Претражи овај блог

недеља, 8. март 2020.

BIVŠI ISTRAŽITELJ UNMIKA: AMERIKANCI OMOGUĆILI BJEKSTVO EJUPIA

krstarica.com

"Međunarodna pravosudna sramota": Bivši istražitelj Unmika o ubistvu Srba na KiM

A. J.

3-4 minutes


Bivši istražitelj Unmika na KiM Džo Mekalister, komentarišući napad na autobus „Niš ekspresa" u januaru 2001. godine, tvrdi da je ogromna većina tadašnjih međunarodnih policajaca na KiM želela da se ubice pravično kazne, ali da je „neka druga sila bila moćnija".

Mekalister, kanadski policajac u međunarodnoj misiji na KiM koji je bio u timu koji je vodio istragu u bombaškom napadu u selu Livadice, u kojem je poginulo 12 srpskih civila, a ranjeno 44, rekao je za „Novosti" da se nerado seća epizode sa Fljorimom Ejupijem i još četvoricom terorista koji su uhapšeni zbog podmetanja bombe pod autobus „Niš ekspresa".

On je rekao da je Ejupi, navodno, pobegao iz „Bondstila", a da su ostali posle toga pušteni, verovatno, kako je ocenio, kako ne bi ispričali koje su okolnosti ove „međunarodne pravosudne sramote".

Kako je istakao, prema zvaničnoj verziji o bekstvu iz „Bondstila", koju su im preneli Amerikanci, kod glavnog bombaša Ejupija toga dana je došla supruga, navodno povodom rođendana.

„U torti su bile makaze za žicu, a on je iste noći pobegao iz zatvora koji se nalazio u centru baze. Uspeo je da, navodno u fluorescentnom narandžastom kombinezonu, pronađe jedini mrtvi ugao na ogradi koji nije pokriven kamerama i da klisne u noć", rekao je Mekalister dodajući da su potom i ostali teroristi pušteni na slobodu.

On napominje da su dokazi protiv Ejupijeve terorističke grupe bili čvrsti i da su se oslanjali na DNK nalaze prikupljene na licu mesta.

„Neuobičajeno i nelogično je bilo to što nam Kfor, tačnije Amerikanci, nije dozvoljavao pristup četvorici uhapšenih, a potom ni petom članu grupe kojeg smo priveli naknadno", naveo je Mekalister.

Naglasio je da mu administratori UN nisu dozvoli da objavi da se 30.000 evra nagrade daje onima koji su pomogli u hapšenju, što mu je, kako kaže, bilo krajnje sumnjivo.

Mekalister ističe i da je od britanskih obaveštajaca čuo da je Ejupi „čovek CIA", ali da im nije do kraja verovao, dok se nije dogodilo bekstvo iz „Bondstila".

Potom se, kako je naveo, žalio nadređenima u Unmiku, pa onda kanadskom otpravniku poslova koji je tada tek stigao na KiM, a napisao je i članak u „Britiš tajmsu" gde je upozorio na vezu terorista i vrha Kfora.

„Naravno da mi to nije pomoglo u karijeri, i ko zna kako bi se po mene sve završilo da nije usledio još jedan teroristički čin na Kosmetu, koji smo moj tim i ja uspeli da rešimo", navodi Mekalister i podseća na to kako je u aprilu 2001. bomba podmetnuta pod automobil ispred Jugoslovenskog komiteta za saradnju sa Unmikom i kako je uhapšen nemački državljanin Roland Berecko.

Mekalister je region napustio posle službe od devet meseci, a ističe da mu se u sećanje urezalo to kako su Albanci za svaki svoj zločin nad srpskim civilima imali opravdanje: „Vi ne znate kako smo mi bili ugnjetavani!"

„Naravno da to nije opravdanje za zločine koje su počinili posle 1999, kada su i policiji Unmika ruke bile vezane zbog ponašanja Kfora", napominje Mekalister.

On dodaje da je veliki broj Srba bio ubijen i otet, a da je sopstvenim očima video mnogo loših stvari 2000. godine.

„Što se tiče aktuelnog suda koji treba da procesuira Albance za ratne zločine, nadam se, kao policajac, da će svi ti neljudi biti kažnjeni", zaključuje Mekalister.

 

Bernie je novi Che Guevara

pcnen.com

Bernie je novi Che Guevara

6-8 minutes


Piše: Oleg Jolić

George R.R. Martin, autor Igre prijestolja, razumije puno bolje od američkih političkih komentatora kako je politika incestuozni kontakt-sport u kojem se alijanse poštuju sve dok na vidiku nema jačeg kupca (ili prodavača). S obzirom da je Igra prijestolja univerzalno upotrebljivi politički text-book i praktikum, to je bilo i za očekivati.

Martin je korak ispred pundita i u preciznom "čitanju" senzibiliteta (većine) američkog demokratskog biračkog tijela, osobito kad su u pitanju koncepti poput "revolucije" i "socijalizma" koji ovdje (još uvijek) simboliziraju "Crveni listopad", a ne sofisticirane skandinavske sisteme društvene solidarnosti. Amerikancima je do te distinkcije stalo otprilike kao do činjenice da je Urugvaj potpuno legalizirao marihuanu, kada razmišljaju o legalizaciji trave u Texasu.

Dok su u prethodnih par tjedana američki mediji (isti oni koji su otpisivali Trumpa sve do 8 navečer na dan izbora 2016.) rapsodizirali Bernei Sandersov "nezaustavljivi put ka nominaciji", Martin je na vrijeme indosirao Joe Bidena. Što je u svijetu Igre prijestola ekvivalent tipovanju na invalidnog Bran Starka, a ne fotogeničnog ratnika Jon Snowa (kojeg  u demokratskim predizborima dublira Pete Buttigieg). Ili Daenerys, kraljicu potlačenih masa i u slobodnom vremenu krotiteljicu zmajeva (Elizabeth Warren). Naročito ne Tyriona, melankoličnog Liliputanca s dubokim džepom i utjecajem (Michael Bloomberg).

Filozofski i etički najdosljedniji lik u Igri prijestola, Ned Stark, stradao je već na kraju prve sezone. Bernie Sanders, Ned Stark američkih demokrata, preživio je pet izbornih sezona (računajući njegovu kandidaturu iz 2016. godine). Sve to u začudnoj kombinaciji herojskog, vizionarskog global-patriotizma (unatoč beskompromisnoj i super-aktivnoj anti-kampanji demokratskog, i svakog drugog establišmenta), i Bernijeve sposobnosti da milenijcima  postane jedini kredibilni simbol otpora prema dehumaniziranom, metastaziranom kapitalizmu.

Bernie je zato novi Che Guevara: idealist bez mrlje (niti jedna afera u 40 plus godina dugoj karijeri!), outsider od kojeg moćni zaziru ("Bernija ne voli nitko" – H. Clinton), istovremeno "cool" i "dangerous" (što je za ovu deseksualiziranu generaciju veoma seksi).

Berni je privlačan na način na koji je to danas rock'n'roll: veoma "out", i baš zbog toga hipsterski "in". Nije zato ni čudo da ga podržavaju Vampire Weekend, Neil Young i Roger Waters. Kao takvom mu je, na žalost, lakše naći mjesto na majici, nego u Bijeloj kući. Ali Ned Stark bi bio ponosan! Da ne pričamo o Che Guevari.

I gdje smo sad? Joe Biden, Bran Stark bez mladosti, karizme i vizije, ali s podrškom stranačkog vrha, i Kviskom u rukavu (Obama, Obama, Obama…), protiv Bernija (78), Ned Starka/Che Gueveare, koji je, uz sve to, prije tri mjeseca imao srčani udar.

Samo to – srce – bi samo prije četiri godine bili dovoljno da Bernija diskvalificira. To je još jedna od strukturalnih, transformativnih promjena u američkom političkom rakursu, koje entuzijastično personificira trenutačni stanar Bijele kuće.

Na stranu to sto je srce organ koji je u politici (za razliku od života, ili rock'n'rolla) oduvijek precijenjen. Odnosno, u politici se može opstati bez srca; štoviše, to je preporučljiva praksa.

Biden, mlađi od Bernija dvije godine (76), ali vizualno i simbolički puno stariji, u trenutku dok ovo pišem, je novi frontrunner. Ono što se pak  promijenilo od prije dva tjedna (kada je titulu favorita imao Sanders) je da je Biden uspješno mobilizirao potentnu kolaciju partijskog establišmenta (i pripadajućeg, moćnog i dobro potkoženog aparata), obrazovanih bijelaca, domaćica iz predgrađa (što na hrvatskom zvuči gotovo poetično, ali u Americi predstavlja jedan od najkompleksnijih i najvažnijih biračkih blokova), i crnog biračkog tijela (gdje Biden nema konkurencije: Obama, Obama, Obama…).

Bernijevi aduti – mladi, visoko obrazovani bijeli i Latino birači – donijeli su mu pobjedu u Kaliforniji, ali ne i u – po demografskom miksu – sličnom Teksasu. U ostatku država, koje su do sada glasale, Sanders veoma rijetko prelazi prag od 25 posto glasova, sto je zabrinjavajući trend, s indicijom da je njegova mladi-Latino koalicija sama po sebi nedostatna (čak i kada bi glasali u postotcima puno većim od povijesnih, sto za sada nije slučaj).

Ono sto trenutno nedostaje i Bidenu i Sandersu je blok neobrazovanih, siromašnih bijelaca, istih onih koji su Trumpu osigurali ključne pobjede u Michiganu, Pennsylvaniji, i Winscosinu 2016. godine. Berniejeva retorika (brutalno protiv korporacija, grubo protiv bogate elite, agresivno protiv trgovinskih sporazuma) je u kandenci, ali i u sintaksi vrlo slična Trumpovoj. To je zbunjujuća, i što bi ovdje rekli "wild card" strategija, naročito u kontekstu kulturnih vrijednosti u koje ova populacija vjeruje: bog, puška i ksenofobija.

Berni je (kao i Trump) instinktivni populista (samo su im ideologije dijametralno suprotne), i kao takav interesantan biračima koji se osjećaju zaboravljenim i zanemarenim. Do koje mjere je to jače od njihovog nativizma, ostaje da se vidi.

Joe i Bernie predstavljaju dva krila Demokratske stranke: tradicionalni, kvazi-liberalni centar, i progresivni, fluidni, lijevi blok. Tko god u listopadu stane ispred Trumpa, morat će ujediniti stranku. Joe tu ima prednost – kompromis je oduvijek bio njegov moto. Ali neće biti lako, naročito zato što je Sandersova glasačka armija za sada potpuno nezainteresirana za eventualno stranačko jedinstvo u podršci Bidenu.

Bernie je na čelu pokreta za radikalne promjene (mada ne baš revolucije, ma koliko on to želio); Biden predstavlja demokratski status quo, treći Obamin mandat. Između ova dva pola je prostor ničije zemlje, prostor kontrole koji je i jednom i drugom neophodan za konačni trijumf. To je, također, prostor za koji prije četiri godine Hillary Clinton nije pokazala ni interes, ni razumijevanje, što je katastrofalan previd. Ova Igra prijestolja bi vrlo lako mogla ovisiti novom pobjedom narančastog Zlog Kralja.

Forum

Pratite nas na Fejsbuku i Tviteru. Ako imate predlog teme za nas, javite se na pcnen@t-com.me