OSAMOSTALJIVANJE KOSOVA
Iz ugla Odluke Međunarodnog suda Pravde od 22.07.2010. godine, komentar Fonda za razvoj demokratije, advokata Milenka Radića
Fond za razvoj demokratije
nedelja, 25. jul 2010
Odluka Međunarodnog suda pravde (MSP) od 22.07.2010. godine ne potvrđuje legalnost osamostaljivanja Kosova učinjenog 17.02.2008. godine niti predstavlja bilo kakav pravni osnov za bilo kakve akte organa vlasti na Kosovu, ali Srbiji nanosi odgomnu štetu na međunarodnom planu.
Odluka MSP je očekavana i adekvatna neosnovanom i lošem pitanju našeg Pravnog tima „Da li je jednostarana Deklaracija o nezavisnosti koju su proglasile privremene institucije Kosova u saglasnosti sa međunarodnim pravom?".
Pravni tim nije razumeo o kojoj vrsti „akta" se radi pa je, pošao od pogrešne pretpostavke da se radi o javnom aktu ili „aktu organa vlasti" (aktu privremenih organa samouprave Kosova), koji se pre stupanja na snagu objavljuju u službenim novinama. U slučaju donošenja akata organa vlasti Kosova, koji su suprotni propsima, Ban Ki-Mun kao Generalni sekretar UN imao bi pravo da takve akte proglasi nevažećim. Međutim, istoga dana, u obraćanju SB UN 17.02.2008. godine on se nije osvrnuo na ovaj akt, osim što je rekao da na snazi ostaje Rezolucija 1244 SB UN i da mora da se poštuje „u punom obimu", a što je i nesporno.
U konkretnom slučaju, nije se radilo o javnom aktu kosovske Skupštine koji mora da se objavi u službenim novinama i koji podleže kontroli Generalnog sekretara UN već se radilo o privatnom aktu na koji su, pored 109 potpisa poslanika Skupštine, svoje potpise stavili još i Premijer i Predsednik Kosova.
Takav akt ne bi nikoga obavezivao ni u političkom smislu, da Doris Pak, Predsedavajuća delegaciojom za jugoistočnu Evropu u EP, odmah nakon objavljivanja navodne „Deklaracije" nije izjavila: „Ja se osećam blisko narodu Kosova i delim s njima moja osećanja. Pozivam države članive EU da kažu „da" narodu Kosova i da hitno priznaju nezavisnost". Kao na poziv pištaljkom, odmah je reagovao belgijski ambasador Johan Verbeke prenoseći zajedničko saopštenje SAD, Nemačke, Velike Britanije, Francuske, Italije, Hrvatske i Belgije da EU i NATO preuzmu brigu za bezbednost i stabilnost pokrajine jer ovi događaji u Prištini predstavljaju završetak procesa određivanja ststusa Kosova.
Za navedene zemlje nije bitna vrsta akta o proglašenju nezavisnosti Kosova, njima je trebao samo povod da okončaju svoje planove pretočene u Plan Marti Ahtisarija. Nerazumevanjem vrste navedenog „akta", Srbija je preko svoga Pravog tima postavila loše pitanje na koje drugačiji odgovor nije ni mogao da se dobije i MSP je verovatno bio srećan kada je dobio takvo pitanje.
Zemlje koje su priznale nezavisnost Kosova i zemlje koje će to tek sada učiniti, pozivaće se na ovu odluku MSP kao dokaz da je secesija Kosova legalna, iako i ova Odluka MSP samo potvrđuje da ovakav privatni akt grupe građana sa Kosova, bez obzira da li su poslanici ili ne, ne predstavlja niti može predstavljati zvanični akt Skupštine Kosova i zato je nevažno da li je takav privatni akt suprotan ili nije nekom međunarodnom propisu. Takav privatni akt i saglasno Odluci MSP, ne može da proizvodi bilo kakve pravne posledice ili obaveze niti može biti izvor prava za bilo kakve nove akte ili odluke kosovskih organa vlasti.
Iz neprava se ne može roditi pravo, i postoji drevno pravno pravilo koje na latinskom jeziku glasi: Quod ab initio vitiosus est, non potest tractu temporis convalescere, a što je pravnik Valtazar Bogišić u Opštem imovinskom zakoniku za Crnu Goru donetom u XIX veku preveo kao: „Što se grbo rodi, vrijeme ne ispravi".
Napred pomenuti odgovor MSP verovatno će se izučavati i koristiti u Republici Srpskoj, Severnom Kosovu, Gruziji, Španiji, Rumuniji, Turskoj ….
http://www.balkanmagazin.net/kolumna/novosti_i_politika/osamostaljivanje_kosova_.xhtml