Nesloga presudila
Branko VLAHOVIĆ, 07.04.2008 18:42:51 |
Jelena Guskova
MOSKVA
OD STALNOG DOPISNIKA
AKO srpsko rukovodstvo zaista želi da dobije bitku za Kosovo, prvo što mora da
napravi je da prevaziđe sve međusobne sporove i da opet bude jedinstveno.
Podele i međusobna optuživanja srpskih političara idu naruku onima koji žele da
definitivno uzmu od Srbije deo njene teritorije. Upravo dok su srpski
rukovodioci bili jedinstveni, Amerikanci nisu mogli da ostvare svoj plan i bez
otpora stvore nezavisno Kosovo. Bitka za Kosovo i Metohiju još se bije, pa i
srpska politička elita mora da bude odgovorna u ovom odlučujućem istorijskom trenutku.
Ovo je glavna poruka poznate ruske istoričarke Jelene Guskove, rukovodioca
Centra za izučavanje savremene balkanske krize pri Ruskoj akademiji nauka, u
intervjuu “Novostima”.
- Rukovodstvo Srbije, koje je bilo jedinstveno oko rešenja pitanja Kosova, krenulo
je u međusobne sporove. Ponovo se stvorio period bezvlašća, što može da se
negativno odrazi i na poziciju Srbije pri rešenju kosovskog problema.
* Jesu li Srbi uopšte imali šansu da sačuvaju
Kosovo?
- U Srbiji se razmišljalo o tome “koliko će dugo Rusija braniti poziciju”? Bilo
je pitanja: Hoće li nas Rusija ostaviti na cedilu? Prošlo je mnogo vremena dok
su svi shvatili da Rusija neće popustiti. Objektivno, zahvaljujući Rusiji,
Srbija je imala vremena da se organizuje i napravi pragmatičnu strategiju za
očuvanje Kosova. Kao istoričar, mislim da je takvu strategiju Beograd trebalo
da ima odavno! Nažalost, izgubilo se uzalud mnogo vremena, a razrađen plan više
je ličio na taktiku, nego na strategiju, nije imao više varijanti i nije
predvideo razvoj događaja na sto koraka unapred. Članovi pregovaračkog tima
mnogo su se trudili i očajno se borili za svoju poziciju koju su formulisali
kratko: “Ne damo Kosovo!” Nama naučnicima je žao što nije bila široko pokrenuta
ideja oko razrađivanja univerzalnih kriterijuma za priznavanje novih nezavisnih
država.Odavno se trebalo odgovoriti na pitanje: Želi li međunarodna zajednica
da reši kosovski problem ili ne? Moramo biti realni - problem Kosova objektivno
niko nije hteo da reši, a to ne žele ni sada. Zato su naša strategija i taktika
morali da polaze od te činjenice.
* Pošto su Amerikanci i njihovi najbliži
saveznici odlučili da daju državu na poklon Albancima, sada se u Srbiji sve
češće govori o podeli Kosova. Vi ste takođe bili pristalica te “rezervne
varijante”...
- Predlog koji je napravio Samardžić meni izgleda dobar, ali iza njega treba da
stane celo jedinstveno rukovodstvo Srbije. Jedna od važnih varijanti mora biti
predlog Rusije i Beograda o izdvajanju dela teritorije KiM. Razumem da
rukovodstvo Srbije želi da u svom sastavu sačuva celo Kosovo. Međutim, mora se
postaviti pitanje koliko je to realno. Koliko će za to trebati snage i vremena?
Očevidno je da NATO zajedno sa Albancima koncentriše snage da zaštite celu
teritoriju Kosova. Ne treba ispustiti iz vida i to da albanska armija nije
razoružana i da je spremna da ratuje. Rukovodstvo Srbije već se izjasnilo da ne
namerava da ratuje. Znači, treba primeniti drugu taktiku. Ne sme se gubiti
vreme već se moraju iskoristiti mogućnosti koje ostaju. Mora se govoriti o tome
kako da se zaštite srpske enklave i svetinje u skladu sa Rezolucijom 1244. To
je realna politika. Ideje o podeli Kosova, koje su se pojavile još šezdesetih
godina, su bile proročanske.
* Koji je trenutno glavni zadatak pred Srbima?
- Glavni zadatak je da se ponovo uspostavi jedinstvo rukovodstva zemlje. Mora
postojati jedinstvena pozicija i pokušaj da se shvati da je severni deo Kosova
vrlo važan za Srbiju i sa geostrateške tačke gledanja. To znači - ako Kosovo
postaje nezavisna država, odmah se pojavljuje problem juga Srbije. Ako se
Srbiji pripoji severni deo Kosova, ojačavaju se i njene granice.
* Kako vi objašnjavate nedostatak solidarnosti među slovenskim
narodima koji žive na Balkanu?
- Odsustvo sloge kod Srba i nedostatak solidarnosti kod Slovena stara je
pojava. Nije nimalo slučajno da je na srpskoj zastavi bilo četiri S. Karakterna
osobina slovenskih naroda je nedostatak solidarnosti i jedinstva. I naši
neprijatelji to su stalno koristili. Nekoga plaše, nekoga potkupljuju... Čudi
me to što su na rukovodećim mestima u tim državama ljudi koji nisu u stanju da
proračunaju posledice svoje politike. Na primer, rukovodstvo Makedonije je pre
nekoliko meseci razmišljalo da među prvima prizna Kosovo. Čime će se završiti
makedonsko priznanje Kosova? Šta će biti tamo sutra ili prekosutra? O tome
treba da misli rukovodstvo u Makedoniji! Zar oni ne vide da isti problem imaju
u “svom dvorištu”? Oni će biti prvi kojima će sutra biti potrebna pomoć da reše
“albanski” problem. Oni će se obratiti NATO, ali tada niko neće pomeriti prst
kao i u slučaju Srbije, jer su oni Sloveni i pravoslavni. U poslednjem
istorijskom periodu odsustvo solidarnosti među Slovenima je rezultat dobre
“rabote” svetskih moćnika i naše popustljivosti.
* Postoji prognoza da se Amerikanci neće suprotstavljati Albancima ako
posle Kosova krenu u otimanje teritorija u Makedoniji i Crnoj Gori. Šta mislite
o tome?
- Sa jedne strane, Amerikancima odgovara nestabilnost u Evropi, da uveravaju
Evropljanje da bez američke pomoći ništa ne mogu da reše. Sa druge strane,
interes Amerikanaca je da ojačaju svoje pozicije na Balkanu i da budu sigurni
sa svojom bazom u Bondstilu. Tamo su oni kao kod kuće. Nema nikakvih provera,
rade šta hoće. Amerikance razdražuje otpor Srba pa im je zato bilo važno da
kazne Srbe i stvore uslove za svoju delatnost. Što se tiče planova Albanaca,
oni će se sigurno dići. Ako uspeju na Kosovu, to će biti signal da krenu dalje.
Drugo je što nijedan takav pokret ne može da se razvija bez ozbiljne podrške.
Zato Albanci koriste sve što mogu. Za albanske ideje i planove su potrebni
vreme i novac. Već imaju ogroman novac od narkotrafika, trgovine ljudima i,
kako vidimo, ljudskim organima. Albancima u Makedoniji će biti potrebno znatno
manje vremena za ostvarenje svojih planova nego onima na Kosovu.
SRBIJA PROBUDILA RUSKOG MEDVEDA
* KAKVA je budućnost srpskog naroda?
- Ne bih htela da srpski narod bude raseljen kao Jevreji po različitim
državama. Srpski narod je dobar, jak, širokogrud, hrabar, uporan, snažan, negde
je naivan, nikada nije mislio samo o sebi nego i o bliskima, uvek se smatrao
odgovornim za one koje su oko njega. Srbi ne treba da se stide svoje istorije i
svojih postupaka devedesetih godina. Srbi su jedini narod na svetu koji se
suprotstavio nasilju i bezakonju, pokušaju vladanja svetom iz jednog centra,
nametanju svoje volje i viziji demokratije drugih država. Upravo je Srbija 17
godina branila granice pravoslavlja i slovenstva, pružajući mogućnost usporenom
medvedu, kao što je Rusija, da postane svestan svoje uloge, zadatka i
mogućnosti pružanja otpora negativnim pojavama. Jedina crta koje Srbi treba da
se stide je nepostojanje talenta za propagandu u svoju korist, a nemaju ni
talenta za međunarodne intrige. I, nažalost, Srbima ne polazi za rukom da
stvore međusobno jedinstvo.
KARLU MUČI SAVEST
* POZNAT je stav ruskog rukovodstva o ispolitizovanosti Haškog
tribunala. Sada se pojavila knjiga Karle del Ponte u kojoj ona govori o
zločinima Albanaca...
- Verovatno tu ženu muči savest. Sa druge strane, teško je pretpostaviti da takva
figura uopšte ima savest. Ako je ona sve to znala, a nalazeći se na takvoj
dužnosti ništa nije uradila, znači da uopšte nema savesti. A mogla je da
optužuje celi narod za nešto što nije činio. To znači da bi Tribunal trebalo
što pre raspustiti i osloboditi Srbe iz zatvora, a polovinu Albanaca staviti
iza rešetaka. Delove o zlodelima Albanaca trebalo bi umnožiti i pokazivati
svuda dok pitanje Kosova još nije rešeno.
http://www.novosti.co.yu/code/navigate.php?Id=1&status=jedna&vest=119238&datum=2008-04-08