Претражи овај блог

понедељак, 22. новембар 2021.

Stanković: Određeni krugovi u Vašingtonu i Briselu daju Albancima zeleno svetlo za incidente

kosovo-online.com

Stanković: Određeni krugovi u Vašingtonu i Briselu daju Albancima zeleno svetlo za incidente - Kosovo Online

3-4 minutes


Navikli smo da dok Priština širi razne dezinformacije vezane za pregovore Beograd i Prištine, ali i priče o "velikoj Albaniji", deo međunarodne zajednice ćuti, piše Sputnjik.

Iz tog razloga nameće se pitanje da li je Priština postala glasnogovornik dela međunarodne zajednice, koji misli ono što Priština govori.

Poslednju u nizu tvrdnji Prištine da će kraj, odnosno rok za završetak pregovora s Beogradom biti tempiran s istekom mandata američkog predsednika Džozefa Bajdena, visokog predstavnika EU Žozepa Borelja i kosovskog premijera Aljbina Kurtija, demantovala je samo Srbija, dok su ostali za sad nemi.

Ostala je, makar bez kurtoazne reakcije EU i SAD, i Kurtijeva fanatična ideja o referendumu koji će ujediniti Kosovo sa Albanijom.

Neka vrsta glasnogovornika

Politički analitičar Dejan Vuk Stanković kaže da maltene može da izgleda da je Priština portparol određenih međunarodnih aktera, ali i da ne govori ništa što ti akteri već nisu rekli, te iz tog razloga i nema demantija.

"Verovatno deo nekih krugova u Briselu, a pre svega u Vašingtonu, koji su lobistički nastrojeni daje zeleno svetlo Albancima za takve medijsko-političke incidente", napominje Stanković.

Albancima se, dodaje Stanković, dosta dugo ćuti na sve što kažu, što može da bude i posledica toga da ih ne shvataju ozbiljno, bar u kada govore o 'velikoj Albaniji', što njih ohrabruje.

"Pošto ta priča nije osujećena, oni nastavljaju sa njenom daljom eksploatacijom u javnosti, šireći strah i provocirajući okolne narode", ističe Stanković.

Ponavljaju ono što im odgovara

Stanković napominje da niko ne reaguje na reči koje dolaze iz Prištine možda i zato što taj stav nije njihov, već stav koji je već prezentovan od određenih aktera spolja.

"Sam Gabrijel Eskobar je rekao da se rešenje kosovskog pitanja očekuje do kraja mandata Džozefa Bajdena. Dakle to nije izolovan stav, on korespondira sa zapadnim nestrpljenjem da se što pre okonča kosovska kriza, jer ona ima perspektivu da postane proces bez jasnog ishoda. A i Prištini i Americi treba jasan ishod, a to je normalizacija odnosa između Beograda i Prištine, tačnije uzajamno priznanje", podseća Stanković.

Opasnost od povratka u 1991.godinu

Stanković konstatuje da je očekivano da Priština stalno ponavlja te stvari, jer joj idu u korist, kao što je očekivano da oni koji su ih prvi izgovorili nemaju potrebe da ih ponavljaju, jer to sasvim dobro Priština radi za njih.

Ono na šta Stanković upozorava jeste činjenica da postoji mala svest u delu međunarodne zajednice koji je uz Kosovo, da Albanci vrlo lako mogu da, bez zelenog svetla spolja, u nekom momentu krenu da stvaraju 'veliku Albaniju' što bi nas, kako kaže, sigurno vratilo u 1991. godinu.

Pritom, ističe Stanković, među zemljama prema kojima Albanci imaju aspiracije ima i članica NATO, kao što je Grčka.

Podsetimo, glavni prištinski pregovarač Besnik Bisljimi izjavio je da su određeni rokovi za postizanje konačnog dogovora s Beogradom, te da se poklapaju s trajanjem mandata Bajdena, Borelja i Kurtija, ne precizirajući datum.

 

Politico: Gledamo li kraj Dejtonskog mirovnog sporazuma

ba.n1info.com

Politico: Gledamo li kraj Dejtonskog mirovnog sporazuma - N1

Autor:N1 BiH

5-7 minutes


Dejtonski mirovni sporazum koji je trebao poslužiti kao ljepilo koje će spojiti državu, možda je suočen sa svojim krajem, upozorava se u tekstu objavljenom u političkom magazinu Politico. Ističe se kako je Europska unija prekinula nade o pridruživanju cijelog regiji, samim tim i Bosni i Hercegovini, te da su Sjedinjene Američke Države preuzele ulogu ublažavanja krize unutar same Europe, što dodatno šteti ugledu EU. Krizu je neophodno riješiti baveći se njenim uzrocima, a ne simptomima, navodi se u analizi političke situacije u BiH.

‘Da li je ovo kraj mirovnog sporazuma koji povezuje Bosnu?’ naslov je teksta čiji autor, bivši ambasador Velike Britanije u Jugoslaviji, Irskoj i Italiji Ivor Roberts pojašnjava kako je međunarodna zajednica, tačnije EU i SAD, u problemima još od trenutka potpisivanja Dejtonskog sporazuma, koji je trebao poslužiti kao “ljepilo” koje će spojiti prethodno zaraćene “etničke krhotine” u zajedničku državu, ali da svako malo se podsjećamo kako to ljepilo zapravo ne drži dobro.

Zemlja se još jednom našla u političkoj krizi – pregovori o članstvu u EU su u zastoju a lider bh. Srba Milorad Dodik prijeti povlačenjem iz državnih institucija, uključujući i zajedničku vojsku, de facto odvajanjem od države, ističe autor i dodaje:

Ali ovog puta, moglo bi se desiti da gledamo u kraj Dejtonskog sporazuma, dok ignorišemo glavni uzrok”.

Podsjeća kako je visoki predstavnik u nedavnom izvještaju Vijeću sigurnosti UN zaključio kako se BiH suočava s “najvećom egzistencijalnom prijetnjom u postratnom periodu”, te kako je pozvao na produženje mandata malobrojnih vojnih snaga EU, što je i dobio.

“Ipak, bitno je ne previdjeti kako Dodikove prijetnje dolaze kao izravan odgovor na odluku kojom je sada bivši visoki predstavnik Valentin Inzko nametnuo zakon, kojim se kažnjava negiranje genocida u Srebrenici kaznom do pet godina zatvora”, navodi se u tekstu, te naglašava kako su međunarodni sudovi kategorizirali masakr iz jula 1995. kao genocid te da niko “ne može niti treba da umanji težinu ovog zločina”.

Inzko je nakon donošenja odluke kazao dvije zanimljive stvari, nastavlja autor.

“Prvo, rekao je kako zna koje će biti posljedice njegove odluke, to jest, kako će Dodik reagirati. A drugo, dodao je kako njegova odluka da negiranje genocida proglasi zločinom jednostavno usklađuje BiH sa europskim normama. Što se tiče prvog stava, Inzko kaže kako po njegovom mišljenju izazivanje najvećeg konflikta u BiH nakon rata kako bi se donio ovaj zakon vrijedi, s čim se ja kao neko ko je svjedočio brutalnom ratu u BiH i kao učesnik razgovora koji su doveli do Dejtonskog sporazuma teško mogu složiti. Kad je drugi stav u pitanju, usklađivanje sa EU normama ima smisla ako će zemlja neizbježno postati članica EU, osim što neće”.

Ovogodišnji EU-Zapadni Balkan samit u Brdu kod Kranja je prekinuo nadu da će se zemlje regije uskoro pridružiti Uniji, a EU je “zasladila gorku pilulu blago ohrabrujućim izjavama i izdašnim ekonomskim i investicijskim planom od devet millijardi eura”.

Za BiH, perspektiva članstva u EU obećavala je ublaživanje etničkih napetosti koje se nastavljaju od potpisivanja Dejtonskog sporazuma. U tom smislu Dejton je značio ogroman uspjeh – očuvao je mir, dostignuće za koje su mnogi mislili da je nemoguće. Osim toga, zemlja je uspjela reafirmirati bh. identitet, kojim se većna ponosi”, smatra autor.

Ipak, realisti su uvijek znali da je Dejton bio dobar način za okončanje rata, ali loš način za izgradnju države. Mnogo je razloga zašto to nije uspjelo, ali bitan je taj što je Dejton, za razliku od ranijih mirovnih sporazuma koji su predlagali multietničku kantonalnu strukturu, zapravo osigurao podjelu Bosne i Hercegovine na dva etnička bloka s visokim stepenom autonomije u decentraliziranoj zajedničkoj državi”, dodaje i podsjeća kako su bivši visoki predstavnici, posebno pokojni Paddy Ashdown, pokušavali godinama da revidiraju Dejton kako bi izgradili snažniji centar, ali bh. Srbi su se opirali navodeći da to nije nešto što su potpisali.

“Dakle, postojao je i postoji trajni sukob između centralizacijskih težnji visokog predstavnika i inzistiranja bosanskih Srba na decentralizaciji”, zaključuje se u tekstu.

Autor smatra kako EU ne može “šefovski nametati europske norme preko neizabranog guvernera, ako te europske norme nikud ne vode”.

Nasuprot tome, američki predsjednik Joe Biden vidi BiH i Kosovo kao nedovršeni posao i već je signalizirao da su SAD spremne uključiti se u rješavanje ovih dugotrajnih kriza. Ima izuzetno iskusan tim stručnjaka za Balkan u State Departmentu i već je poslao jednog od njih, pametnog i predusretljivog Gabea Escobara, u Bosnu da ugasi vatru, hitro preuzevši vodeću ulogu iz slabašnih ruku Europljana”, dodaje i zaključuje kako je neobično je to da je na SAD da ublaži krizu unutar same Europe.

Smatra kako je ova situacija jako šteti prestižu i autoritetu EU, a da SAD nije jedina globalna sila koja će zakoračiti u taj vakuum

“Ako je EU stalo do mira i stabilnosti u BiH onoliko koliko kaže da jeste, trebala bi se prestati boriti protiv simptoma problema i pozabaviti se uzrokom, dajući BiH i drugim zemljama u regiji jasan putokaz koji će nagraditi teške odluke s članstvom”, navodi se u zaključku.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad

 

среда, 17. новембар 2021.

AIDA, QUO VADIS: Antifašistička doslednost pazarske La Pasionarije

AIDA, QUO VADIS: Antifašistička doslednost pazarske La Pasionarije

Milan Babović

16. 11. 2021. u 18:30

Žalosno je što ova opskurna grupa, od naroda na kom su patentirani "srbosjek" i kvota "sto za jednoga" pokušava da napravi nove naciste

Novosti

DA li se sećate kako je počeo pad Hitlera? Počeo je da sakuplja dečake, da struže dno nemačke kace. Ovi momci koji stoje večeras pored nas, nažalost sa druge strane, jesu to što Vučić struže...

To je pre neko veče doslovce izgovorila žumance borkinja Aida Ćorović, pokraj murala u NJegoševoj. Ova otrovna izjava samo je sublimat naručenih stavova karikaturalnih srpskih antifašista, koji hodeći Brozovim putem odrađuju tezgu kod svojih zapadnih mentora.

No, ma koliko to putujuće pozorište, koje i dan-danas bunca o Jugoslaviji i brani region (ogavne li reči) od velikosrpske hegemonije, ovaj politički hipsteraj zahteva podrobniju analizu.

PUKLA LJUBAV: Marinika Tepić i Aida Ćorović u klinču zbog generala Mladića

AIDA ĆOROVIĆ PRIZNALA: Skup nam je propao!

EVO KO JE HEROINA "NEZAVISNIH" MEDIJA! Aidi smeta mural Mladiću - ne smeta joj ploča zločincu Aćifu Efendiji

Prvo, Ćorovićeva je navedenim stavom poistovetila većinsku Srbiju (koja doduše ima manjak zuba) sa Trećim rajhom. Jer, ako je Vučić Firer - Srbi su zabludeli nacisti. Tu ona svakako nije pionir. Jer, decenijama smo, zaglušeni ehom haške nepravde, pod kanonadom zapadnih ala i domaćih NVO prevaspitača - priznajte genocid i postanite novi Nemci. A, to što su po Nirnbergu postmoderne Naser Orić i Ante Gotovina plahe srne nije bitno za Aidu. Pa jebote, mi se borimo protiv domaćeg fašizma, hajde da počistimo svoje dvorište. Anti - fa, anti - fa, aaantiii fašistaaa!

Drugo, pazarska La Pasionarija zaboravlja da je Adolf iz jajinačkog vinskog podruma (ne, nije iz pivnice) otišao da se pokloni žrtvama u Potočarima, i da je odatle jedva izvukao živu glavu. Tolerantni antifašisti sa druge strane Drine ni do dan-danas nisu niti uhapsili niti osudili one koji su hteli da linčuju tadašnjeg srpskog premijera, iako su tamošnjim službama dostavljeni i video-snimci i imena nasilnika.

Treće, kako to da je našoj junakinji zafalilo jaja kad je u Sjenici 2012. postavljana spomen-ploča Hasan-agi Zvizdiću, komandantu zloglasne muslimanske milicije i otvorenom kolaborantu? Nismo je čuli da joj smeta tabla posvećena Aćifu Bljuti Hadžiahmetoviću, ratnom gradonačelniku Novog Pazara, koji je u vreme Drugog svetskog rata zatro stotine srpskih porodica sve do Zubinog Potoka. Nije antifašistički ćutati i na spomenik Ridvanu Ćazimiju, komandantu terorističke OVPBM, u Velikom Trnovcu, iako njegovo delovanje proističe direktno iz Druge prizrenske lige koja je 1943. nacrtala konture nacističke "velike Albanije". Nije stajala na barikadama kada su Torockajevi "župani" u crnom, sledbenici zloglasnih njilaša, premlaćivali lancima i šipkama u Temerinu srpske mladiće...

Još je primera dvoličnosti novopečene heroine boljosrbijanaca koji su za svoj groteskni marš na NJegoševu izabrali baš Dan borbe protiv fašizma i antisemitizma, ali je prostora malo. Žalosno je što ova opskurna grupa, od naroda na kom su patentirani "srbosjek" i kvota "sto za jednoga" pokušava da napravi nove naciste. Možda razloge treba tražiti i u delu objave na "Fejsbuku" iz februara 2020. kada je, obznanivši da je bez posla, Aida zarozala od suza građansku Srbiju:

- Pre tri godine sam napravila novu organizaciju i sada pokušavam da je postavim na noge, ali je sada mnogo teže jer donatori nisu iskreno zainteresovani za istinske demokratske procese...

Valja reći da je atifašistkinja, koja se skrušeno spremala da postane kuvarica, nedugo zatim odbila posao koji joj je ponudio Firer s početka priče.

https://www.novosti.rs/vesti/kolumne/1056103/aida-quo-vadis-antifasisticka-doslednost-pazarske-pasionarije

уторак, 16. новембар 2021.

The Wall Street Journal: Москва има чиме да компромитује сваку администрацију САД

fakti.org

The Wall Street Journal: Москва има чиме да компромитује сваку администрацију САД

3-4 minutes


ЛИСТ ТВРДИ ДА ЈЕ ТАКО ОД БУША МЛАЂЕГ И ДА ЗАТО И БАЈДЕН „ХОДА НА ПРСТИМА ОКО ПУТИНА"

 

* Аутор текста - колумниста Холман В. Џенкинс Јр. – тврди да је пре писања текста анализирао поступке шефа ФБИ Џејмса Комија током предизборне кампање између Доналда Трампа и Хилари Клинтон. И да је утврдио да је Коми покушао да одбрани „будућу администрацију Хилари Клинтон" доносећи једно чудно решење на другом

* Не наводећи никакве проверљиве доказе, закључио је да „истина коју Кремљ зна никако не може бити добра" и навео: „Сваки шеф Беле куће, почев од Џорџа Буша Млађег, настојао је зато да се спријатељи са председником Русије"

* ФАКТИ: Кад би ово било тачно, сви амерички лидери - од Буша Млађег до Бајдена - требало би да пред Кремљом буду мекши од зечијег репа, а од Обаме наовамо се утркују ко ће Русији увести више економских санкција, ко ће јој више примаћи војну инфраструктуру и трупе НАТО, ко ће јој више протерати дипломата... Није ли ово покушај да се америчкој дубокој власти завршавају послови за које су биле недовољне ујдурме Хилари Клинтон и Кристофера Хила?

____________________________________________________

         МОСКВА располаже компромитујућим доказима који могу да доведу у тешку позицију сваку администрацију Беле куће. Због тих „материјала" се и републиканци и демократе суочавају са озбиљним проблемима од 2016. године – објавио је утицајни амерички лист The Wall Street Journal.

       Аутор текста - колумниста Холман В. Џенкинс Јр. – тврди да је пре писања текста анализирао поступке шефа ФБИ Џејмса Комија током предизборне кампање између Доналда Трампа и Хилари Клинтон. И да је утврдио да је Коми покушао да одбрани „будућу администрацију Хилари Клинтон" доносећи једно чудно решење на другом.

       „Креатор тих акција био је директор ФБИ Џејмс Коми, који се, како смо касније сазнали, руководио руским обавештајним подацима које је добио, а који су, ако је тачно, озбиљно дискредитовали Демократску странку и администрацију [Барака] Обаме. Иако је, по свему судећи, покушао да заштити будућу администрацију Клинтонове, градећи једну чудну одлуку на другој, он је поново отворио Хиларин случај непосредно пред изборни дан, што је довело до преласка неодлучних гласова на страну Трампа" – написао је Џенкинс.

 

       Истовремено, како је указао, односи Кремља и Беле куће нису постали приметно бољи ни током председниковања Доналда Трампа.

       Џенкинс сматра да компромитујући докази које Русија има наводе администрацију садашњег председника САД Џоа Бајдена „да на прстима хода око Путина".

       Закључио је да „истина коју Кремљ зна никако не може бити добра" и навео:

       „Сваки шеф Беле куће, почев од Џорџа Буша Млађег, настојао је зато да се спријатељи са председником Русије".

       После председничких избора 2016, америчке демократе су истраживале наводне везе између Трамповог штаба и Москве.

       Трампови противници ангажовали су истраживачку фирму Fusion GPS, коју води Глен Симпсон, да састави негативан досије о новоизабраном председнику САД.

       Касније је у посао био укључен бивши британски обавештајац Кристофер Стил.

       Потом је портал BuzzFeed објавио документ у којем се тврди да „руски агенти" имају инкриминишуће информације о Трампу.

       Његов штаб потрошио је више од милион долара на парирање такозваном руском случају.

 

понедељак, 15. новембар 2021.

Zelena eksploatacija

pcnen.com

Zelena eksploatacija

10-13 minutes


Piše: Tena Erceg

Američki dokumentarist Michael Moore prošle je godine producirao “kontroverzni” film pod naslovom “Planet of the Humans”, čija je glavna teza da su takozvane zelene, odnosno čiste tehnologije za proizvodnju energije ustvari neefikasna, ekološki štetna i na profit usmjerena kapitalistička podvala. Budući da su u filmu pronađeni i zastarjeli podaci koje su Moore i redatelj Jeff Gibbs koristili kako bi potkrijepili svoju tezu, na film se obrušila kompletna krema establišmenta obnovljivih energija, uključujući i jednog od najuglednijih američkih klimatologa, dobitnika grupne Nobelove nagrade za klimatska istraživanja Michaela E. Manna.

Autori filma optuženi su da rade za fosilnu industriju i šire defetizam i nihilizam, a potpisivalo se i otvoreno pismo u kojemu se tražila zabrana prikazivanja filma u kinima. Moore i Gibbs na koncu su upriličili višemjesečno besplatno prikazivanje na YouTubeu, s premijerom održanom 22. travnja prošle godine, na Dan planeta Zemlje. Prašina se u međuvremenu slegla, a nakon što je prije godinu i po dana Moore u svom bombastičnom i tendencioznom stilu probio led, kritičko analiziranje zelenih tehnologija danas se može pročitati i vidjeti svugdje, čak i usred sudbonosne klimatske konferencije koja se još uvijek održava u Glasgowu a koja prelazak na obnovljive energije promovira kao jedini mogući put za spas planete.

U britanskom Guardianu, primjerice, ovih se dana piše o ropskoj eksploataciji radnika u rudnicima kobalta u Demokratskoj Republici Kongo, dok je njemački Der Spiegel prije neki dan objavio podužu analizu naslovljenu “Prljava istina o čistim tehnologijama”. Na spomenute rudnike u Kongu otpada 70 posto ukupnog godišnje proizvedenog kobalta, ključnog metala u baterijama električnih automobila, proizvoda koji bi, kako uvjeravaju čelnici okupljeni u Glasgowu, trebali biti jedan od nosivih stupova zelene tranzicije, odnosno dekarbonizacije svjetske ekonomije.

Guardianovo istraživanje pokazalo je, međutim, da su posljedice crpljenja kobalta u Kongu raseljavanje lokalnog stanovništva i devastiran okoliš, ali i ropski rad koji uključuje i djecu i za koji se dobije 80-ak dolara mjesečno i rukom ispisan odrezak od plaće. Rudnici su u vlasništvu evropskih, a u posljednjih 15 godina i kineskih kompanija, no radnici su mahom zaposleni preko posredničkih firmi. Ugovore s vlasnicima imaju svi vodeći svjetski proizvođači automobila, poput Volva, Volkswagena, Renaulta i Mercedes-Benza, a američki Tesla prošle je godine potpisao dugoročni ugovor sa švicarskim Glencoreom za opskrbu kobaltom iz Konga svoje dvije “giga-tvornice” u Berlinu i Šangaju.

Svjetska banka prognozira da će se potražnja za kobaltom do 2050. godine ušesterostručiti, a Međunarodna agencija za energiju (IEA) objavila je uoči konferencije u Glasgowu da bi udio električnih automobila u ukupnoj prodaji već do kraja ovog desetljeća trebao dosegnuti 50 posto ukoliko se želi zaustaviti globalno zatopljenje. Stoga se sa sigurnošću može zaključiti da će se nesmiljena eksploatacija prirodnih resursa smještenih na globalnom jugu ne samo nastaviti već i frenetično ubrzavati, sve u cilju da se “zelena tranzicija” provede na način da srž sistema ostane netaknuta.

Koristeći se podacima IEA-e, Der Spiegel je u svom istraživanju sastavio tablicu koja za idućih dvadeset godina prognozira golem porast potražnje za mineralnim sirovinama u odnosu na ciljeve Pariškog sporazuma, čije je ostvarenje nužno kako bi se globalno zatopljenje zaustavilo na ispod dva stupnja Celzijeva. U obzir su uzeti bakar, nikal, litij i rijetki metali, a analiza je pokazala da je u 2020. godini ukupna potražnja za njima u industriji električnih automobila iznosila 426 tisuća metričkih tona, dok će se 2030. ona povećati na 6.905 tisuća, a do 2040. godine na čak 12.650 tisuća tona.

Rudarstvo je pritom najprljavija industrija koja razara krajolik više i od one fosilnih goriva, a za sobom ostavlja toksična jezera, kontaminirane ostatke od procesuiranja metala kakvih je po svijetu razasuto nekoliko desetaka tisuća. Čak tri posto ukupne svjetske potrošnje energije koristi se upravo za mrvljenje stijena i druge procese ekstrakcije metala, čiji su resursi pritom uglavnom smješteni u tri regije svijeta s već sada najtežim posljedicama klimatskih promjena; u Africi, u Australiji i u južnoameričkim Andama. U rudniku bakra Los Pelambres u Čileu, primjerice, izgrađena je nova hidroelektrana koja opslužuje isključivo rudarske operacije iako taj kraj pati od kroničnog manjka vode. Rudnik je u 60-postotnom vlasništvu multinacionalne korporacija Antofagasta PLC sa sjedištem u Londonu. U Gvatemali je, pak, smještena jedna od najvećih svjetskih zaliha nikla, koju crpe podružnice švicarske Investicijske grupe Solway, premda se nagađa da su investitori ruski oligarsi.

Upravo u vrijeme kad su političari u Glasgowu pričali o tome kako su starosjedilačke zajednice ključne za očuvanje prirode i opstanak bioraznolikosti, pripadnici gvatemalskih Maja blokirali su prolaz kamionima, zbog čega je vlada proglasila izvanredno stanje i pod vojnu opsadu stavila lokalno stanovništvo. Rudnik Fenix u El Estoru otvoren je 2014, a pet godina kasnije tamošnji Ustavni sud donio je odluku o suspenziji operacija, zatraživši da kompanija provede konzultacije s lokalnom zajednicom. No radovi su se nastavili, a zabilježeno je i više slučajeva ubojstava aktivista, pa ovaj slučaj zorno ilustrira teško podnošljiv cinizam organizatora COP-a 26 koji su ovom prilikom, kako bi demonstrirali svoju posvećenost starosjedilačkim znanjima i aktivnostima, posebno vodili računa da se na konferenciji pojavi što više govornika u šarenim narodnim nošnjama.

Bolivija je još jedna južnoamerička država s golemim zalihama metala, a procjenjuje se da se tamo nalazi čak 70 posto svjetskih zaliha litija. Iako je bivši bolivijski predsjednik, socijalist Evo Morales, nacionalizirao tamošnje prirodne resurse, Bolivija nema kapaciteta da sama vrši takve goleme operacije. Stoga su 2019. koncesije za crpljenje dodijeljene njemačkoj kompaniji ACI Systems i kineskoj Xinjiang TBEA, dok je novoosnovano državno poduzeće zadržalo većinski udio i nadzor nad razvojem industrije. U kolovozu je zaključen i natječaj za dodatne koncesije, na kojemu je odabrano još devet međunarodnih korporacija. Svi spomenuti metali, uz cement, pijesak, čelik i druge sirovine, u golemim količinama koriste se za proizvodnju vjetroturbina, jednako kao i za proizvodnju fotonaponskih sistema, električnih automobila i litijsko-ionskih baterija, drugim riječima u svim tehnologijama koje se promoviraju kao ekološki čiste. Za izgradnju jedne vjetroturbine srednjeg kapaciteta, kako navodi Der Spiegel, potrebno je oko 67 tona bakra, a da bi se tolika količina bakra iscrpila iz tla potrebno je razbiti i pomaknuti 50 tisuća tona zemlje i stijena.

U solarnom parku veličine tisuću puta tisuću metara nalazi se 11 tona srebra, dok jedan primjerak Tesle modela S sadrži litija koliko i 10 tisuća baterija za mobitel. Vjetroturbina sadrži devet puta više metala nego elektrana na plin, a jedan električni automobil šest puta više nego onaj s motorom na unutrašnje sagorijevanje. Prema podacima IEA-e motor s unutrašnjim sagorijevanjem tijekom životnog ciklusa od 200 tisuća kilometara u atmosferu izbaci oko 40 tona stakleničkih plinova, dok električni automobil ispusti dvostruko manje, no karbonski intenzivna proizvodnja sirovina za baterije značajno umanjuje njegovu ukupnu korisnost.

Tržište obnovljivih izvora energije pritom je već u potpunosti organizirano po kapitalističkom principu konkurencije i uspostave monopola, kojima zapadne i kineske kompanije kontroliraju resurse geografski još koncentriranije nego u slučaju fosilnih goriva.

Za razliku od naftnog kartela OPEC, koji pokriva trećinu globalne proizvodnje nafte, u rudarskoj industriji čak 70 posto resursa smješteno je u samo deset zemalja globalnog juga. Većinu proizvodnje pritom kontrolira desetak najvećih korporacija, pri čemu one iz Kine čak 75 posto svjetskih proizvodnih kapaciteta za litijske baterije.

Kina je u rudarskoj industriji zauzela dominantnu poziciju kakvu je slučaju fosilnih goriva u prošlom stoljeću imao SAD, kupujući pristup resursima i rudarska prava u zemljama Afrike i Latinske Amerike. Budući da je postala glavni motor i u proizvodnji i u potražnji, pumpajući usput i svoju geopolitičku moć, Kina je najvećim dijelom odgovorna i za porast cijena metala.

U zadnjih godinu dana cijena nikla tako se povećala za 26 posto a cijena aluminija za 56 posto, dok se cijena litijevog karbonata učetverostručila. IEA prognozira da trenutno aktivni i planirani rudnici neće biti dovoljni da namire niti polovicu buduće potražnje za litijem, kobaltom, niklom, bakrom i drugim metalima, unatoč brzom tehnološkom napredovanju.

Zahuktala potraga za resursima multinacionalne korporacije dovela je i do Srbije, gdje se održavaju protesti protiv geoloških istraživanja koja bi se trebala vršiti na zapadu zemlje. Tamo su otkrivena nalazišta litija, a Novosti su u kolovozu donijele izjavu predstavnika kompanije Rio Tinto da područje sadrži količine litija dovoljne “za napajanje preko milijun električnih vozila godišnje”. Srpska sestrinska firma Rio Tinta s radovima bi trebala započeti iduće godine, a da bi se s projektom krenulo izmijenjeni su prostorni planovi, podijeljene “donacije” lokalnim vlastima i zajednicama, a privatne parcele otkupljenje pod prijetnjom eksproprijacije. Britansko-australska kompanija Rio Tinto osnovana je još 1873, a osim što je tijekom drugog svjetskog rata sirovinama iz Francove Španjolske opskrbljivala njemačku i talijansku vojsku, gdje god dođe iza sebe u pravilu ostavlja ekološki potpuno devastirane prostore.

U prvoj verziji posljednjeg izvještaja Međunarodnog panela za klimatske promjene (IPCC), koja je uoči objavljivanja procurila u javnost, navodilo se da je u cilju prevladavanja klimatskih promjena potrebno napustiti koncept neograničenog rasta, odnosno postojećeg kapitalističkog modela. Izuzev aktivista, nitko od uglednika u Glasgowu nije, razumljivo, takve tvrdnje prevalio preko usta, budući da je i cilj samog COP-a uvjeriti javnost da se sve može promijeniti tako da sve ostane isto. Zaključci IPCC-ja nisu se eksplicitno referirali na tehnologije obnovljivih energija, no dosadašnji razvoj tih tehnologija, temeljen na eksploataciji i profitu, neupitan je dokaz da ih je potrebno primijeniti i na njih.

Portal Novosti

Pratite nas na Fejsbuku, Instagramu i Tviteru. Ako imate predlog teme za nas, javite se na pcnen@t-com.me

 

недеља, 14. новембар 2021.

РУСКИ ГЕНЕРАЛ ЛЕОНИД РЕШЕТЊИКОВ: Циљ им је да униште православље, Трећи светски рат је већ почео

iskra.co

РУСКИ ГЕНЕРАЛ ЛЕОНИД РЕШЕТЊИКОВ: Циљ им је да униште православље, Трећи светски рат је већ почео

10-13 minutes


РУСКИ ГЕНЕРАЛ ЛЕОНИД РЕШЕТЊИКОВ: Циљ им је да униште православље, Трећи светски рат је већ почео

14.11.2021. - 11:03

Leonid Rešetnjikov / Foto I. Marinković

ГЕНЕРАЛ-лајтнант и доктор историјских наука Леонид Решетњиков био је начелник престижног информативно-аналитичког одсека Спољне обавештајне службе Русије (СВР), а затим директор „Руског института за стратешка истраживања" (РИСИ), који је основао председник Путин. Пензионисао се 2017. и од тада је „само" председник Непрофитне добротворне фондације „Наслеђе", шеф Одељења за историју Московског државног института за културу, члан Научног савета при Министарству спољних послова Руске Федерације.

Енергични научник је репортера „Новости" на разговор примио у вечерњим часовима, после дугог радног дана испуњеног посетама споменицима и некадашњим пребивалиштима „Белих Руса" у Србији. Захвалио је на пажњи коју посвећујемо једном пензионеру, на шта смо узвратили изреком да обавештајци и новинари никада не иду у пензију. Проницљиво нас је погледао и слатко се насмејао. Његово чело се набрало када смо захвалили за драгоцен разговор у време опсадног стања и упитао је: „Опсада? Мислите ли на Србију или на Русију?"

* Цео свет је у некој врсти опсаде. Државе се изолују у страху од вируса, ЕУ дрхти од миграната, на Западу букти антируска и антикинеска хистерија… Да ли је то почео нови светски рат, а да нас нико није обавестио?

– Има смисла упитати се да ли је трећи светски рат почео а ми само чекамо да то неко званично саопшти. Цео свет је у великој кризи, а у највећој је хришћански свет у Европи. Један од најснажнијих фактора те кризе јесте одрицање Европе од сопствене традиције. Европско хришћанство се налази у страшном повлачењу, правом бекству! Европа је практично престала да буде хришћанска. А суштина свега што се сада дешава јесте борба хришћанства против антихришћанства. То, наравно, има утицаја и на Србију и на Русију и на друге православне земље, које су последња одбрана традиционалне Европе.

* Који су појавни облици налета антихришћанства?

– Да антихришћанство снажно напада види се и по темама које се у свету потенцирају као најважније: приче о глобалном загревању, вирусима, дигитализацији, ЛГБТ… Утисак је да те теме неко вештачки намеће, да тера људе да се баве њима, иако нису приоритетне.

* Желите да кажете да неко има глобалну моћ манипулације и прављења димне завесе око стварних претњи човечанству?

– Управо тако, створена је магла од вештачки креираних проблема којима треба да се бавимо да бисмо се удаљили од генералне линије нашег развитка. Ту пре свега мислим на православне хришћанске државе. Циљ антихришћанских снага јесте да се бавимо димном завесом, а не циљевима које се крију иза ње.

* Често говорите о том „антихристу" нашег доба, који изгледа као борд пословних људи који доносе одлуке о судбини човечанства. Ко су ти људи? Зашто им нарочито сметају Русија и Србија?

– Због идеја! Запад је изгубио своје идеје водиље и традиционални хришћански идентитет, а Срби и Руси их још увек имају! То смета људима које су носиоци антихришћанства, чија је идеја да управљају светом од милијарду људи. По њима, на земљи је превише становника, па им је тешко да управљају светом. Желе да смање човечанство да би њиме било лакше управљати. Треба бити свестан да се сада не решава само судбина Србије или Русије, већ судбина целог хришћанског света. Ко је конкретни орган управљања тих сила које се често називају и дубока држава, дубока елита или тајна влада, тешко је рећи. Они не долазе из једне државе. Греши се у тврдњама да је та организација из Сједињених Држава. Ствари стоје другачије, САД су биле само инструмент који су антихришћани користили, али их више не задовољава. Они сада траже ново оруђе за владање светом.

* На основу чега закључујете да је то тајно друштво кренуло у глобални напад?

– Одакле желите да почнемо? Они су уклонили Доналда Трампа који их није задовољавао јер је стајао на позицијама традиционализма. Ми Руси можемо да не волимо Трампа, али он јесте био традиционалиста који је желео да сачува стару Америку. Зато дубока држава није желела Трампа и он је склоњен. Истим људима није био симпатичан ни Бењамин Нетанијаху, један од најјачих израелских лидера икада. Али он је као традиционалиста морао да буде уклоњен. Приметили сте страховите нападе на Путина? А зашто они не воле Путина? Зато што је традиционалиста! Напади су се појачали када је он рекао: „Наша идеологија је конзервативизам, руски конзервативизам". А руски конзервативизам је вера, породица, отаџбина, традиција. То је наша идеологија, ни комунистичка, ни либерална.

* Срби у шали кажу да је Русима лако јер имају Србе на својој страни. Када склонимо шалу у страну, положај Србије није баш завидан. Она једина није окренула леђа Русији, иако је острвце у мору НАТО држава које је окружују.

– Србија се налази у најтежој ситуацији, јер је, поред Русије, једина од свих православних држава која покушава да сачува своју традиционалну позицију и идентитет. Сви остали су издали и предали се. Подигли су руке. Остали су само Русија и Србија. Ми у Русији одлично разумемо вашу позицију, да трпите притисак са свих страна. Могу само да замислим положај вашег председника који трпи непрестане притиске Европске уније, НАТО, Немачке, Америке… И упркос свим притисцима Србија се још увек држи. А можете издржати до краја само уз помоћ Русије. Ако се наши односи наруше, Србија ће се претворити у другу Бугарску.

* Ако нисмо окренули леђа Русији 1.000 година зашто бисмо сада? Срби су једини народ који воли Русе без икаквог користољубља…

– Знате, много је важније да Срби воле Бога, Христа! Сетите се да је Кнез Лазар погинуо због љубави према Христу и да то држи Србију! Сви подвизи и све херојске странице историје српског народа повезани су с вером православном. Када су Срби одступали од своје вере тада су губили позиције. Изгубили сте многе важне позиције за време социјалистичке Југославије. Добро сте рекли да, ако сте издржали 1.000 година, можете и сада, али без Русије победа над антихришћанским силама није могућа. Не зато што смо ми много добри, јер ми уопште нисмо тако добри. Али Бог нам је дао огромну земљу и огромне залихе јер имамо мисију – да сачувамо веру православну!

* Титов режим је све радио да Срби изгубе идентитет и традицију. Запад и НАТО су деведестих подржавали разбијање Југославије и Србије оптужујући српски народ као злочиначки и дословно следећи упутства Коминтерне. Како то објашњавате?

– Када говоримо о глобализму, заборављамо или не разумемо да комунистичка идеологија јесте глобализам. Комунистички и западни либерални глобализам су изданци истог корена и оба желе исто, уништење националних држава јер су оне религиозно оријентисане, самосталне, независне и темеље се на сопственом историјском искуству. Сви глобалисти раде исту ствар, само једне можемо назвати леви, а друге либерални. Прва увезена „обојена" револуција на свету била је фебруарска 1917. у Русији коју су направили либерални глобалисти. Онда су на Западу схватили да споља не могу да држе под контролом толику земљу, па су ствар преузели леви глобалисти, бољшевици. Коминтерна и Стаљин су утврдили да су у Југославији државотворни народ само Срби и радили су на томе да га максимално ослабе, исто као Русе у Совјетском Савезу.

* Чему је „послужио" и Други светски рат?

– Знате ли како изгледа права историја Другог светског рата? Американци и делимично Енглези су тридесетих индустријализовали и Немачку и СССР, а затим су их гурнули у сукоб. Совјетски Савез је био ратни победник са реално 30-40 милиона жртава, који је гурнут иза Гвоздене завесе, а Европа је била „на нули". Америка је постала домаћин света, инструмент за владање дубоке елите која је изазвала Други светски рат. Али, она их више не задовољава.

* Кога глобалисти желе да узму под своје? Кину? Русију?

– Са Кином не иде лако, а са Русијом им није успело за време Јељцина. Можда је та нова сила конгломерат који се недавно појавио: Енглеска, Аустралија и Америка. То треба веома, веома пажљиво пратити. Можда ће тај савез наследити НАТО. Морам још једном да нагласим да САД више не задовољавају потребе антихришћанског савеза. Америка данас личи на СССР три-четири године уочи катастрофе. Пентагон је све неефикаснији, чак и повлачење из Авганистана подсећа на совјетски дебакл на истом простору. А „толико моћна" ЦИА је постала предузеће за извођење државних удара које наручују банкари и транснационалне корпорације.

* Русија се налази у некој врсти обруча…

– Да, узели су Украјину, Пољску, Чешку, прибалтичке државе, Румунију, Бугарску. Ми имамо добре односе са Кином, али она по менталитету не припада хришћанском свету и не можемо да знамо како ће се понашати. Није јасно у ком правцу свет иде, јасно је само да су антихришћанске силе кренуле у одлучујући напад. Ипак, сигуран сам да ће победа бити наша.

САКУПИЛИ СМО СНАГУ
* Русија је недавно спречила агресивни покушај Америке да наметне Шмита за високог представника у БиХ. Зашто су Руси заинтересовани за Србе који су невелик народ?

– То се све уклапа у оквир борбе против антихришћанства. Ми нисмо реаговали када је у Југославији била криза и када се водио рат против Србије јер још нисмо били ефикасни, нисмо сабрали снагу. Сада је идеологија историјске Русије учинила да танка младица дрвета постне моћно стабло. У Русији осећамо да полако сакупљамо снагу, јер Русија није комунистичка, ни либерално-демократска, већ наша, традиционална, руска!

СПИКЕРИ АНТИХРИШЋАНСТВА
КАО представници глобалистичких сила у јавности се појављују Сорош, Жак Атали, Бжежински, али они нису прави руководиоци већ само спикери, каже генерал Решетњиков:

– Таква је некада била пракса код масона, један или двојица су јавно наступали да би обманули јавност која их је сматрала руководиоцима, а реално су управљали они у сенци, којима се имена нису знала. Таква је и организација лидера елитних банака и транснационалних компанија коју називамо антихришћанским силама. Она је осмислила акцију одлучујућег напада на традиционалне културе, вредности, цивилизације које дефинишемо као хришћански свет. Да су се антихришћани умешали и у цркву видимо по томе што су неки јерарси почели да говоре њиховим језиком.

novosti.rs, Борис Субашић

 

Dragan Bisenić - Kisindžer i veštačka inteligencija

standard.rs

Dragan Bisenić - Kisindžer i veštačka inteligencija - Novi Standard

Dragan Bisenić

16-20 minutes


Zašto Henri Kisindžer tvrdi da je ljudsko društvo nespremno za uspon veštačke inteligencije, kao i za posledični kraj epohe racionalizma koju je oličavala vladavina ljudskog uma?

Iako je celu svoju karijeru posvetio tradicionalnim pitanjima diplomatije, međunarodnih odnosa i istorije, bivši državni sekretar SAD i nobelovac Henri Kisindžer u svojoj 98. godini ima potpuno novu oblast interesovanja, tehnološki najsavremeniju i najmanje poznatu: veštačku inteligenciju. Postao je zaintrigiran za ovu temu 2016. godine, nakon što ga je Erik Šmit, tada izvršni predsednik Gugla, ubedio da prisustvuje jednom predavanju na Bilderberg konferenciji.

Malo je falilo da Kisindžer propusti tu sesiju – pošto se nalazila izvan njegovih uobičajenih interesovanja – ali ga je početak prezentacije zadržao na stolici.

Govornik je opisao rad kompjuterskog programa koji će uskoro moći da se nadmeće sa svetskim prvacima u igri „go“. Budući da je sve što se tiče Kine privlačilo Kisindžerovu pažnju, i da je i sam pisao o složenosti igre „go“ i njenom značenju za kinesku spoljnopolitičku doktrinu, Kisindžer je ostao na predavanju. Bio je začuđen saznanjem da bi kompjuter mogao da ovlada „goom“, koji je kompleksniji od šaha. U njemu svaki igrač poseduje 181 ili 180 kamenčića (u zavisnosti od boje koju odabere) naizmenično razmeštenih na prethodno praznoj tabli, a pobeda ide onoj strani koja, donoseći bolje strateške odluke, parališe protivnika efektivnijom kontrolom teritorije.

Mašina je, kako je predavač rekao, ovladala veštinom igranja time što je samu sebe uvežbala. Poznajući osnovna pravila „goa“, kompjuter je odigrao bezbroj igara protiv samog sebe, učeći na sopstvenim greškama i tako unapređujući svoje algoritme. U toku tog procesa je prevazišao veštine svojih ljudskih mentora.

I zaista, u mesecima nakon ovog govora, program veštačke inteligencije nazvan „Alfa Go“ ubedljivo je pobedio najveće svetske igrače „goa“.

NASTAVAK... https://standard.rs/2021/11/14/kisindzer-i-vestacka-inteligencija/

....

...