Претражи овај блог

четвртак, 28. март 2013.

IZ DIPLOMATSKOG UGLA Bruka!

Povodi

 

IZ DIPLOMATSKOG UGLA

 

 

Bruka!

 

 

Mi­lo­gor­ski re­žim (ne cr­no­gor­ski, jer su Cr­no­gor­ci ča­sni lju­di, a mi­lo­gor­ci Go­spo­da­re­va po­slu­ga) bru­ka Cr­nu Go­ru na sve stra­ne. Ne zna se ko vi­še – Mi­lo, Fi­lip ili Ran­ko.
Pr­va bru­ka: usto­li­čen je no­vi pa­pa Fra­njo. Me­đu zva­nič­ni­ci­ma ni­je bi­lo tzv. pred­stav­ni­ka Cr­no­gor­ske pra­vo­slav­ne cr­kve, ni­ti ras­po­pa Mi­ra­ša, ko­ga ni Ud­ba ni­je htje­la ka­da joj se nu­dio za sa­rad­ni­ka, pa ga ne­će ni dru­ge cr­kve, eto, ni ka­to­lič­ka. Pi­ta­ju li se Fi­lip i Mi­lo, a na­ro­či­to Ran­ko, što je ta­ko? Za­što svo­jom po­li­cij­skom cr­kvom bru­ka­ju Cr­nu Go­ru u svi­je­tu? Ot­ku­da to da CPC i Mi­raš ni­su bi­li kod pa­pe na naj­ve­ćem cr­kve­nom sku­pu no­vi­jeg do­ba? Za­što ka­non­ske cr­kve ne­će sa Mi­ra­šom? Zar pa­tri­jarh va­se­ljen­ski Var­to­lo­mej da pro­pu­sti pri­li­ku da se iz­lju­bi sa Ran­ko­vim ras­po­pom? A pa­pa? Ni­je valj­da da zlo­pam­ti ka­ko je i za­što Va­ti­kan još dav­no od­ba­cio Mi­ra­ša, ko­ji je sa­da na­me­tlji­vo i po­ni­zno htio da se pro­šver­cu­je me­đu one ko­ji ga pre­zi­ru. Još je pa­pa po­zvao Am­fi­lo­hi­ja na svo­je usto­li­če­nje i s njim se sit is­pri­čao. Bru­ka! Ali, Ran­ko­va!
Dru­ga bru­ka: ko­nač­no zna­mo ko je li­kvi­di­rao Đin­đi­ća i Du­ška Jo­va­no­vi­ća. Po­zna­ti de­tek­tiv, Me­gre na­šeg do­ba, Go­spo­dar, sklon po­li­tič­koj ne­kro­fi­li­ji, otvo­rio nam je oči. Ka­kav, bre, Šer­lok Holms?! Go­spo­dar, sa nul­tim ko­e­fi­ci­jen­tom in­te­li­gen­ci­je, de­man­to­vao je na­u­ku. To je za Gi­ni­sa. Što li Man­dić ro­bi­ja ka­da je Ko­štu­ni­ca zli­ko­vac? Taj Ko­štu­ni­ca je od­u­vi­jek bio sum­njiv. Stal­no je pra­vio ne­ke pro­ble­me. Te mu se ni­je svi­đao ustav Ju­go­sla­vi­je iz 1974, te Mi­lo­še­vić, sa­da ni ova pro­da­ja na­ci­o­nal­nih in­te­re­sa oko Ko­sme­ta. Ne­pre­sta­no ne­što za­ke­ra i tra­ži trun u an­ti­srp­skom oku. Go­spo­da­ru je do­ja­di­lo vi­še da mu su­zi oko, pa je ri­je­šio da ob­zna­ni, ur­bi et or­bi, da je Ko­štu­ni­ca ki­šo­bran (iako ne li­či na ki­šo­bran, no na čo­vje­ka, za raz­li­ku od Mi­la) i or­ga­ni­za­tor ubi­sta­va, uz po­moć Mi­o­dra­ga Le­ki­ća. Ko bi to re­kao?! Zar smi­re­ni, go­spod­stve­ni pro­fe­sor ugled­nog stra­nog uni­ver­zi­te­ta?! Baš smo se obru­ka­li što to ni­smo sa­mi do­ku­či­li, no mo­ra Go­spo­dar da nam otva­ra oči, a za­tva­ra pro­zor da po­cr­ka­mo od smra­da du­va­na i nje­go­vih pr­lja­vih pa­ra, što ba­zde na krv ita­li­jan­skih fi­nan­sa, ko­je su ubi­li „ita­li­jan­ski tu­ri­sti", uhva­će­ni ka­da su na oba­li kod Brin­di­zi­ja is­to­va­ra­li ci­ga­re­te pro­šver­co­va­ne iz Cr­ne Go­re, dok je Mi­lo­va po­li­ci­ja šti­ti­la te iste kon­vo­je.
Ina­če, ko­lum­ni­sta mo­li Go­spo­da­ra da ga vi­še ne pla­gi­ra, jer je dav­no na­pi­sao da je Mi­lo stvo­rio kri­mi­nal­ni am­bi­jent u Cr­noj Go­ri, u ko­me je ubi­jen ne sa­mo Du­ško Jo­va­no­vić, a da dr­žav­ni or­ga­ni ni­su ri­je­ši­li ni­je­dan slu­čaj. Sa­da Mi­lo za­mje­nju­je ter­min „am­bi­jent" ki­šo­bra­nom i spo­či­ta­va Ko­šut­ni­ci ono što je nje­mu ko­lum­ni­sta spo­či­ta­vao oko Jo­va­no­vi­ća. Go­spo­dar baš ne­ma ma­šte. Bi­lo bi za­ba­ve za na­rod, a bi­lo bi i ma­što­vi­ti­je, da iza­đe u jav­nost sa svo­jim be­o­grad­skim br­ljo­ti­na­ma, po­čev od ro­šti­lja iz re­sto­ra­na „Zlat­nik" u Ze­mu­nu ko­ji mu je do­no­šen u ho­tel „Ju­go­sla­vi­ja" (zna Mi­lo do­bro o če­mu je tu ri­ječ). Što se ti­če do­ku­me­na­ta u Mi­ni­star­stvu spolj­nih po­slo­va o šver­cu ci­ga­re­ta, ne­ka za­hva­li sra­mo­ti srp­ske po­li­ti­ke Go­ra­nu Svi­la­no­vi­ću što ni­je ta­mo gdje mu je mje­sto. Ina­če, po­sto­je do­ku­men­ta u Ba­ri­ju ko­ja ni­je vi­dio čak ni Tu­či­lo, pa ne­ka Go­spo­dar ide na su­đe­nje ako smi­je, a ne­ka se vi­še ne kri­je pod ki­šo­bra­nom dr­žav­nič­kog imu­ni­te­ta. Ko­lum­ni­sta to od­go­vor­no tvr­di jer je vi­dio ne­ke kon­kret­ne do­ka­ze. Ne mi­sli, valj­da, Mi­lo da je Šel­si obje­lo­da­nio sve adu­te?!
Bru­ka! Go­spo­dar je sra­mo­ta ča­snih cr­no­gor­skih kne­že­va srp­skog ob­re­da. Ali tje­ši mi­sao da „Cr­na Go­ra sr­ce ima, ne kla­nja se ne­lju­di­ma!"
Bru­ka! Ima­mo Mi­la, Sve­ta od Mi­lja, Fi­li­pa, Ran­ka, Mi­ra­ša. Što bi re­kao Mi­lo­van Vi­te­zo­vić: „Idi­o­te ima­mo, fa­li nam Do­sto­jev­ski"!
(autor je ne­ka­da­šnji
ge­ne­ral­ni kon­zul
SRJ u Ba­ri­ju)

http://www.dan.co.me/?nivo=3&rubrika=Povodi&datum=2013-03-28&clanak=373439&naslov=Bruka!