Sumrak
O stanju na sjeveru Kosova i Metohije raspravljano je na odboru za bezbjednost Narodne skupštine Republike Srbije. Odlučeno je da sjednica bude zatvorena za javnost. Uskoro je o sadržaju obaviještena javnost. Vođa LDP-a Čedomir Jovanović, ali i Vuk Drašković, šef SPO-a (stranke članice vladajuće koalicije),pred televizijskim kamerama su govorili o ovoj sjednici i svemu što je na njoj rečeno.
Svjedoci smo istovjetnog scenarija. Kad god neko spomene prava Srba u Hrvatskoj, smjesta odgovore spominjući ratne zločine i Ovčaru. Sada, kad neko spomene državni interes, odmah se nađe neki politički zvučnik koji prenese sledeću diskvalifikaciju: „Držite predavanja o parlamentarnim pravilima i procedurama, govorite od državnom i narodnom interesu; a tamo na Kosovu caruje srpski kriminal koji šteti i Srbiji!" Kao da u Srbiji nije bilo onih koji su tvrdili da poslije Jasenovca Hrvatska nema pravo na nezavisnost. Razumije se da nijesu bili u pravu, ali svi ti nijesu bili ni poslanici, predsjednici, ambasadori, evropske birokrate ili američki državnici. Kao da je albansko Kosovo pravna država koja bi mogla da uvede zakon na sjeveru Kosova. Mislim, naravno da bi mogla. Na nenaseljenoj zemlji nema kriminala; ali se ta vrsta policijsko-vojne procedure zove još i „etničko čišćenje". Vjerujem da mnogi koji su zaplakali nad pravnom državom na sjeveru Kosova o tome nijesu razmišljali, ali ima i onih koji misle samo i upravo na to rješenje. Pošto postoji „narod koji volim najviše", što reče jedan lijepi Francuz, poznat po humanosti i političkim principima koje ne bi prodao nikada... pa ni za ministarsko mjesto.
Velika opozicija, osim kada je riječ o upravljanju Beogradom, donošenju reakcionarnih dopuna Zakonu o informisanju i kad god je Vladi to potrebno. Ali, Jovanović je vodio Srbiju od 2001. do 2004. godine. Tada svi ti prebogati kriminalci vjerovatno nijesu radili. Pobjegli su u inostranstvo, gdje su gladovali i čekali su da balkanski Eliot Nes padne sa vlasti.
A možda je televizija najbolje mjesto da se ovako nešto kaže. Albanska vlast u Prištini je prvo stavila Srbiju pod sankcije, onda su albanske trupe napale srpske krajeve na sjeveru, zatim su tamo uz pomoć UN i EU postavljeni albanski carinici. Konačno, snage NATO su spriječile Srbe da obiđu nelegalne carinske punktove... Ali Srbi su krivi... Vode ih kriminalci... što nije novost. A i Srbija je kriva pošto je - u uslovima u kojima se situacija na terenu mijenja uz pomoć specijalnih snaga albanske policije i američkih vojnika kojima (o čuda, jer to se nije dogodilo tokom čitavog Prvog zalivskog rata) lokalni siledžija može da otme pušku - prekinula pregovore. Pregovore koji očigledno ništa ne vrijede, već su samo smokvin list za golo nasilje.
Važno je da su u najtežem času za našu državu i narod na sjeveru Kosova ovi političari našli za shodno da na ovaj način izađu u javnost i pokažu privrženost istini, šta god ona bila, i naravno jasno stave do znanja da im je do ustanova srpske države stalo mnogo manje nego do sniježnih nanosa iz 2010. godine.
Naravno da niko nije reagovao. Starorežimska opozicija (SRS i SNS)podijeljena je i po tradiciji posvećena svojim interesima, a DSS je u komi.
Kako to obično biva, kad god počne gužva na Kosovu i Metohiji, jave se pojedine vođe Albanaca iz Preševa i Bujanovca i Muslimana-Bošnjaka iz Novog Pazara. Albancima, naravno, nije dosta što im je omogućena istinska autonomija i što godišnje dobijaju 43 miliona eura više od ostalih susjednih opština. Dobili su pravo i da diplome stečene u Prištini budu punovažne u Srbiji. Oni bi sada željeli i da ne bude otkriven stvarni broj Albanaca u centralnoj Srbiji, pa su pozvali na bojkot popisa. Na Kosovu i Metohiji albanske vlasti sprovele su popis koji je otkrio da ih ima za četvrtinu manje nego što su tvrdili. Šta bi se tek dogodilo ovdje? Srbiji sada, poslije poziva na bojkot, ne pada na pamet da im uskrati sredstva ili opozove sramni sporazum o priznavanju diploma. Naravno, kada smo dozvolili da zavisimo od onih koji su nekada stvarali albanske paravojske. Prirodno, kad je prisustvo jedinog albanskog poslanika u Narodnoj skuštini 2009. godine omogućilo sramne izmjene Zakona o informisanju. I vođa dijela Muslimana-Bošnjaka Muamer Zukorlić pozvao je na bojkot popisa. Predstavnici većine Bošnjaka-Muslimana su pozvali narod da se odazove popisu. I usred sve te krize, Tomislav Nikolić se pojavio u Novom Pazaru i sastao sa energičnim muftijom. Isto tako je prošle godine, poslije neuspjeha Srbije pred Međunarodnim sudom u Hagu, stao protiv predloga oštrijeg reagovanja – rezolucije Narodne skupštine koja bi bila predložena Savjetu bezbjednosti UN. Da li je to, u stvari, ograđivanje od navodnog šefa kriminala na sjeveru Kosova, koji je, tvrde, blizak SNS-u? Čovjeka za koga Aleksandar Vučić kaže da „nije cvečka, ali..." Da li je mogućnost da decenijski kandidat za predsjednika republike dobije dio vlasti starija i važnija od interesa Srbije?
Došlo je vrijeme za novu politiku Srbije. Nova politika nemoguća je bez velikih promjena. Duh naroda treba obodriti i izliječiti, a uskogrudi stav trenutne većine promijeniti. Tek tada će sa političke scene biti zbrisana grupa neuspješnih državnika velikih političkih karijera
PIŠE: ČEDOMIR ANTIĆ
http://www.dan.co.me/index.php?nivo=3&rubrika=Povodi&datum=2011-10-10&clanak=300978
Нема коментара:
Постави коментар