Претражи овај блог

среда, 11. јул 2012.

Hiljadu drugo ubistvo na Kosovu i Metohiji

Hiljadu drugo ubistvo na Kosovu i Metohiji

 

Srbe ubijaju zar ne?

 

Uoči velikog hrišćanskog praznika, šestog jula, na Kosovu i Metohiji, u selu Talinovac kod Uroševca, ubijen je bračni par Ljiljana i Milovan Jevtić. Ubijeni su sa po jednim hicem iz pištolja. Milovan Jevtić je bio član lokalne inicijative za javnu bezbednost koju je podržao OEBS i koja za cilj ima unapređenje bezbednijeg okruženja za sve zajednice koje žive u području.

 

Sedmi jul se u srpskom narodu uvek slavio bez obzira na istorijske ili političke konotacije, kao verski praznik kojim se obeležava rođenje Jovana Krstitelja. Običaj je da se uoči tog  dana pale lile po okolnim brdima i pletu venčići kojim se kite ulazna vrata kuća, a u mnogim mestima se tog dana održavaju vašari i sabori. Na taj dan se sakuplja lekovito bilje, jer se veruje da sakupljeno tog dana ima posebnu isceliteljsku vrednost, te je ovaj praznik u narodu poznat i kao biljober. 

 

U vreme tog velikog pravoslavnog praznika, na sam dan 7. juli, bivši predsednik Srbije Boris Tadić, i još uvek aktuelni predsednik Demokratske stranke, prisustvovao je regionalnom samitu "Kroacija samit" u nepoznatom svojstvu. Novinarima koji prate odnose Hrvatske i Srbije, nije promaklo da je ovo prvi put da neki srpski političar  (makar i izgubio na predsedničkim izborima) prisustvuje ovom regionalnom skupu. Politika srpske vlasti dok su je činile demokrate i njihova koalicija, bojkotovala je taj skup s opravdanjem da na njemu prisustvuje Hašim Tači, zvani "zmija", "premijer" države koju Srbija ne priznaje i koja je napravljena silom američkog oružja u srcu Srbije.

 

Međutim, ovog jula je bivši predsednik odlučio da još jednom neprijatno iznenadi srpski narod na čijem je čelu do skora bio.  Šta je ovim gestom hteo da (do)kaže sebi ili drugima, to je valjda samo njemu znano. U svojoj politici "pomirenja u regionu" ostaće upamćen po tome da se svuda izvinjavao i na taj  način priznao "agresiju" Srbije na bivše republike Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu ne dobijajući za uzvrat odgovarajuće reakcije. Takva njegova politika je imala dalekosežne posledice, jedna od njih je i Deklaracija o Srebrenici izglasana u ponoć 3. marta 2011. U Deklaraciji se navodi da Skupština Srbije, najoštrije osuđuje zločin počinjen u Srebrenici onako kako je utvrđeno presudom Međunarodnog suda pravde, i da očekuje da i druge države bivše Jugoslavije na isti način osude zločine počinjene nad Srbima. Niko do sada nije zvanično, deklaracijom usvojenom na njihovim skupštinama, na isti način osudio zločine nad Srbima, niti će to učiniti. Ubijanje Srba uz aminovanje " međunarodne zajednice" koju čine SAD i zemlje članice EU koje su priznale Kosovo kao državu, je poželjno, a sudeći po učincima policija Hrvatske i Kosova i Metohije gde su se ta ubistva dešavala i još uvek se dešavaju čak i dozvoljeno, jer nijedno ubistvo posebno na Kosovu i Metohiji posle dolaska "međunarodnih snaga" a ustvari NATO-a, nikad nije razjašnjeno.  Sa ova dva ubistva, broj ubistava Srba na Kosovu i Metohiji od dolaska međunarodnih snaga je dostigao broj 1002. I nijedno od tih ubistava nije razjašnjeno! Tako će najverovatnije biti i sa ovim zadnjim zločinom.

 

Dakle, Tadić je i ovog puta bio u funkciji jalovog aktera pomirenja među narodima, koje je on uvek zagovarao, ali jednosmerno. Kako prenose beogradske "Večernje novosti", Tadić je istakao da je na Kroacija samitu prisutan kao lider DS i, kako je rekao, "ako hoćete, kao građanin, kao što su učestvovali i drugi bivši premijeri i predsednici". Tadić je razgovarao sa predsednikom Hrvatske Ivom Josipovićem, premijerom Zoranom Milanovićem, kao i sa šefom švedske diplomatije Karlom Biltom i pomoćnikom američke državne sekretarke Filipom Gordonom. Šef delegacije EU u Srbiji Vensan Dežer pozdravio je naravno, čin rukovanja lidera DS Borisa Tadića i kosovskog "premijera" Hašima Tačija na "Kroacija samitu" u Dubrovniku.

 

Na ovom samitu Tadić je novinarima rekao da je dobro da se predstavnici različitih naroda susreću pa i predstavnici albanskog i srpskog. "Dobro je, jer imamo problem među nama koji moramo da rešimo. Ako se taj problem ne reši, svi će zaostajati i nanosiće se velike patnje generacijama koje dolaze". Još je rekao da je obaveza političara da rešavaju probleme, a ne da vode računa o tome da im negde bude ugodno. Znači li to da on voli kad mu nije ugodno? Nije se setio da osudi ubistvo porodice Jevtić i da zatraži  od EULEKS-a i Kosovske policije da najhitnije nađu i kazne počinioce.  Za ministra unutrašnih poslova Srbije Ivicu Dačića odlazak bivšeg predsednika Tadića u Hrvatsku, je prava enigma.

 

Nikada nijedan visoki politički dužnosnik iz Hrvatske ili iz BiH nije se zvanično izvinio za zločine učinjene nad Srbima, sem bledog izvinjenja Josipovića, onako uzgred. Većina srpskog naroda nije odobravala Tadićeva  izvinjavanja svima redom na razvalinama SFRJ. U ratu, pogotovu građanskom kakav je besneo na prostorima bivše SFRJ stradaju svi. I Srbi su stradali kao i svi, ali se na njihovo stradanje gleda ravnodušno. Srbe ubijaju, pa šta? Tako je odprilike zvučala izjava kosovskog  regionalnog portparola kosovske policije iz Uroševca, Agima Gašija koji je  rekao da su Jevtići ubijeni iz neposredne blizine vatrenim oružjem kalibra 7,62 milimetara, sa po jednim ispaljenim metkom. Policija još nema ni osumnjičenog ni uhapšenog u vezi sa tim zločinom, ali se veruje da nije na nacionalnoj osnovi! Ovo je zbilja ohrabrujuće "nije na nacionalnoj osnovi"! Pitanje je na kakvim drugim osnovama je, ako nije na nacionalnim? To je ustvari poruka Srbima da se ne vraćaju na svoja ognjišta. Isti takav recept je primenjen i u Hrvatskoj, i tamo Srbe povratnike ubijaju i nikom ništa. Počinioci takvih zlodela uvek uspevaju da izmaknu pravdi. Ili su policije Hrvatske i Kosova i Metohije nesposobne i nedovoljno opremljene da zločince nad Srbima uhvate i predaju sudovima. Sumnjam.

 

Povodom ovog zadnjeg zločina oglasio se ministar u odlazećoj vladi za KiM Goran Bogdanovićinajoštrije je osudio ubistvo bračnog para Jevtić Ljiljane i Milovana, i zapitao je šta još Srbima treba da se desi da bi međunarodna zajednica i vlasti u Prištini počele da na adekvatan način brinu o srpskoj zajednici u pokrajini.

 

Nijedno ubistvo koje se dogodilo naKosovu, gde su žrtve bili Srbi, nije rasvetljeno, niko nije osuđen zbog tih zločina i takva situacija ohrabruje ljude koji su spremni na takve zločine. Čak se i monstruozan zločin ilegalne trgovine ljudskim organima na Kosovu pod nadzorom Tačija, kako je ustvrdio Dik Marti, pokušava da skrajne i razvodni. Opet pod dirigentskom palicom "međunarodne zajednice", a ustvari EU i SAD.

 

Episkop raško prizrenski i kosovsko metohijski Teodosije najoštrije je osudio brutalni zločin u selu Talinovac kod Uroševca u kojem su izgubili život srpski povratnici, supružnici Milovan i Ljiljana Jevtić. Rekao je za Novosti da je  "neposredno nakon što je policija došla u selo da bi obavila uviđaj zločina u prisustvu više desetina policajaca opljačkana jedna srpska kuća u Talinovcu,  što pokazuje koliko je policija Kosova spremna da zaštiti živote i imovinu kosovskih Srba. Srpski povratnici u ovom selu suočavaju se sa stalnim opasnostima što duboko ugrožava mogućnost njihovog opstanka i kompromituje ceo proces povratka, koji je, kao što je poznato, manje-više potpuno stao", naglasio je vladika. "Ukoliko policija ovoga puta ne uspe da pronađe počinioce zločina, kao što je slučaj sa nekoliko sličnih zločina nad Srbima, pre svih porodice Stolić iz Obilića 2003. godine, ovaj zločin biće još jedan pokazatelj da odgovornost za ovakvu situaciju ne snose samo pojedinci ekstremisti, već i same kosovske institucije koje prikrivaju, a i neretko otvoreno tolerišu i ohrabruju nasilno i netolerantno ponašanje prema Srbima povratnicima", zaključio je vladika raško prizrenski.

 

Povodom ovog ubistva, ambasador OEBS-a na Kosovu i Metohiji,  Almhofer je izrazio duboku zabrinutost zbog ovog incidenta i efekta koji on ima na zajednicu u kojoj se dogodio. On je šokiran i rastužen ovim aktom. Pohvaljuje brz odgovor na incident od strane kosovske policije kao i drugih institucija i njihovih lidera i veruje da će policija i sudstvo preduzeti svaki napor da se ovaj slučaj reši pravovremeno, naveo je u pisanoj izjavi dostavljenoj KiM radiju.

 

Vreme će pokazati da li će kosovska policija i EULEKS pronaći i osuditi počinioce ovog brutalnog ubistva.
 
Srbe ubijaju  skoro legalno, bez uzbuđivanja gospođe Hilari, ili šarmantnog Van Rompaja i gospođe Keti Ešton. Kad su ubistva Srba na Kosovu i Metohiji,  međunarodna zajednica ćuti ili  upućuje blede opomene kosovskim vlastima koje su njihovo čedo. A ćutanje je odobravanje. Nema oštrih tonova ni iz naše (odlazeće) vlade.

 

Kao da su se svi navikli na ubijanje Srba. Ali ubistvo nekog stranog navijača podiglo je beogradsku štampu i čaršiju na crveni nivo. O ovom ubistvu bračnog para se izveštavalo  rutinski. Ubistvo Srbina i nije neka vest. Srpska prestonica ćuti. U vrelini letnje žege, beogradska malograđanština ćuti. Jedino u Kosovskoj Mitrovici protestni mitinzi. Svaki život je dragocen, ali ispada da je srpski najmanje dragocen. A srpski narod je na ovim prostorima uvek bio na meti agresora. Citirajmo ovom prilikom, u dane kad se u Srbiji obeležava 156 godina od njegovog rođenja, reči Nikole Tesle:

 

"Gotovo da ne postoji narod koji se susreo sa većom patnjom od Srba. Od vremena svoje velelepnosti, kada je carstvo obuhvatalo skoro u potpunosti severni deo Balkansog poluostrva i ogromni deo onoga sto je Austrija danas, Srpski narod je zahvatilo istinsko ropstvo nakon fatalne bitke 1389. godine na Kosovom Polju protiv moćnih nadirućih Azijatskih hordi. Evropa Srbima nikada neće moći uzvratiti za ogromnu uslugu koju im duguje za usporavanje varvarske najezde uz zrtvovanje sopstvene slobode"

 

Dr Mirjana Anđelković Lukić

10.7.2012.

http://www.koreni.net/modules.php?name=News&file=article&sid=3026