Претражи овај блог

уторак, 22. јун 2010.

Sarajevo najveće stratiše Srba

Sarajevo najveće stratiše Srba

Description: Štampa

 

Autor: Slađana Gajić   

utorak, 22 jun 2010 21:42

Da je Sarajevo bilo najveće stratište srpskog naroda tokom ratnih godina, ukazuju i udruženja srpskih žrtava rata iz RS, ali i Stevo Pašalić, profesor demografije na Univerzitetu u Istočnom Sarajevu, koji je u svojoj knjizi "Antropogeografska stvarnost Srba u BiH 1992-2000." pisao o stradanjima i na prostoru Sarajeva.

- Na osnovu podataka do kojih sam došao višegodišnjim istraživanjima, zaključuje se da je Sarajevo bilo najveće mjesto stradanja Srba u BiH za vrijeme rata. Nisam navodio podatke o broju stradalih Srba, jer nisam pronašao egzaktne brojeve. Na prostoru Sarajeva uništeno je ili spaljeno 56 naselja u kojima je srpsko stanovništvo bilo većinsko, a iz 105 naselja Srbi su protjerani. Tamo je bilo oko 28 stratišta, a za mjesto stratišta smatra se svaka lokacija gdje je stradalo više od pet ljudi - kazao je za "Fokus" Pašalić.

Iako udruženja raspolažu s različitim podacima o broju stradalih Srba u Sarajevu, sasvim je evidentno da vlasti u Federaciji BiH ne žele da formiraju komisiju kako bi se utvrdila prava istina i kako bi zataškali da je u sarajevskom regionu stradalo nekoliko hiljada Srba.

Nedeljko Mitrović, predsjednik Organizacije zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila RS, rekao je da Organizacija raspolaže podacima koji nisu pouzdani i da bi i zbog toga što prije u FBiH trebalo formirati Komisija koja će utvrditi tačan broj stradalih sarajevskih Srba.

- Na sve načine želimo da izbjegnemo bilo kakve manipulacije brojem žrtava, ali raspolažemo podatkom da je na području sarajevskih opština stradalo od pet hiljada do osam hiljada Srba, ali zato Komisija treba utvrditi tačne podatke - rekao je Mitrović.

Prema njegovim riječima, sarajevske vlasti neće da se utvrdi tačan broj stradalih, jer ne žele da se promijeni njihov broj od samo nekoliko stotina stradalih Srba.

Prema podacima kojima raspolaže Savez logoraša RS na području Sarajeva stradalo je oko 6.600 Srba, mahom civila.

- U samom gradskom jezgru stradalo je oko tri hiljade pripadnika srpskog naroda, a taj broj je duplo veći ako se uzmu u obzir i prigradska naselja. U Sarajevu je bilo 126 logora, a jedan se zvao i po tadašnjem predsjedniku Predsjedništva BiH, Aliji Izetbegoviću - rekao je Branislav Dukić, predsjednik Saveza logoraša RS.

Staša Košarac, šef Tima za koordinaciju aktivnosti istraživanja ratnih zločina i traženja nestalih Vlade RS rekao je da se u FBiH svim silama opiru pokušaju da se konačno utvrdi istina o stradanju Srba u Sarajevu. Zbog toga, kaže Košarac, ne žele da formiraju i komisiju koja bi istraživala istinu stradanja sarajevskih Srba.

- Nije istina da su Srbi u Sarjevu stradali u sporadičnim incidentima kako to vole okarakterisati Bošnjaci i njihovi zvaničnici, a da su izvršioci gnusnih zlodjela tek pojedinci koji su izmakli kontroli. Sve je to i te kako bilo pod kontrolom Alije Izetbegovića i tadašnjeg vojnog, policijskog i civilnog rukovodstva RBiH. Između ostalih, mnogo toga o stradanju Srba mogli bi da kažu bh. političari, Haris Silajdžić, Ejup Ganić, Nijaz Duraković, Munib Alibabić i Edhem Bičakčić - kazao je Košarac, te dodao da nikako ne treba izostaviti stradanja Srba u sarajevskim opštinama Pofalići, Trnovo, Dobrinja i u logorima u Tarčinu, Hrasnici i silovanje više od stotinu žena srpske nacionalnosti.

Kako je naglasio, za sva zlodjela i stradanja srpskog naroda još niko nije odgovarao.

 

Dokumentovana imena 3.299 ubijenih

Šef Koordinacionog tima MUP RS za istraživanje i dokumentovanje krivičnih djela ratnih zločina, Simo Tuševljak rekao je da je kompletirano 3.299 dosijea ubijenih srpskih civila u Sarajevu, a da je kroz 126 logora prošlo najmanje tri hiljade Srba.

- Još nemamo konkretnih podataka o broju stradalih Srba u Kazanima, jer nema preživjelih i svi koji su tamo odvođeni, izgubli su život. Smatramo da je tamo stradalo više stotina pripadnika srpskog naroda - rekao je Tuševljak.

On je kazao da su 1993. godine bošnjačke vlasti vadile tijela iz Kazana i da je 101 tijelo prošlo kroz mrtvačnicu bolnice "Koševo".

Prijave bez konkretnih aktivnosti

Podneseno je oko 240 krivičnih prijava, odnosno izvještaja ili njihovih dopuna protiv 1.469 lica za koja postoji osnovana sumnja da su počinili jedno ili više krivičnih djela ratnog zločina, rekao je Košarac.

Boris Grubešić, portparol Tužilaštva BiH, rekao je da se za predmete u vezi sa stradanjem Srba u Sarajevu vode istražnje radnje i da su procesi u toku.

- Svi predmeti koji su dostavljeni Tužilaštvu BiH nalaze se "u radu" - rekao je Grubešić

http://tinyurl.com/2u3ofse

Parastos žrtvama zločina na Miljevačkom platou ...21. juna 1992

Parastos žrtvama zločina na Miljevačkom platou

Tanjug | 21. 06. 2010. - 13:34h | Komentara: 18

U Crkvi svetog Marka u Beogradu danas, u 11 časova, služen je pomen pripadnicima Teritorijalne odbrane bivše RSK koje su pre 18 godina hrvatske snage masakrirale na Miljevačkom platou, kod Drniša.

Zločin se dogodio 21. juna 1992. kada su hrvatske snage mučki napale ružičastu zonu pod zaštitom UN i zarobile 40 pripadnika TO Republike Srpske Krajine.

Pred očima pripadnika UNPROFOR-a, masakrirana su 23 zarobljenika kojima hrvatski vojnici "sude" na licu mesta sprovodeći krvavi pir nad živima i mrtvima, podseća se u saopštenju Dokumentaciono-informativnog centra "Veritas".

Prema svedočenju preživelih, neki zarobljenici su "vešani o vojnički pojas, neki preklani, a neki likvidirani metkom u potiljak."

Umesto da tela ubijenih vrate porodicama, hrvatski vojnici su srpskim zarobljenicima, pod prijetnjom smrću, naredili da ih bacaju u krašku jamu u predelu Ljut, nedaleko od zaseoka Bačić.

Oni su kasnije svedočili o "ritmu" zločina i muklom odzvanjanju ljudskih tela koja su se gubila u jami bezdanki, poput onih u koje su hrvatske ustaše masovno bacali Srbe za vreme Drugog svetskog rata.

Dva meseca posle zločina, u prisustvu međunarodnih posmatrača, hrvatske vlasti su, uz pomoć speleologa, iz jame u delovima izvadili izmasakrirana tela srpskih vojnika.

Identifikacija je potrajala dva meseca, ali i pored najsavršenijih metoda, dvanaest tela do danas nije identifikovano.

Nakon tortura u zatvorima "Kuline"u Šibeniku, "Lora" u Splitu i "Kerestinac" u Zagrebu, 17 preživelih zarobljenika je razmenjeno u Nemetinu 14. avgusta 1992. godine.

Zločin na Miljevačkom platou zabeležen je na video kaseti koju su snimali sami počinoci, a neposredno nakon masakra, kao svojevrsni horor film kaseta je iznajmljivana za prikazivanje po video klubovima širom Evrope, podseća se u saopštenju "Veritasa".

Uprkos obilju validnih dokaza dostavljenim svim relevantnim međunarodnim i hrvatskim organizacijama i institucijama koje se bave zaštitom ljudskih prava, za zločin na Miljevačkom platou još niko nije optužen, ni pred Haškim tribunalom, niti pred nacionalnim sudovima.

 

 

 

 

понедељак, 21. јун 2010.

Емил Влајки: Политика рационалног холокауста

Политика рационалног холокауста

PDF

Штампа

Ел. пошта

 

Емил Влајки   

среда, 26. мај 2010.

 

Пријетећа политика холокауста у свјетским размјерима везана је за постмодернизам који је сутон, почетак краја „златног периода" модернизма За­пада (наравно, ради се о погоршању ситуације обичних грађана, а не владајућих слојева чија се богатства увећавају). Наука техника и технологија, посебно ин­форматика и аутоматизација, су се толико развиле, да су масе људи, добрим дијелом припадници средњих класа, постали „сувишни" унутар тржишних односа. Развој информатике и сервисних услуга не могу компензирати одстрањивање радне снаге из индустрије и пољопривреде.

Поред свега, помјерање капитала Развијених према бившој Источној Еуропи и неким азијским земљама ('делокализација') гдје је радна снага (једнако стручна као и западно-еуропска) далеко јефтинија а пореске олакшице знатне, доводи до прогресивног пораста незапослености и пролетаризације пучанства на самом За­паду. Социјални систем „златног периода" капитализма ('држава благостања') се, рекли смо, урушава, буџети држава су све тањи, а основна филозофија живота постаје нео-либерализам, еквивалент за социјал-дарвинизам чија је суштинска мисао да јачи и способнији (достојније) преживља­вају и, углавном, управљају осталима. Ево што је Маркс прије 150 година про­фет­ски написао на тему пролетаризације живља на Западу, антиципирајући „друштво без рада":

„Узмимо, да је производност индустрије толико узнапредовала да, умјесто двије тре­ћине становништва као раније, сада само једна трећина судјелује у материјалној производ­њи...Ове двије трећине које више не раде, састоје се дијелом од посједника профита и ренте, дијелом од непроизводних радника (посебно) непроизводних политичких радника. Могло би се претпоставити да се, са изузетком служинчади, војника, морнара, нижих чиновника, метреса, коњушара, кловнова и жонглера, ови производни радници налазе углавном на вишем ступ­њу образовања него ранији непроизводни радници и, нарочито, да су се намножили лоше плачени умјетници, музичари адвокати, љекари, учитељи, проналазачи, итд". (К. Марx, Теорије о вишку вредности, И, п. 152., Просвета, Београд, 1970)

Пораст незапослености услијед пребрзог развитка науке, технике и технологије и делокализација, морално и материјално обезврјеђује становништво Запада које губе идентитет и наду. Све већи број живи од „социјале" која је све рестриктивнија. Расту ксенофобија, расизам и криминал.

Структуре на власти, не желећи икакве радикалне промјене, покушавају преко палијативних политика одржати статус qуо погубних тржишних односа, али им то све теже иде од руке. Полицијске снаге и репресија расту, информатизација друштва и са­бласна контрола електронских комуникација деградира човјекову судбину.

Све у свему, показује се да тржиште није више у стању регулирати цјелокупну производњу живота и његово одвијање. Иако се у читавом свијету буди свијест о мрачњаштву нео-либерализма и протести расту, за сада још нема неке велике кохе­рентне идеје као што су били кршћанство и марксизам, ни адекватног социјал­ног покрета, који би радикално повели Запад према људскијој будућности.

Политички процеси који прате ове трендове су, такођер, за већину људи зас­трашујући. Власт се концентрира у рукама свјетске олигар­хије састављене од врхова (супра)националних институција и транснационалних корпорација која је на орве­ловско-хакслијевски начин у стању контролирати већину човјечанства. Очито је, да се у слиједећих неколико стољећа актуелни, смишљени холокауст, чије су жртве у овом часу највећим дијелом становници земаља у развоју, знатно учврстити као метод и узроковати погибију све већег броја пролетаризираних маса које ће прак­тично бити незапослене и овисит ће о милости политичих, војних, административних, идеологијских, финанцијских и полицијских моћника. Једино ће врхунска наука бити слободна, али ће број људи у том домену бити све мањи а приступ све ексклузив­нији.

Што се тиче насиља, оно ће, у оквиру реченог, планираног холокауста, по­при­мити крајње драстичне облике на нивоу индивидуалног и групног сукобљавања. Али за разлику од досадашње хисторије гдје је људска врста тражила најадекватнији пут за саморазвитак доводећи себе често на ивицу самоуништења (на примјер, при­јетњом нуклеарног сукоба), ова врст насиља бит ће, у том смислу, безопасна, док ће институционалне форме насиља владајућег свјетског поретка бити крајње ра­ционалне. То значи да неће бити ратова који ће доводити човјечанство у питање али ће зато „локални ратови" и криминал бити стимулирани, а истовремено и брутално спријечавани. Највјеројатније је, да ће се аранжирати они војни сукоби који ће укупну популацију одржавати на бројчано прихватљивом нивоу док ће индивиду­ални и групни злочини, у оваквој перспективи, чинити додатне корекције службеној злочиначкој политици. Тако ће развитак све ирационалније рационалности и даље убирати свој крвави данак али, од сада, без страсти, крајње смишљено и програмирано.

(Из књиге: Емил Влајки, Међународни односи постмодернизма, Литтера, Бања Лука, 2010.)

 

Пристигли коментари (17)

Донирајте НСПМ

http://www.nspm.rs/savremeni-svet/politika-racionalnog-holokausta.html

VAC OČEKIVAO ZAHVALNOST

OČEKIVALI ZAHVALNOST

Izvor: Pravda, 21.06.2010; Strana: 9

 

Nemačka medijska grupa VAC saopštila je da je „odlučila da okonča svoj angažman u Srbiji i da se postupno povuče iz zemlje". Naljutili se što im Tadić nije dao „Novosti.", kad im je već Đinđić dao „Politiku". Pa Ve da se povuku... U znak zahvalnosti Nemačkoj što je pomogla puč u Beogradu 5. oktobra, pokojni premijer poklonio je „Politiku" Bodi Hombahu. Nova firma, sa osnivačkim kapitalom od 50 hiljada nemačkih maraka, preuzela je iz „Politike AD" sve što je vredelo. Tako je male akcionare prevarila i ostavila ih bez para, podsmehnuvši se radu zaposlenih i novcu koji su godinama ulagali u akcije. Onda je VAC prodao distributivnu mrežu, hiljadu šesto kioska, ugasio „Radio Politiku" pa „TV Politiku", u tom je „Politika" ostala bez zgrade, a akcije bez vrednosti. Sada se VAC dostojanstveno povlači, nema više šta da se opljačka, još jedan stub srpstva je polomljen, zadatakje ispunjen, „Politika" više ne postoji. VAC i Politika, čiji su većinski vlasnici država i javna preduzeća, vlasnici su po 50 odsto preduzeća „Politika novine i magazini", izdavača dnevnog lista „Politika". VAC je vlasnik i 55 odsto novosadskog „Dnevnika", a preostali udeo od 45 odsto ima kompanija „Dnevnik Holding", čiji je osnivač Skupština Vojvodine. U ovom zvaničnom saopštenju upadljivo nigde se ne pominju mali akcionari „Politike" koji su opljačkani, kao ni koliko vredi jedna akcija „Politike". Glavni urednici dnevnih novina „Večernje novosti", „Blic" i „Pres" upozorili su nedavno Vladu Srbije da Stanko Subotić Cane i nemačka korporacija VAC pokušavaju da preuzmu kompletno tržište štampe u Srbiji. Dobro ste se setili. Ali, kasno ste se setili. Ti kiosci, o kojima pričate, oteti su „Politici". Taj VAC, koji je pokušao i vas da usisa, prvo je usisao „Politiku", onomad kada je staru damu pokojni premijer poklonio Bodi Hom' bahu, u znak zhvalnosti što su Švabe pomogle puč i promenu vlasti. A zgodno je bilo: em daš lep poklon, em srušiš jedan stub srpstva... Em ubiješ najvećeg konkurenta... Sa osnivačkim kapitalom od komičnih 50 hiljada maraka, osnovano je novo preduzeće, u koje je prebačeno sve što vredi, da se prevare mali akcionari „Politike". Njima je ostala „Politika" AD i u njoj sekretarica i fikus. Takvu pljačku svet nije video, pa ni ovi urednici, dok i njima nije zaigrala mečka.

Autor: GORAN KOZIĆ

 

четвртак, 17. јун 2010.

IZ DIPLOMATSKOG UGLA ..Neobavještajci

IZ DIPLOMATSKOG UGLA

 

Neobavještajci

 

Za Crnu Goru i Srbiju krajnje aktuelna, nedavno objavljena knjiga "Neobavještajna rovarenja obavještajaca", autora Milana J. Mijalkovskog i Veselina B. Konatara, otkriva genezu, cilj i rezultate neobavještajne djelatnosti velikih sila, prosto rečeno – njihovu subverzivnu djelatnost niskog intenziteta, koja dovodi do spolja dirigovanog samorazaranja suverenih država. Cilj je ideološko, kulturno i političko preobraćanje napadnute države radi anuliranja njene nezavisnosti i podređivanja interesima SAD, koje su od 1912. do danas izvršile 85 oružanih agresija bez odobrenja svog Kongresa.
Autori argumentovano dokazuju da su u tom cilju "vrećama novca unošenim u SRJ i SCG finansirani tzv. demokratska opozicija, televizija B-92, Otpor, itd." Onima koji su pristali da ruše svoju zemlju poklanjani su oprema za elektronske medije, kompjuteri, male štamparije. Za njih su organizovani tajni sastanci u Crnoj Gori i seminari u Budimpešti. U tim prljavim operacijama Amerikanci i Britanci su bili glavni koordinatori, a Evropska unija i posebno Njemačka su brinule o finansiranju takvih neobavještajnih rovarenja. Britanska ambasada je nadgledala dopremanje novca i opreme za tzv. nezavisne medije (str. 248) još od 1990, što jasno kazuje da uzrok agresije na SRJ nijesu bili kosmetski Šiptari. Godinama smo primjenjivali najočiglednije oblike političkog rata, napisao je Tim Maršal u knjizi "Igra sjenki" (izdanje TV B92), čiji navodi su opširno predstavljeni u knjizi Mijalkovskog i Konatara, dajući tužnu sliku naših ljudi koji su upali u neobavještajnu mrežu neprijatelja svoje države i služili joj do mjere da su bitno pomogli da agresori ostvare i svoju zadnju namjeru, koju su imali od samog početka, još od 1987, da bombarduju SCG i razbiju je na beznačajne feude.
Može poštenog čovjeka utješiti nada da će agresori do kraja ispoštovati svoju strategiju primijenjenu protiv SCG: "Države i pojedinci, žrtve neobavještajne (subverzivne) delatnosti najčešće kasno postaju svjesni posljedica. Protok vremena, kao veoma važan faktor, čini svoje i otuda sve države agresori primjenjuju rigorozna pravila zaštite tajnosti specijalnih operacija kada ih izvode, uklanjajući za sobom tragove i potirući dokaze. (str.32)." To bi moglo da objasni najavljeni brzi odlazak Gospodara i njegove svite s političke scene, jer treba "ukloniti tragove i potrti dokaze". U Srbiji su takvi "igrači" već neutralisani. Na primjer, Vuk Drašković nema više nikakav politički značaj, mnogi "prvoborci" 5. oktobra su odstranjeni s javne scene, strijeljan je, nažalost, Zoran Đinđić, i to po nalogu onih koji se bave "neobavještajnim rovarenjem obavještajaca" po Beogradu i Podgorici. A ko se više sjeća Dragoljuba Mićunovića, Vesne Pešić, Žarka Koraća, Momčila Perišića?

Stara posluga evroatlantista u Crnoj Gori i Srbiji mora da ode, jer je u planu njihovih neobavještajnih obavještajaca vrijeme za nove, još nekompromitovane sluge, a među njima i vjerske službenike: "... i religija je ušla u politiku... Kombinovanje politike i religije, projektovano i podgrijavano u kuhinjama obavještajnih službi velikih sila, u cilju izazivanja i upravljanja krizama, uspješno se ostvaruje u današnjem vremenu. (str.19)." Jedan od onih koji se kandidovao za ulogu novog sluge evroatlantista je muftija Muamer Zukorlić, jer je srpska Raška već na njihovom dnevnom redu, a na njegovom još od protjerivanja turskog okupatora.


Mijalkovski i Konatar su otvorili osinje gnijezdo agresora genetski modifikovanih u domaće evroatlantiste koji već odavno zuje.

Da li mi to čujemo?

(Autor je bivŠi generalni konzul SRJ u Bariju)

PiŠe: dragan mraoviĆ

 

http://www.dan.co.me/index.php?nivo=3&rubrika=Povodi&datum=2010-06-17&clanak=235323

Apel UN-u: Ispravite izveštaj o Srebrenici!


http://www.vesti-online.com/Vesti/Ex-YU/61417/Apel-UNu-Ispravite-izvestaj-o-Srebrenici

17. 06. 2010. 22:03h | Srna

Apel UN-u: Ispravite izveštaj o Srebrenici!

*Beogradski Institut za istraživanje srpskih stradanja u 20. veku uputio
je apel generalnom sekretaru UN Ban Ki-Munu da unese naknadne ispravke u
izveštaj svog prethodnika iz 1999. godine, u kojem su navedene
neutemeljene tvrdnje i monstruozne optužbe na račun Srba iz BiH u vezi
sa ratnim zločinima u Srebrenici.*

U tom izveštaju od 15. novembra 1999. godine navedeno je da se nad
muslimanskim stanovništvom Srebrenice jula 1995. godine "desio užasan
masakr, nakon što je Srebrenica pala pod opsadu srpskih snaga", i da su
opisane "scene nezamislivog divljaštva".

U izveštaju se navodi da je u dokazima haškog tužilaštva opisano "da je
hiljade ljudi ubijeno i zakopano u masovne grobnice, da je stotine ljudi
zakopano živo, da su muškarci i žene klani i sakaćeni, deca ubijana pred
očima majki, te da je jedan starac bio prisiljen da pojede jetru svog
unuka".

Beogradski Institut navodi da je temeljno proverio sporne tvrdnje iz
ovog izvještaja i nesporno utvrdio da su one potpuno neosnovane.

Utvrđeno je da je izmišljen starac koji je prisiljen da jede jetru svog
unuka, kao i ubijanje dece pred očima majki, sakaćenje i klanje
muškaraca i žena, zakopavanje živih ljudi, te da je broj poginulih
muškaraca, branilaca Srebrenice, značajno uvećan, a nije još ni konačno
utvrđen.

Institut apeluje na generalnog sekretara UN Ban Ki-Muna da u interesu
istine unese naknadnu ispravku u ovaj izvještaj u delu koji spominje ove
neutemeljene navode i napominje da ti navodi nisu dobili potvrdu u
činjenicama ni nakon 15 godina.

"Ukoliko to iz bilo kojeg razloga nije izvodljivo, Institu traži da Ban
Ki-Mun izda nalog Sekretarijatu UN da tretira ovo obraćanje Vama kao
dokument UN i da ga distribuiše svim korisnicima Izveštaja iz 1999.
godine", navodi se u apelu Instituta.

Institut navodi da su neutemeljene tvrdnje bezbroj puta ponavljane u
medijima i dokumentima mnogih država, kao i da izveštaj generalnog
sekretara UN, iako obuhvata period od 1993. do 1995. godine, nijednom
nije pomenuo srpska stradanjana području Srebrenice.

Institut dodaje da u tom izveštaju nije našla mesta ni nesporna
činjenica da je od 9.390 meštana srpske nacionalnosti u opštini
Srebrenica, posle muslimanskih napada od maja 1992. do februara 1993.
godine, ostalo samo njih 860, što u procentima iznosi devet odsto.

U izveštaju generalnog sekretara se ne pominje ni memorandum o zločinima
nad Srbima u istočnoj BiH (Bratunac, Skelani, Srebrenica) u periodu od
aprila 1992. do aprila 1993. godine, koji je u junu 1993. godine predat
nadležnoj službi Saveta bezbednosti UN.

Ovaj deo izveštaja generalnog sekretara UN iz 1999. godine bio je
preuzet iz izjave Fuada Rijada, sudije Haškog tribunala, koja se
nalazila u saopštenju za štampu ovog suda od 16. novembra 1995. godine
povodom proširenja optužnice protiv Radovana Karadžića i Ratka Mladića.

Beogradski institut je svoj apel uputio i predsedniku generalne
skupštine UN Ali Abdusalamu Trekiju i predsedavajućem Saveta bezbednosti
UN Klodu Heleru.

Generalni sekretar UN od 1997. do 2006. godine bio je Kofi Anan.

__._,_.___

среда, 16. јун 2010.

Odaju počasti ideologu NATO bombardovanja

http://www.alo.rs/vesti/28191/Odaju_pocasti_ideologu_NATO_bombardovanja

Bruka i mazohizam Beogradskog univerziteta
Odaju počasti ideologu NATO bombardovanja

Sreda - 16.06.2010

Profesor američkog Prinston univerziteta Majkl Volcer, koji je žustro
zagovarao bombardovanje Srbije, danas će na inicijativu Fakulteta
političkih nauka u svečanoj sali Rektorata dobiti počasni doktorat
Beogradskog univerziteta!

Redovni profesor Univerziteta u Beogradu i bivši predsednik Srpskog
filozofskog društva Milan Brdar i profesor Portland stejt univerziteta u
SAD Aleksandar Jokić najoštrije su protestovali zbog tog čina.

- Dotični laureat se u svojim angažovanim tekstovima, poput mnogih
američkih autora, investirao za politiku svoje vlade, a da se pri tom
nije proslavio ni filozofski, ni logički, odnosno argumentativno.
Naprotiv, reč je o političkoj zloupotrebi filozofije - napisali su
ogorčeni profesori.

Profesor Brdar kaže za „Alo!" da je težina stavova koje je iznosio
Volcer bila velika.

- Volcer je to pisao u naučnim časopisima, kao filozof i to ima veću
težinu nego kada nešto slično kaže običan čovek - kaže Brdar. On kaže da
na ovaj način Srbije ponižava sebe na zapanjujući način.

- Pozivati u goste ljude spremne da vam 1992. ili 1999. saspu bombe na
glavu, a deceniju kasnije da vam se smeškaju u lice dok ih kitite
počastima, predstavlja zapanjujuć slučaj samoponižavanja i mazohizma, na
koji bi morali da reaguju svi koji još imaju nacionalnog dostojanstva i
samopoštovanja - kaže Brdar.

Na Univerzitetu u Beogradu su nam samo poručili da je rektor dr Branko
Kovačević na službenom putu, a sekretar Srpskog filozofskog društva
Slađana Rajić kaže da ona ne bi komentarisala protest dvojice profesora
i da će o tome da se konsultuje sa predsednikom društva.

Na FPN bez komentara

Nadležni sa Fakulteta političkih nauka, na čiju će inicijativu Volceru
da bude dodeljen počasni doktorat, juče nisu mogli da komentarišu
protest profesora Brdara i Jokića niti da objasne zašto su rešili da
odlikuju nekoga ko je navodno poznat po antisrpskim stavovima.

- Sutra ćemo izdati saopštenje i povodom dodele doktorata i povodom
protesta - kratko nam je poručila Sanja Milosavljević iz PR službe FPN-a.

R. F.