GDE VODI POGORŠANJE NEMAČKO-SRPSKIH ODNOSA
Aperkat Masa i kroše Koštunice
Lider DSS-a je eskalirajući konfrontaciju sa nemačkim ambasadorom u javnosti isterao na čistinu ono što je suština njihovog odnosa, sukob pritajenog i niskog intenziteta, što u predizborno vreme više koristi Koštunici, a manje je u interesu ambasadora Masa
Nemački ambasador u Srbiji Volfram Mas verovatno nije očekivao oštru reakciju lidera Demokratske stranke Srbije Vojislava Koštunice, kada je reagujući na njegov stav da „Srbija gubi primenom Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju" rekao da „ko to tvrdi ili ne zna o čemu se radi ili, jednostavno, laže".
Koštunica je poručio Masu da se usudio da u svom javnom obraćanju zloupotrebi poverenje koje mu je država Srbija kao strancu ukazala, te da način na koji se obratio „zahteva njegovo hitno i neodložno izvinjenje pre svega državi Srbiji".
Verbalni duel nemačkog ambasadora i lidera DSS-a otvorio je nekoliko pitanja, među kojima je prvo da li je pokretanje rata s Koštunicom pokušaj radikalizacije DSS-a, kako bi se lider naprednjaka Tomislav Nikolić još više udaljio od njega i SNS ugurao u veliku koaliciju s DS-om, zatim ko u toj konfrontaciji gubi, a ko dobija, te kako se taj sukob može odraziti na predstojeće izbore, ali i srpsko-nemačke odnose „Neće biti da Nemačka i njen ambasador mogu u Srbiji da se ophode kao sila i da se ovako obraćaju jednom opozicionom lideru i nekadašnjem predsedniku države i Vlade Srbije. Ako se to danas dopusti, sutra će nemački ambasador u ime svoje države biti još arogantniji", odgovorio je Koštunica na Masove prozivke.
„I Masov prethodnik je Srbiji javno držao lekcije i zavodio red u tuđoj zemlji. Nemačka jeste velika država, ali njeni predstavnici nisu i nikada neće biti vlast u Srbiji. Neophodno je da se Mas nauči poznavanju elementarnog reda ili u suprotnom neka izvoli napustiti Srbiju. Ja neću reći da Mas laže da je Srbija na dobitku od SSP-a, premda govori neistinu. Ali pre bilo kakve argumentovane rasprave, nemački ambasador treba da uskladi svoje ponašanje sa normama civilizovanog ponašanja", uzvratio je Koštunica.
PODSEĆANJE NA COBELA
Ne dešava se prvi put da nemačke diplomate vrše pritisak na Srbiju. Setimo se izjave ambasadora Andreasa Cobela koji je u aprilu 2007. godine izjavio da bi problem Kosova trebalo rešiti što pre "u smislu nadzirane nezavisnosti", jer bi u suprotnom mogli da budu otvoreni problemi u Vojvodini i Sandžaku. Cobel je rekao i da "nije tačno" da je Kosovo oduvek u Srbiji, jer je postalo deo Srbije 1912. godine "posle dugo vremena", te da je Vojvodina ušla u sastav Srbije 1918. godine, dodavši da bi ako Srbija bude destabilizovana Mađarska mogla da "insistira na Vojvodini". Tada je ocenio da insistiranje tadašnjeg premijera Srbije Vojislava Koštunice na Kosovu kao delu Srbije "vodi u stagnaciju i ukopavanje u nešto u čemu ne može da pobedi", da "nikada neće biti dogovora Srba i Albanaca", pa je zato insistiranje na nastavku pregovora samo odlaganje rešenja.
GURANJE SNS-a KA DS-u
Verbalni duel nemačkog ambasadora i lidera DSS-a otvorio je nekoliko pitanja, među kojima je prvo da li je pokretanje rata s Koštunicom pokušaj radikalizacije DSS-a, kako bi se lider naprednjaka Tomislav Nikolić još više udaljio od njega i SNS ugurao u veliku koaliciju s DS-om, zatim ko u toj konfrontaciji gubi, a ko dobija, te kako se taj sukob može odraziti na predstojeće izbore, ali i na srpsko-nemačke odnose.
Dr Dragan Petrović, viši naučni saradnik u Institutu za međunarodnu politiku i privredu, podseća da Koštunica već duže vreme ima svoj postojan stav u odnosu na važna unutrašnjopolitička i spoljnopolitička pitanja, koja se čine razumnim i argumentovanim, te vrednim poštovanja i kad su u pitanju neistomišljenici.
„Ono što treba posebno ceniti kod Koštunice jeste doslednost i čak beskompromisnost koju ispoljava poslednjih godina u vezi sa važnim nacionalnim i državnim pitanjima, što svakako utiče na porast uticaja njegove stranke u biračkom telu. Mislim da je Mas trebalo suptilnije da reaguje, pre svega iz diplomatskih obzira, iako je jasno da nemačka aktuelna Vlada ne pokazuje mnogo takta prema egzistencijalnim srpskim interesima na Kosovu i Metohiji. Smatram da kad bi zvanični Beograd imao svoje jače pozicije u ekonomiji, demokratskim dostignućima, uključujući i usaglašavanje sa opozicijom oko važnih državnih pitanja, kakvo je pre svega Kosovo i Metohija, te jasno formulisao svoje državne prioritete i ′crvene linije Srbije′ u odnosu na strane sile, uključujući i cenjenu i moćnu Nemačku, da bi u tom slučaju i zvaničnici stranih sila više poštovali našu državu i naše egzistencijalne interese", kaže Petrović.
Niko nije sporio da je potez nemačkog ambasadora krajnje nediplomatski, niti se upustio u analizu uzroka takvog ponašanja. Aleksandar Mitić, predsednik Centra za strateške alternative, kaže da je to posledica nervoze i bahatosti.
„Mas vidi Koštunicu kao najuticajnijeg političara među Srbima na severu Kosova, kao čoveka koji je najtačnije ′pročitao′ i suštinski osporio politiku puzajućeg priznanja Kosova koju vlast u Beogradu sprovodi u organizaciji EU, a pre svega pod pritiskom Berlina", smatra Mitić.
Petrović u Masovoj izjavi vidi i pokušaj uspostavljanja još dubljeg jaza između Koštunice i Nikolića, kako osovina sledeće Vlade ne bi bili SNS i DSS, te da treba odstraniti jednog od eventualnih partnera.
Nema sumnje da Mas, ali i još neki drugi ambasadori Kvinte, potajno strahuje da Koštunica ima snagu argumenata da ubedi SNS, kao i širu javnost, u politiku političke neutralnosti, ili makar u realnije sagledavanje odnosa Srbije i EU. S tim u vezi Mitić kaže da je izvesno da bi Mas najviše voleo da na vlasti „vidi kooperativnu" koaliciju DS–SPS–LDP, umesto velike koalicije SNS–DS. „Verovatno ovo posmatra kao poslednju odbranu od koalicije SNS–DSS u kojoj bi strateški geopolitički pogled Koštunice bio uticajan. S druge strane, nisam siguran da se radi o bilo kakvoj radikalizaciji DSS-a. Koštunica već godinama, a naročito od 2008. godine, ima jasan stav po pitanju uloge EU u otcepljenju Kosova i uticaja zapadnih ambasadora na ključna politička pitanja u Srbiji", ističe Mitić.
SMENA AMBASADORA
Sjedinjene Američke Države, Rusija i Nemačka spremaju zamene svojih ambasadora u Srbiji, saznaje "Akter" iz dobro obaveštenih diplomatskih izvora. Iz Srbije će uskoro, ubrzo posle izbora, otići Meri Vorlik, Aleksandar Konuzin i Volfram Mas.
Meri Vorlik je u Beograd došla u septembru 2009, kada je dotadašnji ambasador Kameron Manter napustio tu funkciju zbog preuzimanja diplomatskih poslova u Iraku. Njen odlazak iz Srbije pre isteka četvorogodišnjeg mandata već duže vreme se najavljuje, mada je Ambasada SAD-a demantovala te informacije, kao i da će na njeno mesto doći Dženifer Braš, koja je bila Manterova zamenica. Pamti se izjava Vorlikove iz septembra prošle godine da „vlasti u Srbiji treba da učine sve što je u njihovoj moći da i ove godine omoguće održavanje uspešne i bezbedne Parade ponosa".
Ambasador Ruske Federacije Aleksandar Konuzin predao je akreditivno pismo predsedniku Srbije Borisu Tadiću 18. aprila 2008. godine. U srpskoj javnosti ostaće upamćen po pitanju „Ima li Srba u ovoj publici, brinete li za sudbinu svojih sunarodnika", postavljenom u septembru prošle godine na Beogradskom bezbednosnom forumu, nezadovoljan planom NATO-a, Kfora i Euleksa da na administrativne prelaze na severu Kosova dovedu kosovske carinike.
Volfram Mas bi Srbiju mogao da napusti kao gubitnik, jer po svemu sudeći neće da dobije ambasadorsku funkciju na Kipru, i to ne samo zbog izjave „ ko tvrdi da Srbija gubi primenom SSP-a ili ne zna o čemu se radi, ili, jednostavno, laže".
REČ AMBASADORA JE STVAR DRŽAVE
Svakako da će iz tog otvorenog sukoba kao pobednik izaći Koštunica koji je isteravši stvari na čistinu privukao pažnju javnosti, ali i pridobio glasače, posebno one tvrđe. Mas je, s druge strane, samo navukao svojoj zemlji više antinemački nastrojenih građana Srbije. Otud i pitanje kako se ovo može odraziti na buduće srpsko-nemačke odnose, jer ono što kaže ambasador nije njegova privatna stvar, već države iz koje dolazi.
Profesor na Fakultetu političkih nauka u Beogradu i bivši ambasador u Parizu Predrag Simić napominje da je Mas svojom izjavom privukao pažnju i reakciju Koštunice, ali da je od varnica nastalih između njih dvojice važnija poruka koju je ambasador poslao.
„Mas vidi Koštunicu kao najuticajnijeg političara među Srbima na severu Kosova, kao čoveka koji je najtačnije 'pročitao' i suštinski osporio politiku puzajućeg priznanja Kosova koju vlast u Beogradu sprovodi u organizaciji EU, a pre svega pod pritiskom Berlina"
Aleksandar Mitić
„Treba čitati između redova i primetiti da je Mas izrazio rezerve da će Srbija u martu dobiti kandidaturu za EU, jer je rekao da su uslovi jasni", kaže Simić.
Nemačka je veoma važna sila u Evropi, i ima značajno mesto u spoljnoj politici Srbije. Petrović, međutim, kaže da odnose između dveju zemalja treba postaviti na zdravije temelje, a to je pre svega postojanje kakvog-takvog, svakako ne i proporcionalnog, međusobnog poštovanja.
„To bi značilo da i zvanični Berlin bar donekle uvažava egzistencijalne državne interese Srbije, a njihove diplomate akreditovane u Beogradu diplomatsku etiku. U tom pravcu Nemačkoj bi se mogao staviti u izgled ekonomski plasman i šira međudržavna saradnja, koja se dalje može uzajamno proširivati", ističe Petrović.
Mitić, međutim, ne veruje da će se odnos Berlina prema vlastima u Beogradu promeniti.
"U Masovoj izjavi vidim i pokušaj uspostavljanja još dubljeg jaza između Koštunice i Nikolića, kako osovina sledeće Vlade ne bi bili SNS i DSS, te da treba odstraniti jednog od eventualnih partnera"
Dragan Petrović
„Taj odnos se već neko vreme svodi na politiku mekog diktata Berlina, pre svega kabineta Angele Merkel, i pokušaja Beograda, pre svega kabineta Borisa Tadića, da pronađe načine da ispijanje gorke pilule što bolje zašećeri srpskoj javnosti. Napad na Koštunicu više će pomoći DSS-u da u izbornoj kampanji na najsvežijim primerima pokaže zašto joj je politička neutralnost dobra opcija za srpsko društvo, a loša za one koji ne žele da izgube ′EU štap′ preko kojeg disciplinuju Srbiju", naglašava Mitić.
KAKO SAČUVATI DOSTOJANSTVO
Ovo nije prvi takav istup nemačkog ambasadora koji za sada nije naišao na na reakcije zvaničnog Beograda. Bez zvaničnih reakcija prošla je i Masova izjava da Srbi moraju svojoj deci da objasne da je NATO bombardovanje bilo ispravno, i kritika vlasti u Srbiji "što i same još uvek koriste termine poput ′NATO bombardovanje′".
„Sećate se izjave Masa koji upoređuje bombardovanje Srbije od strane NATO-a sa bombardovanjem nacističke Nemačke od strane savezničke vojske. Svaka ozbiljna država bi na takav pokušaj revizionizma oštro odgovorila, ali ne i Srbija, jer tada sedeći do njega Sonja Liht, predsednica spoljnopolitičkog saveta Ministarstva spoljnih poslova, umesto da mu pripremi diplomatsku notu Masa je potapšala po ramenu. Čini mi se da većina građana veruje da je krajnje vreme da se toj bahatosti stane na put. Sada se samo poklopila izjava sa Koštuničinom idejom o političkoj neutralnosti koja se suštinski zalaže za prekid direktnog uslovljavanja svakog političkog procesa u Srbiji, čime se izlazi iz začarane sfere kompleksa inferiornosti i poniznosti koji frustrira većinu građana Srbije", ističe Mitić.
„Treba čitati između redova i primetiti da je Mas izrazio rezerve da će Srbija u martu dobiti kandidaturu za EU, jer je rekao da su uslovi jasni"
Predrag Simić
Takve i slične izjave stranih diplomata sve su učestalije. Malo je verovatno da će Mas zbog tako neprimerene izjave upućene na račun Koštunice, kako se to obično praktikuje u diplomatiji u takvim slučajevima, biti pozvan na neformalni razgovor u Ministarstvo spoljnih poslova. Što bi bilo primereno, jer ako država želi da drži do svog digniteta postoje diplomatske norme i reakcije. U dugoročnom smislu važno je povratiti suverenitet zemlje i moć u najvažnijim postulatima, izbegavanje mešanja stranaca u našu unutrašnju politiku, pa će i odnosi sa stranim silama vremenom dobiti na kvalitetu.
http://www.akter.co.rs/politikaprint/4419-aperkat-masa-i-kroe-kostunice.html