Претражи овај блог

понедељак, 26. јул 2010.

Kosovski kolaps

Piše: Tihomir Trišić    ponedeljak, 26 jul 2010   

Kosovski kolaps

 

Da smo dotakli dno, najbolje govore reakcije – umivene, kontrolisane, neiskrene, podaničke, glupe. Inteligencija ćuti, crkva je izgubila kompas, politička elita je u kolapsu, narod je gladan i siromašan, perspektive su nam mračne iz prostog razloga jer u Evropsku uniju nećemo ući dok ne priznamo Tačija i ekipu, tj. nezavisno Kosovo

A šta sad?
Međunarodni sud pravde doneo je odluku da je deklaracija o šiptarskoj nezavisnosti Kosova u skladu sa međunarodnim pravom. Ja nisam iznenađen, kao što se da zaključiti iz prethodnog teksta na ovom istom mestu. Srpska politika o Kosovu doživela je krah, samo što to još niko jasno i glasno da kaže. Kosovo je ovom odlukom praktično dobilo međunarodno pravni kredibilitet i u najskorije vreme uslediće novi talas priznavanja nezavisnosti. Naš ministar Vuk Jeremić i dalje priča bajke, a ono što me posebno brine jeste prvo obraćanje predsednika Tadića po objavljivanju odluke MSP. Očekivao sam više od njega, očekivao sam da će smoći snage da kaže: „Ostali smo bez Kosova i Metohije, a na nekoj drugoj generaciji, mnogo boljoj nego ovoj, biće da povrati uticaj Srbije nad Kosovom i Metohijom." Ne zato da bi vladala nad Šiptarima ili držala neku teritoriju, već zato da bi očuvala tamošnji srpski narod i sopstveni, duhovni i nacionalni DNK, bez kojeg nema ni Srbije ni srpske nacije. I misle mnogi da Kosovo nije bitno, ali ne razumeju da je ovaj narod satkan na kosovskom epu i da će ova nacionalna frustracija tek proizvesti pogubne posledice ukoliko se pod hitno ne promeni sve. Počev od strategije, preko taktike, do igrača, odnosa prema državi, naciji, vrednostima, budućnosti više nego prošlosti.

Svaki Jevrejin se dve hiljade godina pozdravljao: "Do viđenja u Jerusalimu". Tako bi i Srbija trebalo da postavi odnos. Da vaspitava mlade, uspešne, obrazovane i bogate da investiraju na Kosovu i Metohiji, da kupuju i privatizuju tamošnje kompanije, da šire ekonomski a time će i politički uticaj, da upošljavaju, između ostalih – podrazumeva se – tamošnji srpski narod, a ne da sili, osvaja brda, planine, kopa rovove, puca Da smo dotakli dno, najbolje govore reakcije – umivene, kontrolisane, neiskrene, podaničke, glupe.

Inteligencija ćuti, crkva je izgubila kompas, politička elita je u kolapsu, narod je gladan i siromašan, perspektive su nam mračne iz prostog razloga jer u Evropsku uniju nećemo ući dok ne priznamo Tačija i ekipu, tj. nezavisno Kosovo. I kao što bi većina ljudi danas intimno htela nekog da spali na lomači, ja nisam sklon da označavam ili fokusiram krivca za kosovski gubitak. Ja sam sklon da tragam za rešenjima. Ono prvo za kojim bih tragao jeste kako pomoći tom preostalom srpskom narodu na Kosovu i Metohiji na efikasan i funkcionalan životni način kako bi tamo opstali. To su danas ljudi bez budućnosti, iskasapljenih duša i perspektiva, nesigurni za svoju bezbednost i život svoje dece, strahuju hoće li ih u narednim mesecima i danima okupirati neke Tačijeve formacije. U Novom Sadu, Beogradu ne oseća se njihov strah, njihovi bolovi, njihove potrebe. To je uistinu kolaps nacije, ne ta smrdljiva odluka tog Međunarodnog suda pravde. Ono što će njima pomoći nije laganje naših funkcionera niti korumpiranost onih koji bi trebalo da im iz sve snage pomognu, već istina za početak. A ona je otprilike sledeća:

Srbija  kao jedinu preostalu strategiju ima podizanje svojih obrazovnih i finansijkih kapaciteta nalik na jevrejski model. To bi značilo da se nova politika mora postaviti na realnim i ostvarim ciljevima kad je KiM u pitanju, koji će se ogledati u činjenici nalik na čuveni jevrejski pozdrav kojim se svaki Jevrejin dve hiljade godina pozdravljao:  „Do viđenja u Jerusalimu". Tako bi i Srbija trebalo da postavi odnos. Da vaspitava mlade, uspešne, obrazovane i bogate da investiraju na Kosovu i Metohiji, da kupuju i privatizuju tamošnje kompanije, da šire ekonomski, a time će i politički uticaj, da upošljavaju, između ostalih – podrazumeva se – tamošnji srpski narod, ne da sili, osvaja brda, planine, kopa rovove, puca. To su prevaziđenje metodologije. Novo doba, nova politika, nove vrednosti i novi ciljevi... Ako se oko svega toga ne postigne neki konsenzus, ova generacija političke elite ostaće upamćena kao ona koja je izgubila Kosovo, pa nek spavaju sa time ako mogu.

I naposletku, kosovska drama nije ovom odlukom suda u Hagu završena, ona zapravo tek počinje, ali ne kako to žele brzopleto da predstave naši funkcioneri u smislu da nas čeka zasedanje pred Savetom bezbednosti UN i mogućnost da se tamo vadimo. Tamo se nećemo izvaditi, tamo će Amerika i druge članice  blokirati svaku rezoluciju koja ne ide u korist Kosova, na tom forumu u sadašnjim međunarodnim relacijama mi ne možemo bogzna šta učiniti. Zapravo, posle kraha jednog od pet proklamovanih ciljeva ove vlade, a to je borba za suverenitet i integritet nad Kosovom i Metohijom, ovoj vladi preti u narednim mesecima i drugi krah, a to je ulazak u Evropsku uniju. Da smo plitki, naivni i kratkovidi, najbolje potvrđuje poseta Tome Nikolića Briselu i njegova izjava da Kosovo neće biti uslov za ulazak u EU. On bi kao iskusan političar, u praskozorje ove haške odluke, trebalo da bude mudriji, a ne da saopštava takvu glupost posle jedne kafe i jednog gostoprimstva kod onih koji će Srbiji već naredne nedelje saopštiti upravo suprotno. Neće biti ulaska u Evropsku uniju dok Beogread ne prizna Prištinu.
I tako, pored Slobine ekipe, Đinđićeve, Koštuničine, dočekaćemo i Tadićevu ekipu, koja će doći u situaciju da ih međunarodna zajednica tj. najveće sile, pritiskaju do granica koje se neće moci izdržati.

http://www.akter.co.rs/index.php/politikaprint/2782-kosovski-kolaps.html

Мук и звона

Драгиша Бојовић

Мук и звона

Међународни суд правде, СПЦ и молебан

Многи примери из ближе прошлости показују да Српска православна црква потпуно следи државну политику о Косову, што свакако не би било необично када би та политика доносила позитивне резултате. Позиција Србије је, међутим, све тежа, а албанске власти на Косову, уз снажну подршку светских моћника, постепено остварују постављене циљеве и све су ближе коначном циљу.

У јавну подршку државној политици може се сврстати и одлука Светог архијерејског синода да се на дан саопштавања мишљења Међународног суда правде на свим храмовима, у 17 сати, огласе звона у трајању од пет минута и да се након тога служи молебан. Пошто је суд пре тога саопштио својe мишљење које је изазвало потпуни мук, поставља се питање који је био смисао оглашавања црквених звона. Да ли је требало неутралисати тај заглушујући мук, који је потпуно надјачао звук звона? Тако су се звона, не својом кривицом, претворила у својеврсни богослужбени анахронизам. И смисао самог молебана доведен је у питање, што се могло видети и по томе што се врло мали број верника нашао у храмовима.

Догађаји који су претходили овоме могли су наговестити овакав епилог.

У недавном извештају Питера Фејта Српска православна црква је означена као ,,транзициона", што нико и није демантовао. Неко од језикословаца у Синоду покушао је да једно суштинско и судбоносно питање преведе на језик лингвистике, а сам превод енглеског оригинала издигне изнад смисла изречене констатације. Тај извештај сугерише да је Српска православна црква у вези са питањем Косова (или: на Косову) постала српска транзициона црква. Транзиција, наравно, увек доноси умеренији приступ, уместо ,,радикалних" – умерене епископе, уместо критике државне политике сагласност са том политиком. Та сагласност може да буде ризична. Евентуални успеси власти увек ће се приписати самој власти. На другој страни, порази се неминовно приписују и партнеру у одређеној политици.

Историјска одговорност Српске православне цркве није само у изражавању пастирске бриге за страдални народ на Косову и Метохији. Црква је и у даљој и у ближој прошлости, упркос карактеру различитих режима, успевала да јасно и храбро дефинише свој став и допринесе опстанку српског народа на овом простору. Зашто ни два дана након саопштавања мишљења у Хагу нема реакције ни Светог архијерејског синода ни Рашко-призренске епархије?

Да ли би та реакција, можда, довела до угрожавања оне познате Фејтове оцене?

*Професор универзитета у Нишу и Косовској Митровици

Драгиша Бојовић

објављено: 27/07/2010

http://www.politika.rs/rubrike/ostali-komentari/Muk-i-zvona.sr.html

Savetodavno mišljenje MSP-a - saopštenje za javnost advokata Mr.Gorana Cvetića

Poštovani,

 

U skladu sa pozivom predsednika Borisa Tadića svim građanima i organizacijama da daju svoj doprinos očuvanju KiM nakon Savetodavnog mišljenja MSP-a od 22.jula 2010.godine, advokat Mr. Goran Cvetić iz Beograda, član srpskog Udruženja za medjunarodno pravo, obraća se javnosti sledećim saopštenjem:

 

U pravnoj sutuaciji nastaloj nakon Savetodavnog mišljenja MSP-a Narodna skupština Republike Srbije bi trebalo da na hitnoj sednici, na osnovu Ustava RS, važeće rezolucije SB UN 1244 i opšte-prihvaćenih principa međunarodnog prava, donese Deklaraciju kojom se:

 

1/ Izričito reafirmiše teritorijalni integritet i suverenitet Republike Srbije na celoj svojoj teritoriji, uključujući KiM;

 

2/ Izričito utvrđuje da je deklaracija nezavisnosti "ovlašćenih predstavnika" Prištine od 17.2.2008. godine ništava od dana donošenja pošto je u suprotnosti sa Ustavom RS, pa stoga ne proizvodi nikakvo pravno dejstvo.

 

Navedenu deklaraciju NS RS treba da usvoji pošto ne postoji ni jedna međunarodno-pravna odredba koja joj to zabranjuje. Upravo suprotno, takva deklaracija je u potpunosti u skladu sa međunarodnim pravom po kome svaka država ima pravo da štiti svoj teritorijalni integritet i suverenitet. Deklaracija takođe treba da sadrži rafirmaciju neprikosnovenost prava na privatnu imovinu zaštićernog svim konvencijama za zaštitu ljudskih prava, budući da je po katastru oko 60% zemljišta na KIM u srpskom vlasništvu.

 

Predložena deklaracija ima za cilj da ublaži negativan efekat Savetodavnog mišljenja od 22.jula 2010. godine i uputi efektan odgovor desetorici sudija MSP-a, čije mišljenje teško da će ikada dobiti komplimenat od bilo kog iskrenog svetskog međunarodnog pravnika.

 

NAPOMENA: Autor ovog saopštenja je magistar međunarodnog prava sa londonskog univerziteta. 

 

Dana 26. jula 2010. godine                                                               Mr. Goran Cvetić

                                                                                                      Advokat

                                                                                                      Beograd,Srbija

Tel: 064 408 17 54

Tel: 00382 69 855 284