Претражи овај блог

понедељак, 10. октобар 2011.

‘Kosovo plays NATO off against Serbia’

'Kosovo plays NATO off against Serbia'

permalink email story to a friend print version

Published: 10 October, 2011, 13:24
Edited: 10 October, 2011, 18:46

KFOR soldiers stand guard at Jarinje border crossing between Serbia and Kosovo (AFP Photo / SASA DJORDJEVIC)

(88.2Mb) embed video

The atmosphere in Kosovo has been tense for months, and the international organizations set up to be impartial, clearly seem to be taking sides in the conflict, Serbian First Deputy PM Ivica Dacic told RT.

­RT: How do the recent events in the north of Kosovo characterize the plans of Kosovo authorities to reaffirm the so-called independence of the region?

Ivica Dacic: The latest events in the north of Serbia show two facts: first, that Pristina is about to set up customs around what they think is the independent state of Kosovo. On the other hand, they show that there are international unions and a whole number of states that approve Pristina's intentions. We are facing a situation here when international forces deployed in Kosovo in fact serve Pristina's needs rather than maintain a neutral position. This is why Serbia opposes this attempt to introduce a customs and administrative line on the border with Serbia. Serbia is all for dialogue and for negotiations.

I think that Kosovo is only making matters worse by addressing other states. While I have said many times that Serbia is all for a peaceful resolution of the arguments around Kosovo, Serbia also has to take care of its people living in Kosovo. Nobody can expect or demand of Serbia, for any goal – even to join the EU – to state that it is not interested in Serbs or that it has no interests in Kosovo. This is why Serbia demanded a session of the UN Security Council – a demand backed by Russia – but the Security Council was unable to take a decision. It was due to the resistance of Western states who think that the Kosovo case is closed. Kosovo proclaimed its independence unilaterally; those countries agreed with it and now they think there's nothing more to talk about. Well, I think there is. There is still room for negotiation, and all resolutions must be fair.

RT:Would a decisive Serbian stance lead to another surge of violence against Serbian population of Kosovo, ultimately increasing the flow of Serbian refugees from Kosovo?

ID: Over 200,000 Serbs moved to Serbia from Kosovo, fleeing NATO air raids and the subsequent deployment of NATO and KFOR forces. At the moment, there are some 200,000 Serbs there, and it is crucial for Serbia, it is a key national interest that they stay in Kosovo. Of course, Serbia has its red lines that it will never allow Pristina to cross: for example, to use force against Serbs in Kosovo and Metohija, which would spur a new wave of the conflict and lead to more ethnic cleansing and more refugees. Serbia has made it known to the international community that its patience cannot be tried with attacks against Serbia and the Kosovo Serbs.

According the EU Security Council, Serbian police and the Serbian army may not be stationed in Kosovo. On the other hand, Serbs are constantly being oppressed, which may lead to a new wave of ethnic cleansing. Thus, it is very important that peace remains and sincere dialogue continues.

We need to find a way out of the situation where on the one hand, there are countries that acknowledge the one-sided proclamation of independence, and on the other hand, there is Serbia, which does not recognize the Pristina initiative.

RT: Do you think that the northern part of Kosovo may fall under Serbian jurisdiction?

ID: This is a position that I have expressed for a long time: that I support the historical component of the agreement between Serbs and Albanians. We need to fine-tune and confirm administrative borders, which means that if Albanians have the right to say they don't want to be part of Serbia, then the Serbs have the right to say they don't want to live within an independent Kosovo. It is obvious that despite the fact that we all want to live in peace as one multi-ethnic civil state, there are great contradictions between the Albanian and Serbian parts of Kosovo.

Albanians and Serbs have fought for ages over those lands. This is why the only possible solution is to live in peace and put an end to all problems by either dividing the land in such a way that Serbian parts of Kosovo remain within Serbia, or by putting that part under international governance and removing it from the jurisdiction of Pristina. I think this is the only fast and correct solution.

RT:Most NATO and EU countries have recognized Kosovo's independence. To what extent can the NATO peace-keeping forces and the EU-delegated mission be impartial and objective in a situation like this?

ID: It is a delicate and well-justified question. When EULEX was sent to Kosovo, it guaranteed, and the European Union guaranteed as well, that it would be neutral. But the mission's recent actions have proved that the reality is far from neutral. When the president of EULEX announces the mission's intention to observe the laws of Kosovo, it testifies to their breaching of their neutrality status obligations. My experience suggests – and I have been in politics for 20 years already – that the partiality of big European states is evident. They are biased and pursue double standards in their politics. Unfortunately, this is the reality we have to face. We have to counter this sad reality or find ways out of the situation. Of course, the plans of Hashim Thaci are actually built around KFOR and EULEX, therefore, if Serbia opposes Thaci, this means it opposes KFOR and EULEX and has to wage war with the rest of the world once again. They are trying to prove that Serbia is opposed to the international community. All in all, I think you were right to say that – it is true that we would like KFOR and EULEX to fulfill their mission in a more neutral and discreet way.

RT: What, do you think, the inability of the UN Security Council to pass an adequate resolution on the situation in the north of Kosovo proves?

ID: It is obvious that the countries which have the right of veto all support the Albanians, it's clear, and they won't let any resolution brought forward by either Serbia or Russia pass. In any case, we don't want the UN Security Council to take our side – we only want it to be impartial and to further control the work of the international mission, ensure KFOR is neutral and not with the Pristina authorities. All things considered, it is obvious that the Security Council is at a stalemate position – on one hand, it cannot pass resolutions that would distress Pristina, and on the other hand, it cannot decide to grant Kosovo independence because before such a decision is taken, a political solution to the existing problems should be found. They say Serbia's stance is no longer relevant, it is unimportant – but it is not, if they want a peaceful decision, of course! If the problem of Kosovo is to be dealt with efficiently, the option of an agreement with Serbia has to be considered. As it is now, a new practice is emerging in international politics – any part of a sovereign country is free to proclaim its own independence with no regard to the attitude of the country it is part of. A Pandora's Box has been opened and it is still unclear how we should put the lid back in place. I think it has to be accomplished by signing an agreement with Serbia.

RT:Do you think the EU is in a position to put pressure on Serbia in order to make it recognize Kosovo's independence?

ID: Serbia is interested in joining the EU. This interest lies primarily in the economic sphere. On the other hand, the EU has never told Serbia it has to recognize Kosovo's independence. And the EU has repeatedly stated it is not going to impose such a decision on Serbia. But some pressure does exist, this is obvious, and it is exercised where minor issues are concerned – all this is likely to evolve into a direct recognition of Kosovo's independence in the long run. This is the issue of customs control and the elimination of Serbian institutions in the north of Kosovo. And if Serbia agrees to do it, it will be virtually an act of recognition of Kosovo's independence. I believe, it is clear that Serbia will never sacrifice its national interests for the sake of admission to the EU.

Serbia may hold talks with the EU on a range of issues, like other states – on trade quotas, political system, justice and combating crime, fishing issues Norway has been discussing with the EU. But these talks cannot be focused on a part of Serbian territory.

RT:One of the preconditions of Serbia's accession to the EU was the arrest and extradition of General Ratko Mladic to The Hague Tribunal. What does Serbia think of the legal proceedings? How is the trial going? Is Serbia satisfied with it?

ID: I think the EU has already forgotten about The Hague Tribunal, and the conditions it set for Serbia: that it should detain Mladic to enter the Union, and now Kosovo has become a central issue. A ground to put pressure on Serbia can always be found. Serbia has handed 46 people over to The Hague Tribunal, and all were convicted by it. We think the Tribunal has based its every decision on the assumption that all Serbs are to blame for the problems of ex-Yugoslavia. In most trials that have taken place lately, Serbs were in the dock. It was necessary that my country found Mladic, this is true, but it is also necessary that we prove his innocence in court. This should be done in the best interest of the state, because such cases have started to cast a shadow over the reputation of the country. Everyone who committed military crimes should be held responsible, but this responsibility cannot be collective, it cannot be assumed by a whole nation, a whole country.

We have the example of Croatia, where national heroes, generals of the Croatian army were convicted. And you see that Albanians are seldom among those who have to face punishment for the military crimes they committed against the Serbian population. The Hague Tribunal did not want to hear cases of organ trafficking involving Albanians who abused Serbs. It's time to ask the question: what global picture was The Hague Tribunal striving to draw of itself and other states of the world? The Tribunal is perceived as highly partial and discriminatory in Serbia, at least by common citizens. But despite all this, Serbia has met the commitments it made.

RT: And the last question, Mr. Minister: Kosovo has been a de facto independent state for three years already. Let's be realistic: how strong is the possibility that it comes back to become part of Serbia once again?

ID: We should be realists if we want to engage in serious politics – we should foresee all possible developments. Today, we have several options: the first, or Pristina, option – Kosovo is independent and has no further interest in Serbia whatsoever; the second, Serbian, option is stipulated by the Serbian Constitution – Kosovo is part of Serbia. We expect Kosovo to come back and let us take it under our wing. Neither the first, nor the second option is realistic, a compromise should be found. I think, when searching for a compromise, we must consider defining the status of Serbs living in the north of Kosovo as well as their monasteries, and try to regulate the relations between the Albanian and the Serbian people in general. I think this is the best and quickest way to resolve the problem.

http://rt.com/news/kosovo-serbia-eu-dacic-427/

GENOCID NAD SRBIMA

GENOCID NAD SRBIMA

 

Autor: FOKUS   

ponedjeljak, 10 oktobar 2011 08:00

 

Krvavi oblaci su se nadvili nad Kosmetom. I dok goloruki preostali Srbi, šezdesetak tisuća, bespomoćno dežuraju na barikadama nadajući se čudu, NATO-prištinske snage uvježbavaju desant na ova posljednja ljudska bića koji, u prkos svima, održavaju nekadašnje dostojanstvo srpskog naroda.

A svijet šutke gleda tragediju koja se hinjskim koracima neumitno približava. Zapadna imperijalistička mašinerija sastavljena od državnika, diplomata, vojske, špijunskih službi i medija u punom je zamahu. Mediji su već nazvali ove preostale srpske junake huliganima i kriminalcima koji napadaju tamo stacionirane „miroljubive" NATO snage. Još treba samo da potplate desetak osoba koje će izazvati nerede, pa da okupacioni „vojnici mira" novog svjetskog poretka dobiju alibi za nastavak „humanitarnog" genocida koji se u posljednjih nekoliko decenija odvija nad Srbima.

Što je genocid?

Rafael Lemkin, poljski Jevrej i pravnik, skovao je 1943. godine riječ genocid, da bi opisao uništenje svog naroda u koncentracionim logorima kojeg je u to doba sprovodila nacistička Njemačka na okupiranim područjima Evrope. Nakon pobjede nad nacizmom, stvorene su Ujedinjene nacije koje su 1948. godine pobliže odredile taj pojam. Bilo je to doba dominacije Zapada nad ostatkom svijeta, koji je dobrim dijelom bio koloniziran. Ali se vrijeme dekolonizacije naslućivalo, pa je stvoren niz mehanizama koji će, kada bude zatrebalo, omogućiti Zapadu neokolonijalnu eksploataciju budućih, politički neovisnih, zemalja u razvoju, uključujući tu i vojne intervencije tadašnjih (i današnjih) gospodara svijeta.

Jedan od tih mehanizama bio je i neodređenost u tretiranju genocida, najstrašnije stvari koja može snaći jedan narod. Naime kada se vrši genocid, onda se neselektivno uništavaju svi pripadnici nekog naroda što uključuje i progone, demonizaciju, oduzimanje teritorije i imovine. Najsvježije primjere za to imamo u genocidu Turske nad Jermenima kada je nastradalo milijun i pol osoba, nacista nad Jevrejima (6 milijuna ubijenih), te genocid u Ruandi (milijun ubijenih).

Nasuprot tome, ono što su tadašnji novi gospodari svijeta uradili, bila je perfidna relativizacija tog pojma (vidjeti na internetu). Toliko je stvari umetnuto u definiciju genocida da se i ubojstvo jedne jedine osobe, uz malo medijske podrške, može protumačiti kao genocid.

Kada se radi o Srbima, genocid nad tim narodom ima svoje puno značenje.

Fizičko uništavanje i progoni srpskog naroda

Fizičko uništavanje Srba počelo je 1941. godine sa stvaranjem NDH. Tada je u Jasenovcu, u genocidu nad srpskim, jevrejskim i romskim narodom stradalo više stotina tisuća Srba. Nažalost, točan broj nastradalih se nikada neće moći ustanoviti jer je precizna evidencija izostala, a današnje područje Jasenovca je pretvoreno u dječje/golf igralište. Isto tako, nitko nije ni priznao ni ispričao se zbog tog genocida, a nadležne vlasti govore jedino o zločinu. S druge strane, zločin u Srebrenici 1995. godine gdje je selektivno stradalo više tisuća Bošnjaka/muslimana, uporno se naziva genocidom. Čudno je što Bošnjaci, tražeći od ostalih da budu principijelni, uporno izbjegavaju spominjati turski genocid nad Jermenima, a stalno ističu kako im je Turska njihova duhovna majka i intenzivno prizivaju njen povratak na Balkan.

Genocid nad Srbima nastavljen je tijekom posljednjih dvadeset godina. Iz Hrvatske je pobjeglo oko 350.000, iz Federacijskog dijela BiH oko 200.000 tako da se procjenjuje da ih je tamo ostalo svega 3 odsto u odnosu na popis iz 1991. Naravno, etničko čišćenje je izvršeno i u Republici Srpskoj, ali u ovom tekstu o tome nije riječ. Uostalom, zašto Bošnjaci u Federaciji odbijaju popis stanovništva koji bi pokazao razmjere etničkog čišćenja u BiH?

Za Srbe je posebno bolno etničko čišćenje kojeg su doživjeli na Kosmetu odakle je ih pobjeglo oko 200.000. Genocid na tom prostoru bio je, u perspektivi gledano, kompletan. Više tisuća naivnih Srba koji su ostali, izuzimajući prostor do Ibra, bilo je pobijeno i tragovi tih zločina više ne postoje, a međunarodna zajednica se trudi da to tako i ostane. NATO okupacione snage zajedno sa albanskim čelnicima direktno su učestvovali u genocidu nad kosmetskim Srbima što se najbolje pokazalo u aprilu 2004. godine kada su Srbi bili ubijani od Albanaca, a istovremeno su NATO vojnici tjerali Srbe iz njihovih kuća. Od 1999. godine, nekoliko stotina srpskih manastira je spaljeno kako bi i posljednji tragovi srpske duhovnosti na tom prostoru nestali.

Mentalni genocid nad Srbima

"Međunarodna zajednica" je u svojoj namjeri i cinizmu da uništi srpstvo išla toliko daleko da je nad Srbima izvršila pravi mentalni genocid. Mediji u Srbiji su prešli u ruke Zapada i konstantno su ubijali srpski duh. Najbolja ilustracija toga je prijevod knjige „Politika" amerikanca Hejvuda koji je bio udžbenik za srbijanske studente! U toj se knjizi tvrdilo (tvrdi) da su Srbi genocidan narod i da staju uz bok nacizmu, Hitleru i Musoliniju. I dandanas se ta knjiga koristi kao pomoćna udžbenička literatura!

Potom, preko niza ucjena, Srbi su sve svoje heroje poslali u Hag dok se oni koji su bombama uništavali Srbiju slobodno šeću po toj zemlji. U samodemonizaciji Srba posebno učestvuju „nevladine" i „humanitarne" organizacije čije bi antisrpsko djelovanje u svakoj normalnoj zemlji bilo okarakterizirano kao huškačko, antinarodno i antidržavno i kao takvo sankcionirano. Kruna mentalnog genocida nad Srbima bilo je priznanje srbijanske Narodne skupštine da je u Srebrenici 1995. godine počinjen genocid nad muslimanima.

Kalvarija Srba se nastavlja

Ljeta gospodnjeg 2002. godine, negdje u lipnju, autor ovih redaka dao je intervju frankfurtskim «Vestima» čiji je naslov bio «Kalvarija Srba još nije počela». U intervjuu, koji se može naći na Internetu, moja je malenkost iznijela sljedeće:
Raspad Jugoslavije/Srbije je neminovan. Najprije će otići Crna Gora, zatim Kosmet, južni dio uže Srbije (Medveđa, Bujanovac, Preševo) lokalno će potpasti pod vlast Albanaca, muslimani će dominirati Sandžakom i zagorčati život Srbima, Vojvodina će dobiti visok stupanj autonomije, a unutar nje će vojvođanski Mađari početi praviti probleme. U stvari, već ih prave, pošto su se žalili Međunarodnom sudu u Strazburu da ih Srbi progone i to mnogo strašnije nego što su to radili sa Albancima! Bit će samo pitanje vremena kada će spomenuta trusna područja, na mig «Velikog brata» tražiti odcjepljenje na osnovu Povelje UN o «pravu naroda na samoopredjeljenje».

Devet godina kasnije, moje se viđenje genocida nad Srbima, na žalost, u potpunosti ostvaruje. Sada svi zajedno prisustvujemo posljednjem činu kosmetske drame koja će se, vrlo vjerojatno, završiti izgonom preostalih Srba sa tog područja. Samo da ne bude krvi.

Piše Emil Vlajki

http://www.fokus.ba/nov/index.php?option=com_content&view=article&id=20695:genocid-nad-srbima-&catid=33:puls-komentar&Itemid=181

"Srbija da odredi svoju sudbinu"

"Srbija da odredi svoju sudbinu"

[ www.b92.net ] - "Srbija da odredi svoju sudbinu"
Izvor: Politika

Brisel -- Dmitrij Olegovič Rogozin ambasador Rusije pri NATO-u za Politiku kaže da Moskvu brine što Srbija pri ulasku u NATO može da promeni stav o Kosovu.


Rusija, kako kaže, ne gleda blagonaklono na širenje NATO- na istoku i jugoistoku Evrope.

Rogozin kaže da ni njemu nije poznato da je reakcija Moskve po pitanju saradnje NATO-a sa Srbijom bila ikada oštrija od one prema saradnji NATO-a sa Crnom Gorom, ali dodaje da je moguće da je to neko viđenje dela beogradskog javnog mnjenja.

Srbija u principu ne može pretendovati na dobijanje plana aktivnosti za stupanje u članstvo, jer je ulazak u NATO zbog sadašnje situacije sa Kosovom nemoguć, smatra Rogozin.

Statut Alijanse, objašnjava Rogozin, zabranjuje članstvo onim državama koje imaju teritorijalne sporove. Međutim, to ne sprečava deo srpskog javnog mnjenja i elite da sa zavidnom upornošću pokreću diskusije oko i za račun takvog učlanjenja. Rusija negativno reaguje, ne na „zbližavanje Srbije i NATO", već na projekte ulaženja u Alijansu.

"Hoću da naglasim da je za ulazak u NATO Beogradu potrebno prvo da prizna nezavisnost Kosova. Jedno bez drugog je nemoguće. Moskvu brine to što Srbija radi ulaska u NATO može da promeni svoj stav prema Kosovu i tako nas dovede u neobičnu i neprijatnu situaciju" , kaže Rogozin.

Ali na kraju krajeva, dodaje on, Srbi su sami kovači svoje sreće i zbog toga kako se srpski narod bude ponašao tako će se prema njemu i odnositi. U zapadnom svetu uvažavaju samo jake i sigurne u sebe, slabe i sklone izdaji podstiču ka još većim izdajama i slabostima, a posle toga ih zaboravljaju i bacaju u smeće kao igračku koja im je dosadila.

Kada je u pitanje povlačenje ruskog kontigenta sa Kosova, Rogozin kaže da je to bilo povezano sa predajom uprave po pitanjima regulisanja situacije u pokrajini od vojnih na civilna lica i policiju. Misija vojske je bila završena.

Posle jednostranog proglašenja nezavisnosti pokrajine, Nacionalni srpski savet Kosova je zamolio Rusiju da vrati vojni kontingent radi zaštite srpskog stanovništva, ali sama takva molba nije dovoljna da bi se bilo šta uradilo oko toga. Jer, misiju na Kosovu realizuju snage KFOR pod komandom NATO-a, priča Rogozin.

"Sprovoditi na Kosovu paralelnu mirovnu misiju, suparničiti se sa NATO-om, to su za Rusiju nepotrebni rizici. To da je NATO faktički narušio princip neutralnosti, koji je predviđen mandatom UN i da je stao na stranu Albanaca, to je zbunjujuće i to nije fer. I samo su posle naše žestoke reakcije počeli da se povlače nazad" , objašnjava on.

Ipak, dodaje da je Rusija spremna da pomogne srpskoj braći, ali da oni ne mogu biti veći Srbi nego sami Srbi, te da pre nego bilo šta urade hoće da shvate kakav je stav zvaničnog Beograda i postoji li on.

"Znajte da mi u Rusiji često razmišljamo o sudbini mnogo puta stradale pravoslavne Srbije, a istorija zna koliko su mnogo žrtvovali moja država i ruski narod, pomažući bratskom srpskom narodu. Ali sada samo vi morate da odredite svoju sudbinu. Mi ćemo vas, kao i uvek, u tome potpuno podržati" , kaže Rogozin.

 

http://www.pregled.com/info_pregled.php?id_nastavak=21042&tmpl=info_pregled_nastavak_tmpl

Sumrak

Sumrak

 

O stanju na sjeveru Kosova i Metohije raspravljano je na odboru za bezbjednost Narodne skupštine Republike Srbije. Odlučeno je da sjednica bude zatvorena za javnost. Uskoro je o sadržaju obaviještena javnost. Vođa LDP-a Čedomir Jovanović, ali i Vuk Drašković, šef SPO-a (stranke članice vladajuće koalicije),pred televizijskim kamerama su govorili o ovoj sjednici i svemu što je na njoj rečeno.
Svjedoci smo istovjetnog scenarija. Kad god neko spomene prava Srba u Hrvatskoj, smjesta odgovore spominjući ratne zločine i Ovčaru. Sada, kad neko spomene državni interes, odmah se nađe neki politički zvučnik koji prenese sledeću diskvalifikaciju: „Držite predavanja o parlamentarnim pravilima i procedurama, govorite od državnom i narodnom interesu; a tamo na Kosovu caruje srpski kriminal koji šteti i Srbiji!" Kao da u Srbiji nije bilo onih koji su tvrdili da poslije Jasenovca Hrvatska nema pravo na nezavisnost. Razumije se da nijesu bili u pravu, ali svi ti nijesu bili ni poslanici, predsjednici, ambasadori, evropske birokrate ili američki državnici. Kao da je albansko Kosovo pravna država koja bi mogla da uvede zakon na sjeveru Kosova. Mislim, naravno da bi mogla. Na nenaseljenoj zemlji nema kriminala; ali se ta vrsta policijsko-vojne procedure zove još i „etničko čišćenje". Vjerujem da mnogi koji su zaplakali nad pravnom državom na sjeveru Kosova o tome nijesu razmišljali, ali ima i onih koji misle samo i upravo na to rješenje. Pošto postoji „narod koji volim najviše", što reče jedan lijepi Francuz, poznat po humanosti i političkim principima koje ne bi prodao nikada... pa ni za ministarsko mjesto.
Velika opozicija, osim kada je riječ o upravljanju Beogradom, donošenju reakcionarnih dopuna Zakonu o informisanju i kad god je Vladi to potrebno. Ali, Jovanović je vodio Srbiju od 2001. do 2004. godine. Tada svi ti prebogati kriminalci vjerovatno nijesu radili. Pobjegli su u inostranstvo, gdje su gladovali i čekali su da balkanski Eliot Nes padne sa vlasti.
A možda je televizija najbolje mjesto da se ovako nešto kaže. Albanska vlast u Prištini je prvo stavila Srbiju pod sankcije, onda su albanske trupe napale srpske krajeve na sjeveru, zatim su tamo uz pomoć UN i EU postavljeni albanski carinici. Konačno, snage NATO su spriječile Srbe da obiđu nelegalne carinske punktove... Ali Srbi su krivi... Vode ih kriminalci... što nije novost. A i Srbija je kriva pošto je - u uslovima u kojima se situacija na terenu mijenja uz pomoć specijalnih snaga albanske policije i američkih vojnika kojima (o čuda, jer to se nije dogodilo tokom čitavog Prvog zalivskog rata) lokalni siledžija može da otme pušku - prekinula pregovore. Pregovore koji očigledno ništa ne vrijede, već su samo smokvin list za golo nasilje.
Važno je da su u najtežem času za našu državu i narod na sjeveru Kosova ovi političari našli za shodno da na ovaj način izađu u javnost i pokažu privrženost istini, šta god ona bila, i naravno jasno stave do znanja da im je do ustanova srpske države stalo mnogo manje nego do sniježnih nanosa iz 2010. godine.
Naravno da niko nije reagovao. Starorežimska opozicija (SRS i SNS)podijeljena je i po tradiciji posvećena svojim interesima, a DSS je u komi.
Kako to obično biva, kad god počne gužva na Kosovu i Metohiji, jave se pojedine vođe Albanaca iz Preševa i Bujanovca i Muslimana-Bošnjaka iz Novog Pazara. Albancima, naravno, nije dosta što im je omogućena istinska autonomija i što godišnje dobijaju 43 miliona eura više od ostalih susjednih opština. Dobili su pravo i da diplome stečene u Prištini budu punovažne u Srbiji. Oni bi sada željeli i da ne bude otkriven stvarni broj Albanaca u centralnoj Srbiji, pa su pozvali na bojkot popisa. Na Kosovu i Metohiji albanske vlasti sprovele su popis koji je otkrio da ih ima za četvrtinu manje nego što su tvrdili. Šta bi se tek dogodilo ovdje? Srbiji sada, poslije poziva na bojkot, ne pada na pamet da im uskrati sredstva ili opozove sramni sporazum o priznavanju diploma. Naravno, kada smo dozvolili da zavisimo od onih koji su nekada stvarali albanske paravojske. Prirodno, kad je prisustvo jedinog albanskog poslanika u Narodnoj skuštini 2009. godine omogućilo sramne izmjene Zakona o informisanju. I vođa dijela Muslimana-Bošnjaka Muamer Zukorlić pozvao je na bojkot popisa. Predstavnici većine Bošnjaka-Muslimana su pozvali narod da se odazove popisu. I usred sve te krize, Tomislav Nikolić se pojavio u Novom Pazaru i sastao sa energičnim muftijom. Isto tako je prošle godine, poslije neuspjeha Srbije pred Međunarodnim sudom u Hagu, stao protiv predloga oštrijeg reagovanja – rezolucije Narodne skupštine koja bi bila predložena Savjetu bezbjednosti UN. Da li je to, u stvari, ograđivanje od navodnog šefa kriminala na sjeveru Kosova, koji je, tvrde, blizak SNS-u? Čovjeka za koga Aleksandar Vučić kaže da „nije cvečka, ali..." Da li je mogućnost da decenijski kandidat za predsjednika republike dobije dio vlasti starija i važnija od interesa Srbije?
Došlo je vrijeme za novu politiku Srbije. Nova politika nemoguća je bez velikih promjena. Duh naroda treba obodriti i izliječiti, a uskogrudi stav trenutne većine promijeniti. Tek tada će sa političke scene biti zbrisana grupa neuspješnih državnika velikih političkih karijera


PI­ŠE: ČEDO­MIR AN­TIĆ

 

http://www.dan.co.me/index.php?nivo=3&rubrika=Povodi&datum=2011-10-10&clanak=300978

"Kosovo da se suoči sa zločinima"

"Kosovo da se suoči sa zločinima"

Izvor: Tanjug

Bern -- Specijalni izvestilac Saveta Evrope Dik Marti izjavio je da je u interesu građana Kosova da se sazna istina o zločinima nad nealbanskim stanovništvom.

On je rekao da na Kosovu ne može biti uspostavljeno demokratsko društvo bez suočavanja sa istinom o zločinima i bez procesuiranja odgovornih za te zločine.

"Ne može biti pravde bez istine, niti demokratije bez pravde. To je jednostavna jednačina koju ne treba zaboraviti", poručio je Marti u u intervjuu švajcarskom portalu "Svisinfo".

On je objasnio da je u svom izveštaju o trgovini organima otetih Srba i drugih nealbanaca na Kosovu samo glasno izrekao ono što je bilo opštepoznato, iako je Priština pokušala da nametne svoju verziju istine.
"Kosovo je želelo da nametne svoju zvaničnu istinu, tvrdeći da postoje dobri i loši momci, i da su zapadne zemlje bombardovale loše, a podržavale dobre", rekao je Marti, i dodao da je režim Slobodana Miloševića počinio stravične zločine, ali reći da je druga strana nevina jeste "ogromna laž".

Prema njegovim rečima, već godinama postoje mnogi izveštaji policije, tajnih službi i međunarodnih agencija o zločinima počinjenim na obe strane i o povezanosti politike i organizovanog kriminala u regionu.
"Moj izveštaj je zabeležio ono što se već znalo. Nisam imao nikakvu ličnu korist, već samo mnogo neprijatnosti. Međutim istina ne može uvek biti prijatna", objasnio je Marti.

Tokom intervujua Marti se osvrnuo i na svoje delovanje u Savetu Evrope i švajcarskom parlamentu, ističući da "oni ljudi koji su angažovani u Strazburu najmanje dele iste osnovne zajedničke vrednosti, počevši od Evropske konvencije o ljudskim pravima".
Upravo odbrana tih vrednosti, prema njegovim rečima, od suštinske je važnosti u trenutku kada se svet suočava sa geopolitičkim promenama - jačanjem Azije, oporavkom Latinske Amerike i promenama u Africi.

On je dodao da je uloga Saveta Evrope u sprovođenju tih vrednosti mnogo veća nego što se misli, jer mnoge konvencije koje su usvojene u Parlamentarnoj skupštini Saveta Evrope kasnije su preuzele institucije EU i druge međunarodne organizacije.
Savet Evrope je, kako je objasnio, odigrao vodeću ulogu u ljudskim pravima i demokratiji, a nakon pada komunizma u istočnoj Evropi stvorio je, na primer, jednu vrstu škole demokratije za nove istočne članice.
Marti je podsetio da je čak i Švajcarska izmenila mnoge zakone na osnovu presuda Evropskog suda za ljudska prava.

Govoreći o izveštaju o tajnim zatvorima CIA u Evropi, Marti je poručio da demokratije ne mogu sebi dozvoliti da gaze osnovne evropske vrednosti.
"Ne možemo prihvatiti da neko bude uhapšen na ulici, uz saučesništvo tajnih službi svoje zemlje, i potom bude prebačen u tajni zatvor, zlostavljan i držan godinama bez optužnice i mogućnosti da se brani", naglasio je Marti, dodajući da se to danas dešava muslimanskim teroristima i osumnjičenim teroristima, a sutra bi iste metode mogle biti primenjene prema bilo kome ko slobodno i različito misli.

http://www.b92.net/info/vesti/index.php?yyyy=2011&mm=10&dd=10&nav_id=548442