti", izjavio da je veoma važna inicijativa o rekonstrukciji i proučavanju svih masovnih grobnica iz perioda Drugog svetskog rata, ali i kasnije.

 

уторак, 5. фебруар 2019.

Мајкић: Догађај на Маркалама још није расвијетљен

rtrs.tv

Мајкић: Догађај на Маркалама још није расвијетљен

RTRS, Radio Тelevizija Republike Srpske, Radio Television of Republic of Srpska

4-5 minutes


 

Душанка МајкићФото: dnevni avaz

"Ни 25 година након гранатирања сарајевске пијаце Маркале, догађај од 5. фебруара 1994. године када је убијено 68, а рањено 144 људи, који представља стравичну слику ратних збивања 90-тих година у БиХ, још није стављена тачка. Како вријеме пролази, све више је разлога да Срби у досадашње налазе и пресуде сумњају", рекла је Мајкићева Срни.

Она је подсјетила да је Хашки трибунал за масакре на пијаци Маркале, један на данашњи дан 1994. године, а други 28. августа 1995. године, означио Војску Републике Српске /ВРС/.

Мајкићева напомиње да је Хашки трибунал осудио генерала Ратка Младића, иако нема доказа да је Војска Српске испалила гранате који су погодили Маркале.

"У прилог томе говори изјава изасланика генералног секретара УН за Балкан, Јасушија Акашија, који је потврдио да нема доказа да је граната која је погодила пијацу Маркале дошла са положаја Војске Републике Српске. Исту тврдњу изрекао је и тадашњи командант Унпрофора Мајкл Роуз", истакла је она.

Мајкићева је напоменула да у борби за истину и правду о рату на просторима бивше Југославије, Срби имају одговорност и обавезу да истрају на доказивању пуне истине о протеклим догађајима, нарочито након неких свједочења која су потврдила да су напади на пијацу Маркале плански изведени од тзв. Армије БиХ, по наређењу Алије Изетбеговића, како би изазвале НАТО бомбардовање Републике Српске.

"О томе постоји више свједока. Заштићени свједок на суђењу Радовану Караџићу рекао је да је чуо како је Алија Изетбеговић, са најближим сарадницима, испланирао масакр на Маркалама. Био је то трећи свједок на том суђењу, који је изјавио да су овај гнусни злочин организовале муслиманске снаге да би добиле помоћ НАТО-а", подсјетила је она.

Мајкићева указује да је познат случај из хашке суднице, у процесу против генерала Ратка Младића, када је заштићени свједок испричао како је Алија Изетбеговић 1994. године са тадашњим вјерским поглаваром Мустафом Церићем, разговарао о гранатирању Маркала, да би се неколико дана касније догодио тај масакр.

"Један дански официр проглашен је непожељним у Сарајаву јер је отишао у штаб тзв. Армијњ БиХ и тражио од муслимана да престану да гранатирају властити народ", истакла је Мајкићева.

Према њеним ријечима, и генерал Војске Републике Српске Станислав Галић, на основу хашке пресуде, служи доживотну казну због гранатирања Маркала, иако ни након 25 година није јасно ко је за то одговоран.

"Свијет је осудио Србе без доказа, иако су многи тврдили да је масакр намјештен. Додатну сумњу у овај догађај изазвале су и неке ТВ екипе које су биле присутне на пијаци и које су започеле снимање након неколико секунди од експлозије гранате", истакла је Мајкићева.

Хашки суд је, оцјењује она, био политички суд који је пристрасно и навијачки доносио пресуде и на тај начин штитио и муслиманске лидере и међународну заједницу дубоко инволвирану у непосредна ратна збивања.

"Кажу да је вријеме најбољи свједок, али оно не може пресудити ако се уништавају материјални докази тамо гдје би требали да се чувају, у Секретаријату Трибунала", истакла је она.

Мајкићева је рекла да су баш у вријеме када су требали да послуже за одбрану и обарање тезе о српској кривици за догађаје на пијаци Маркале, поломљени стабилизатори на реповима пројектила, чиме су ови докази трајно оштећени и изгубили карактер доказа.

"Ма колико је понекад пут до правде тежак и мукотрпан, Срби никада не смију одустати од тога да до пуне истине о догађајима на пијаци Маркале не дођу. Чини се да нам овог пута вријеме и људи који више не могу ћутати, иду у прилог", закључила је Мајкићева.

На сарајевској пијаци Маркале 5. фебруара 1994. године погинуло је 68 људи од експлозије наводно само једне минобацачке гранате, за шта су оптужени Срби да би, како се показало, било издејствовано повлачење тешког наоружања око Сарајева.

Српска страна је негирала кривицу, тврдећи да је трагедију инсценирала влада у Сарајеву под контролом лидера Странке демократске акције Алије Изетбеговића.

Никада није проведена независна истрага о том нападу, као ни послије експлозије готово на истом мјесту крајем августа 1995. године, која је послужила као покриће за масовне нападе авијације НАТО-а на Републику Српску.

 

понедељак, 4. фебруар 2019.

Популизам и либерални аутизам

politika.rs

Популизам и либерални аутизам

Небојша Катић

5-6 minutes


Либерални демократски поредак је у опасности. Срећом, водећи западни медији и утицајни интелектуалци успели су да открију и демаскирају виновнике таквог стања – за све су криви националистички оријентисани популисти и наравно, Руси који их подржавају и подстичу.

Управо је објављен и манифест против популизма, који позива „европске патриоте" (баш тако) да устану у одбрану Европе и њених либералних вредности. Реч је о отвореном писму које је 25. јануара публиковао француски дневник „Либерасион", а потписало га је 30 познатих светских писаца и интелектуалаца, укључујући и Абдулаха Сидрана.

Иницијатор манифеста је филозоф Бернар Анри-Леви, нови Волтер, савест Француске (а и шире), симбол интегритета и интелектуалног поштења. Нема тог хуманитарног бомбардовања које Леви није подржао и за које се није залагао. Нема тих жртава, туђих дабоме, које Леви не би поднео како би се либерални поредак ширио планетом. Узгред, док је Леви писао свој манифест, други промотор либералних вредности – Џорџ Сорос, у Давосу је позивао на још жешћи сукоб Запада са Кином. Том приликом, Сорос је председника Кине прогласио за највећег непријатеља отвореног друштва.

Није спорно да популизам јача свуда, па и у Европи, и није спорно да су манифестације тог популизма често непријатне и опасне. Мало је вероватно и да ће популисти решити социјалне и економске проблеме који су и довели до њиховог успона. Вероватније је да ће се социјални конфликти само заоштравати и да ће се друштва додатно поларизовати. Али, пораст популизма није узрок малигних социјалних процеса, већ је њихова последица. Глобално стање, поготово стање у развијеним западним друштвима, чедо је управо либералних спасилаца.

Зато није чудно да је луцидном уму потписника манифеста промакао социјални и економски контекст у којем популизам цвета. Терет изласка из финансијске кризе (тзв. Велике рецесије) и спасавање банака и њихових профита преваљени су на леђа грађана. Банкари су тако добили јефтини новац, а грађани политику жестоке буџетске штедње. Глобалне корпорације раде шта желе и политичке и интелектуалне елите су у џепу те олигархије и на њиховим платним списковима. У Европској унији се око 30.000 лобиста стара о интересима великог бизниса, док се о интересима већине грађана одавно не стара нико.

(М. Каличанин)

Потписницима је промакло да већ деценијама социјалне неједнакости расту, да примања стагнирају, да грађани живе све теже и несигурније, и да ће нове генерације, први пут у модерној историји, живети лошије од својих родитеља. Оштром оку умних потписника манифеста промакле су и неке занимљиве чињенице из европског дворишта, и то из његовог најразвијенијег дела.

Ако је веровати француској министарки за рад, 87 процената оних који се данас запошљавају добија посао само на одређено време, већина тек на период краћи од месец дана, а чак трећина добија посао само на један дан, или само на пар сати дневно. Власти су установиле да је проблем у превисоким порезима који ометају функционисање флексибилног тржишта рада. Макронова администрација зато спроводи пореску реформу, али такву да од ње профитирају пре свега најбогатији Французи који чине чак један проценат укупног становништва. Велики број грађана због тога је „пожутео" од беса и сваке суботе (агресивно) демонстрира градовима Француске.

На другој страни Ламанша, у покушају да напусти ЕУ, Уједињено Краљевство се нашло у највећој кризи у својој послератној историји. Брегзит је непосредна последица пре свега великог социјалног незадовољства које се годинама таложило. Незадовољство се сада излило на погрешну страну и прети да угрози не само будућност, већ и сам опстанак државе.

На источној граници Француске, у стабилној Немачкој, социјалне неједнакости су тако нарасле да су данас највеће у еврозони. У моћној економској локомотиви Европе, око 40 процената домаћинстава не поседује ништа или, како се то економским речником каже, вредност њихове нето имовине равна је нули. Они својој деци неће имати шта да оставе. Само око 45 процената немачких домаћинстава има станове и куће у свом власништву – много мање него што је то случај у сиромашној Србији, на пример. Око 20 процената запослених има или веома ниска примања, или преживљава од привременог или повременог рада. У том контексту, стимулисање великог прилива имиграната вероватно служи томе да се у Немачкој ништа не промени.

Све кључне економске и социјалне проблеме либерална мисао систематски игнорише и аутистично истрајава на конзервирању постојећег стања без обзира на последице. Морало би бити јасно да су либералне идеје зачете почетком 19. века изгубиле свој сјај, да је глобални амбијент драстично промењен и да се на изазове новог времена не може одговарати увек истим, старим фразама. Остане ли тако, грађани ће наставити да гласају за промене, за било какве промене, макар и за горе или најгоре. Статус кво је постао неподношљив.

* Пословни консултант

Прилози објављени у рубрици „Погледи" одражавају ставове аутора, не увек и уређивачку политику листа


View article...

петак, 1. фебруар 2019.

Les: BiH danas preživljava zahvaljujući uticaju Zapada

infosrpska.ba

Les: BiH danas preživljava zahvaljujući uticaju Zapada

8-10 minutes


Što Sarajevo bude više vršilo pritisak u pravcu centralizacije i unitarizacije BiH, sigurno je da će to samo izazivati suprotan efekat i guranje BiH u suprotnom pravcu, rekao je istraživač Geopolitičkog foruma Univerziteta Kembridž i direktor tink-tenka "Nova Evropa" Timoti Les.

Les je saglasan sa ocjenama da BiH kakva je danas preživaljava prevashodno uticaju Zapada i međunarodne zajednice.

"Prihvatam takvu analizu i mislim da će BiH preživjeti sve dok Zapad bude mogao da vrši taj pritisak. Ali, kad Zapad ne bude mogao da igra tu ulogu onda ćemo u tom trenutku morati da posumnjamo u mogućnost opstanka takve države", naglasio je Les u intervjuu Srni.

On je težnje političkog Sarajeva ka centralizaciji i unitarizaciji BiH uporedio sa dešavanjima u njegovoj zemlji – Velikoj Britaniji, koja ima problem sa separatizmom u Škotskoj.

"Vlada u Londonu je izabrala drugačiji politički odgovor na taj izazov. Rekli su Škotima slobodni ste ako želite da idete i možete da održite referendum o nezavisnoti i to se i dogodilo 2014. godine, ali u isto vrijeme su im rekli mi želimo da vi ostanete. Osmislili su i dali prilično veliki podsticaj za njihov ostanak unutar Velike Britanije. London je pristao da Škotskoj bezmalo da potpunu autonomiju u vezi sa njihovim unutrašnjim pitanjima i svake godine je uveliko finansira transferima novca od poreza", pojasnio je Les.

On je istakao da je rezultat bio da se većina Škota na referendumu izjasnila da Škotska ostane u Velikoj Britaniji.

Osvrćući se na najavljenu inicijativu SDA za promjenu imena Republike Srpske i reakciju zvanične Banjaluke, Les je u intervjuu Srni istakao da ne vjeruje da bi to pitanje moglo da pokrene put ka nezavisnosti Srpske.

"Ne vjerujem da još postoje spoljne okolnosti da bi Republika Srpska mogla da krene putem nezavisnosti. Ukoliko bi takav pokušaj mogao da uspije bila bi neophodna podrška Srbije, a u neku ruku i Rusije. Trenutno obje ove države ne daju podršku bilo kakvom kretanju ka nezavisnosti, ali u srednjoročnom i dugoročnom periodu postoji vrlo velika šansa da će i Srbija i Rusije promijeniti mišljenje. Zato postoji određena opasnost da se BiH dezintegriše u srednjem roku", naglasio je Les.

Govoreći o ulozi dva ključna lidera u BiH – srpskog Milorada Dodika i bošnjačkog Bakira Izetbegovića, Les je rekao da su obojica jaki individilaci i jake ličnosti, ali da imaju dijametralno različita politička opredjeljenja.

"Ali, uz sve relativne stepene uticaja koje razne ličnosti imaju u BiH, presudan je uticaj koji imaju Srbi i Hrvati u ovom trenutku. Suštinski razlog za to je što Srbi i Hrvati predstavljaju oko 50 odsto stanovništva zemlje. Cilj raspada BiH je sigurno lakše postići, nego cilj sastavljanja i njene centralizacije zato što Bošnjacima nije potrebna saradnja Srba i Hrvata", kaže Les.

Osvrćući se na uticaj stranog fgaktora u BiH, Les je napomenuo da nema sumnje da je Zapad bio dominantni spoljni akter u protekle dvije decenije.

"Kad kažem Zapad mislim prvenstveno na koaliciju SAD sa Evropljanima, ali uticaj Zapada i zapadnih zemalja se sve više smanjuje u BiH, a to otvara prostor za ulazak drugih aktera i tu mislim na Rusiju i Tursku", istakao je Les.

Prema njegovim riječima, naročito se ta mogućnost otvara jer određeni politički igrači pokušavaju da koriste uticaj tih zemlja kako bi proširili svoj uticaj i moć.

"Bošnjaci sve aktivnije pokušavaju da dovedu Tursku i iskoriste njenu moć na ovom prostoru. Prvenstveni razlog za to je da su njihovi tradicionalni zaštitnici SAD i Zapad sve manje prisutni u ovom regionu", rekao je Les.

Govoreći o evropskim integracijama BiH, Les je napomenuo da ne vjeruje da postoji taj proces, osim u formalnoj birokratskoj terminologiji.

"U političkom smislu proces proširenja EU je praktično završen. To je i zvanično maltene potvrđeno prošle godine na Samitu evropskih zemlja u Sofiji kada je francuski predsjednik Manuel Makron jasno stavio do znanja svoj stav da je proces proširenja EU samo oslabio Uniju i da neće biti njenog proširenja sve dok ona ne prevaziđe svoje unutrašnje probleme. Ne vidim ni izbliza da će se to desiti u neko dogledno vrijeme", ocijenio je Les.

Odgovarajući na pitanje u vezi sa sve češćim dovođenjem u vezu puta ka EU sa članstvom u NATO-u, Les je rekao da se ti procesi formalno vode na različitim šinama.

"Teoretski se moguće priključiti NATO-u, a ne EU i obrnuto. Besmisleno je povezivati proces pridruživanja EU sa procesom članstva u NATO-u u okolnostima kada se proces pridruživanja EU ne dešava", naglasio je Les.

On je istakao da Balkan predstavlja prostor na kome je došlo je do nesaglasnosti različitih etničkih zajednica i da se u tom prostoru nalaze BiH, Kosovo i Makedonija gdje svaka od etničkih grupacija pokušava da izmjeni političku i etničku situaciju prema onome što njima odgovara.

"Element svega toga je uloga nadzornika koju igra međunarodna zajednica na svim prostorima koje ste pomenuli. Politika Zapada je da se zacementiraju granice koje su države naslijedile od bivše Јugoslavije. Pritom se opiru ambicijama za separatizam i reviziju tih granica. Zapad je veoma svjestan da ukoliko bilo šta uradi na jednom od ovih mjesta to imati posljedice i implikacije na ostala područja", ocijenio je Les.

Prema njegovim riječima, to je u najskorije vrijeme viđeno u debati u vezi sa tim da li dozvoliti ili ne podjelu Kosova.

"Na taj prijedlog je određeni broj zapadnih vlada veoma oštro reagovao zato što su zabrinuti da bilo šta što se dogodi na Kosovu može da predstavlja presedan za ono što će se kasnije događati u BiH i Makedoniji", kaže Les.

Govoreći o svojoj ranijoj procjeni da će se ove godine Balkan suočiti sa velikim turbulencijama, Les je napomenuo da to očekuje zato što uloga policajca koju su igrali EU i SAD već polako opada.

"SAD se nalaze u unutrašnjem kulturnom ratu, a EU u stanju duboke i sve dublje krize. Posljedica toga je da se na Balkanu javlja praznina za nove snage. Najnestabilniji dio regiona je Kosovo koje pokušava da promijeni svoj status i dovrši proces pune nezavisnosti. Ta situacija upravo dolazi do svog krajnjeg ishodišta. Ne mogu da kažem da će oni taj proces dovršiti u 2019. godini, ali budućnost regiona će zavisiti od onoga što se dogodi na Kosovu, bilo ove godine ili u budućnosti", naglasio je Les.

Na pitanje da li je moguća promjena granica na Balkanu, Les je odgovorio da se on ne zalaže za to i podjelu država po nacionalnim, odnosno etničkim linijama, ali ono što priznaje i vidi je očigledna tendencija određenih nacija i naroda u regionu da dovedu do stvaranja nacionalnih država.

"Plašim se da je taj proces nezaustavljiv i to predstavlja političku dilemu za Zapad – da li nastaviti staru politiku stabilizacije putem integracije ili da prizanaju da je ovoj politici istekao rok i kuda se kreću događaji na Balkanu. Ako to priznaju preostaje im da vide da li mogu da iskontrolišu ono što već ne mogu da zaustave tako što će pokušati da upravljaju procesom formiranja nacionalnih država u regionu", rekao je Les.

Britanski ekspert dodaje da bi u tom slučaju apsolutni prioritet morao da bude izbjegavanje bilo kakvih sukoba u regionu.

"Alternativa tome da se oni uključe i da probaju da vode taj proces je da se taj proces prepusti domaćim igračima, pa možda i nacionalistima, što bi uvećalo opasnost da proces izmakne kontroli", kaže Les.

On je naglasio da je Rusija prisutna na Balkanu zajedno sa mnogim drugim međunarodnim akterima među kojima su najistaknutiji EU, SAD, Kina i Turska.

"Srbi u regionu pokušavaju da uspostave bolje odnose sa Rusijom iz prosotog razloga što i ona igra neku ulogu na Balkanu, ali Rusija ovdje prvenstveno ima uticaj i mogućnost uticaja zato što je došlo do određene praznine u uticaju koji su nekada imale zapadne sile", objasnio je Les.

Govoreći o opasnosti od eventualnog izbijanja sukoba na balkanskom području, Les je ocijenio da bi okidač za njih moglo da bude zvanično proglašenje nezavisnoisti neke od strana bilo da su to Albanci na Kosovu, Srbi ili Hrvati u BiH ili Albanci u Makedoniji.

"Opasnost je da bi Makedonci u Makedoniji ili Bošnjaci u BiH pokušali da se odupru težnji ka nezavisnošću nekih od etničkih grupa. Iako priznajem da postoji opasnost od sukoba nije vjerovatno da bi mogao da bude onih razmjera koji smo vidjeli početkom devedesetih godina prošlog vijeka. Prije vidim opasnost od izdvojenih sukoba i incidenata u određenim kriznim mjestima ili žarištima kao što su Skoplje u Makedoniji ili Mostar i Brčko u BiH", smatra Les.

 

четвртак, 31. јануар 2019.

МЛАДИЋ: Изјава бившег хашког судије Флигеа је манипулација

iskra.co

МЛАДИЋ: Изјава бившег хашког судије Флигеа је манипулација

4-5 minutes


31.01.2019. - 14:06

Хашки трибунал (Фото: Wikimedia Commons)

Дарко Младић, син генерала Ратка Младића, оцијенио је да изјава бившег хашког судије Кристофа Флигеа да постоји могућност да Радован Караџић и Ратко Младић у другостепеном поступку буду ослобођени или добију мање казне, представља манипулацију.

„Невероватно је да тај судија уопште коментарише виши суд изнад себе", рекао је Дарко Младић за телевизију „Хепи" и оцијенио да Флиге, који је рекао да судија Жан Клод Антонети за Караџића и Младића припрема ослобађајућу или бар пресуду са значајно блажом казном, није надлежан да то коментарише.

Дарко Младић је рекао да је Хашки трибунал „буквално уништавао доказе", напомињући да су судије морале да реагују и да казне тужиоце који су очигледно кршили правила на штету генерала Младића.

Он је подсјетио да је судија Алфонс Ори, који је био предсједавајући судског вијећа које је донијело одлуку у вези са предметом „Маркале", био у директном сукобу интереса, те подсјетио да је, док је одбрана путем вјештака Тужилаштва доказивала да „Маркале" нису спрска кривица, судија Ори зауставио испитивање, рекавши да је истекло вријеме.

Бранилац Ратка Младића, Бранко Лукић рекао је да је катастрофа да се судија нижег суда противи да његова пресуда буде уопште ревидирана и прегледана.

„То је посао другостепеног суда. Шта ће онда другостепени суд, ако не може да мења, преиспитује и преиначује пресуде нижих судова. Они не дозвољавају да се та пресуда, која је катастрофална и накарадна, уопште преиспитује. То њега /Флигеа/ боли… Али, можда хоће на крају од тог циркуса да направе суд, да нешто испеглају, да буде утиска правде", рекао је Лукић.

Говорећи о случају „Маркале један и два", Лукић је рекао да је у то вријеме /рата у БиХ/, постојао радар „Ципели" који је регистровао све гранате које су испаљиване, али да у вријеме ових дешавања са Маркалама није ништа забиљежио са српских положаја.

„Доказали смо да су `Маркале један и два" намештене. Што се тиче Сребренице, ми смо доказали да је 6.000 бораца погинуло у борбама од 8.000. Али, њих /хашке судије/ то не интересује, јер имају пресуђене чињенице из времена када се ти докази нису ни изводили", рекао је Лукић.

Он је навео да је пресуду генералу Младићу донијело неразумно судско вијеће и да је и сама пресуда неразума, јер су у њој навели да не прихватају неки доказ, зато што је супротан раније пресуђеној чињеници.

Лукић је подсјетио да се у свијету не користе хашке пресуде и пракса, те запитао да ли неко мисли да би Америка, Русија, Француска, Енглеска дозволиле да се њихови генерали и војници суде по пракси Хашког трибунала.

Он је рекао да је од генерала Младића једини налог који је добио био да мора да докаже истину.

„Рекао ми је: `Ако нађеш да сам ја неког убио или да сам наредио да се убије, има да то докажеш`. Мој задатак у овом суђењу је био јако лаган, нисам морао ништа да кријем. Мој задатак од клијента је био да све што је истина докажем", додао је Лукић.

Он је рекао да нема ниједна ни писмена ни усмена наредба, нити постоји неки састанак на којем је донијета одлука о Сребреници и да је то измишљотина хашког тужиоца, која се протеже још од првог суђења.

„На крају суђења Младићу су признали да таквог доказа нема, али их није спречило да то пресуде. Тврдња тужиоца је да је наводни састанак одржан у хотелу `Фонтана` у Братунцу и то је прихваћено као доказ, иако ништа осим те тврдње не постоји. Сви су доказали да тако нешто не постоји, а они и даље суде као да постоји, а доказе који постоје, уништавају, док оне који не постоје, прихватају", каже Лукић.

РТРС