Претражи овај блог

понедељак, 7. јун 2010.

VLADISLAV JOVANOVIĆ: Tajni pregovori za ulazak u NATO

VLADISLAV JOVANOVIĆ

Tajni pregovori za ulazak u NATO

Intervju | Uglješa Mrdić | jun 6, 2010 at 17:26


Razgovarao Uglješa Mrdić

Utisak je da je rukovodstvo Republike Srbije i Ministarstva spoljnih poslova poslednjih nedelja malo utihnulo kada je u pitanju borba za opstanak Kosmeta u sastavu naše države. Da li i Vi imate utisak da je oslabila diplomatska borba Srbije za Kosmet?


To je spoljni utisak u poslednje vreme. Ključna greška koju je učinila srpska vlast u borbi za Kosmet napravljena je pre dve godine kada su naši takozvani zapadni prijatelji počeli uveliko da lobiraju za nezavisnost Kosova. Tada su vršili pritisak na nas da na to pristanemo. Tada je Srbiji došla čuvena ponuda izgovorena preko Ričarda Holbruka da Srbija mora da bira između Kosova i Evropske unije. Tada je rečeno da ako Srbija ne izabere EU izgubiće i Kosovo i šansu za ulazak u EU. U tom trenutku smo mi trebali da prebacimo loptu u njihovo dvorište i da kažemo da nije na Srbiji da bira između očuvanja svoje teritorije i ulaska u EU, nego da je na Zapadu da izabere hoće li Kosovo ili Srbiju da ima za svog prijatelja. Ako EU izabere Kosovo, onda će to značiti da gubi Srbiju, jer naša država mora da se bori za očuvanje svoje teritorije. Za njih, za zapadne sile, cilj je da ceo Balkan stave pod svoju kontrolu. Bez Srbije kao središne tačke na Balkanu oni to ne mogu da ostvare. Prema tome, Srbija je za njih značajnija nego Kosovo. Mada je njima najvažnije da imaju i Kosovo i Srbiju za svoje partnere. Oni sada igraju na tu kartu, da imaju dobre odnose sa Srbijom i sa tzv. državom Kosovo, jer su Međunarodna zajednica (MZ) i EU uočili da se Srbija slabo bori za očuvanje svoje teritorije i da će tokom vremenom i brojnim pritiscima Srbiju i naše rukovodstvo uspeti da natera na priznavanje Kosova. Na Zapadu ocenjuju da će Srbija da podlegne pod svim tim pritiscima, jer je našem rukovodstvu toliko stalo do ulaska u EU da je zarad toga spremno da učini sve, pa i da se ako treba, odreknu Kosova. Mi ništa nismo učinili na vreme da ih od toga razuverimo i da im stavimo do znanja da ta njihova zamisao, koliko god ona bila u njihovim očima, može vrlo lako da znači otuđenje Srbije od Zapada i njeno prisajedinjenje nekim drugim svetskim organizacijama. To je potez koji mi nismo učinili, a da jesmo nama bi doneo takozvanu ofanzivnu poziciju, a ovako smo u defanzivnoj poziciji i Zapad vrši pritiske na Srbiju. Istovremeno smo učinili i drugu taktičku grešku.

Koja greška je u pitanju?
To je što smo odmah posle otimanja Kosova, valjda da se ne bismo zamerili Zapadu i otimačima Kosova, izjavili da se odričemo svih drugih sredstava borbe za Kosmet i povratak ustavno pravnog povratka Srbije na područje južne pokrajine sem diplomatskih mera. Time smo se kao jedna suverena zemlja lišili prava na svoju suverenost.

Šta je trebalo da učinimo?
Trebalo je da kažemo da ćemo koristiti sva sredstva koja stoje na raspolaganju jednoj suverenoj državi. Drugo je pitanje da li ćemo koristiti neka od tih sredstava i ako ih koristimo na koji način ćemo to činiti. To je moralo da se učini radi afirmacije naše suverenosti i naše odlučnosti i ozbiljnosti i pred trećim zemljama. Jer ako mi našu borbu svedemo samo na diplomatski otpor onda je to poruka i svim drugim zemljama da mi nismo baš toliko rešeni da vratimo Kosovo pod našu kontrolu već da to činimo iz manje-više nekih kozmetičkih razloga. To su dva propusta, prema mom mišljenju, koja je naša vlast učinila. Da nije učinila ta dva propusta dovela bi našu državu u bolju pregovaračku poziciju od današnje i u razgovorima sa Zapadom i sa EU. Naše članstvo u EU je jedan prirodan i razuman cilj.

Da li je interes Srbije ulazak u Evropsku uniju?
Interes i EU i celovite Srbije je da bude član EU. Nismo smeli da prihvatimo mogućnost da budemo jedina zemlja u Evropi, koja će za ulazak u EU pristati da bude teritorijalno amputirana. To se nije desilo ni sa jednom zemljom. Ne treba neprekidno da vučemo za rukave predstavnike EU i da ih moljakamo da nas prime, nego da EU prepozna interes da ima partnerski odnos sa celovitom Srbijom. Treba im reći da nismo zainteresovani za ulazak u EU dok Kosovo ne vrate pod našu kontrolu. Zašto smo mi prihvatili da drugi počnu verovati da bi tako nešto bilo moguće. Mi smo na kraju i prihvatili takvo jedno raspoloženje. Srbija je u poslednje dve godine, za tako kratko vreme, usvojila mnogo zakona po standardima EU, a oni nam uzimaju Kosovo. Oni nas korak po korak teraju da prihvatimo novu realnost, da prihvatimo evropske standarde i na kraju da prihvatimo da Kosovo nije naše. I ako bi došlo do eventualnog ulaska Srbije u EU, to bi se desilo između 2016. i 2020. godine. Ova ekonomska kriza je uzdrmala EU i pitanje je šta će na kraju biti od nje, kao i od evra. Te stvari će se razmrsiti u narednih nekoliko godina.

Da li smo oslabili našu političku agilnost u razgovorima sa nekim zemljama?
To možda može biti tačno, a možda i ne. Vidim da je ministar spoljnih poslova Srbije Vuk Jeremić i dalje jako agilan, ali i da nailazi na razne kineske zidove kao posledicu moćnih pritisaka od strane zapadnih sila koje mi čak i u toj situaciji kada oni nastavljaju da lobiraju kod trećih zemalja da priznaju Kosovo, ne smemo da imenujemo. Mi samo govorimo o stranim pritiscima.

 

NASTAVAK……..  http://www.pecat.co.rs/2010/06/vladislav-jovanovic-tajni-pregovori-za-ulazak-u-nato/

 

 

DODIK UPOZORAVA TADIĆA: SRBIMA TREBA NOVA POLITIKA PREMA EU!

DODIK UPOZORAVA TADIĆA: SRBIMA TREBA NOVA POLITIKA PREMA EU!

nedelja, 06 jun 2010 23:16

 

Neodrživa je neizvesnost u kojoj mi samo treba da radimo, a Evropska unija ne zna kad će i da li će uopšte da nas primi

Posle samita „Zapadni Balkan i EU" u Sarajevu postalo je jasno da zemlje regiona moraju da naprave novu, realniju politiku prema EU. Neodrživo je da zemlje Balkana rade sve što treba na putu evropskih integracija, a da EU ne zna kada će i da li će nas primiti, kaže u intervjuu za Press premijer Republike Srpske Milorad Dodik.

- Samit u Sarajevu, koji je organizovan sa velikim ambicijama, na kraju je bio neformalan. Nije donet nikakav dokument sem predsedničkog saopštenja koje je takvo kakvo jeste. Iako dugujemo zahvalnost Španiji što je organizovala ovaj skup, očigledno da u EU nije bilo spremnosti za podršku sastanku na kome bi se nedvosmisleno dala podrška evropskim integracijama zemalja Balkana. Evropa je okupirana svojim problemima i zato je pitanje proširenja na nižem rangu nego ranije.

Ako je to tako, šta treba da rade političke elite u Srbiji, RS i regionu?
- Zemlje regiona moraju prvo da naprave sopstvene planove za saniranje posledica svetske ekonomske krize. Dalje, treba realno sagledati kakvu podršku svako od nas može da ima od EU za reforme koje sprovodi, a nakon toga uspostaviti novi odnos i novu politiku prema EU. Jer, neizvesnost koja se ogleda u tome da mi samo radimo, a da Evropa ne zna kada će da nas primi je neodrživa! Takođe, mislim i da svako dalje podržavanje neoliberalnog koncepta reformi koje je progurao MMF i reformi koje traži Evropa nije realno. Ne možemo očekivati da je Evropa nekakav čarobni štapić koji će rešiti sve naše probleme, već te probleme moramo da rešavamo tako što ćemo okupiti sve snage i napraviti jasan plan i konsenzus o tome kako ćemo ka EU.

Da li vi to predlažete neku novu antievropsku politiku?
- Nije to nikakva „anti" politika, već samo sagledavanje realnosti. Niko nema pravo da i dalje prihvata stereotipe koji dolaze iz Evrope, koji otprilike glase ovako: „Vi samo budite dobri momci, a mi ćemo jednog dana odlučiti šta će biti s vama". U Evropu moramo da idemo potpuno svesni svojih pozicija. Ako jednog dana ne postanemo deo EU sa svešću o sebi, svojim kapacitetima i onome što unosimo u Evropu, onda ćemo biti samo objekat.

Da li čitav region ima neki drugi pravac osim EU? Možda ka Turskoj ili Rusiji?
- Prioritet svih nas, bar u ovom vremenu, treba da bude okretanje sebi, svojim potencijalima i snagama. Ne postoji nigde pomoć koja bi mogla da reši naše unutrašnje probleme. Moramo da budemo svesni potencijala i mogućnosti, ali i naših slabosti.

Kakva je onda evropska perspektiva BiH?
- Bosna ima jasnu poruku da tek kada se zatvori kancelarija visokog predstavnika (OHR) možemo da apliciramo za status kandidata. A o zatvaranju OHR-a odlučuju Evropa, SAD i neke druge zemlje, a ne mi iz lokalnih struktura u BiH. Zato je BiH jedna ne samo čudna, već i teško održiva tvorevina. Ona je hranjena iluzijama, kao što je bio samit u Sarajevu.

Kada su odnosi Srbije i BiH u pitanju, vi se uvek pojavljujete kao neka prepreka u saradnji Beograda i Sarajeva...
- Prvo, naša politika nije zavisna ni od Srbije ni od bilo koga. Mi želimo da imamo partnerski odnos i ja razumem poziciju Srbije, kao što želim da i rukovodstvo Srbije razume poziciju RS. Problem pojednostavljivanja odnosa nastao je zato što mnogi, čak i u Beogradu, neki mediji i neke NVO pokušavaju da kao primaran odnos postave relaciju između Beograda i Sarajeva, odnos Harisa Silajdžića, Sulejmana Tihića i nekoga u Srbiji. Ali to nije tačno, jer Sarajevo pripada i RS, jer je Srpska trećina političkog kapaciteta Sarajeva. Pojednostavljivanje da je odnos sa Silajdžićem odnos sa BiH jeste pogrešan, jer je Silajdžić nebitan ukoliko nema stav organa BiH. Kada se dozvoli Silajdžiću da nastupa ili pravi iluziju o tome da je on važan, onda imamo problem. To pokušavamo i da objasnimo ljudima u Srbiji.

To ste rekli i predsedniku Tadiću, kada ste se sastali u vezi sa dolaskom Silajdžića u Beograd. Kako je reagovao?
- Mislim da Tadić razume situaciju i nijednog trenutka nisam shvatio da on želi da nam učini nešto loše. Naprotiv, on kao odgovorni predsednik Srbije želi da ima sve dobre odnose sa BiH. A to što drugi u Bosni ne žele da prihvate Srbiju, to je verovatno stvar vremena... Ipak, jasna politika podsticaja dobre saradnje BiH prema Srbiji po prirodi stvari mora da ide iz RS, i mi to činimo. Kao što smo u ključnom momentu za Srbiju rekli da ne damo saglasnost da BiH prizna Kosovo, tako smo spremni i da na nekim drugim pitanjima budemo kreatori stava u okviru BiH, uvažavajući i Bošnjake i Hrvate.

Kako živi običan građanin u Republici Srpskoj?
- Običan građanin u RS prošao je vrlo teška vremena i on zna da može da bude zadovoljan minimalnim napretkom. Imali smo jedan napredak od 2006. do 2008, a onda je došla svetska kriza. Ipak, bez obzira na to, plate su na istom nivou, zarade u javnom sektoru nisu smanjene i vidim da se to ceni kroz činjenicu da u RS nema socijalnog pritiska. Time građani pokazuju da razumeju situaciju u kojoj se mi nalazimo. Odnos građana prema RS u političkom smislu je i dalje visok. Ljudi su spremni i na još veća odricanja ako bi to značilo sigurnost za Srpsku.

Da li RS ima problem sa of-šor firmama, pošto vlast u Srbiji traži način da se one potpuno prebace kod nas...
- Srpska nema problem sa of-šor firmama. Ali, svetski je trend i to je opšte poznato, da firme plaćaju porez tamo gde su registrovane. Ne znam u čemu je problem u Srbiji, ali u principu of-šor firme tako funkcionišu.


Silajdžić hteo u Beograd da bi posetio zatvor
Kako ocenjujete postupak Harisa Silajdžića koji je otkazao posetu Srbiji zato što nije mogao da u zatvoru poseti Iliju Jurišića?
- To samo govori da je Silajdžiću odlazak u zatvorsku posetu bio najvažniji deo dolaska u Beograd. On nije imao saglasnost Predsedništva BiH za zvaničnu posetu Srbiji i zato je poseta Silajdžića i bila predviđena kao privatna i neslužbena. A kao pojedinac, Silajdžić može da ide gde god hoće i da posećuje koga hoće... Kad se ispostavilo šta je zapravo cilj njegovog dolaska u Beograd, a to je da bi posle posete Jurišiću u zatvoru u Sarajevu mogao da priča o stvarima o kojima samo sud može da odluči, onda je on naprasno izgubio želju da dođe u Srbiju. To govori da je njemu bilo važnija poseta Jurišiću u zatvoru nego da se sastane sa Borisom Tadićem.


Srbija treba da ostane vlasnik „Telekoma"
Kakvo je vaše mišljenje o prodaji „Telekoma Srbija", koji radi i u Republici Srpskoj?
- RS je naš „Telekom" prodao „Telekomu Srbija" i to se pokazalo kao jedna od naših ključnih akvizicija. Mislim i da je ova transakcija bitno uticala i na politički status RS u ovom burnom vremenu i zahvalni smo rukovodstvu Srbije, u to vreme premijeru Vojislavu Koštunici i predsedniku Borisu Tadiću. Mi smo zainteresovani da „Telekom Srbija" ostane vlasnik „Telekoma RS", ali ne možemo na to da utičemo. Mislim da je „Telekom Srbija" kupovinom „Telekoma RS" postao jedan od regionalnih kompanija. I mislim da to ne treba izgubiti iz nacionalnih i državnih interesa za Srbiju.


Autor S. MARJANOVIĆ
Izvor Press, Beograd
http://www.pressonline.rs/sr/vesti/vesti_dana/story/120641/Srbima+treba+nova+politika+prema+EU%21.html

 

Neoosmanlije rade na štetu Balkana!

 


http://tinyurl.com/28num3c

Neoosmanlije rade na štetu Balkana!

V. C. SPASOJEVIĆ, 07.06.2010 20:58:46

Turski ambasador Ahmet Suha Umar poklonio se prošle nedelje na Čegru
senima poginulih u čuvenom boju. Obraćajući se okupljenima, rekao je:
"Osmanlijski vojnici koji su ovde poginuli sada su sinovi Srbije. Ima
nekih događaja, datuma i ljudi koji su veoma važni. Sinđelić i Čegar su
među njima. Više od 500 godina živeli smo zajedno i ja sam srećan što to
činimo opet."

- Odavanjem pošte palima na Čegru ambasador Turske učinio je lep i mudar
gest, porukom da sukobe iz prošlosti treba ostaviti istoriji i
istoričarima, da sve žrtve treba ljudski poštovati, a da odnose u
savremenosti i budućnosti valja graditi s pogledom unapred, na osnovama
iskrenog uzajamnog uvažavanja, ravnopravnosti i zajedničkih interesa -
kaže za "Novosti" dr Darko Tanasković, orijentalista i bivši ambasador u
Turskoj.

* Nije prvi put da Umar pominje kako su Srbi i Turci živeli zajedno, ali
i da su Srbi bili najbolji turski saveznici. Da li ovakve izjave vode
istorijskom pomirenju ili samo rađaju netrpeljivost?

- Bilo bi bolje da ništa nije govorio. Navedena izjava već odavno je deo
turske političke retorike. Ideja o tome da sukobljeni ratnici pripadaju
zemlji na kojoj su položili živote i u kojoj počivaju potiče od tvorca
moderne Turske Ataturka. On je svojevremeno roditeljima neprijateljskih
vojnika poginulih u čuvenoj Galipoljskoj bici (1915) poručio da su
njihovi sinovi, "izdahnuvši na našem tlu, postali naša deca". Veliki deo
savezničkih trupa, koje su tada, pod britanskim vođstvom, ratovale
protiv Osmanlija, u pokušaju da zauzmu Istanbul, sačinjavali su
Australijanci i Novozelanđani. Na temelju Ataturkovog tumačenja pouka
istorije, već odavno je uspostavljena tradicija zajedničkog negovanja
sećanja na tu krvavu bitku.

* Turski ambasador je pomenuo i Stevana Sinđelića kao ličnost koja
"spaja dva naroda" i koja je "deo zajedničke istorije". Da li je time
izašao iz diplomatskih okvira i Srbima "gurnuo prst u oko"?

- Sama ambasadorova izjava, a Ataturkova misao, nije sporna. Naprotiv.
Ono što je čini problematičnom, a po meni i kontraproduktivnom, jeste
ukupni i specifični kontekst njene upotrebe. U pravu je predsednik Gul
kad ukazuje na značaj politika koje se u naše vreme uobličavaju i
sprovode na osnovu istorijskih primera i pouka. Da Turska danas
objektivno nije napustila načela Ataturkove spoljne politike, navođenje
njegovih plemenitih reči bilo bi sasvim umesno. Ovako, ono ne samo da
zvuči šuplje i patetično, već u Srbiji može izazvati i negodovanje,
usled evidentnog raskoraka sa stvarnošću. Jer, ova, kao i neke druge
retoričke figure, deo su zvaničnog diskursa turske politike, koja je,
bez obzira na svu prateću priču, suštinski neoosmanistička. A
neoosmanizam nije ideološka doktrina i spoljnopolitička praksa koja bi
imala pravo da se podupire i legitimiše posezanjem za sredstvima iz
kemalističkog retoričkog registra, a pogotovo ne onima koja se tiču
mnogovekovnog istorijata srpsko-turskih odnosa.

* Koje bi mogle da budu posledice?

- Takva praksa ne samo da nije logički korektna i da ne doprinosi
sadašnjem i budućem skladu u odnosima između Srba i Turaka već verujem
da može odmoći čak i u dosezanju ciljeva koje je aktuelna turska
politika na Balkanu pred sebe postavila. Iluzorno je na Balkanu
forsirati model britansko-francusko-nemačkog pomirenja i zajedničkog
pristupa istoriji, a istovremeno nastavljati neoosmanističku
pristrasnost u stvarima balkanske savremenosti. Kad bi se Turska prema
Srbima, Bošnjacima ili Albancima uravnoteženo odnosila kao prema Novom
Zelandu i Australiji, ambasadorova izjava ne bi bila sporna, ali on
najverovatnije ne bi ni došao na ideju da je izgovori. Nije, dakle,
problem u "zajedničkoj istoriji", jer ona, i kad je ispunjena sukobima,
jeste zajednička, već u njenom tumačenju, a ponajviše u tome kako se
potomci onih koji su je stvarali danas ponašaju. Uostalom, nismo
zapazili da turski zvaničnici odaju zajedničku poštu jermenskim i
turskim žrtvama iz 1915. godine.

* Stiče se utisak da strane diplomate neretko izlaze iz diplomatskih
okvira, ponekad, čak, dajući izjave kojima se direktno mešaju u
unutrašnja pitanja Srbije. Zašto se to dešava samo kod nas?

- Prečesto smo svedoci verbalnog iskakanja pojedinih ambasadora iz onoga
što bi se moglo nazvati "diplomatskim okvirima", a možda i osnovnim
građanskim redom i lepim vaspitanjem. To sebi obično dozvoljavaju oni
koji misle da ih moć njihovih zemalja oslobađa obaveze poštovanja
dostojanstva države prijema i ne dešava se samo u Srbiji. Takvi pri tom
zapravo i nisu istinski diplomati, već sitni serviseri velikih
siledžijskih pogona. Nije, naravno, moje da ocenjujem, ali u konkretnom
slučaju, ne mislim da je gospodin Suha Umar izašao iz "diplomatskih
okvira". On je iskusan diplomata i uglađen gospodin, a svoj posao u
Srbiji zasad radi veoma uspešno. Mislim samo da mu funkcionalno
tumačenje istorije nije jača strana.

SOFISTIČKA RETORIKA NA ČEGRU
* Da li je bilo sličnih situacija i u svetu kao prošle nedelje na Čegru?
- Nedavno je povodom obeležavanja 95-godišnjice bitke kod Čanakkalea
guvernerka Australije posetila turskog predsednika Abdulaha Gula, radi
dogovora o organizivanju manifestacija prigodom stogodišnjice
Galipoljske bitke. Gul je, pored ostalog, izjavio da je "istorija puna
negativnih primera i, umesto da iz tih primera danas izvučemo
prijateljstvo, mnogi formiraju politiku koja se zasniva na mržnji i
neprijateljstvu", dok je premijer Erdogan podsetio na čuvene Ataturkove
reči o palim dušmanima kao turskim sinovima. I gospodin Suha Umar se na
Čegru poslužio tom oprobanom stilskom figurom. Verujem da bi Platon
njegovo korišćenje ovim retoričkim pomagalom ocenio kao sofističko.