Претражи овај блог

четвртак, 17. фебруар 2022.

Земан: Три велике бламаже америчких обавештајаца

Земан: Три велике бламаже америчких обавештајаца

08:54 17.02.2022

 

© AP Photo / /Carolyn Kaster

Пратите нас

Америчке обавештајне службе су се већ трећи пут за последњих неколико деценија страшно осрамотиле, овог пута прогнозом о почетку рата у Украјини, рекао је чешки председник Милош Земан.

 

„Још пре неколико дана сам рекао да, према мом мишљењу, никаквог рата у Украјини неће бити, јер Руси нису луди да се упуштају у операцију која би им донела више штети него користи", рекао је он у интервју за интернет издање „Иднес".

 

Он подсећа да су Американци овако велики пропуст направили прво у Ираку јер нису успели да нађу оружје за масовно уништење, а потом у Авганистану када је Вашингтон тврдио да Талибани (организација под санкцијама УН због терористички активности) никада неће доћи до Кабула.

 

„И Украјина је трећи пут", додао је он.

 

Подсетимо, западни медији, а предњачили су амерички и британски, у последњих месец дана свакодневно су објављивали спекулације о датуму почетка инвазије Русије на Украјину. Британски „Сан" је писао, позивајући се на америчке обавештајце, да ће напад почети 16. фебруара у три сата после поноћи, а „Политико" да је председник Џозеф Бајден током телефонског разговора са западним партнерима рекао да је 16. фебруар датум када ће почети инвазија. „Блумберг" је тврдио да ће се напад догодити дан раније.

Ништа од тога се није остварило а Москва је позвала Британију да извини због лажи.

 

https://rs.sputniknews.com/20220217/zeman-tri-velike-blamaze-americkih-obavestajaca--1134432922.html

петак, 11. фебруар 2022.

Емил Влајки: Капитулација - Свијет је капитулирао пред лудошћу и ратом

pravda.rs

Емил Влајки: Капитулација 5 - Свијет је капитулирао пред лудошћу и ратом

5-6 minutes


Прочитао сам изузетан знанствени рад о психологији мишева, за које је познато да су крајње знатижељни и неодлучни, те како се она даде искористити за њихово истребљење. Пред мишју рупу се постави челична, изузетно оштра пила, тестера. На једном њеном крају се стави комадић меса, а на другом комадић сира. Миш провири из своје рупе и врат му се нађе на оштрој пили. Примијети сир и месо. Неодлучан, почне окретати главу лијево-десно: Бих ли сира или меса? И након неколико таквих покрета, сам себи пререже врат. НАПОМЕНА: Овај знанствени рад стварно постоји и није никаква метафора за актуалну српску политику, али признајем, мада би то можда било претјерано, да се ствари могу и тако проматрати.

Пише: Емил Влајки

Постмодерни, сувремени, апсурдан свијет, који више нема никаквих принципа ни идеја о будућности, потпуно је полудио. У њему, перманентан, антикршћански рат је политика вођен другим средствима.

Тако, Америка, која је настала на кршћанским темељима, настоји да исламизира читав Балкан како би нашкодила кршћанској Европи. Али Америку која је кршћанство замијенила каубојским прагматизмом, духовна страна идеологије уопће не занима. Она, како би њихов главни политички теоретичар, Бжежински, рекао, у свима осталима види једино вазале и робове који треба да међусобно ратују како би она могла продавати своје оружје. Живи од ратова и од експлоатације ратом уништених земаља. Тренутно, подстиче рат Украјине, у коју је већ увезла стотине тисућа тона разноврсне војне технике, са Русијом чијег би се Сибира радо домогла.

С друге стране, друга врст лудила. БиХ муслимани/Бошњаци, као и муслимани са Космета, С. Македоније, Рашке и Црне Горе, задојени панисламизмом,  тврде како су већи Европљани од свих других Европљана!? Вјеројатно притом мисле како ће се читавом будућом ИСИЛ Европом једном вијати Аллахова зелена застава, како ће сви кршћански духовни храмови, као Аја Софија, некадашња православна црква, постати џамије, и да ће се сви искључиво међусобно поздрављати са 'Селам Алејкум'.

Извјесно је, да је ислам велика цивилизација са многим добрим стварима али, једноставно, кршћани, нити припадају исламу, нити ће му  икада припадати. 

Декадентна Европа, шкодећи првенствено себи, мазохистички, у име људских, универзалних права, прима на милијуне муслиманских „избјеглица". Један  мањи дио њих су то стварно али, добро осмишљеним пројектом, већи дио, углавном мушкарци, младићи, су ратници, освајачи. Чим им нека земља пружи гостопримство, они организирају своје исламске институције, а често врше насиље над локалним, кршћанским становништвом и, сасвим сигурно, успостављају своје терористичке ћелије које повремено дјелују, а њихови главни удари ће тек наићи.

На Балкану, балкански; 'тамни вилајет' без икакве логике и мјесто сталног, могућег насиља.

Србија час тврди како јој је ЕУ пријатељ, час су то Руси и Кинези, а час Албанци и Турци. Трнова круна такве политике је сулуди пројект о 'малом Шенгеју' гдје Србија ствара савез са својим непријатељем, Албанијом, која хоће да јој отме Космет ('Република Косова') и да направи 'Велику Албанију'.

У Босни и Херцеговини, муслимани су од Хрвата направили 'муслиманско цвијеће' (назив потиче из НДХ гдје су муслимани били 'хрватско цвијеће'), а Србе контролирају, уз помоћ Високог представника и Уставног суда БиХ који су слуге САД и ЕУ.

Ни Срби ни Хрвати не желе да такву ситуацију даље подносе. Хрвати су најавили бојкот избора, а Срби поврат отетих надлежности. Али је све то слабо и неизвјесно јер имају против себе читав Запад и милијуне муслимана који су у БиХ, заједно са Турском, спремни наново ратовати.
Питање свих питања је, због чега ЕУ омогућава, брани и намеће исламску доминацију над два кршћанска народа у Босни и Херцеговини? Декадентна, полудјела Европа мисли да су се, у име универзалних људских права, и све друге цивилизације одрекле својих темеља као што се она одрекла кршћанства.

Чини се сулудим, али изгледа да једино рат може пробити балкански гнојни чир гдје је кршћанство капитулирало пред исламом. Хантингтон, амерички политолог, је то предвидио прије тридесет година у свом чланку 'Сукоб Цивилизација'. Да би се то остварило, Хрватска, бранећи свој народ у БиХ, мора се супротставити НАТО-у, а Србија мора коначно схватити да јој је главни национални интерес политичка еманципација Републике Српске. Једино се у здруженом повијесном насиљу против заједничког непријатеља, ове двије државе могу издићи изнад властите капитулације супротстављајући се онима који су тренутачно у улози господара на овим просторима. Можда ће рат у Украјини бити окидач за тако нешто. Кроз читаву прошлост, исламски освајачи Европе су били заустављани на овим границама, и све слути да ће тако бити и овај пут.

Предходне текстове Емила Влајкија читајте ОВДЕ.

Извор: Правда

ПАЖЊА:
Системом за коментарисање управља компанија Disqas. Ставови изнесени у коментарима нису ставови портала Правда.

 

среда, 9. фебруар 2022.

Prosper: U Hagu se sudi istoriji i budućnosti Kosova

kosovo-online.com

Prosper: U Hagu se sudi istoriji i budućnosti Kosova - Kosovo Online

6-7 minutes


Advokat Pjer Prosper, koji zastupa bivšeg predsednika Kosova Hašima Tačija, ocenio je da se u Specijalnom sudu u Hagu ne sudi pojedincima, nego "istoriji, narativu rata i budućnosti Kosova".

Prosper je u intervjuu za Ekonomiju onlajn rekao da je odbrana već izgubila poverenje u tužioca koji "krije oslobađajuća dokumenta za vođe OVK" i pozvao Vladu Kosova, Evropsku uniju, civilno društvo i građane Kosova da prate rad tog suda. Kako je dodao građani Kosova bi trebalo budu uključeni u proces, jer će on odrediti budućnost i sudbinu Kosova.

Gospodine Prosper, retko ste govorili na zakonskim raspravama. Ovog puta ste bili veoma oštri prema Tužilaštvu Specijalizovanih veća.

Mislim da je važno da proces bude ispravan. I ono što smo videli da se odvija pred Predpretresnim većem bilo je zaista pristrasno i na štetu optuženih. Želimo da budemo sigurni da optuženi imaju sva prava koja se poštuju i garantuju. Jedno od pitanja zbog kojih smo zabrinuti je to što smo videli prikrivanje važnih informacija.

Vi ste bivši američki ambasador za ratne zločine i pomogli ste da se uspostavi tribunal za ratne zločine u raznim zemljama. Kakav je Specijalni sud u Hagu u poređenju sa njima?

Za sada ovaj sud ne ispunjava standarde, po našem mišljenju. Ako pogledate međunarodne sudove, on bi trebalo da ima najviše standarde, najviši integritet. Ali do sada, Specijalizovane komore ne ispunjavaju ove uslove i način na koji rade. Tužilaštvo skriva informacije i drži sve u tajnosti i teško je, ne samo za okrivljenog, već je teško saznati istinu o onome što se dešavalo 1998-1999. godine.

Da li su, na osnovu ovoga što kažete, lideri OVK suočeni sa pravičnim suđenjem?

Ono što mi do sada osećamo je da proces nije fer. Kada sakrijete važne informacije, informacije koje pokazuju da osoba nije kriva, onda je ovo problematično. I to je ono na šta se žalimo. Specijalizovana veća i Tužilaštvo moraju zaista da poštuju vladavinu prava, da razviju činjenice i da nas dovedu do istine i željenog rezultata

Dakle, više nemate poverenja u ovo tužilaštvo?

Trenutno je pod znakom pitanja i veoma smo rezervisani prema procesu i onome što se dešava. Veoma smo zabrinuti kako se ovaj proces odvija i veoma je važno da postoji nadzor, bilo od strane Evropske unije koja je ovo pokrenula, bilo od strane pravosuđa ili nekog drugog. Dakle, treba da postoji nadzor u ovom procesu

Privremeno puštanje na slobodu je uvek odbijano za predsednika Tačija, iako ste vi kao njegova odbrana nudili stroge uslove na Kosovu ili u trećim zemljama. Da li postoje uslovi koje pod kojima bi ga Sud pustio iz pritvora?

Ne znamo koji bi uslovi bili dovoljni za Sud. I ovo je jedan od razloga zbog kojih tražimo od suda da održi ročište, gde bismo mogli da zatražimo od Policije Kosova ili nekog drugog da objasni Sudu šta bi oni mogli da urade da integritet sudskog postupka ne bi oštetilo privremeno oslobađanje. Nadamo se da Sud ovo već razmatra i da ćemo imati saslušanje o tome, što će nam omogućiti da krenemo dalje.

Naglasili ste da bi, ako bi postojao takav proces u sudovima na Kosovu, došlo do veoma oštrog reagovanja zajednica, institucija, civilnog društvo i medija. Mislite li da nam je potreban svedruštveni odgovor na ono što se dešava u Hagu?

Apsolutno! Narod Kosova, civilno društvo, Vlada moraju pažljivije da prate ovaj slučaj. To je slučaj više nego protiv pojedinaca. To je zaista presuda zemlji, presuda njenom narodu. Jer, ono što se ovde dešava je sklonost ka pisanju priče, što, po našem mišljenju, nije tačno. To je takođe sud ovih Veća i učesnika ovih Veća o kapacitetima i kvalitetu naroda Kosova. Mislim da narod Kosova treba da ima vlasništvo u ovom procesu. Narod mora da bude uključen, mora da kaže svoje, jer će to odrediti budućnost i sudbinu zemlje.

OVK je imala isti cilj kao i NATO da oslobodi Kosovo od srpskog ugnjetavanja. S obzirom na to da Specijalni sud optužuje OVK da je zločinački poduhvat, da li mislite da bi intervencija NATO na Kosovu mogla biti okaljana time?

Teorija tužilaštva da je OVK kriminalna organizacija je veoma problematična. Problematično je u smislu realnosti onoga što se dogodilo. Problematično je i zato što kada o tome govorite, onda, mimo ove teorije, kažete da se NATO i međunarodna zajednica svesno vode kao zločinačka organizacija. I ovo je jedan od problema koje imamo sa ovim slučajem. Smatramo da je ova teorija preuveličana, netačna i da ima za cilj obnavljanje i ispravljanje istorije

S obzirom na agresivnost Tužilaštva i njegovu politizaciju, da li verujete da će lideri OVK iz ovog procesa izaći nevini?

To je cilj! Cilj je da istina izađe na videlo. I mi snažno verujemo u našu poziciju odbrane. Čvrsto verujemo da će činjenice pokazati da oni nisu odgovorni za zločine koji im se stavljaju na teret. Važno je da građani Kosova znaju da je, kao što sam rekao, ovo slučaj za Kosovo, to je slučaj za društvo, to je slučaj za njegovu budućnost i istoriju. Dakle, narod treba da se više angažuje i vodi računa o tome. Sadašnja vlast bi trebalo da vodi računa o tome. Jer, što se više pažnje posvećuje ovim procedurama, veća je verovatnoća da ćemo imati fer i transparentan proces. Ako to narodu ne smeta, ako narod misli da je to pitanje koje pripada Hagu, onda može da se desi da neće biti rezultata u interesu zemlje. Jedini način da vladavina prava funkcioniše je kada su svi angažovani i aktivni. Jer, treba da znamo da je pravna država nešto o narodu, od naroda, do naroda. To nije institucija koja govori ljudima ili društvu kako treba da razmišlja ili vidi svet.
 

 

Ukrajinska farsa buja, Zapad zaboravio Napoleona i Hitlera

pcnen.com

Ukrajinska farsa buja, Zapad zaboravio Napoleona i Hitlera

5-7 minutes


Autor: Milan Rakovac

Bad and good news, bad news first. Piše ovih dana talijanski reporter Francesco Batistini s lica mjesta, užasnoga mjesta:

Sale la tensione tra Ucraina e Russia. Il fronte passa vicino alla centrale devastata nel 1986, che Kiev vuole presidiare: 'Non importa se la regione è contaminata, anche questa è Ucraina. E ci sono mille ragioni perché i russi non ci rimettano mai più piede… Morire per Chernobyl? ancora? Trentacinque anni dopo i tumori alla tiroide e gli sfollati, i neonati Down e le spine bifide, i cervi radioattivi e i cinghiali a due teste, gli ettari di boschi rossi e i milioni d'infettati dalla peggiore delle lebbre atomiche'…

Umrijeti opet u Černobilu? I Černobil je Ukrajina, i braniti po cijenu života kontaminirano tlo. Ili jasnije, ukrajinski vic: Zapad će braniti Ukrajinu do posljednjeg – Ukrajinca…

O tempora, o jadno more, pisao je Veselko Tenžera.

Good news: SAD, Rusija, Kina, Velika Britanija i Francuska dogovorili su se da treba izbjeći širenje atomskog oružja i nuklearni rat, navodi se u zajedničkom priopćenju pet nuklearnih velesila.

"Izjavljujemo da u nuklearnom ratu ne može biti pobjednika, on se nikada ne smije pokrenuti", stoji u izjavi koju je objavila Rusija.

Tri zanimljiva detalja: prvi, izjava je objavljena 3. siječnja, usred ukrajinske krize. Drugi, objavila ju je samo Rusija i treći, ta prevažna objava naišla je na SILENZIO STAMPA diljem svijeta.

Zašto? Zato da se održi i ohrabri daljnji militaristički pritisak SAD-UK (fol NATO) na Rusiju. Nisam jasan? Ovako: ma ništa ako bude rata, glavno da ne bude atomski – to govori ove jeziva tišina. And so, good news is bad news too?!

Pišem ove retke, a kad ih budete čitali, možda će već planuti požar, a teški bombarderi i teške strojnice i topovi zavoditi "red" i ginut će naši sinovi i unuci.

Čiji to, naši? NAŠI, NAŠI! Ukrajinci, Rusi, vojnici NATO-a, a mediji će strasno grmjeti o Našim (samo Našim!) pobjedama i Njihovim (samo Njihovim!) porazima.

Zato, eto, vama i samem sebi zagorčavam život: aj brižni mi, e povaeri noi tutti quanti ignoranti, 'diventati tutti matti' (by quartteto CETRA).

Ovaj moj naslov je ustvari parafraza drevne ukrajinske poslovice, navodim po sjećanju či na Vostok, či na zahod, či na Ukrajinjinko? (da li na istok, da li na zapad, da li u Ukrajinicu), zdvojna višestoljetna dilema Ukrajinaca pred stalnom rusifikacijom i vječnim pretenzijama susjednih zemalja, uz Rusiju, napose Poljske i Njemačke, kao i Turske…

Prije četrdesetak godina, Stipe Šuvar (republički sekretar za kulturu etc.), organizirao je DANE HRVATSKE KULTURE U UKRAJINI (sic!). Pamtim kako su Ladarice na svečanosti otvorenja u kijevskoj Palači kulture zapjevale "Zelene je žito, zelene. Zelene je žito, zelene, horošije ljudi u mene", a publika u suzama radosnicama???

Objasnili su mi, domaći, da je to desetljećima (pa i tada kad su to pjevale, početkom 1980-ih) bila zabranjena pjesma. Nešto kao "Vila Velebita" u Hrvatskoj.

I još jedan svoj dojam pamtim: po Kijevu se čuo samo ruski jezik, ukrajinski je govorila manjina Ukrajinaca…

Naravno da su odnosi između Rusije i Ukrajine ozbiljan problem, ali to je bilateralni problem. Ruska samovolja, pripojenje Krima, kao i secesionizam Donbasa nisu šala.

Ali: anglo-američka hegemonistička doktrina, već debelo stoljeće, tvrdo slijedi svoj imperijalni stav, da je ona, i samo ona, istinski čuvar demokracije, ljudskih, skupnih prava – bilo gdje u svijetu.

Uz nju u Evropi stoji samo Trumpova "Nova Evropa", države "na tri mora" uglavnom negdanje članice Varšavskog pakta, u kojima je povijesni antirusizam bio zamijenjen antisovjetizmom pa sad opet historijskom proturuskom doktrinom.

Zato su te države odreda članice NATO-a, uz to i godinama teško naoružavane i posjednute NATO-vim teškim naoružanjem i "internacionalbalističkim" trupama duž granica prema Rusiji… Ali problem je 100.000 ruskih vojnika uz ukrajinske grancie, a nije problem 100.000 natovaca uz ruske granice?

Ma guarda caso, iliti – ma glej vraga na batu, se reče u Istri, ali još nisam dokučio kod vraga radi vrag na čekiću?!

Nije cijela EU baš tako ratoborno nastrojena, ako su hrvatske (kao i slovenske) doktrine blizu angloameričkim. Njemački admiral i komandant mornarice postao je simbolična figura otpora ratobornoj histeriji.

Kay-Achim Schönbach je rekao da je ideja da Rusija želi napasti Ukrajinu besmislena. Dodao je da je sve što Putin želi bilo poštovanje. Schönbach je podnio ostavku na svoju funkciju "s trenutnim učinkom" kako bi "spriječio daljnju štetu".

Schönbach kaže da Zapad mora tretirati Putina kao ravnopravnog. "Lako mu je odati poštovanje koje doista zahtijeva i koje, također vjerojatno, zaslužuje".

Dodao je da je poluotok Krim, koji je Rusija anektirala 2014. godine, "nestao i nikada se neće vratiti"…

Milanović ublažava našu državnu ratobornost: "Hrvatska se od toga mora maknuti kao od požara. U tome Hrvatska neće biti vatrogasac."

Američki oronuli starac, ali ne, ne mislim na Bidena, nego na Građanina USA, posve gubi živce, imperija je propala, pa ako ne ide drukčije, ajmo zaratite: možda poslije Vijetnama, Nikarague, Iraka, Libije, Sirije, Afganistana, sada uspijem savladati Ruskog Demona?

Na žalost, Mark Twain nije više tu, da napiše anamnezu i dijagnozu!

Ukrajinska farsa buja, Zapad kao da je zaboravio ratna iskustva Napoleona i Hitlera…

Autograf

Pratite nas na Fejsbuku, Instagramu i Tviteru. Ako imate predlog teme za nas, javite se na pcnen@t-com.me

 

уторак, 8. фебруар 2022.

Све више повратника из дијаспоре, нарочито младих из Канаде, Америке, Аустралије

politika.rs

Све више повратника из дијаспоре, нарочито младих из Канаде, Америке, Аустралије

2-3 minutes


У октобру 2021. забележено је да се број Срба у дијаспори умањио за 92.000 држављана у односу на исти период претходне године, а позитиван тренд повратка наших људи из иностранства посебно је видљив у узрасту младих и високообразованих, чији повратак су, осим епидемије, убрзале и добре пословне прилике у Србији.

Александар Јаковљевић из Програма за циркуларне миграције „Тачка повратка", основаног уочи пандемије ковида 19, рекао је за Танјуг да се људи највише враћају из Немачке, Аустрије, Швајцарске, а бележи се тренд земаља попут Аустралије, Канаде, САД.

„Тако да из тих земаља у последње време имамо повећано интересовање људи који се свакодневно јављају да виде како могу да се врате у Србију", нагласио је Јаковљевић.

Он је истакао да је епидемија корона вируса донела највеће промене у области миграције у задњих десет година.

„Пандемија је убрзала повратак у Србију, а осим ње и пословне прилике. Искуство наших повратника је најчешће позитивно и они врло брзо пронађу добро запослење и квалитетан живот, и у местима одакле су пореклом", навео је Јаковљевић.

Тачка повратка комуницира са више хиљада младих, путем програма директне подршке, као и са пензионерима који желе да се након завршетка радног стажа у иностранству, врате у Србију.

„За њих имамо и програм менторства како бисмо им помогли приликом повратка", додао је Јаковљевић.

Истиче да постоје пореске олакшице за запошљавање повратника, те посебан програм привлачења високообразованих, што олакшава њихов боравак у нашој земљи.

Истраживање које је спровео Бечки институт за међународне економске студије показао је да је у периоду од 2015. до 2019. у Србију дошло 90.000 високообразованих више него што је отишло.

Јаковљевић очекује да ће, наглашава, добре пословне прилике у Србији задржати младе да остану у својој земљи.


View article...

Enclosures:

160z120_w_56922621.jpg (8 KB)
https://www.politika.rs/thumbs/upload/Article/Image/2022_02//160z120_w_56922621.jpg

 

субота, 5. фебруар 2022.

Слобода није кукавичје јаје

politika.rs

Слобода није кукавичје јаје

Борис Јашовић

5-6 minutes

 

Ко до сада није схватио да се пандемија претворила у златни грал репресије којом белосветски непријатељи слободе припремају људе за следећу фазу капитализма, тај ће заувек остати заточен на површини збивања


„Стојте чврсто у слободи којом нас Христос ослободи и не дајте да се опет у јарам ропства ухватите, говорио је апостол Павле", рекао је патријарх српски Порфирије у божићној посланици. Ко жели да схвати, схватиће. Ко не схвата патријархово продуховљено упозорење никада неће разумети суштину овоземаљске преваре којом нас безмало две године уназађују однарођене и обезбожене технобирократе. Речју, ко до сада није схватио да се пандемија претворила у златни грал репресије којом белосветски непријатељи слободе припремају људе за следећу фазу капитализма, тај ће заувек остати заточен на површини збивања. И никада неће схватити да се под изговором бриге за физичко здравље човека спроводи брутално поткопавање људског духа, да се под изговором бриге за економски раст друштва спроводи затварање људског рода у глобални концлогор надзорног капитализма, да се под изговором ослобађања човека спроводи његово поробљавање, да се иза наводног успостављања солидарности међу људима спроводи њихово брутално сукобљавање, да се људска слобода трансформише у механичко служење управљачима система и њиховим хировима...

Дотакавши се у божићној посланици питања актуелне пандемије, патријарх српски апострофирао је људску слободу као најузвишенији дар који је од Бога дат човеку: „Црква позива људе да се придржавају разумних мера и препорука влада, али такође подсећа све и свакога на избегавање искључивости и поштовање људске слободе." Разумни људи широм света не траже ништа више од овога што тражи патријарх српски – поштовање слободе избора и заштиту од репресивне догматике која гуши поменуту цивилизацијску тековину. Управо због тога разумни људи који се противе једноумљу представљају опасност за технобирократе на власти који ударнички раде на стварању дискриминаторног поретка „нове нормалности". У таквом систему, а заправо у наредној фази корпоративног надзорног капитализма, људске слободе се брутално сужавају под фирмом напретка, док се људска права претварају у обавезе или се волшебно жртвују, у складу с потребама система – право на здравствену заштиту у обавезну вакцинацију, право на физички и психички интегритет у колатералну штету пандемије. Људи се широм света управо против тога буне док их технобирократе с полугама моћи у рукама, у недостатку објективнијег погледа на ствари, проглашавају антиваксерима који негирају постојање вируса или лоптасти облик Земље, поливају их водом из ватрогасних топова, пујдају на њих полицијске псе, гађају сузавцима и гуменим мецима. На тај начин технобирократе показују колико су се удаљили од европских принципа и вредности, односно, колико су се приближили алгоритмима репресивне полицијске државе која спутава грађанске иницијативе. А управо су грађанске иницијативе и непослушности, протести и мукотрпне борбе за људску слободу стубови носачи европских вредности и принципа. Као што је један од стубова темељаца европских вредности политичка филозофија Џона Стјуарта Мила, посебно његово уверење да је једина слобода која заслужује то име слобода да тражимо сопствено добро на свој начин, али да при томе не покушавамо да такву могућност ускраћујемо другима. Ко ово правилно схвати разумеће и да је трагање за личном слободом једино могуће у друштву које слободу избора сматра неприкосновеном вредношћу. Тренутно се, међутим, појављују супротне тенденције, па се ускраћивање личне слободе избора, чак и у тзв. старим демократијама, спроводи активним насртањем на телесни интегритет појединца. Тако се борба против вируса нужно претвара у борбу против човека, а то је управо оно од чега зазире митрополит аустралијско-новозеландски Силуан, који за божићно издање „Политике" са огорчењем говори о аустралијским властима које спроводе кампању невиђеног уцењивања и присиљавања грађана на вакцинацију под геслом „без убода нема посла".

Размислимо на тренутак о овој бруталној крилатици која у пренесеном значењу може гласити и „без убода нема слободе". Неће нам пасти тешко да замислимо како ће се у надзорној фази корпоративног капитализма уместо „убода" користити неко друго средство принуде. Било како било, систем већ сада настоји да слободу поистовети с мизантропски одбаченим кукавичјим јајем. А то онда није слобода – пева Џони Штулић у познатој песми. Као што ни слобода Аустралијанаца није садржана у принудном задржавању најбољег тенисера света у тамошњем избегличком хотелу. Због тога је случај „Ђоковић" битан с аспекта савремене борбе за личну слободу појединца. Јер бити најбољи у елитном спорту и истовремено властитом слободом мишљења и деловања пркосити елитама које руководе глобалним системом значи показати просечном човеку пут слободе који не води у амбис, али и разоткрити лицемерни анфас система, претходно му стргнувши с лица либералну образину тобожњег залагања за истинску слободу појединца.

Социолог

Прилози објављени у рубрици „Погледи" одражавају ставове аутора, не увек и уређивачку политику листa

https://www.politika.rs/scc/clanak/498356/Pogledi/Sloboda-nije-kukavicje-jaje?fbclid=IwAR0zo5f__9ESDYboSALYZvSxAm88f2XkgZv4EWN0MuN2ToYnhpLR9K3_q3c

 

 

четвртак, 3. фебруар 2022.

Ako Rusija treba da povuče vojsku sa Krima, Amerikanci treba da napuste Teksas

Ako Rusija treba da povuče vojsku sa Krima, Amerikanci treba da napuste Teksas i zatvore Bondstil

22:34 02.02.2022 08:45 03.02.2022

 

© AP Photo / Visar Kryeziu

Pratite nas

Kao što SAD traže od Rusije da povuče vojsku sa Krima, tako Moskva može da zahteva od Vašingtona povlačenje trupa iz Teksasa. Ako Vašington traži povlačenje mirovnjaka iz Pridnjestrovlja, Rusija može zatražiti zatvaranje Bondstila na KiM i povlačenje trupa iz te južne srpske pokrajine.

 

Tako je ruski ekspert Konstantin Sivkov prokomentarisao odgovor SAD i NATO-a na predloge Rusije o bezbednosnim garancijama, koje je objavio španski list „Pais".

Ruska stručna javnost je saglasna u oceni da odgovori SAD i NATO-a nimalo ne izgledaju diplomatski i konstruktivno, jer se ignorišu ključni zahtevi Moskve, poput onog da se infrastruktura NATO-a vrati na granice iz 1997. godine.

Utisak je da se sva krivica za probleme u svetu, a koje izazivaju SAD i njihovi saveznici, jednostavno prebacuje na Rusiju. Takođe, stiče se utisak da je Zapad spreman na određene dogovore, ali pod uslovom da Rusija deeskalira situaciju u Ukrajini. Pred Moskvu se unapred stavljaju neprihvatljivi uslovi, pošto Rusija uopšte i ne stoji iza eskalacije u Ukrajini, već se, naprotiv, zalaže za poštovanje Minskih sporazuma, stabilizaciju situacije toj zemlji i očuvanje mira.

 

Konkretno, iz dokumenata sledi da su SAD i NATO ponudili Rusiji dijalog o kontroli naoružanja i merama za sprečavanje incidenata u zamenu za deeskalaciju u Ukrajini i povlačenje ruskih trupa i mirovnih snaga sa Krima, Pridnjestrovlja, Južne Osetije i Abhazije.

 

Ruski ekspert Konstantin Sivkov ističe da su takvi zahtevi neprihvatljivi i da treba poći od činjenice da je Krim deo Rusije, pa samim tim Moskva ne može da povuče vojsku sa svoje teritorije.

„Krim se prisajedinio Rusiji bez borbe, a na osnovu odluke žitelja Krima, koju su iskazali na referendumu na kome je više od 95 odsto stanovništva glasalo za povratak u sastav Rusiji. Dakle, apsolutno neadekvatni zahtevi", ističe Sivkov.

Ekspert podseća da su nakon oružane agresije Tbilisija na Chinvali u avgustu 2008. godine Abhazija i Južna Osetija dobile nezavisnost, koju su priznale Rusija i niz drugih zemalja, dok su ruski mirovnjaci uspeli da zaustave sukob u Pridnjestrovlju.

„Priznali smo Južnu Osetiju i Abhaziju, gde imamo svoje baze zasnovane na dogovoru o međusobnoj saradnji, dok samo u Pridnjestrovlju imamo mirovnjake... Zato sada i mi možemo da kažemo — hajde, mi ćemo povući trupe iz Pridnjestrovlja, iz Južne Osetije i Abhazije, ali vi obnovite Jugoslaviju u potpunosti. Povucite svoje trupe iz Hrvatske, iz Bosne i Hercegovine, sklonite trupe sa KiM, koje ste takođe bombardovali i čije ste separatiste naoružavali. Hajde, da počnemo od toga", ističe Sivkov.

Ekspert dodaje da bi povlačenje ruske vojske za narode Pridnjestrovlja, Abhazije i Južne Osetije bilo izdaja.

„Tomahavci" u Evropi — direktna pretnja Rusiji

SAD su zahtevale da se ne objavi tekst odgovora o bezbednosnim garancijama, što je Rusija prihvatila, ali su se dva dokumenta na engleskom jeziku (odgovor Alijanse na četiri stranice i odgovor Vašingtona na pet stranica) pojavila u medijima, što je u ruskim političkim krugovima pokrenulo pitanje poštovanja diplomatske etike od strane SAD i NATO-a.

Prema jednoj od tačaka dokumenta, vrata za ulazak Ukrajine u NATO ostaju otvorena, što je za Rusiju neprihvatljivo, a ruski predsednik Vladimir Putin je ranije upozorio da bi ulazak Ukrajine u NATO stvorio opasnost od izbijanja vojnog sukoba između Rusije i Alijanse zbog Krima.

Osim toga, Vašington nije u potpunosti uzeo u obzir predloge ruske strane, a „spremnost" Zapada da razgovara o kontroli naoružanja je sporna, s obzirom da se i ranije postignuti dogovori ne sprovode.

Takođe, u dokumentu se navodi da su SAD spremne da razmotre mogućnost potpisivanja sporazuma sa Rusijom o bezbednosnim pitanjima od zajedničkog interesa. SAD i NATO su izjavili da će se uzdržati od raspoređivanja nuklearnog oružja u Istočnoj Evropi i da su SAD spremne na dijalog sa Rusijom o mehanizmu koji će omogućiti da se potvrdi nerazmeštanje krstarećih raketa „Tomahavk" u Rumuniji i Poljskoj, ali tek nakon dogovora sa saveznicima u bloku i pod uslovom da Rusija pristane na recipročne mere i uvid u svoje dve raketne baze.

Sivkov ocenjuje da je vojna inspekcija „dobra stvar" u kontekstu povećanja mera za izgradnju poverenja, ali ostaje problem što se protivraketni sistemi „Edžis ašor" sa lanserima Mk-41 u bazama u Evropi za kratko vreme iz odbrambenih mogu pretvoriti u ofanzivne.

Još ako se ta infrastruktura pomeri dalje, ako se raketni sistemi SAD i NATO pojave u Ukrajini, onda će njihovo vreme leta do Moskve biti smanjeno na 7-10 minuta, a sa razmeštanjem hipersoničnog naoružanja — na pet.

„Da pojasnim, ako izvršimo proveru postojanja ili odsustva 'Tomahavka' na MK-41 u Rumuniji i Poljskoj, ostaje pitanje šta će se dešavati posle te provere, pošto je instaliranje 'Tomahavka' na te lansere pitanje od nekoliko sati. Dakle, mi smo pogledali, a oni su potom zamenili. Promena softvera se takođe brzo može rešiti. S druge strane, ako oni žele da pogledaju naše lansere 'Iskander' i uvere se kakve rakete koristi — neka izvole, ali ako žele da im pokažemo nešto ozbiljnije, onda mislim da to ne treba raditi", kaže Sivkov, podsećajući da je ranije i predsednik Rusije Vladimir Putin predlagao Alijansi da se izvrše provere i utvrdi pravo stanje sistema „Edžis ašor" sa lanserima Mk-41 u bazama u Evropi i raketa 9M729 u objektima u Kalinjingradu.

Strategija globalizma i pritisci na Rusiju

Govoreći o daljem razvoju događaja oko bezbednosnih garancija, Sivkov nije optimističan.

„Cela ova priča oko Ukrajine diktirana je isključivo unutrašnjom političkom situacijom u SAD i Evropi i u službi je te iste unutrašnje politike. S druge strane, to je strategija globalizma, globalnih sila. Dakle, sve dok snage koje sada dominiraju u SAD, a Bajden je instrument globalista, to će se nastaviti", kaže Sivkov.

 

Ekspert napominje da je još devedesetih godina prošlog veka, kao oficir ruskog Generalštaba, predvideo ove događaje i neminovnost takvog razvoja događaja, a potom je 2008. godine napisao članak „Karakter trećeg svetskog rata: kakav će on biti", u kome je sve to opisao, navodeći da je sukob između Rusije i SAD, odnosno NATO-a, neizbežan.

„Dakle, sve je predvidivo i sasvim sigurno — konfrontacija će se nastaviti. Ovo je geopolitika. Sve dok SAD ne uspostave kontrolu nad Rusijom vršiće pritisak na nju. Pokušavaće ili da je unište ili da preuzmu kontrolu, nema druge. Bez toga globalisti ne mogu uspostaviti globalni svet koji grade, kao što je i Klaus Švab napisao u svojoj knjizi", kaže Sivkov.

On napominje da bi takav razvoj događaja mogao da izostane ako dođe do političkih promena u Americi.

Sivkov ponavlja da će se konfrontacija Moskve i Zapada nastaviti i da samo jaka i osnažena Rusija to može zaustaviti. On podseća da su ogromne tenzije postojale i između Sovjetskog Saveza i Amerike, sve dok SSSR nije stvorio nuklearnu trijadu koja je primorala Amerikance da sednu za pregovarački sto.

„Tada je postojao plan 'Dropšot', koji je predviđao nanošenje nuklearnog udara na 300 sovjetskih gradova radi njihovog uništenja. U to vreme su stalno narušavali naše teritorijalne vazdušne granice — mi smo obarali američke avione, a Amerikanci naše, čak i u neutralnim vodama. Događale su se strašne stvari. Zatim je došlo do direktnog rata u Koreji između SAD i Sovjetskog Saveza. Kada je SSSR dostigao tu moć koju je imao sve se završilo, jer su oni savršeno razumeli da će SAD stradati od jednog udara Sovjetskog Saveza", rekao je Sivkov.

 

Govoreći o daljim pregovorima Rusije sa SAD i NATO-om oko bezbednosnih garancija, ruski ekspert Andrej Kortunov ističe da Moskva neće „zalupiti vratima", ali istovremeno neće ni odustati od zahteva koje je iznela u svojim predlozima.

On takođe smatra i da neke od ideja iznete u odgovoru NATO-a i SAD zaslužuju pažnju, a to se pre svega odnosi na spremnost SAD da započnu dijalog sa Rusijom o kontroli naoružanja.

„To se, pre svega, tiče konkretnih pregovora, posebno u vezi sa moratorijumom na razmeštanje novih raketa srednjeg dometa od strane Rusije i SAD u Evropi, a takođe i pregovora o određenim vrstama vojnih aktivnosti između Rusije i NATO-a i oživljavanja Saveta Rusija—NATO. Sve ovo zaslužuje pažnju", smatra Kortunov.

https://rs-lat.sputniknews.com/20220202/ako-rusija-treba-da-povuce-vojsku-sa-krima-amerikanci-treba-da-napuste-teksas-i-zatvore-bondstil-1133916873.html