Претражи овај блог

недеља, 7. јул 2019.

Serija političkih ubistava u SAD

novosti.rs

Serija političkih ubistava u SAD

7-9 minutes


Serija političkih ubistava s početka juna ove godine u SAD, a za koje američki analitičari kažu da su likvidacija svedoka koji bi mogli da optuže Hilari Klinton za pedofiliju i druga nepočinstva, potresla je Ameriku

Zamenik načelnika policije Njujorka Stiven Silks nađen je 5. juna 2019. godine u svom autu s prostreljenom glavom. „Njujork tajms" je napisao da se radi o samoubistvu, pozivajući se na izvore u policiji, iako je policijska uprava javno saopštila samo određene činjenice. Citiramo: „Oficir je nađen u sedećem položaju u svom autu i prostrelnom ranom u glavi načinjenom iz vatrenog oružja. Prenet je u bolnicu policijskim autom gde je kasnije proglašen mrtvim." Poznato je da je Silks bio maratonac i alpinista. Verzija o samoubistvu jednog od najboljih policijskih oficira Njujorka malo kome je delovala ubedljivo, iako je Silks dva dana ranije, posle 38 godina rada, predao zahtev za penzionisanje.

Pročitajte još:
Hilari Klinton: Neću se kandidovati za predsednika 2020.

Potom je sledećeg dana nestao policajac iz odeljenja za ubistva Džo Džozef Kalabreze, koji je trebalo da istražuje Silksovu smrt. Telo detektiva je pronađeno pored plaže Plamb. Kalabreze je radio u policiji 37 godina. Prema zvaničnoj verziji i on je izvršio samoubistvo. Ostalo je pitanje zašto bi samoubica ostavio auto i pešačio po užarenom pesku da bi se ubio.

ZAPANjUJUĆI DOKAZI

Nekoliko godina ranije, 6. novembra 2016, uoči predsedničkih izbora u SAD, nekoliko američkih listova, pozivajući se na izvore u njujorškoj policiji, objavilo je da je tokom istraživanja krivičnog dela zavođenja 15-godišnje devojčice od strane kongresmena Entonija Vinera, muža lične pomoćnice Hilari Klinton Humi Abedin, za vreme pretresa pronađen laptop „s dovoljno dokaza da smesti Hilari Klinton i njen tim na doživotnu robiju".

Pročitajte još:
Tramp: Hilari Klinton bila u dosluhu sa Rusima

Detektivi njujorške policije i njihov načelnik Džejms P. O'Nil izjavili su tom prilikom da ukoliko Ef-Bi-Aj i Ministarstvo pravde ne dobiju optužujući materijal za Hilari Klinton i njene saučesnike, policija će objaviti sadržaje s laptopa. „Zapanjujuće je što obuhvataju i mejlove", rekao je načelnik policije Njujorka i dodao da imaju kopije sveg materijala. „Poslaćemo ih Vikiliksu ili ću sam organizovati konferenciju za medije", izjavio je on.

Na američkim desnokonzervativnim forumima na internetu o Stivenu Silksu se piše kao o „načelniku policije koji je predao laptop Vinera u Federalni istražni biro i lično pregledao njegov sadržaj". Na društvenim mrežama se mogu pronaći reakcije na izjave policajaca o sadržaju laptopa Humi Abedin: „Neki oficiri su povraćali, neki plakali, a drugi su bili krajnje potreseni viđenim. Upravo su dva policijska oficira koji su videli sadržaj laptopa ubrzo ubijeni."

UBISTVA SENATORA

U junu 2019. godine ubijena je i Linda Kolins-Smit, bivša senatorka – republikanka iz države Arkanzas, u svojoj kući u gradu Pokahontas (iste države). Novinari „Si-Di medija" objavili su da raspolažu informacijom da je Linda Kolins-Smit nameravala da javnosti objavi informaciju o „aktuelnim sudijama države Arkanzas koji su oduzimali decu siromašnim ženama preko Kancelarije za zaštitu dece u državi i zatim ih prodavali uticajnim ljudima". Prema istom izvoru, senatorka je smatrala da kriminalci koriste nelegalne migrante za izvršavanje kriminalnih dela, pa i ubistva majki ukradene dece. „Kolins-Smitova je raspolagala informacijama o mreži trgovine decom kojom je upravljala vlada Arkanzasa", piše portal thefreethoughtproject.com.

Prema rečima bivšeg sekretara za medije Linde Kolins-Smit, njene komšije su rekle da su čule pucnjavu (ne pucanj) 6. juna, tj. na dan smrti Silksa. Na popularnom američkom audio-sajtu „Blog tok radio" bliski prijatelji senatorke rekli su da je htela da za nekoliko dana svedoči protiv Hilari Klinton pred Velikom državnom komisijom.

Tog 6. juna „u drugom zloslutnom preokretu istorije bivši republikanski senator iz Oklahome Džonatan Nikols, koji je raspolagao informacijama o visokopostavljenim državnim funkcionerima i njihovoj pedofiliji, nađen je ubijen u svojoj kući u gradu Norman, država Oklahoma", preneo je portal „Si-Di medija", čiji je izvor naveo da su ubistva senatora povezana. I Linda Kolins-Smit i Džonatan Nikols su 2006. bili među autorima predloga zakona koji je predviđao smrtnu kaznu za ponovljeno ubistvo deteta. Ustavni sud je odbacio ovaj predlog zakona.

Portal „Ejbl dendžer global" posvetio je ovim smrtima članak „Duboka država zameće tragove?" u kome piše: „Svedoci smo poslednjih smrtonosnih trzaja američke imperije koja se ruši pred našim očima."

Publicistkinja Dajana Vest, čije kolumne objavljuje 120 američkih listova, pita se da li postoji veza između smrti republikanskih senatora i njujorških policajaca? „Odgovor se svodi na sumornu sumnju i nekoliko nepobitnih činjenica koje ukazuju da bi jedna ili više od ove četiri smrti mogla imati veze s radom tih ljudi protiv pedofila i trgovine ljudima ili zvanične korupcije", piše Dajana Vest. „Zabrinjava", primećuje Dajana Vest, „da se radi o ljudima koji su decenijama nadgledali kriminalnu delatnost porodice Klinton, oko koje se nadvila aura mnogih nerešenih ubistava i čudnih smrti. Šok od činjenice da su čak dva visokopozicionirana policajca navodno izvršila samoubistvo u roku od 24 sata u Njujorku naveo me je da pomislim (…) na pokvareni posao s laptopom Entonija Vinera".

„Kada usmerimo pažnju na ubistvo Kolins-Smitove u Arkanzasu i smrt Nikolasa u Oklahomi, to je više nego sumnja", nastavlja Dajana Vest, dajući analogiju sa tragičnom sudbinom senatora iz države Džordžije Nensi Šefer, koja je razobličavala zloupotrebe okrivljenih za trgovinu decom državnih službi za zaštitu dece. Godine 2010. Šeferova i njen muž su nađeni s prostrelnim ranama načinjenim vatrenim oružjem. Policija je tom prilikom saopštila da je bračni par izvršio „samoubistvo".

Šta se dogodilo tokom tih 48 sati prvih dana juna 2019. godine osim što su pronađena tela dva senatora i dva visoka policijska oficira?

Kao što je poznato, Federalni istražni biro je o pitanju laptopa Entonija Vinera ovaj posao odložio, jer se pojavio „važniji" – istraga protiv Donalda Trampa, iako Miler, specijalni tužilac za ovu optužbu, nije protiv predsednika podneo tužbu, a Tramp nije skrivao „da namerava da kriminalne aktivnosti Klintonovih istera načistac". Međutim, pomenute četiri smrti ljudi koji su mogli da svedoče o kriminalu Klintonovih u „lancu pedofilije" sprečile su da se razobliče mračni detalji ove porodice. Naravno, društvene mreže u SAD govore o velikom gnevu javnosti.

Ruska analitičarka Tatjana Volkova primećuje na svom blogu: „Pitanje koje u svemu ovome nije suvišno jeste na koji način su ove smrti senatora i policajaca povezane s Trampovom posetom Londonu. Da li su neke službe ostavljene bez nadzora, te su odlučile da glavne istražioce i potencijalne svedoke svojevoljno uklone, ili je to učinjeno posle znaka iz Bakingemske palate, jer ima indicija da je već ranije dat uslov Trampu da će sarađivati s njim tek kada prekine istragu o pedofilskim skandalima članova Demokratske stranke?"

Autor: Pečat

 

четвртак, 4. јул 2019.

Александар Чотрић: Русија све више губи утицај

stanjestvari.com

Александар Чотрић: Русија све више губи утицај

By Стање ствари

6-8 minutes


on 5. јула 2019.

По(р)уке из Грузије са антируских демонстрација које су личиле на Девети март

 

Александар Чотрић (Извор: Данас)

Затекао сам се у парламенту Грузије, у Тбилисију, 20. јуна, када је група опозиционих посланика и активиста из странака Европска Грузија и Јединствени национални покрет прекинула годишње заседање Интерпарламентарне скупштине православља, зато што овим скупом председава посланик руске Думе Сергеј Гаврилов.

Протестанти, огрнути за ставама Грузије и Европске уније држали су транспаренте са порукама: „Русија убија" и „Руске трупе ван из Грузије". Искористио сам прилику да разговарам с њима, и објаснили су ми да је неприхватљиво и за Грузију увредљиво да се са места на којем седи председник националног парламента, обраћа на руском језику представник окупаторске земље која је запосела двадесет посто грузијске територије, да је Гаврилов члан Комунистичке партије Русије и да се налазио у Јужној Осетији током ратних дејстава 2008. године.

После прекинутог заседања међународног форума, који је окупио православне посланике из 23 државе, демонстранти су почели да се окупљају испред хотела у којем су били смештени учесници. Петоро руских посланика брзо су евакуисани из хотела и првим летом су се упутили ка Москви.

Демонстрације су исте вечери настављене испред здања највишег законодавног тела. Маса људи испровоцирана посетом руског посланика покушала је да упадне у парламент пробивши кордон полиције и бацајући каменице и флаше, на шта су полицајци одговорили сузавцем, гуменим мецима и воденим топовима. Повређено је више од три стотине људи, а многи су и данас у болницама. Изблиза сам посматрао ове демонстрације које су трајале док није свануло наредног дана, и морам признати да сам се и сам отровао сузавцем, баш као и 9. марта 1991. и 1. јуна 1993, када је Вук Драшковић предводио демонстрације против Слободана Милошевића и тражио да се Србија одвеже од комунистичког мртваца и постане део европске породице народа. Демонстрације у Тбилисију, на којима су ношене америчке и заставе ЕУ, а испод фотографија руског председника је писало: „окупатор" и „убица", резултирале су тиме да је оставку поднео председник парламента Иракли Кобакхидзе, који је недавно посетио Србију и говорио у нашој Скупштини. Интересантно је да је вест о томе саопштио генерални секретар владајуће партије Грузијски сан Каха Каладзе, кога се љубитељи фудбала сећају као сјајног фудбалера одбране шампионског тима „Милана".

И ови догађаји показали су колико Русија све више губи утицај и у своме суседству и на простору бившег Совјетског Савеза. Грузијска председница Саломе Зурибашвили поручила је одмах после бурних догађаја у престоници кавкаске републике, да главни циљеви Грузије остају повратак отцепљених територија и чланство у Европској унији и НАТО-у.

Подсетимо се кратке историје (полу)распада глобалног блока којим је доминирало руководство смештено на Црвеном тргу. Из совјетске орбите 1948. прва је изашла дотадашњи сателит комунистичка Југославија. Албанија је 1968. године напустила Варшавски пакт, због окупације Чехословачке. Совјетски Савез је седамдесетих година протеклог столећа почео да губи економску, политичку и војну моћ и уплив на земље Африке и Азије које су се претходно ослободиле колонијалног статуса западних метропола, али им и нови тутор са истока није био потребан. Можда би резултати те сарадње били бољи да се СССР оријентисао на извоз високотехнолошких производа, а не на извоз комунистичке револуције. Опадање значаја званичне Москве продужено крајем осамдесетих година прошлог века распадом источног комунистичког блока у коме је главну реч водио СССР, а затим и потпуном дезинтеграцијом ове државе 1991, после неуспелог војног пуча и покушаја комуниста да се врате на власт и зауставе историјски ход ка поштовању људских права, демократији, плурализму и слободном тржишту. Из „братског загрљаја" са Русијом 2014. године изашла је Украјина, а сличне тенденције све више показују и Казахстан, Јерменија, па и Белорусија. Русија је преко својих служби покушала да задржи или поврати утицај у Црној Гори и Македонији, али је то завршено потпуним неуспехом и још снажнијим окретањем Подгорице и Скопља Европској унији, САД и НАТО-у. Русија зато сада покушава да у „топлом братском загрљају" задржи Србију и Републику Српску.

Показало се и да је пројекат Москве – Евроазијска економска унија поприлично нефункционалан и да у свим сегментима економије и привреде знатно заостаје за Европском унијом. ЕАЕУ је настала 2015. године и настоји да и са државама изван савеза закључује споразуме о слободној трговини, али је, до сада, такав споразум потписала само са Вијетнамом. О економској инфериорности источног економског блока у односу на западни, говоре и подаци који се односе на Србију: Укупна робна размена Србије са ЕАЕУ у 2018. години износила је 3,4 милијарде долара, а то је свега 7,5 одсто од укупне спољнотрговинске размене наше државе у 2018. години, која је износила 45,1 милијарду долара. Са друге стране, у истом периоду, спољнотрговинска размена са земљама чланицама Европске уније износила је преко шездесет одсто укупне размене, док други по важности партнер наше земље јесу државе ЦЕФТА, са којима Србија, такође, има делимично бесцарински режим спољне трговине.

Да се у Русији не живи тако добро као што неки мисле и у нашој земљи, показују званични руски подаци, према којима се из ове земље од 2000. године на запад иселило између два милиона и петсто хиљада и два милиона и осамсто хиљада људи. Од 1991. године Русију је напустило више од милион научника, што је проглашено за велику опасност по националну безбедност.

Несумњиво је чланство Србије у ЕУ диктирају и национални и развојни и безбедносни и духовни интереси. Само је Европска унија гарант да ниједан грађанин Србије, ни Србин ни несрбин, не може имати статус туђинца у било којој држави Европске уније и да појмови иностранства, расејања и дијаспоре губе своје традиционално значење.

Ова интегративна суштина Европске уније у интересу је српског народа и свих у Србији.

Аутор је заменик председника СПО-а

(Данас, 2. 7. 2019)

Категорије:Преносимо

Ознаке:Александар Чотрић, Грузија, Девети март, Русија, СПО, Србија

 

Мејер: Српска треба да има право на референдум за самоопредјељење

iskra.co

Мејер: Српска треба да има право на референдум за самоопредјељење

3 minutes


04.07.2019. - 15:32

(Стивен Мејер) Фото: СРНА

Декан програма постдипломских студија националне безбједности на Факултету „Данијел Морган" из Вашингтона Стивен Мејер сматра да Република Српска треба да има право на референдум за самоопредјељење.

– Тај референдум требао би да има три могућа завршна сценарија, од којих би први био да одлука буде да се остане у БиХ, други да Република Српска буде независна држава, а трећи би био уједињење са Србијом – рекао је Мејер новинарима у Бањалуци уочи предавања о теми „Улога великих сила на Балкану-савремена верзија" на Факултету безбједносних наука.

Мејер каже да је увјерен да би један од ових сценарија био успјешан, не желећи да открије о којем је ријеч.

– Мислим да су сви политичари у Републици Српској који у парламенту спомињу референдум под великим притиском. То је један од разлога зашто је и лидер СНСД-а Милорад Додик на црној листи САД. И Додику сам рекао да не треба око тога пуно да се забрињава јер је то прилично безначајно – истакао је Мејер.

Мејер је рекао да ће на предавању говорити о промјенама структуре у односима моћи између Русије и САД и утицају који та промјена има на остатак свијета, нарочито на Балкан.

Он је навео да ће та промјена структуре значити обнову хладног рата који се никада није ни завршио, истичући да се заправо не ради толико о Балкану и Републици Српској као територији, већ више о једној стратешкој игри како да се надмудри она друга страна.

– Мислим да има много више шпијунирања, дезинформација, много више притисака са свих страна, па тако и на Републику Српску – појаснио је Мејер.

Доцент на Факултету безбједносних наука у Бањалуци Велибор Лалић рекао је новинарима да је од великог значаја посјета и предавање Мејера за студенте и запослене на овој високошколској установи.

Он је рекао да су у току разговори са Мејером у циљу успостављања академске сарадње са Факултетом „Данијел Морган" из Вашингтона која би требало да омогући размјену студената и особља између ова два факултета, те рад на заједничким истраживачким пројектима.

РТРС

 

среда, 3. јул 2019.

Engel i Vučić razgovarali o Kosovu

rtklive.com

Engel i Vučić razgovarali o Kosovu

2 minutes


RTS

Predsednik Srbije Aleksandar Vučić je rekao da se nada da će poruke američkog kongresmena Eliota Engela u Prištini doprineti stvaranju uslova za nastavak dijaloga Beograda i Prištine. Što pre nastavimo dijalog povećaće se mogućnost za smanjivanje tenzija, istakao je Vučić.

Aleksandar Vučić razgovarao je sa predsednikom Odbora za spoljne poslove Predstavničkog doma Kongresa SAD Eliotom Engelom.

"Pozicije su različite po pitanju naših odnosa prema KiM. On je jedan od najznačajnijih zagovornika nezavisnosti Kosova. Razgovor je bio korektan, govorili smo šta je sve važno i koliko je važno da se nastavi dijalog, da je to važno za dobre srpskoalbanske odnose, za stabilnost u celom regionu i nadam se da će njegove poruke u Prištini doprineti ubrzanom stvaranju uslova za nastavak dijaloga", rekao je Vučić na vanrednoj konferenciji za novinare.

"Da li je realno - videćemo, ali što pre nastavimo dijalog povećaće se mogućnost za smanjivanje tenzija, što je od znajčaja za sve nas", istakao je Vučić.

Predsednik Srbije je rekao da se razgovaralo i o drugim temama, od slučaja braće Bitići, do NATO bombardovanja.

"Dakle, svako iz svog ugla, ali na civilizovan i pristojan način smo razmenili različite stavove i mišljenja. Važno je da održavamo kontakt sa spoljnopolitičkim Odborom kongresa", istakao je Vučić.

Vučić je preneo i da mu je Engel rekao da "to što je veliki prijatelj Albanaca ne znači da ne želi da bude i prijatelj Srba".  

Američki kongresmen Eliot Engel poručio je u razgovoru sa poslanicima Skupštine Srbije da treba prevazići sve nesuglasice i neprijateljstva na Zapadnom Balkanu i da države treba da sarađuju, kako bi postale članice EU i stvorile bolju budućnost za svoje građane. 


 

уторак, 2. јул 2019.

Novo svetlo na ubistvo Aleksandra Prvog Karađorđevića

novosti.rs

U VRTLOGU ČIKAŠKIH MAFIJAŠA I USTAŠA: Novo svetlo na ubistvo Aleksandra Prvog Karađorđevića

D. Matović

4-5 minutes


Ivan Miladinović u novoj knjizi otkriva pozadinu atentata na Aleksandra Prvog Karađorđevića. Ković: Pripovedač dao nesvakidašnjoj povesti filmsku, scenarističku i književnu formu

MNOGE dileme iz vremena vladavine kralja Aleksandra Prvog Karađorđevića su i danas otvorene, a politička pozadina atentata na njega u Marselju 9. oktobra 1934. godine ostala je velika nepoznanica. Novinar i publicista Ivan Miladinović u knjizi "Kad govori mrtav kralj" pokušao je u svetlu novih i starih činjenica da skine veo istorijske tame s marseljske tragedije.

Pročitajte još: DAN ROĐENjA ALEKSANDRA I: Kraljev san ugašen u atentatu

Najnovije izdanje Kompanije "Novosti" i "Jasena" večeras će biti predstavljeno u Kripti Hrama Svetog Save, a od četvrtka će se naći u prodaji.

- U marseljskom atentatu na kralja Aleksandra pouzdano znamo samo izvršioce, nalogodavci su ostali skriveni u prestonicama velikih sila. Sa protokom vremena, opipljivih dokaza je, po pravilu, sve manje. Oni su, neretko, sistematski uništavani, da bi se zametnuli tragovi i poništila sećanja. Uprkos svemu, iskusni novinar i pripovedač Miladinović sakupio je činjenice, ponudio interpretacije i dao ovoj nesvakidašnjoj povesti filmsku, scenarističku, književnu formu - smatra istoričar dr Miloš Ković. - Zahvaljujući tome, čitalac može jasno da vidi likove jugoslovenskog kralja, njegovih ministara i obaveštajaca, hrvatskih ustaša, bugarskih VMRO-

-vaca, čikaških mafijaša, agenata Abvera i NKVD-a, vlasnika beogradskih klubova i njihovih tajanstvenih pratilja, francuskih diplomata i policajaca. U ubistvu kralja Aleksandra bilo je mnogo zainteresovanih i malo nevinih.

Pročitajte još: Andrićgrad: Na otvaranju Jozef Pontus

Miladinović ističe da prećutkivanje ovog dela istorije nameće otvorene sumnje da se u marseljski atentat upetljala gotovo cela versajska Evropa, i da je svim glavnim i sporednim akterima bilo u interesu da se sklone i kralj Aleksandar i francuski ministar Luj Bartu.

- Neposredni organizatori atentata bile su hrvatske ustaše, a izvršilac pripadnik bugarske VMRO - objašnjava Ković. - Revizionistička Mađarska dala im je prostor za pripreme i obuku. Fašistička Italija najneposrednije je učestvovala u zaveri i prikrivanju zločinaca, važni tragovi upućuju na upletenost nacističke Nemačke, ali i SSSR-a. Britanija nije bila zadovoljna zbog kraljevog suprotstavljanja njenim ekonomskim interesima, a francuska površnost u sprovođenju mera bezbednosti bila je takva da se posumnjalo čak i u upletenost njihovih službi u atentat. Kralj Aleksandar, njegovi ministri i policajci, neoprezno su se oslonili na svoje zapadne "saveznike".

Miladinović je rukopis mozaički složio u poglavlja koja predstavljaju neku vrstu logičkog niza ove priče: "Iz pozadine marseljske tragedije", "Suton versajske Evrope", "Atentati na Aleksandra", "Osovina Rim-Moskva", "Ustaške diverzije", "Balkan balkanskim narodima", "Put bez povratka", "Luj Bartu potpisuje smrtnu presudu", "Atentat nije delo pojedinca", "Misterija trećeg metka", "Krah galske nadmenosti i evropskog mira", "Gužva oko testamenta", "Al Kaponeov gangster među ustašama", "Kvaternik kreator ubistva kralja Aleksandra", "Sve je skupo, a glava jeftina", "Ustaše o mestu zločina", "Duče čuva ustaške zločince"...

EVROPSKA LUKAVSTVA

PREMA rečima lingviste dr Mihaila Šćepanovića, Miladinović je omogućio "čitaocu da činjenički skida namerne političke pokrivke i decenijsku prašinu sa znatnog istorijskog događaja koji je slomio evropski 20. vek i zauvek razgolitio bolest evropskog lukavstva":

- To pronicljivom današnjem čitaocu omogućuje da sagleda posledice koje su evropski velikaši kroz 20. vek projektovali na celokupnu strukturu međunarodnih odnosa. Nažalost, Srbi su to višestruko osetili na svojoj koži.

PROMOCIJA U HRAMU SVETOG SAVE

NA PROMOCIJI u Kripti Hrama Svetog Save večeras u 19 časova o knjizi "Kad govori mrtav kralj" besediće akademik Matija Bećković, dr Mihailo Šćepanović, dr Miloš Ković, dr Nikola Moravčević i autor. U umetničkom delu programa učestvuju glumac Ljubivoje Tadić i pevačka grupa "Deca ovog veka", a moderator je Jelena Šćepanović.

 

понедељак, 1. јул 2019.

: Трамп у порцеланској радњи

standard.rs

Жарко Ракић: Трамп у порцеланској радњи - Нови Стандард

http://newlookworld.com/

5-6 minutes


понедељак 01. јул 2019. 16:58

Закључак многобројних анализа о Трамповој политици преточен је у наслов са знаком питања: „Трамп као слон у глобалној порцеланској радњи"

ПУТ У САМОИЗОЛАЦИЈУ
Од 2017. године када се уселио у Белу кућу председник САД Доналд Трамп је под најоштријом лупом јавности, политичких противника и медија. Пажљиво се прати сваки његов корак, анализирају јавни наступи, твитови: апотекарски прецизно мери се свака Трампова реч.

Посебно је на мети Трампова спољна политика, јер постоји јак утисак да је овај амерички председник управо у тој области, током своје кратке владавине, направио највеће ломове. Немачки међународни журнал Велттрендс у свом јунском броју покушао је да направи пресек Трампове спољне политике и њених резултата. Ангажовани су аутори из различитих држава који су покушали да дају објективни суд о његовим потезима на међународној сцени, а закључак многобројних анализа преточен је у наслов са знаком питања: „Трамп као слон у глобалној порцеланској радњи".

„Основни проблем САД је њена империјална пренапрегнутост", сматра политиколог Ерхард Хроме. Према његовој процени „свет се налази у фази глобалне промене чија је главна карактеристика да САД губе позицију једине планетарне суперсиле". Хроме сматра да су Сједињене Државе биле на врхунцу моћи у доба владавине Џорџа Буша млађег и да Трамп то препознаје и бори се на свој начин да поврати круну светске силе број један.

„Трамп све односе третира као пословну ствар, негује тактику 'око за око, зуб за зуб' како би постигао жељени циљ", сматра амерички политиколог Девин Т. Стјуарт. „Трампова дипломатија има четири основна обележја: вређање, ценкање, уцењивање и хвалисање", тврди овај амерички аналитичар.

Када се погледа биланс Трампове спољне политике заиста је тешко пронаћи нешто добро. Свађе с Русијом и Кином, омаловажавање партнера у НАТО, неспоразуми са Европском унијом, претње санкцијама готово целој планети због непослушности, звецкање оружјем на граници с Ираном, укидање раније прихваћених америчких обавеза, поништавање међународних уговора… На основу свега тога аналитичар Петрик Розеноу закључује: „Трамп води Америку у изолацију и сам себи наноси највећу штету".

УСПЕХ РУСИЈЕ У СТРАЗБУРУ
Русија се готово тријумфално вратила у Парламентарну скупштину Савета Европе. Средином недеље ова организација је усвојила резолуцију којом се Москви враћа право пуноправног учешћа у раду скупштине.

У резолуцији се каже да се руској делегацији омогућава да се одмах укључи у рад свих органа Парламентарне скупштине, да је обавезна да поштује основне принципе ове организације и унапређује дијалог везан за теме демократије и људских права и слобода. Москва је позвана и да испуни све своје обавезе према Парламентарној скупштини Савета Европе што преведено на разумљивији језик значи да треба одмах да уплати заосталу чланарину, а најкасније до априла 2020. године.

Москва је пет година била суспендована из ове организације, пре свега због догађања у Украјини и припајања Крима Русији. Пре две године Русија, у знак протеста, престала је да испуњава своје финансијске обавезе према скупштини. Одлука о повратку Русије донета је већином гласова а најоштрије је протестовала делегација Украјине. Како преносе агенције, Украјинци су бучно реаговали, покушали су да усред сале организују протест да би се, на крају, један њихов делегат латио микрофона и кратко поручио: „Ми одлазимо".

Немачки шеф дипломатије Хајко Мас реаговао је сасвим другачије на одлуку у Стразбуру. „Русији је место у Савету Европе – са свим правима и обавезама", изјавио је Мас у Берлину отварајући простор за све гласније спекулације да би Европа могла да у што скорије време окрене лист у односима с Русијом. То би на првом месту значило укидање санкција Москви, што европски привредници већ одавно траже а политичари – понајвише због страшног притиска Вашингтона – упорно одбијају.

ОПРОШТАЈ ОД ДОЛАРА
Кина и Русија убудуће неће користити долар у међусобној трговини. Према писању дневника Известија међувладин споразум Москве и Пекинга о плаћању у билатералној трговини искључиво у јуанима и рубљама потписан је 5. јуна. Руски лист наводи да ће споразум ступити на снагу најкасније до 2020. године.

Прошле године обим међусобне трговине Кине и Русије износио је 107 милијарди долара и предвиђа се осетан раст ове суме. Москва је 2018. године најавила напуштање долара као монете у трговини са светом а овако опредељење Русије, чини се, наилази на све већи број присталица. Индија је, на пример, најавила да би набавку најмодернијег руског противваздушног система С-400 „тријумф" – вредног око 5,43 милијарде долара – платила у еврима.

Тренутно је на овом пољу веома активан и Иран. У жељи да избегне, или барем ублажи, погубне последице америчких санкција, влада у Техерану понудила је Турској, Русији, Кини, Индији и Азербејџану потписивање билатералних споразума који би „протерали" долар из међусобне трговине.

Аутор Жарко Ракић

Извор Политика, 30. јун 2019.

 

четвртак, 27. јун 2019.

Treba li Srbiji članstvo u EU ili je dovoljan „vrabac u ruci“?

dw.com

Treba li Srbiji članstvo u EU ili je dovoljan „vrabac u ruci"? | DW | 27.06.2019

Deutsche Welle (www.dw.com)

5-6 minutes


EU se pretvara da hoće proširenje, a kandidati sa Balkana se ponašaju kao da se za to pripremaju, piše švajcarski novinar Andreas Ernst. Tu ciničnu igru treba prekinuti i naći drugi model da se Balkan veže uz EU.

„'Evropska perspektiva' koja je obećana regionu 2003. u Solunu ostaje tačno to: perspektiva. Nakon pristupanja Slovenije 2004. i Hrvatske 2013. o pristupu pregovaraju samo Srbija i Crna Gora, a i to ide tempom puža. Ostale zemlje čekaju još dalje od vrata", piše ugledni švajcarski Noje cirher cajtung (NZZ).

Novinar tog lista Andreas Ernst, odličan poznavalac Balkana i ranije dugogodišnji dopisnik iz Beograda, piše da se u šest država iz evropske čekaonice oseća frustracijajer Evropska komisija i „pojedine države članice" uvek iznova daju obećanja koja „ne žele ili ne mogu da održe".

Kao primere Ernst navodi što Kosovo i dalje čeka na bezvizna putovanja te što Severna Makedonija ni nakon dogovora sa Grčkom i promene imena nije otpočela pristupne pregovore. Napredak obe te zemlje je preporučila Evropska komisija.

„Briselska diplomatija se angažovala i žmurila na jedno oko čak i kada je parlamentarna potvrda sporazuma (sa Grčkom) u Skoplju došla uz ucenjivanje jednog broja poslanika. Brisel je slavio ugovor o imenu zemlje kao istorijski", piše Ernst.

U tekstu se dodaje da su ipak Francuzi i Holanđani bili protiv početka pregovora kada je na samitu EU sredinom juna došao trenutak da Makedonci naplate trud. „To se slobodno može nazvati kršenjem date reči", piše švajcarski novinar.

„Proces se predstavlja kao meritokratski – reforme koje sprovode zemlje-kandidati treba honorirati integracionim koracima – ali je u stvari visokopolitičko polje u kojem vlasti država članica pre svega misle na svoje birače. A ti birači su, uz izuzetak nekih istočnoevropskih zemalja, skeptični ili čak protiv kada se radi o proširenju EU", piše NZZ.

Pošto je već tako, dodaje se u tekstu, evropski političari su „izmislili svakojake rezervne programe" poput Berlinskog procesa. „Sastaje se po konferencijama, priča se o privrženosti reformama, infrastrukturnim projektima i programima pomirenja kroz saradnju mladih. Ali sve to uglavnom ostaje bez učinka."

Konferencija zapadnobalkanskih zemalja sa liderima Nemačke i Fancuske u aprilu 2019. u Berlinu

Prema mišljenju Ernsta, došao je trenutak za istinu koja ponekad može da pomogne čak i u politici. A on smatra da istina glasi ovako: „U dogledno vreme neće biti proširenja na zapadni Balkan. Za to nedostaje političke volje u EU, ona je previše okupirana sobom. Ali manjka i na strani kandidata koji tek donekle teže pravim reformama."

Na Balkanu „nezavisno pravosuđe, efikasna uprava ili raznovrsni medijski krajolik nisu u interesu političkih elita. One bi mogle da budu opasne za moć 'stabilokrata'. Dugovečnost njihovih režima počiva na jakim klijentelističkim mrežama. Od njih profitiraju hiljade ljudi – ali ne zbog dobrog rada, nego zbog lojalnosti."

To je, piše Ernst, „cinična igra: EU se pretvara da hoće da primi kandidate, a ovi se ponašaju kao da se za to pripremaju. Jedni proziru druge i znaju da su prozreni. Šta učiniti? Najgora opcija je da se nastavi kao do sada. Verodostojnost je retka roba u ovakvim odnosima, a ovde postoji opasnost da je sasvim nestane."

Zato autor smatra da treba tražiti drugačije modele integracije „koji su sprovodivi u roku od nekoliko godina, a ne decenija". „Vremenski brzo ostvariv cilj je važan kako bi se ponovo ojačao uticaj Evropljana u regionu. Bolje vrabac u ruci nego golub na grani: brzo dostižno delimično uključenje motiviše jače nego daleko neizvesno puno članstvo."

Na taj način bi, navodi se u švajcarskom dnevniku, bio ograničen i uticaj drugih sila na Balkanu, poput Kineza, Rusa i Turaka koji sada „profitiraju od evropskog manjka verodostojnosti".

-pročitajte još: Balkan u fokusu nemačkog predsedavanja EU

Ernst veruje da novi modeli integracije moraju da se koncentrišu na ekonomiju kako bi se životni standard približio onome u EU te prestalo masovno iseljavanje dobro obrazovanih. „Region je sada ekonomski jeftina proizvodna traka Evropljana", piše on.

Jak privredni rast bi, navodi se, podstakao i demokratiju i pravnu državu. „Autoritarni režimi na Balkanu cvetaju jer nema jakih građanskih društava. EU je decenijama pokušavala da uz pomoć nevladinih organizacija izgradi civilno društvo. To je propalo."

„Verovatnije je da bi politikom privrednog rasta za par decenija opet nastala srednja klasa koja je samouverena i dovoljno jaka da sama traži prava i učešće u političkom procesu u ovim zemljama. Tada će doći i trenutak da se teži punom članstvu u EU", zaključuje se u tekstu NZZ.

priredio Nemanja Rujević

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android