|
|
|
Autor: FOKUS |
četvrtak, 22 septembar 2011 21:09 |
Prije šest decenija, francuski filozof, Moris-Merlo Ponti, napisao je knjigu "Humanizam i teror" gdje je u ime imaginarne komunističke budućnosti opravdao Staljinove koncentracione logore. Ta knjiga je izazvala prezir i zgražanje tadašnje evropske intelektualne, demokratske ljevice. Danas, šezdeset godina kasnije, u ime "humanizma" novog svjetskog poretka kojim se navodno promoviraju ljudska prava i demokratske vrijednosti, stvaraju se logori i mučilišta širom svijeta. Primjerice, američki zatvor Gvantanamo na Kubi, tajni, nelegalni američki logori u Evropi gdje se masovno primjenjuje tortura, Abu Graib, američki sadistički logor u Iraku, itd. Logorima prethodi uništavanje cijelih naroda bilo direktno kroz ekonomski embargo i nelegalna bombardiranja, pa do isfabriciranih državnih udara i revolucija: Čile, Rumunija, Jugoslavija, nedavne "revolucije" u Tunisu, Egiptu i Libiji, sadašnji pokušaji državnog udara u Siriji i Jemenu. Kada "demokracija" pobijedi u tim zemljama, novi gospodari svijeta dovode na političke i druge javne položaje svoje marionete koje su "za šaku dolara", ali ponekad i poradi svoje gluposti i mediokritetstva, spremne izdati vlastiti narod i zemlju. Ovaj model neokolonijalnih odnosa posebno je vidljiv u srpskom/srbijanskom slučaju. Propašću komunizma, Amerika je postala jedina svjetska supersila koja je kao konkurente vidjela buduću ujedinjenu Evropu i mogućeg oporavljenog giganta Rusiju. SAD su usporile evropsko ujedinjenje iniciravši seriju balkanskih ratova na prostorima eks-Jugoslavije o čemu postoje otkriveni autentični dokumenti. U tim ratovima, Srbi su bili prokazani kao glavni krivci zato što su SAD bile i ostale ubijeđene da će Srbi, u slučaju konfrontacije Zapada i Rusije, uvijek stati na rusku stranu. Srbiju je, zajedno sa srpskim narodom u regionu, trebalo poniziti i rasparčati, a sam srpski narod podvrći mentalnom genocidu. Zamišljeno, učinjeno. Prvo je NATO izvršio agresiju na Jugoslaviju/Srbiju i okupirao Kosmet čime je beogradski režim bio ozbiljno uzdrman. U 2000, nakon "oktobarske revolucija" (Koštunica) kojom je svrgnut Milošević uz obilnu pomoć Vašingtona koji je na tu operaciju potrošio 70 milijuna dolara (keša), na vlasti u Srbiji su se smjenjivale podložne političke ekipe koje su izvršavale sve naloge svojih zapadnih gospodara: uništile su vojsku, dozvolile pljačkanje privrede preko privatizacije, prodale vlastiti bankarski sistem strancima, dale autonomiju/državnost Vojvodini, poslali sve svoje heroje u Hag i pasivno se ponijele prema gubitku Kosmeta. Naravno, za uzvrat nisu ništa dobile, a budući "put prema Evropi" bit će popraćen novim ucjenama od strane Zapada, a možda, nakon konačnog raspada, jedan mali dio nekadašnje Srbije ipak stigne u Evropsku uniju. Aferim. Ali, najstrašnije od svega što se srpskom narodu desilo, bio je doživljeni mentalni genocid. U Srbiji nitko više ne reagira na konstantnu demonizaciju srpskog naroda i na ostale, gore opisane, pošasti koje su ga snašle. Političke, kulturne i ekonomske elite su kupljene i kušuju ili pak vode propagandu protiv svega što je srpsko. A narod šuti. Nema ni vođu ni partiju koji bi ga poveli u borbu protiv sramote koja mu se nameće. Posebno je to vidljivo danas, kada je srpski narod apsolutno nijem iako je onaj ostatak Srba na sjeveru Kosmeta zatvoren u najveći koncentracioni logor koji aktualno postoji u Evropi. U sličnoj situaciji, za vrijeme Pariske komune, Francuzi su se opirali njemačkom okupatoru i domaćim kvislinzima koliko su mogli. U Varšavskom getu prije 70 godina, Jevreji su se digli na ustanak i hrabro izginuli. Današnji Srbi/Francuzi/Jevreji, iskazuju revolt na drugi način. Postavili su smiješne barikade koje ne predstavljaju nikakvu prepreku bilo kojoj vojnoj sili. Zadržali su i ponos kojeg su drugi Srbi odavno izgubili. Pred očima NATO okupatora, oni na barikadama plešu svoja narodna kola, pjevaju i održavaju književne skupove. Mogu se zamisliti NATO okupatori kako na to reagiraju: misle, vjerojatno, da su Srbi lud narod. A ti preostali kosmetski Srbi spremni su izginuti. To se, vjerujmo, neće desiti, ali je njihov egzodus s kosmetskih područja tek stvar vremena. Zapadni "humanizam" zasnovan na teroru još jednom je trijumfirao. Piše Emil Vlajki |
