SINIŠA LJEPOJEVIĆ: SOBARICA KOJA JE SPASILA DOLAR
utorak, 24 maj 2011 21:25
Zanimljivo je da je incidentu prethodila velika transformacija Štros-Kana, čoveka koji je deo establišmenta, a ne pobednik na izborima u Južnoj Americi
Njujorški slučaj bivšeg direktora Međunarodnog monetarnog fonda Dominika Štros-Kana je daleko važniji od lične sudbine francuskog "bonvivana" i "velikog zavodnika". Sve očiglednije sumnje u zvaničnu verziju sugerišu da je to ustvari izuzetno važan događaj. Kakva li je to opasnost Dominik Štros-Kan, u francuskoj javnosti poznat i kao DSK, najednom postao za Ameriku i Zapadni svet da se Amerika, uz podršku Francuske i Britanije, odlučila za takvu surovu manipulaciju i bezobzirnost? I to prema "svom čoveku", prema članu Familije.
Sve okolnosti upućuju na visoku dozu panike i narastajuće bezobzirnosti u okršaju sa svima koji su bilo kakva opasnost za američke interese. Preciznije, slučaj DSK je deo beskrupulozne borbe za očuvanje američkog dolara kao dominantne svetske valute, zatim sve manje tajnog rata Vašingtona protiv jedinstvene evropske valute evra, a sprečavanje Štros-Kana da bude kandidat na narednim predsedničkim izborima u Francuskoj je jedna od zgodnih pogodnosti. Ti procesi, međutim, traju već izvesno vreme i do sada je bilo mnogo žrtava, ali ovo je po prvi put da je žrtvovan član Familije. To bi mogao biti pouzdan nagoveštaj da je počeo sukob među njima. Višegodišnje traganje i proglašavanje neprijatelja širom sveta, izvan Familije, izgleda nije pomoglo i sada se neprijatelji pronalaze u samoj Familiji. Očigledno je velika panika, pa se sumnja ne samo u nekog klijenta u daljini nego i svoga bližnjeg, pa poruka Familiji mora biti odlučna i surova. Taj sukob između Amerike i Evrope je odavno očekivan i slučaj DSK je, kako sada stvari izgledaju, znak njegovog ozbiljnog početka i zato je to što se desilo u Njujorku izuzetno važno. Nova faza krize.
Kao i uvek veliki događaji se ne zbivaju ili ne nameštaju samo zbog jednog razloga ili cilja, nego ih mora biti više. Dominik Štros-Kan je čovek establišmenta, aktivan učesnik Bilderberg grupe, član Familije. Kao takav pouzdan kadar je i došao na mesto direktora Međunarodnog monetarnog fonda (MMF). Direktori te važne institucije se ne biraju, nego budu odabrani (selected). Ali, kada su ljudi u pitanju, nikada se ne zna, pa se, izgleda, i sa DSK nešto u međuvremenu desilo, i on je imao neki svoj "Put za Damask", te je, umesto korisnog šarmera, postao problem.
REFORME DSK To sugeriše da je za Ameriku DSK postao ključni problem na funkciji u MMF. Od dolaska na mesto direktora MMF, DSK je, suprotno očekivanjima onih koji su ga doveli na tu funkciju, postigao izuzetno mnogo. Započeo je reforme te institucije i vratio joj mesto na međunarodnoj sceni, i to tako što je MMF postao ključna institucija u globalnoj finansijskoj krizi. DSK je u MMF na znatno šira vrata nego ranije uveo Kinu, Indiju, Rusiju i Brazil i otvorio mogućnost njihovog daleko većeg uticaja na proces odlučivanja u kojem je do sada neprikosnovenu ulogu imala Amerika. To otvaranje i reforma su doveli do toga da se MMF napunio parama i nikada više nije imao novca kao za vreme Štros-Kana. Akumulacija novca je omogućila ostvarenje ambicije DSK da se MMF odlučnije i direktnije uključi u finansijsko spasavanje posebno manjih zemalja sa posrnulom ekonomijom. Protivio se, međutim, bilo kakvom ideološkom pristupu projektima pomoći i bio je protivnik radikalnih rezova i lomova, više zagovarao postepene procese, prvo spasavanje ekonomije, a potom postepene reforme. Zagovarao je da je daleko važnija socijalna i politička stabilnost od veštačkih i tragičnih reformskih rezova. Lično je predvodio projekte pomoći Mađarskoj i Ukrajini, a potom je i sam upravljao spasavanjem Grčke, Irske i Portugalije. Uvlačenje MMF i njegovo lično uplitanje u stabilizovanje evrozone je, međutim, postalo problem, ustvari, njegova upletenost u spasavanje evra. Nije slučajno što je DSK uhapšen na putu za Evropu, gde je već sutradan trebalo da ima ključni sastanak sa nemačkom kancelarkom Angelom Merkel o novim merama pomoći posrnulim ekonomijama evrozone. On je posredovao i u pregovorima o novom francusko-nemačkom projektu spasavanja evra. Sve je to sada odloženo i pod znakom pitanja, da li će ikada i biti. DSK se isprečio na putu američkog tajnog rata protiv evra i borbe za spasenje dolara.
To je i deo jednog drugog problema, za Ameriku verovatno još važnijeg. Pod rukovodstvom DSK daleko se odmaklo u reformi MMF u takozvanom sektoru Specijalnih prava povlačenja (SDR), iz kojeg zemlje članice imaju mogućnost da povuku određene iznose. U njegovo (DSK) vreme učinjeni su velike promene i napredak u razvijanju neke vrste obračunske globalne valute, takozvane SDRs, unutar Specijalnog prava povlačenja. Tačnije, zemlje su mogle da svoje dolarske rezerve konvertuju (zamene) za tu obračunsku valutu. Došlo je do masovnog "odziva" i mnoge zemlje su konvertovale svoje dolare za SDRs. Tako je, prema izveštajima agencije Rojters, 12. maja ove godine trezor SDR imao 65,5 milijardi SDRs (što je prema internom kursu 104 milijarde dolara), a, kad je DSK došao na vlast u MMF, taj iznos je bio samo šest milijardi SDRs. Doneta su i nova (ne-američka) pravila zaduživanja kod MMF (takozvani new arrangement to borrow), koja su stupila na snagu 1. aprila, neposredno pre izbijanja slučaja DSK, koja su kreditni potencijal MMF podigla na 269 milijardi SDRs. Po starim pravilima, taj potencijal je, na primer, 31. marta ove godine bio 120 milijardi SDRs. To je značajno eliminisanje dolara sa finansijskog tržišta. Utoliko pre što su nedavno zemlje takozvanog BRIK (Brazil, Rusija, Indija i Kina) donele odluku da u međusobnoj razmeni izbace dolar i pređu na obračune u lokalnim valutama ili u SDRs. To je dodatno izbacivanje dolara sa tržišta. Takve promene su veoma ozbiljno dovele u pitanje opstanak dolara kao dominantne svetske valute, što je onda ugrozilo istinski vitalne američke interese. Dolar kao dominantna svetska valuta je jedini preostali instrument američke dominacije. A u toj dominaciji su ključne institucije MMF i Svetska banka, a sada je otvoren proces da Amerika izgubi MMF.
ŠTA JE UVREDILO AMERIKU Istovremeno, primetne su i intelektualne promene u statusu MMF, pa su stručnjaci Fonda počeli javno da iznose svoje sve iskrenije procene o aktuelnim ekonomskim kretanjima. Javno su upozoravali da kriza još traje, da nema odlučnijih koraka ka rešavanju ključnih uzroka krize, što je u direktnoj suprotnosti onome što govore politički lideri vodećih pre svega zapadnih zemalja. Ispostavilo se da su poseban problem analize MMF, koje upozoravaju da Amerika, kao do sada najveća svetska ekonomija, gubi korak i svoj status na međunarodnoj sceni. Mnogi veruju da je Amerikance posebno uvredilo saopštenje MMF da će Kina već 2015. godine prestići Ameriku i preuzeti vodeću poziciju u svetskoj ekonomiji. To je za Amerikance, koji nastoje da žive od onoga šta se kaže a ne šta se stvarno dešava, bio veliki udarac.
Zanimljivo je da je sve to velika transformacija Štros-Kana, čoveka koji je deo establišmenta, a ne pobednik na izborima u Južnoj Americi. Većina hroničara bliskih zbivanjima u MMF taj "Put u Damask" vidi u tome što DSK nije bankar, nego političar i njegov politički instinkt gleda u budućnost, a ne samo na danas. Sigurno je, međutim, da on sam nije došao do tog proviđenja, nego je prihvatio nečije tuđe ideje, bio pod nečijim uticajem, a procenio je da je to ipak realna perspektiva. U kuloarima zapadne političke elite veruje se da je DSK pao pod uticaj Nobelovca Džozefa Stiglica i da je sprovodio njegove ideje.
Uz sve to, DSK je imao ambiciju da se kandiduje na budućim predsedničkim izborima u Francuskoj iduće godine a sva istraživanja javnog mnjenja su mu davala veliku prednost nad sadašnjim predsednikom Nikolom Sarkozijem. Sarkozi je, međutim, američki projekat i Amerika će da učini sve, kao što je to učinila dovodeći ga na vlast, da ga zadrži u Jelisejskoj palati bez obzira što to sada izgleda kao uzaludan posao zbog njegove uverljive nepopularnosti. Francuska je pod Sarkozijem postala ključni američki saveznik u Evropi i Vašington nema nameru da bilo šta promeni u tom statusu.
Naravno, Amerika ima svoje interese i kao velika sila nastoji da ih i ostvari, ima pravo na to bez obzira šta ko o tome misli. Problem je, međutim, u tome što to sve više radi u panici i sa narastajućom bezobzirnošću o čemu, da ne spominjemo ratove, svedoči i slučaj DSK. „Tehnologija seksa" nije nova, posebno je razvijena u vreme sovjetskog KGB, ali slučaj DSK razotkriva i svu nespobnost i bezidejnost savremene političke elite na Zapadu i njihovih podizvođača radova. Ponuđena zvanična verzija slučaja DSK je ustvari uvreda za inteligenciju i znak potcenjivanja i čak gađenja sposobnosti ljudskog razuma. U tom prljavom poslu glavna uloga je, kao i obično, poverena medijima. Kao da su već imali spremljen materijal, istog časa su u svim medijima krenule gotovo identične priče koje su, naravno, prikrivale suštinu ne samo pozadine nego i samog događaja. Prvo su krenule kontroverze o tome za šta je stvarno optužen DSK. Dominirala je priča da je optužen za silovanje, a kasnije se ispostavilo da je optužnica za pokušaj silovanja.
Prema već viđenom šablonu, žrtva je rizična grupa, izbeglica negde iz Afrike; prvo su javili iz Gane, a onda iz Gvineje. Očigledno ne znaju da postoje tri Gvineje u Africi, pa ne kažu iz koje je. Žrtva se nije pojavila na sudu da ispriča svoju priču, pa tako javnosti ostaju samo zvanične verzije. Najvažnije je da je DSK prikazan na televiziji sa lisicama na rukama, da je smešten u dva najgora zatvora u Njujorku, što bi dakle trebalo da znači da je on okoreli kriminalac i već kriv. Sve je to u osnovi naivna i uvredljiva priča, delo zaista nesposobnih i bezobzirnih ljudi. Još se ne zna šta se stvarno desilo u hotelu Sofitel u Njujorku, ali ima nekoliko detalja koji se znaju i koji su dovoljni da se stavi prst na čelo. U zvaničnoj verziji se kaže da je sobarici neko rekao da ide da očisti apartman gde je odseo DSK i da je ona ušla misleći da nema nikoga, a onda najednom napad iz kupatila golog DSK.
PRIČA SA RUPAMA Da li autori te priče misle da su ljudi budale? Izgleda da misle. U hotelima, ne samo u tim kakav je njujorški Sofitel, nema ključeva, sobarice nemaju kalauze da ulaze u svaku sobu, posebno ne u apartman koji košta 3.000 dolara za noć. Sve je to kompjuterski kontrolisano i to sa visokom dozom bezbednosti, pa valjda "rat protiv terorizma", posebno u Njujorku posle 11. septembra, još traje. Zatim, da li neko zaista misli da se direktor MMF kreće kao zalutali turista. To je čovek sa stalnom pratnjom, ne samo u Americi. Pa Amerikanci prate portire ambasada i kursiste iz zemalja klijenata, a možemo samo da zamislimo kako se prati direktor MMF. U tom svetlu smešna je priča kako je DSK uhapšen u avionu u pokušaju bekstva, a otkrili su ga tako što je sam telefonirao hotelu da ih obavesti da je kod njih zaboravio svoj mobilni telefon. Znači, svi pozivi, u svakom hotelu se snimaju ustvari uživo slušaju sa svom tehnikom teritorijalnog lociranja onih koji zovu, pa su tako valjda pronašli i DSK u avionu. Smešno. Moguće je da je DSK zaista na brzinu napustio hotel i tako zaboravio mobilni, ali verovatno zbog nekih drugih razloga, možda je shvatio da se nešto sprema. Zanimljivo je i pitanje diplomatskog imuniteta.
Prema Bečkoj konvenciji direktor MMF, organizacije koju su formalno osnovale Ujedinjene nacije, ima puni diplomatski imunitet i to ne samo u zemlji službovanja nego u svim zemljama sveta. DSK, znači, ne bi mogao biti uhapšen. On se, ako je verovati medijima, nije pozvao na diplomatski imunitet, ali prema Konvenciji to pravo pripada MMF. Ali MMF se nije oglasio i nije se pozvao na diplomatski imunitet svog direktora, verovatno zato što je istog časa kada je uhapšen DSK, njegovo mesto privremeno preuzeo zamenik Amerikanac Džon Lipski. Njegova matična zemlja, Francuska je ćutala. Posetio ga je doduše francuski konzularni službenik koji je izjavio da Pariz nema ništa sa njegovim diplomatskim imunitetom. Očigledna je uključenost zvaničnog Pariza u celu organizaciju. U tom svetlu je zanimljivo da je okružni tužilac u slučaju DSK, Sajrus Vens (mlađi), sin pokojnog Sajrusa Vensa, koji je veoma blizak sa Frenkom Viznerom (mlađim), čovekom za kojeg se zna da je mentor i promoter Nikole Sarkozija.
Daleko je najintrigantnije da je vest o zbivanju u hotelu Sofitel i hapšenju DSK prvi obznanio Francuz Džonatan Pine, aktivista Sarkozijeve partije, čak pre saopštenja Njujorške policije. On je to objavio na mreži Tviter, uz objašnjenje kako ima "prijatelja" u hotelu Sofitel. On je, kako primećuje londonski „Dejli mejl", izgleda znao za događaj i pre nego što se desio. Brzom brzinom je onda Pineovu poruku na Tviteru proširio Arno Dasije, takođe Sarkozijev aktivista. Tek je onda došlo saopštenje policije u Njujorku.
Tako je danima tekla medijska kampanja s porukom da je DSK osuđen i pre suđenja sve dok se nije oglasio američki ministar za finansije, Timoti Gajtner. On je poručio da DSK ne može više da bude na čelu MMF. Narednog jutra DSK je podneo ostavku i istog dana pušten iz zatvora uz kauciju i pod uslovom kućnog pritvora. Cilj je postignut i sa naslovnih strana i televizijskih vesti je nestalo priče o slučaju DSK. Veruje se da suđenje neće skoro biti zakazano i da će DSK biti u kućnom pritvoru sve dok ne prođe rok za prijavu kandidata za predsedničke izbore u Francuskoj. A onda ništa više neće biti važno u slučaju DSK, pa ni šta se stvarno desilo u njujorškom hotelu Sofitel.
Fond Slobodan Jovanović
