Претражи овај блог

четвртак, 30. јул 2020.

Protestno pismo povodom obnove i odbrane ustaških zločina i ideja

standard.rs

Protestno pismo povodom obnove i odbrane ustaških zločina i ideja

3-4 minutes


Protestno pismo 26 istaknutih intelektualaca povodom izjava i postupaka Dubravke Stojanović i Nikole Samardžića

Sa nevericom smo pročitali izjavu Dubravke Stojanović, redovne profesorke istorije na Odeljenju za istoriju Filozofskog fakulteta Univerziteta u Beogradu, objavljenu na portalu „Nova Es" (26. 7. 2020), o Blagoju Jovoviću, atentatoru na Antu Pavelića: „Davanje ulice tom čoveku znači da Beograd podržava uzimanje pravde u svoje ruke, da slavi krvnu osvetu, ubice i nasilnike. […] To je necivilizacijski sunovrat, to je slavljene osvete, principa 'oko za oko' i slanje poruke da je svako nasilje dozvoljeno". Smisao ove izjave nije promenjen iskazom da je Pavelić počinio „monstruozne zločine".

Nekoliko sedmica ranije (30. 6. 2020), Nikola Samardžić, još jedan redovni profesor na Odeljenju za istoriju, podržao je ustaški stav na društvenoj mreži Tviter, u kome se, posle niza primitivnih uvreda na račun srpskog naroda, genocid počinjen u logoru smrti Jasenovac opravdava tobožnjim srpskim zločinima i naziva „odgovorom na vladavinu" Karađorđevića. Nešto ranije (21. 11. 2019), Samardžić je na istoj društvenoj mreži napisao da „Mora nova četrdeset osma" i založio se za otvaranje novog logora u Hrvatskoj, po ugledu na Goli otok.

Ovo su samo najnovija u nizu višegodišnjih skandaloznih istupanja dvoje redovnih profesora istorije na Univerzitetu u Beogradu.

Legalistička osećajnost Stojanovićeve prema Paveliću i Samardžićeva apologetika Jasenovca pojavljuju se u vremenu velike obnove ustaških ideja u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori. Čak i u Makedoniji štampane su, pa povučene, ustaške poštanske markice. U javnom životu zemalja EU i SAD, nacistički i ustaški zločini danas se zamagljuju ne samo relativizovanjem i prećutkivanjem, nego i proglašavanjem branilaca za osvajače i žrtava za zločince. Rusi i Srbi, narodi koji su dali najveće žrtve u borbi protiv nacističke Nemačke, ustaške Hrvatske i njihovih saveznika, proglašavaju se za zločince i izazivače Drugog svetskog rata.

Srbi nisu jedini narod koji je pretrpeo genocid i koji, kada pravda izostane, kažnjavanje zločinaca smatra podvigom. Jevreji, Jermeni i Rusi su primer kako se zločinci kažnjavaju, ali i kako se gradi kultura sećanja koja ne dozvoljava poricanje i poigravanje sa genocidom.

Izražavamo duboko žaljenje zbog ovog urušavanja ugleda Univerziteta u Beogradu. Protestujemo zbog izjava Dubravke Stojanović i Nikole Samardžića, koje smatramo uvredom na račun srpskog naroda, struke, zdravog razuma i osnovnog ljudskog morala.

U Beogradu, 29. 7. 2020.

  1. Prof. dr Slobodan Antonić
  2. Akademik Danilo Basta, član SANU
  3. Komnen Bećirović, pisac i publicista
  4. Prof. dr Siniša Borović, general
  5. Prof. dr Milan Brdar
  6. Prof. dr Đorđe Bubalo
  7. Prof. dr Slobodan Vladušić
  8. Prof. dr Aleksandar Jovanović
  9. Prof. dr Nenad Kecmanović
  10. Prof. dr Miloš Ković
  11. Prof. dr Leon Kojen
  12. Prof. dr Časlav Koprivica
  13. Akademik Vasilije Krestić, član SANU
  14. Emir Kusturica, reditelj
  15. Prof. dr Goran Latinović
  16. Prof. dr Aleksandar Lipkovski
  17. Prof. dr Milo Lompar
  18. Prof. dr Draga Mastilović
  19. Prof. dr Aleksandar Milanović
  20. Prof. dr Jovan Popov
  21. Prof. dr Slobodan Samardžić
  22. Prof. dr Darko Tanasković
  23. Dr Slavenko Terzić, dopisni član SANU
  24. Prof. dr Srđa Trifković
  25. Prof. dr Bogoljub Šijaković
  26. Prof. dr Srđan Šljukić

Izvor Novi Standard

Fotografije: Medija centar Beograd

 

среда, 22. јул 2020.

Глобални неред и Србија у њему

politika.rs

Глобални неред и Србија у њему

Небојша Катић

5-6 minutes


Криза створена ковидом 19 идеалан је оквир и додатно оправдање за ескалацију политичког и економског рата Запада и Кине. Последица овог рата је постепено распарчавање глобалног тржишта и убрзавање процеса деглобализације. Корак по корак ствара се амбијент у којем трговински и инвестициони токови постају непредвидиви и хаотични, а војни сукоби вероватнији. Еколошки изазови и климатске промене додатно ће отежавати ситуацију. За Србију је важно да разуме да се досадашњи економски модел мора мењати, да се у њега мора уграђивати јак елеменат самодовољности и да је развој који почива на страним инвестицијама слепа улица.

Држава која мисли би, већ од јуче, требало да се припрема за ново време и нове ризике који ће долазити различитим комбинацијама политичких, економских, климатских и здравствених чинилаца. Економска политика и стратегија би увек морале да полазе од катастрофичног сценарија, онога у којем је држава препуштена сама себи и не може да рачуна на туђу помоћ. Јасан наговештај такве ситуације виђен је на почетку пандемије, када су приликом набавке медицинске опреме и материјала неке моћне државе безобзирно и грубо следиле искључиво свој интерес. То што се јуче догађало с медицинском опремом и материјалима, сутра се може догодити и с храном.

Србија је имала ту несрећну „привилегију" да током санкција деведесетих година 20. века искуси како изгледа живот када се катастрофични сценарио и реализује. То трагично, усамљеничко искуство морало би да послужи као полазна тачка у свакој врсти планирања. Само безнадежно наивни могу поверовати да се нешто слично више никада не може догодити.

Срђан Печеничић

Искуство учи да је самодовољност у храни кључни елемент преживљавања. Држава која мисли морала би подстицати и обезбеђивати да у сваком тренутку производња хране и њене залихе буду на нивоу који обезбеђује сигурност. Ово се може остварити само ако је производња хране доминантно у домаћим рукама и ако произвођачи хране имају државну заштиту. У супротном би се могло десити да гладни грађани гледају како храна из Србије одлази онима који могу више да плате или лакше да отму.

Мудра држава би, и без ковид искуства, морала да обезбеди производњу основних лекова, антибиотика, материјала и опреме за сопствене медицинске потребе, поново кроз домаћа предузећа над којима има пуну контролу. Мудра држава би морала да учини све како би била максимално енергетски независна, на нивоу који њени ресурси допуштају. То се не односи само на производњу енергије, већ и на рационализацију потрошње енергената.

Развојни модел неразвијених земаља до сада је почивао на покушају да своје економије интегришу у глобалне производне ланце ослањајући се искључиво на стране инвестиције, нудећи јефтину радну снагу и субвенције као једине адуте. У времену парцелације глобалног тржишта овај модел ће се све више крунити. Производња ће се враћати у земље које су власници технологије и лоцираће се ближе великим тржиштима. Јефтину радну снагу замениће још јефтиније машине, које притом не оболевају од заразних болести, не штрајкују нити се жале на услове рада.

Заблуда је да се убрзани развој неразвијених држава може базирати на малим и средњим предузећима, без обзира на чињеницу да она апсорбују велики део радне снаге. Држава која мисли морала би учинити све да помогне стварање великих домаћих предузећа и да у том процесу подржи домаће привреднике на сваки начин. Тренутак никад није био повољнији. Користећи пандемију као изговор, државе могу без ограничења интервенисати и помагати кога год желе, без ризика да ће их неко оптужити да нарушавају правила глобалне тржишне конкуренције. Овај тренутак неће трајати дуго или, прецизније, трајаће онолико дуго колико то буде одговарало моћнима.

Србија ће, пре или касније, морати да уђе бар у још један циклус помоћи привреди. Овог пута би те мере морале бити стратешке, селективне и оријентисане ка постепеној промени привредне структуре прилагођене времену које долази, а не ка очувању социјалног мира.

Да, читалац је у праву – све што је претходно изнето само је пука теорија. Србија нема политичко вођство, нема државни апарат, нема ни политичку ни интелектуалну нити пословну елиту која је у стању да препозна шта будућност доноси, а камоли да се носи с изазовима новог времена. Док се Србија забавља вашарским политичким надгорњавањем које диктира власт, док се расцепкана опозиција окреће око себе немоћна да артикулише нове идеје, време неповратно пролази. Државно, политичко и интелектуално устројство Србије прилагођено је игри „на мале голиће" на сеоској ливади. Србија нема тим за велики терен којим владају опасни играчи и корумпиране судије. 

*Економиста

https://nkatic.wordpress.com/

 

понедељак, 20. јул 2020.

Volfgang Efenberger: EU i NATO su alatke američke geopolitike

standard.rs

Volfgang Efenberger: EU i NATO su alatke američke geopolitike

Živadin Jovanović

12-16 minutes


Ursula Fon der Lajen, Kristin Lagard i Žozep Borel drže najvažnije funkcije u Evropskoj uniji. Svo troje su bili učesnici studijskih putovanja u SAD

Sa Volfgangom Efenbergerom, čovekom koji je posle 12 godina vojne službe završio političke nauke u Minhenu i višu školu za civilno inženjerstvo i matematiku, pa predavao na Građevinskoj školi i napisao čitav niz knjiga i članaka, razgovarali smo o mogućnostima izbijanja Trećeg svetskog rata i ulozi SAD, ali i Nemačke, u sadašnjim geopolitičkim previranjima.

Istoričar ste s vojničkim iskustvom, ali bih prvo želeo da vas pitam nešto što nema veze s Vašom profesijom. Upravo izlazimo iz karantina zbog pandemije virusa COVID-19. Koje bi lekcije trebalo da izvučemo iz ovog iskustva?
Iznova i iznova nam se potvrđuje da nas manija za ostvarljivošću i vera u tehnologiju ne mogu uvek zaštititi od prirodnih sila, a u mnogim slučajevima čak doprinose ispadima. Malo više čovečnosti bilo bi dobrodošlo.

COVID-19 je pokazao koliko je globalizovana ekonomija ranjiva. Biće neophodno obezbediti bolje upravljanje za sve krize. Regioni bi trebalo da se ojačaju, a i da se povrati izvesni nivo samodovoljnosti.
U krizama, bilo da se radi o poplavama, šumskim požarima, ili pandemijama, neophodna je solidarnost na svim nivoima. Oni na kojima je odgovornost u politici i nauci moraju se boriti preko granica kako bi pronašli najbolja moguća rešenja. To nije bio slučaj u Nemačkoj. Imali smo samo vladino jednoumlje, a kritika i alternative priznatih naučnika su uglavnom bili ignorisani u medijima, te je narod bio masovno preplašen.

Stručnjak za zdravstvo SPD-a Karl Lauterbah, stalni gost večernjih televizijskih emisija, tvrdio je da nemačka vlada svojom politikom pokazuje odgovornost, dok su u Švedskoj povlačeni neodgovorni potezi. Ali švedski epidemiolog Andres Tegnel je švedski model izabrao možda upravo zbog osećanja odgovornosti. Svima će biti na dobrobit da posle pandemije izvučemo lekcije iz oba rešenja.

Priznati ste istoričar, pisac brojnih knjiga. Zajedno sa Vilijem Vimerom 2014. objavili ste knjigu Povratak hazardera. Postoje li današnji hazarderi? Ko su oni po Vama?
Američki politikolog Grejem Alison tvrdi da se Kina danas nalazi u ulozi Nemačke, evropske kopnene sile u usponu na početku 20. veka. Ono što su danas SAD, tada je bila globalna pomorska sila – Velika Britanija – kojoj je bilo neophodno da spreči uspon konkurentne sile. Takozvana „Tukididova klopka" opisuje proces, koji se naizgled ponavlja u istoriji, opadanja velike sile i uspona sekundarne sile, proces koji se često okončava ratom.

Član protokola zastavu SAD pre sastanka kineskih i američkih zvaničnika, Peking, 27. april 2018. (Foto: REUTERS/Jason Lee)

Na tu „Tukididovu klopku" aludirao je šef kineske diplomatije Vang Ji kada je 2017. rekao: „Kina ima samopouzdanja da će izbeći istorijske presedane poboljšavajući dijalog i koordinaciju sa američkom stranom." Vang veruje da je međunarodna saradnja – u ovom kontekstu Šangajska organizacija, zemlje BRIKS-a i koncept novog puta svile „Jedan pojas, jedan put" – jedini mogući izbor. U umreženom svetu, interesi i sila u usponu i onih već etabliranih mora biti pomiren na zadovoljstvo svih strana. Prema Vangu, sukobi mogu voditi samo ka situaciji u kojoj svi gube, kao što je situacija sa Nemačkom i Velikom Britanijom posle Prvog svetskog rata pokazala.

Kina vrlo dobro poznaje učenja vojnog filozofa Sun Cua i sigurno neće počiniti istu grešku kao tada Nemačka. Ali SAD?
Na jesen 2014. Komanda armije Sjedinjenih Država za obuku i doktrinu (TRADOC) – jedna od tri vojne komande na armijskom nivou i jedna od najvažnijih komandi američkih oružanih snaga – predstavila je novi dokument „Pobeda u kompleksnom svetu 2020–2040". U tom dugoročnom strategijskom dokumentu oružanim snagama postavljeni su ciljevi: prvi prioritet je smanjivanje pretnje koju predstavljaju Rusija i Kina (Severna Koreja i Iran su na drugom mestu, a terorizam na trećem!).

Vaša knjiga Geoimperijalizam – uništenje sveta objavljena je 2016, ali je tek nedavno izazvala veće interesovanje javnosti i debate.
Geopolitika je u Nemačkoj diskreditovana posle 1945. i tek je poslednjih godina bilo moguće stidljivo govoriti o kritičkoj geopolitici. Geografski uslovi su određivali naše akcije od pamtiveka. Gde ima vode, gde je plodna zemlja? Kako ih se možemo domoći? Sve ovo nema cenu. Geopolitika postaje negativna kada se koristi da bismo ugrozili druge. Britanski geograf Halford Makinder je 1904. formulisao svoj aksiom o Hartlendu (koji se nalazi u centru Evroazije od Volge do Jangcea i od Himalaja do Arktika): „Onaj ko vlada Istočnom Evropom, vlada Hartlendom. Onaj ko vlada Hartlendom, vlada svetskim ostrvom. Onaj ko vlada svetskim ostrvom, vlada svetom."

Neevropska sila SAD uspostavila je stotine vojnih baza oko Evroazije i 1983. na južnom krilu Hartlenda svoju centralnu vojnu komandu CENTCOM (sveukupno, širom sveta su raširili šest vojnih komandi). I od tada rat je stigao u taj region (Somalija, Sudan, Avganistan, Irak, Sirija, Libija, Jemen). Kada se posle Evromajdana 2014. NATO militarizacija približila Rusiji, počela su sve više da se postavljaju pitanja o geopolitičkim namerama SAD.

Izgleda da EU posle bregzita, masovne migracije i pandemije virusa COVID-19 prolazi kroz poteškoće. Kako vidite ishod neizbežnih promena u strukturi i ulozi EU?
Uloga EU oduvek je bila problematična, jer su strateške osnove postavile SAD. Dozvolite mi da citiram Pola Krejga Robertsa, zamenika ministra finansija iz vremena Regana a sada publicistu. Dan posle glasanja o bregzitu, 24. juna 2016, izrazio je nadu da će se EU i NATO raspasti i tako bismo izbegli Treći svetski rat:

„EU i NATO su institucije zla. Te dve institucije su mehanizmi koje je stvorio Vašington kako bi uništio suverenost evropskih naroda. Te dve institucije Vašingtonu daju kontrolu nad zapadnim svetom i služe kao pokriće i podrška za vašingtonsku agresiju. Bez EU i NATO-a Vašington ne bi mogao da primorava EU i Britaniju na sukob sa Rusijom i Vašington ne bi mogao da uništi sedam islamskih država za 15 godina, a da ne bude označen kao vlada omraženih ratnih zločinaca čiji nijedan član ne bi mogao da putuje u inostranstvo a da ne bude uhapšen i izveden pred sud."

Bivši zamenik američkog ministra finansija Pol Krejg Roberts (Foto: Phil Sears)

Robertsova izjava je možda preoštra za uši brojnih demokrata obrazovanih na Zapadu, ali je i dalje u vazduhu i vreme je da proverimo njenu istinitost. A upravo to činim svojim novim projektom knjige Crna knjiga EU i NATO – Zašto svet ne nalazi mir. Biće objavljena u septembru.

Šta mislite o sadašnjim odnosima duž transatlantske linije?
U SAD vodi se bitka između globalista-intervencionista i predstavnika ekonomski prosperitetne Amerike bez skupih globalnih vojnih operacija. Od izborne pobede početkom novembra 2016. predsednik SAD Donald Tramp suočava se sa žestokim otporom američke elite koja nastavlja da se zalaže za agresivnu intervencionističku politiku. To je svakako jedinstven slučaj u istoriji SAD.

Najžešći protivnik je krug oko bivše Obama-Klinton administracije, kao i porodica Buš. Evropske elite su se, takođe, priključile tom frontu. Prošle jeseni bivši ministar odbrane Gutenberg je na američkim medijima saopštio da su Rusija i Kina opasnost po slobodni svet, a evropski mediji su poput eha ratnih bubnjeva koji postaje sve glasniji i glasniji u pozadini.

A odnosi EU i Rusije?
Od kraja 2019. Ursula fon der Lajen, Kristin Lagard i Žozep Borel drže najvažnije funkcije koje EU može da ponudi. Svi oni su išli na studijska putovanja u SAD, stoga bliskost transatlantskim mrežama nije iznenađujuća, kao ni „distancirajuće" izjave o Rusiji. Pored ovog kadrovskog paketa, koji nije baš demokratski, tu je i Šarl Mišel na poziciji predsedavajućeg Evropskog saveta. Nažalost, ta konstelacija ne daje nadu za dobre odnose EU i Rusije.

Sve veće nepoverenje i atmosfera konfrontacije između velikih sila izaziva značajnu zabrinutost javnosti. Vojne NATO vežbe „Branilac Evrope 2020" ovde, „Branilac jugoistočnog Pacifika" na Dalekom istoku, EU prilagođava civilnu infrastrukturu za vojne svrhe, SAD napuštaju sporazume o kontroli naoružanja, trka u naoružanju se ubrzava.

Zbog čega?
Napetosti između SAD i njihovih satelita i Rusije i Kine verovatno će nastaviti da se intenziviraju. NATO manevri „Branilac 2020" trebalo je da se održe od februara do maja. Prvi put od kraja Hladnog rata čitava američka divizija, uključujući oružane sisteme, trebalo je da bude prebačena iz SAD u Antverpen ili Bremerhafen pre daljeg transporta do Poljske i baltičkih država. Pored toga, trebalo je da učestvuju i vojnici drugih NATO članica. To je najveći pokret trupa iz SAD u poslednjih 25 godina.

Karakteristično za režim u kojem je NATO retorika jeste izjava Heninga Otea, portparola za odbranu poslaničkog kluba CDU-CSU u Bundestagu od 13. februara 2020: „Bezbednosna situacija u Evropi se pogoršala, delom zbog ruske ofanzivne spoljne politike. Setite se samo aneksije Krima u suprotnosti sa međunarodnim pravom i uloge Rusije u sukobu na istoku Ukrajine, ruskih trenažnih letova iznad Baltičkog mora, ofanzivnih vojnih manevara na Arktiku, podrške Asadovom režimu u Siriji ili kršenju Sporazuma o raketama srednjeg dometa. Susedne zemlje su, takođe, zabrinute. Moramo učiniti više u bezbednosnoj politici, uključujući uverljivu obranu istočnog krila NATO-a."

Pripadnici NATO snaga iz devet zemalja članica tokom vežbe „Gvozdeni mač", Pabrade, Litvanija, novembar 2014. (Foto: Ieva Budzeikaite/nato.int)

Istinski idiosinkratično tumačenje američkog provociranja Rusije od raspada Sovjetskog Saveza! Vili Vimer je vojnu operaciju usmerenu na Rusiju nazvao „manevrom sramote". Verovatno nema boljeg načina da se to uokviri.

Zahvaljujući koroni, ona je prekinuta, kao i misije NATO-a poput „Pojačanog isturenog prisustva", misije pomoći u Litvaniji, ili misija na Kosovu. U Atlantskom savetu kritikovano je što suparnici Alijanse poput Kine, ili Rusije strateški koriste presporo reagovanje Saveza s proleća u svoju korist. O tome kako, međutim, nije bilo nikakvih javnih saopštenja. Dva nosača aviona, „Ronald Regan" i „Ruzvelt", koji operišu na Pacifiku zaglavljeni su u Guamu zbog korone, a bombarderi dugog dometa „B52H stratofortres", koji su tamo u vazduhoplovnoj bazi Andersen bili stacionirani 16 godina, napustili su stratešku bazu u Guamu 15. aprila put američke Zapadne obale. Sve ovo izgleda da samo poboljšava bezbednosnu situaciju, a u realnosti ona je postala samo još krhkija. Vodeća sila koja slabi je nepredvidiva!

Prošle godine učestvovali ste na međunarodnoj konferenciji povodom dvadesete godišnjice NATO agresije na SR Jugoslaviju.
Rado sam prihvatio poziv na međunarodnu konferenciju. To prvo učešće Nemačke u ratu od 1945, povrh toga u agresivnom ratu protivnom međunarodnom pravu, snažno je utuklo moje nade za mirniju budućnost. Bio sam zahvalan na mogućnosti da doprinesem forumu kratkom izjavom za mir.

Agresija je bila prvi rat u Evropi posle Drugog svetskog rata. Možete li prokomentarisati tu akciju NATO-a s gledišta evropskih i posebno nemačkih motiva i interesa?
Ne mogu videti nijedan stvarni evropski i nemački motiv. Radilo se samo o geopolitičkim ciljevima SAD – dominaciji nad Evroazijom. Od tada, SAD i Nemačka, koja se šlepuje, ignorišu pravila međunarodnog prava u svojim vojnim operacijama suprotno Povelji UN.

Posle učešća na Konferenciji u Bratislavi (u zajedničkoj organizaciji Stejt departmenta i Instituta Enterprajz) na proleće 2000. Vili Vimer je obavestio tadašnjeg kancelara Šredera o američkim ciljevima: „Rat protiv SR Jugoslavije je vođen da bi se revidirala pogrešna odluka generala Ajzenhauera u Drugom svetskom ratu. Stacioniranje američkih vojnika tamo je izvršeno iz strateških razloga. Radilo se pre svega o širenju NATO-a na istok i istovremeno o pokazivanju Kini gde su joj granice u Evropi. To je demonstrirano napadom na kinesku ambasadu u Beogradu."

Nemačka je jedan od najvažnijih privrednih partnera Srbije. Desetine hiljada Srba žive u Nemačkoj. Dunav povezuje Srbiju i Nemačku. Kulturne veze imaju istorijske korene. S druge strane, Nemačka je 1999. aktivno učestvovala u NATO agresiji, bila je među prvima da prizna nelegalnu secesiju Kosova i Metohije 2008. Šta bi trebalo uraditi da se poboljša budućnost odnosa Srbije i Nemačke?
Sve dok se nemačka elita i nemački mediji farbaju transatlantskom bojom, nemam mnogo nade. Ako uticajne američke elite – a Trampa ne smatram njihovim delom – žele da vode treći veliki rat ovde u Evropi, nemačke će se elite, poput evropskih, povinovati.

Nemačka kancelarka Angela Merkel u pratnji svojih telohranitelja prolazi pored Bundestaga, Berlin, 13. maj 2020 (Foto: AP Photo/DPA/Michael Kappeler)

Zbog toga nam je potrebna Evropa – a ovde mislim na De Golovu viziju Evrope nacija – koja se gradi na federalnim osnovama, pokazuje solidarnost i jača regionalizam. Domeni odgovornosti moraju se spuštati na što niže nivoe. Raznolikost mora biti pojačana, a o predstojećim problemima mora se ponovo razgovarati otvoreno i uz međusobno poštovanje.

Autor Živadin Jovanović

Preveo Filip Rodić

Naslovna fotografija: Snimak ekrana/Jutjub

Izvor Pečat

 

четвртак, 16. јул 2020.

Вирус корона никада неће нестати

politika.rs

Вирус корона никада неће нестати

Данијела Давидов-Кесар

7-9 minutes


Други врх првог таласа вируса корона који је погодио Србију трајаће до 15. или 20. јула, а затим ће уследити пад броја оболелих. Ово предвиђа др Ана Глигић, вирусолог и некадашња шефица лабораторије у Институту „Торлак", која за „Политику објашњава да је потребно да прође 20 дана од тренутка када су се надлежни ухватили у коштац са жариштем да би се ситуација стабилизовала. Ова светски призната научница, која је седамдесетих година прошлог века била на челу тима који је изоловао вирус великих богиња или вариолу веру, изражава наду да ће после овог таласа вируса уследити затишје.

– Живот мора да се врати у нормалу. Јер ако наставимо да живимо са овим оптерећењем следи катастрофа, и психичка и економска. Ипак, морамо да будемо свесни да ковид 19 никада неће нестати из наше средине. Овакве вирусе једино нешто из природе може да натера да нестану. Зато ћемо морати да се прокужимо. То значи да ће вирус морати да протутњи кроз нас или ћемо да добијемо вакцину. Али ко зна када ће се вакцина појавити. Много је тешко нешто предвидети после само неколико месеци од појаве новог вируса. Када сам радила, некад је било потребно да прођу по две, три године да бих неки вирус идентификовала и то уз помоћ Јејл универзитета у САД. Ковид 19 морамо да ухватимо и за реп и за главу, сликовито речено – каже др Глигић.

Овакве вирусе једино нешто из природе може да натера да нестану. Зато ћемо морати да се прокужимо. То значи да ће вирус морати да протутњи кроз нас или ћемо да добијемо вакцину

Чују се предвиђања да ћемо се две-три године борити против ове пошасти?

То није искључено. Али неће вирус имати овако јак интензитет када прође овај талас.

Да ли вам се чини да је, можда, вирус мутирао?

Проучавала сам публикације на којима сам радила у вези са другим природно жаришним вирусима. По свим карактеристикама, јављале су се епидемије у три пика. То значи, појаве се, па падне интензитет, па се помисли да је све прошло, а онда епидемија поново букне. Садашња ситуација одговара томе. Вероватно вирус мутира, али пошто немамо сопствених истраживања – то не можемо да тврдимо. Међутим, нема другог објашњења. Мислим да се неке мутације дешавају. Имам неке податке о томе, али не смем јавно о томе да говорим. Слушала сам обраћање др Тање Јовановић, продекана са Медицинског факултета у Београду, која је рекла да они раде на том вирусу и да се бележе мале, ситне тачкасте промене на геному, али да не знају колики оне имају утицај на промену самог вируса. Они имају добро развијене пи-си-ар технике и знају доста.

Поједини лекари сматрају да осим ковида 19 харају и други вируси који дају сличне симптоме?

Неки пацијенти заврше на Инфективној клиници са симптомима респираторних инфекција, а да није у питању ковид 19. Требало би вирусолози да добију те материјале и да тестирају људе на друге респираторне вирусе. Јер не треба заборавити и на друге болести као што је вирус Западног Нила, који преносе комарци. Епидемија те болести је била 2011. године и сада је време да се појави друга епидемија. Такође, треба дијагностиком потврдити и друге корона вирусе, затим аденовирусе. То је сада све помешано. Пацијенти који немају корону али имају другу болест захтевају другачији третман.

А шта ће се догодити на јесен или зиму ако се у исто време поново „пробуди" ковид 19, а јави се и грип?

Биће доста проблема. Има неких који сматрају да ће то довести до рекомбинације вируса, али то није тачно јер је реч о потпуно другачијим вирусима. Здравствене установе ће морати доста да раде серолошка тестирања како би се видело шта је у питању. Увек се штеди на тим тестовима антигенима, а то не сме да се догоди. Треба имати на уму да клиничка слика код ковида 19 и грипа није иста.

Светска истраживања показују да се овај вирус преноси и ваздухом с обзиром на то да су се разболели многи који тврде да нису били у контакту са зараженим особама. Колико истине има у томе?

Од почетка ми је било чудно како се тако брзо велики број људи заражава. Сећам се да сам рекла, „па да се и љубимо и пљујемо једни на друге не би било овако". Ако се неко ко је заражен налази испред особе и кине, он преноси ситне и крупне капљице вируса на ту особу. Ако кине, а никога нема испред, вирус се искашље на површину која се ту налази, на пример на намештај. Вирус ту остаје, следећи човек наиђе, то пипне и додирне очи, нос или уста и аутоматски се зарази. Вирус када падне на површину осуши се. Ако неко прође поред, или брише прашину, он може да га „подигне" у ваздух, особа да га удахне и он тада започиње своју репродукцију у организму. Па стручњаци у лабораторији суше вирус да би га дуго одржали. Када осушени вирус дође у контакт са влажном средином, као што је респираторни тракт, онда он оживи. Због свега тога је важно да људи носе маске на правилан начин, а не да их скидају па носе у рукама па опет стављају. Тако неко може да унесе вирус.

Има мишљења да је до ширења короне дошло због масовног присуства људи на утакмицама као и због одржавања избора. Какав је ваш став о томе?

Немојмо да се заваравамо, предизборна кампања је постојала, скупови су се одржавали свуда по Србији, а ситуација са вирусом се тајила. Фудбалске и тениске утакмице су допринеле већем контакту између људи. Све око нас је повезано са свим. Ништа не треба искључити као могућност која је допринела ширењу вируса али су важни научни докази.

Колико су у данашње време научници у Србији у могућности да раде на таквим истраживањима?

Научници раде, али је чињеница да је и наука погођена. Институту „Торлак" је забрањено да ради на изолацији вируса зато што нема специјалну комору. А то је и те како потребно. Други су то урадили, на пример, Загреб је изоловао вирус.

Да ли су направљени неки погрешни кораци, па се вирус разбуктао?

Добро је што је тестиран велики број људи. Један број је био позитиван. Рекли су да код 80 одсто тих људи нема клиничке слике, па не могу човека без клиничке слике овог вируса да стрпају у болницу. Они су их пуштали кућама и онда су ти пацијенти инфицирали своје укућане и комшилук и пријатеље са којима су се дружили, јер нису хтели да признају да носе корону.

Колико су нам у суочавању са „невидљивим непријатељем" помогла искуства стручњака из Кине и Русије који су били у Србији?

Они су дошли да нам помогну и нису случајно овде били и надгледали дезинфиковање наших улица. Они су, између осталог, дошли да узму и материјал, сој вируса, који им је потребан за израду вакцина јер смо заједно са Италијом за њих били интересантно жариште. Сигурна сам да ће једног дана они то и рећи.

Вирусолози су у борби против ковида 19 једни од кључних стручњака, али се стиче утисак да нису много присутни и да не иступају често у јавности. Због чега је то тако?

Предлагала сам да се неки млади стручњаци укључе у тимове, јер је доста седих глава које одлучују. Где је младост? Предлагала сам др Јелену Протић, са „Торлака", др Куљић, са ВМА, која је доста млађа од мене, и још неке стручњаке. Позову их једном на састанак и више никад. То је случај и са врсним вирусологом Мајом Станојевић.

Радите ли тренутно на неком пројекту који ће открити тајне вируса?

Позвана сам у један пројекат где се утврђују сви узорци јестивих дивљих и домаћих животиња. То је важно јер има вируса корона који нападају пилиће, ћурке а људи су принуђени да уништавају читаве фарме када се такав вирус појави.

 

http://www.politika.rs/scc/clanak/458412/Virus-korona-nikada-nece-nestati

 

 

Sent from my iPhone

уторак, 14. јул 2020.

Vilijamson: Dogovor između Kosova i Srbije ne sme dovesti do nekažnjivosti za ratne zločine

kossev.info

Vilijamson: Dogovor između Kosova i Srbije ne sme dovesti do nekažnjivosti za ratne zločine - KoSSev

KoSSev -

12-15 minutes


Foto: DW

Nijedan mirovni sporazum između Kosova i Srbije ne bi smeo da utiče na napore da počinioci odgovaraju za ratne zločine, kaže bivši tužilac i bivši američki ambasador za ratne zločine Klint Vilijamson.

Dok su se srpski predsednik Aleksandar Vučić i kosovski premijer Avdulah Hoti pripremali za nastavak dijaloga i dok se nizom događaja obeležavala godišnjica srebreničkog genocida, veteran međunarodne pravde na zapadnom Balkanu, Klint Vilijamson je rekao da će u bivšoj Jugoslaviji biti teško postići održiv mir bez neophodne odgovornosti za ratne zločine.

„Ne možemo dozvoliti da bilo koji mirovni proces sabotira napore da se stigne do odgovornosti", istakao je početkom ovog meseca bivši tužilac Vilijamson tokom diskusije pod nazivom „International Efforts on Justice and Accountability in the Balkans: 1990s-Present", u organizaciji Balkanske istraživačke mreže i Instituta McCain na Državnom univerzitetu u Arizoni, SAD.

Inicijativa o pozivanju na odgovornost, ukoliko se želi njen pozitivan ishod, traži stalnu podršku EU i SAD-a, iako je „sposobnost političkih institucija (bivših jugoslovenskih republika) da održe proces započet u Hagu – ograničena".

Poslednji sastanak Kosova i Srbije, koji je trebalo da bude održan u Vašingtonu, otkazan je iznenada, kada je Specijalizovano tužilaštvo Kosova (STK) sa sedištem u Hagu 24. juna objavilo da je pripremilo optužnicu koja kosovskog predsednika Hašima Tačija, političara Kadrija Veseljija i druge pripadnike Oslobodilačke vojske Kosova (OVK) tereti za ratne zločine i zločine protiv čovečnosti. Tači je u vreme objave saopštenja bio na putu ka SAD, ali se vratio.

Specijalni tužilac Džek Smit izjavio je da je smatrao nužnim da o optužbama izda saopštenje za javnost jer su Tači i Veselji vodili „sprovodili tajnu kampanju da bi se ukinuo zakon kojim su Specijalizovana veća osnovana, kao i da bi na drugi način opstruirali rad suda a sve sa ciljem da oni sami ne budu izvedeni pred lice pravde". Optužnica je prosleđena na potvrđivanje.

Tačijeva optužnica dolazi kao poslednja faza razvoja događaja nakon što je 2011. Specijalni istražni tim Evropske unije, na čijem je čelu bio Klint Vilijamson, sproveo istragu navoda iz izveštaja specijalnog izveštača Saveta Evrope Dika Martija. Prema tim navodima, bivši pripadnici OVK su, tokom i posle rata na Kosovu 1998-99, učestvovali ubistvima, otmicama, mučenjima i organizovanom kriminalu.

Izveštaj istražnog tima doveo je do uspostavljanja Specijalizovanih veća Kosova (SVK), koji su deo kosovskog pravosudnog sistema, sa sedištem u Hagu. Jedan od ključnih razloga za formiranje ovog takozvanog Specijalnog suda je bila bezbednost svedoka, naglasio je Vilijamson.

„Imali smo osećaj da svedoci, sa kojima je razgovarano tokom istrage Dika Martija, nisu verovali da se može sprovesti pravično suđenje na Kosovu i da njihova lična bezbednost može biti zagarantovana, tako da oni nisu bili voljni da učestvuju u ovom procesu, ukoliko bi se on odvijao na Kosovu", objasnio je Vilijamson.

Bezbednost zaštićenih svedoka, koji su govorili o zločinima počinjenim tokom rata na Kosovu, predstavljala je problem svim institucijama koje su godinama učestvovale u procesuiranju takvih zločina – Međunarodnom krivičnom sudu za bivšu Jugoslaviju (MKSJ), Misiji Ujedinjenih nacija na Kosovu, (UNMIK), Misiji EU za vladavinu prava na Kosovu (Euleks) i sudovima u Srbiji i na Kosovu.

Svako ko se usudio da govori o zlostavljanjima koje su počinile njihove vlastite snage smatran je izdajnikom svoje zajednice, a neki su zbog toga izgubili život. Kao rezultat toga, malobrojni su pristali da svedoče na suđenjima za ratne zločine, a za većinu je ovo bilo problematično iskustvo.

„Iz tih razloga smo u Briselu pokrenuli istragu (Specijalni istražni tim EU) koju sam ja vodio, sa veoma sofisticiranim bezbednosnim strukturama i merama, koje su uključivale lekcije naučene iz suđenja Haškog tribunala, UNMIK-a i Euleksa. Znam da je to i dalje pitanje koje zadaje najveće brige mom nasledniku Džeku Smitu", rekao je Vilijamson.

Haški tribunal je „ogroman uspeh za pravdu"

Vilijamson, koji je bio američki ambasador za ratne zločine od 2006. do 2009. godine, bio je među prvim tužiocima koji su se 1994. godine pridružili  novoosnovanom MKSJ-u.

„Na početku je vrlo malo ljudi davalo MKSJ-u nekakve šanse za uspeh – konsenzus je na početku bio da će tribunal moći da procesuira nekoliko niže rangiranih stražara logora i da će se nakon toga ugasiti", seća se Vilijamson. „U vreme kada UN nisu mogle čak ni da garantuju isporuku humanitarne pomoći u Bosnu i Hercegovinu, ideja da će sud UN-a moći da dođe do vojnih i političkih vođa i da im sudi, mnogima se činila besmislena", dodaje on.

„To što je Haški tribunal uspeo u ovome, ogroman je uspeh za koncept međunarodne pravde. On je zapravo prokrčio put sudovima koji su usledili. Doduše, rezultati Haškog tribunala su izmešani: sa jedne strane, uspeo je da ulovi većinu 'krupnih riba' povezanih sa ratovima 1990-ih, a sa druge strane koštao je neverovatno mnogo, a procesi su dugo trajali", istakao je Vilijamson.

Budući da je broj zločina počinjenih na teritoriji bivše Jugoslavije ogroman, a resursi MKSJ-a ograničeni, dosta slučajeva je predato nacionalnim sudovima zemalja u kojima su dela počinjena, objašnjava on.

„Tokom svog mandata, pokušao sam podstaknem bolju saradnju među ovim različitim entitetima, jer je prekogranična saradnja presudna za dostizanje odgovornosti. Kao što svi znamo, mnogi od najgorih počinilaca izvršili su zločine u jednoj državi i nakon toga pobegli u svoju matičnu zemlju, gde su našli utočište na osnovu zakona koji zabranjuju izručenje", kazao je on.

„Prekogranična saradnja je donela neke pozitivne rezultate, ali i oni su ograničeni, naročito kada je reč o BiH, a takođe kada su u pitanju Srbija i Kosovo", dodao je Vilijamson.

Srbija, Hrvatska, BiH i Crna Gora uspostavile su određene nivoe saradnje između tužilaštava, ali još uvek međusobno ne izručuju osumnjičene i često preuzimaju ili odbijaju predmete na osnovu političkih odluka. Takođe tužilaštva nemaju dovoljno resursa i još uvek se ne usuđuju da podignu optužnice protiv visoko rangiranih počinitelja.

Prema Ivanu Jovanoviću, šefu Regionalnog projekta podrške suđenjima za ratne zločine, programa Ujedinjenih nacija za razvoj (UNDP), Zapadnom Balkanu je i dalje potreban angažman međunarodne zajednice, naročito kada je u pitanju podrška tužilaštvima i institucijama koje su uključene u potragu za nestalim osobama.

„U narednih pet godina prestaje period u kome se može učiniti nešto značajno povodom pravde za žrtve, jer žrtve, ali i svedoci, kao i osumnjičeni, umiru, ili njihova sećanja na događaje iz prošlosti, naprosto, zbog protoka vremena postaju sve manje pouzdana za sud", istakao je Jovanović na diskusiji koju su organizovali BIRN i Institut McCain.

„Nažalost, nacionalnim tužilaštvima je i dalje potrebna tehnička i politička podrška, pa su ovom regionu neophodni prvaci iz međunarodne zajednice i uticajnih zemalja da kombinuju hrabrost, podsticaje, pa čak i uslove u svojim odnosima sa vladama", dodao je on.

Nesaradnja Kosova i Srbije osigurava nekažnjivost

Ipak, najteža situacije vezana je Srbiju i Kosovo, jer njihovi tužioci za ratne zločine uopšte ne sarađuju. Srbija takođe odbija da prizna legitimitet vlasti u svojoj bivšoj pokrajini koja je proglasila nezavisnost 2008. godine.

U poslednjih nekoliko godina broj krivičnih gonjenja za ratne zločine na Kosovu znatno je opao. Euleksu (koji je ranije bio zadužen za procesuiranje ratnih zločina), je prošle godine istekao mandat, pa su predmeti ratnih zločina preneti kosovskom tužilaštvu.

Međutim, EU nije uspela da obezbedi sporazum o ratnim zločinima između Kosova i Srbije, koji bi tužiocima ove dve zemlje omogućio da sarađuju bez obzira na političke tenzije između vlada u Prištini i Beogradu.

U ovakvim uslovima, kada izostaje oficijalni dogovor između tužilaštava, tužioci za ratne zločine sa Kosova imaju pristup samo žrtvama i počiniocima sa Kosova, dok se beogradski tužioci mogu baviti samo onima u Srbiji, što značajno ograničava mogućnost pokretanja novih i većih slučajeva.

U većini slučajeva počinitelji su u jednoj, a žrtve u drugoj zemlji.

Srbija takođe, u većini slučajeva, odbija da pruži dokaze i da sarađuje, čak i kada se prilikom zahteva sa kosovske strane kao posrednik javlja Euleks.

Kao rezultat toga, kosovsko tužilaštvo se može baviti samo relativno malim brojem slučajeva i fokusirati se na počinitelje koji se nalaze na njenoj teritoriji.

Bekim Blakaj, direktor Fonda za humanitarno pravo (FHP) Kosovo, kaže kako ovo znači da Kosovo i Srbija doprinose nekažnjivosti za ratne zločine.

„Rezultati su poražavajući. Samo 41 osoba je pravosnažnom presudom proglašena krivom i osuđena na Kosovu (osam osoba pred Haškim tribunalom i 17 pred srpskim sudom), a manje od 70 ljudi osuđeno je za ratne zločine na Kosovu i, ako to uporedimo sa brojem žrtava, to je samo simbolična proporcija", istakao je Blakaj tokom diskusije.

„Tražili smo da pitanje nestalih osoba i saradnja budu deo dijaloga (između Kosova i Srbije), ali se ove dve teme nikada nisu našle na dnevnom redu, tako da bi međunarodna zajednica trebalo da ovo pitanje stavi 'na sto'", dodao je on.

Blakaj smatra da bi međunarodna zajednica trebalo da investira u izgradnju lokalnih pravosudnih kapaciteta, jer bi oni mogli da ponude dugoročna rešenja problema nekažnjavanja.

„Mandat ad hoc sudova (poput SVK) je ograničen, ovi sudovi će se zatvoriti, ali će problem sa našim domaćim sudovima, posebno u slučaju Kosova, ostati", objasnio je Blakaj.

Vilijamson je upozorio da će angažman međunarodne zajednice, posebno SAD-a, po pitanju procesuiranja ratnih zločina možda izostati, jer uspostavljanje odgovornosti nije u fokusu sadašnje administracije.

„Verovatno će SVK biti poslednji internacionalizovani proces u regionu, čime će se okončati vrlo jedinstven stepen angažovanja međunarodne zajednice u uspostavljanju odgovornosti", rekao je on.

„Ako se optužnica (protiv Hašima Tačija i ostalih bivših pripadnika OVK) potvrdi, mi ćemo krenuti sa suđenjima i taj proces će verovatno trajati još nekoliko godina", kazao je on i naglasio: „Sve u svemu, govorimo o 30 i više godina međunarodnih napora da se postigne pravda na Zapadnom Balkanu; posvećenost je bez presedana i vrlo je malo verovatno da će se ponoviti još negde u svetu".

Diskusija sa Klintom Vilijamsonom organizovana je u sklopu nove inicijative Balkanske istraživačke mreže, Instituta McCain za međunarodno liderstvo na Državnom univerzitetu u Arizoni i Agencije Bakamo, koja ima za cilj da inicira otvorene debate o pitanjima, trendovima i događajima koji oblikuju politiku i društvo na zapadnom Balkanu.

Vilijamson prvi istraživao navode Dika Martija

Vilijamson, glavni tužilac Specijalnog tima Evropske unije za zločine na Kosovu od 1999. prvi je istraživao navode iz izveštaja nekadašnjeg izvestioca Saveta Evrope, Dika Martija, koji je vođe „OVK" doveo u vezu s teškim zločinima na Kosovu i trgovinom organima. Ipak, Viliamson je 2014. godine tvrdio da sa svojim timom nije našao dokaze za pokretanje optužnice za trgovinu organima, istakavši i da se nalazi u izveštaju Specijalnog istražnog tima EU, koji je formiran nakon izveštaja Dika Martija „u potpunosti poklapaju." Ovaj tim je takođe došao do „neospornih dokaza protiv pojedinih vođa OVK".

Navode iz izveštaja Dika Martija o navodnom nehumanom tretmanu i trgovini organima koji je 2011. usvojio Savet Evrope kao svoj zvaničan dokumentu saradnji sa Vilijamsonom ispitivalo je i srpsko tužilaštvo za ratne zločine, podsetio je u intervjuu za N1 bivši tužilac za ratne zločine Vladimir Vukčević.

Dok je srpsko Tužilaštvo za ratne zločine sarađivalo u istrazi Klinta Vilijamsona, u Ustaničkoj je ispitano 400 svedoka, od kojih je svedočenje oko 35 postalo deo predmeta, rekao je Vukčević jula prošle godine.

Vilijamson je i među prvim osobama koja je reagovala na objavu Kancelarije specijalzovanog tužilaštva o podnošenju optužnice protiv Tačija, Veseljija i drugih. On je pozvao „one koji bi da izazovu protivljenje javnosti optužnici" na suzdržanost.

Viliamson: Za sada bez dokaza za podizanje optužnice za trgovinu organima. Nalazi u skladu sa izveštajem Dika Martija

Vilijamson: Sud će razvejati oblak nad Kosovom

Klint Vilijamson: One koji bi da izazovu protivljenje javnosti optužnici pozivam na suzdržanost

Comments

comments

 


Preuzimanje i objavljivanje tekstova sa portala KoSSev nije dozvoljeno bez navođenja izvora. Hvala na poštovanju etike novinarske profesije.

 

Nekoliko teorija o protestima u Beogradu

pcnen.com

Nekoliko teorija o protestima u Beogradu

10-12 minutes


Piše: Vladimir Simović   

Kada je Aleksandar Vučić, u obraćanju javnosti 7. jula, najavio ponovno uvođenje policijskog časa u Beogradu teško je bilo sakriti najiskreniju reakciju, onu koja kreće iz stomaka – da li on zaista misli da smo tolike budale?

Podsetnika radi, nakon niza rigoroznih mera uvedenih kako bi se izborili sa epidemijom COVID-19 i potpunog zatvaranja cele države u martu i aprilu, vlasti su odlučile da, praktično preko noći, ukinu gotovo sva ograničenja. Pojavila se osnovana sumnja da je razlog naglog popuštanja mera bilo održavanje izbora zakaznih za 21. jun. Sumnja je samo produbljena nakon što se ni cela 24 časa od zatvaranja birališta javnosti obratio Predrag Kon, član Kriznog štaba za suzbijanje zarazne bolesti COVID-19. Glasački listići praktično nisu bili ni prebrojani, a ovaj epidemiolog je u javnost izašao sa informacijama da je situacija u Beogradu "ponovo preteća".

Dan kasnije sazvana je hitna sednica Kriznog štaba koji je uveo nove mere kako bi se izborio sa epidemijom. Ubrzo su se pojavile informacije i da je novopazarski zdravstveni sistem pred pucanjem i da veliki broj ljudi svakodnevno umire, a novinari Birna objavili su istraživanje koje pokazuje da broj umrlih od koronavirusa daleko nadilazi statističke pokazatelje koji su dostupni javnosti.

Čak i da prihvatimo zvanične statistike kao potpuno istinite, teško je otrgnuti se utisku da su upravo izbori bili okidač za ponovni uzlet epidemije. Umesto da preuzme odgovornost za svoje postupke, vlasti su krivicu po ko zna koji put prebacili na građane i građanke. Iz Predsedništva i iz Vlade stizali su tonovi koji su stanovništvu spočitali "nedisciplinu", relativizujući i sve kritičke osvrte koji su bili upućivani na račun rada Kriznog štaba.

Dva protesta

Vučić je potom 2. jula najavio novo pooštravanje mera, a među njima i zatvaranje studentskih domova. Reakcija je bila krajnje brza i ogledala se u mobilizaciji studenata i njihovim izlaskom na ulice već iste večeri. Narednog jutra javnosti se obratio ministar prosvete Mladen Šarčević rekavši da ipak neće biti zatvaranja domova, da će studenti dobiti i dodatni ispitni rok, a da je predsednik imao pogrešne informacije. Retke su prilike kada javnost može da čuje da je Vučić negde iskliznuo, a još ređe da protestom neko nešto dobije. Ovaj, takoreći, presedan dodatno je zagrejao atmosferu za novi protest. Najava uvođenja policijskog časa, ma kako ona bila i opravdana, izazvala je revolt. Nekoliko hiljada ljudi je iste večeri izašlo na ulice glavnog grada kako bi iskazalo svoje nezadovoljstvo.

Isprva raštrkani i uz međusobno držanje distance na platou ispred Narodne skupštine, prisutni su se ubrzo počeli tiskati na skupštinskom stepeništu, gusto nabijeni jedni uz druge. Protest je nakon nekoliko sati mirnog okupljanja počeo da eskalira. Deo učesnika je probio policijski kordon i ušao u hol Skupštine iz kog je izbačen relativno brzo. U jednom trenutku je ispaljen suzavac i okršaj između policije i demonstranata pretvorio se u jurnjavu centralnim gradskim ulicama i parkovima.

Protesti su se od utorka odigravali svake naredne večeri, ali sa amplitudama. Od početka su uočljive dve stvari. Prva je da protest nema potpuno jasnu političku artikulaciju. Ipak, njime dominiraju ikonografija i parole karakteristične za krajnju desnicu koja je ispunila ovaj vakuum i praktično cele nedelje diktirala i tempo i narativ. Od protesta ponukanog uvođenjem policijskog časa, došlo je do pokušaja reartikulacije u protest za Kosovo, protiv migranata, protiv vakcina, a onda i protiv 5G mreže. Ipak, sama struktura učesnika je šarenolika. Iako njime vizuelno dominira desnica, skup čini i liberalniji deo populacije. Ovo je bilo najjasnije trećeg dana kada je, kao reakcija na eskalaciju nasilja i sukobe sa policijom, organizovan "sedeći protest" čime se iz jedne krajnosti, vrlo nasilne, otišlo u drugu – potpuna pacifikacija.

Ubačeni elementi?

Dinamika je bila takva da je vrlo brzo intenziviranje nasilja podstaklo sumnju u to da se ono dešava organski, već da je pre reč o aktivnostima koje su "podgrejane" od strane ubačenih elemenata. Prethodnih godina odigravao se veliki broj masovnih skupova – od onih koje je organizovala inicijativa Ne davimo Beograd 2016. godine, preko takozvanih protesta protiv diktature 2017, pa do šetnji "1 od 5 miliona" koje su se odvijale prošle godine. Nijedno od ovih okupljanja nije bilo obeleženo nasiljem. Čak je i kod onih najspontanijih bio upadljiv izostanak policije.

Aktuelni protest u tom smislu jeste novina. Ovakva brutalnost sa kojom se policija obračunava sa demonstrantima dugo nije zabeležena. Velike količine suzavca, napadi na mirne i pasivne učesnike i učesnice protesta, konjica i oklopljena vozila Specijalne antiterorističke jedinice na ulicama, samo su neki od aspekata koji ove proteste izdvajaju iz domaćeg proseka.

I, koliko god delu prisutnih prijao ovaj adrenalinski šok, značajnom delu protestanata svakodnevni sukobi sa policijom i nisu najpoželjniji scenario.

U javnosti su već nakon prve večeri krenule da kruže glasine da nasilje u stvari potpiruju službe državne bezbednosti. Razlog zbog čega bi se to radilo nije do kraja jasan. Recimo da bi jedan od odgovora mogao da bude taj da su provokatori tu kako bi inicirali sukob u kojem policija onda ima legitimitet da demonstrira silu. Rezultat može biti dalja pasivizacija mirnijeg dela protesta, ali i delegitimizacija ovog pa i svakog narednog okupljanja. Takođe, imajući u vidu da je predsednik Srbije Aleksandar Vučić preko vikenda trebalo da učestvuje u razgovorima o Kosovu koje organizuje Evropska unija, agresivni desni narativ i nasilna forma mogli bi da posluže i kao poluga u pregovorima. Uz adekvatan pritisak iznutra donekle bi se disperzovao i pritisak na Vučića spolja.

Međutim, u teorijama o ubačenim elementima i vlast je imala svoje adute. Mediji bliski vladajućoj partiji plasirali su informacije da iza nasilja stoje opozicioni lideri, ali i "strane službe". Ipak, integrisanost navijačkih i ekstremnih desničarskih struktura sa vlastima, o čemu su mnogi mediji naširoko pisali, govori da, ako zaista i imamo ubačene elemente u proteste, onda oni pre korespondiraju sa vladajućim strukturama nego opozicijom. U prilog tome ide i činjenica da se nijedan lider opozicije nije mogao neometano ušunjati u samo jezgro protestne vreve. Vuk Jeremić, predsednik Narodne stranke i član Saveza za Srbiju, kao i Sergej Trifunović, lider Pokreta slobodnih građana, najureni su u dva maha iz prvih redova od strane jedne grupe okupljenih.

Radikalna pacifikacija

Opet, i dinamika trećeg dana protesta nudi materijal za još jednu teoriju – šta ako je "sedeći protest" instruisan "sa strane"? Već smo napomenuli da je sedeći protest došao kao reakcija na nasilje. Taktika radikalne pacifikacije imala je za cilj da izoluje sve agresivne elemente i time pokaže da su oni u manjini. "Sedi dole!" uzvikivalo se gotovo cele te večeri, a slogan koji se pojavio i brzo raširio protestom glasio je: sedi, ne nasedaj. U nekoliko navrata došlo je do manjih ili većih sukoba između samih protestanata – onih koji bi da eskaliraju nasilje i onih koji bi da eskaliraju nenasilje.

Baš tog dana, za razliku od prethodnog, policija nije u kordonu dočekala okupljanje. Osim zaštitne ograde, ispred same zgrade Skupštine nije bilo previše obezbeđnja. Posvećeni teoretičari zavere bi u ovome videli nešto sumnjivo. Oni bi takođe mogli da sugerišu i da su prva dva dana pokazala da režim ne zna kako da se nosi sa protestom koji je ofanzivan i da je brutalnost policije samo pokazatelj da vlast gubi kompas. Moglo bi se reći i da je radikalna pacifikacija protesta krajnje nemaštovit vid delovanja i da vodi njegovom potpunom odumiranju. Međutim, šta ako je, u stvari, sve u vezi sa ovim protestom autentično? Šta ako je ono što nam deluje kao kontradikcija u stvari posledica toga što imamo jedan protest sa nekoliko grupacija koje se politički, ali i klasno, razlikuju?

Jedan deo protesta svakako čini krajnja desnica, barem onaj njen deo za koji nema jasnih pokazatelja da je privezak vladajućoj partiji. Još 20. juna, dan pre parlamentarnih izbora, pred Skupštinom se pojavio Srđan Nogo, poslanik i bivši član desničarskog Srpskog pokreta Dveri. Kako je bio previše radikalan i za ovu opciju, koja je poprilično u desno, Nogo je krenuo da izgrađuje svoju dalju političku snagu udružujući se sa grupama i pojedincima koji su se okupljali oko antimigrantskih aktivnosti. Nogo nije jedini desničar na protestu. U subotu je govor držao raščinjeni monah Antonije Davidović. Došavši pred Skupštinu na automobilu sa ozvučenjem Davidović je pričao o čipovanju, migrantima, negirao je postojanje koronavirusa, a okupljenima je poželeo da se vrate u, kako kaže, "zlatni srednji vek". Na protestu se pre neki dan pojavio i Mladen Obradović, lider zabranjenog ekstremnog desničarskog pokreta Obraz, a nesumnjivo su tu svake večeri bili prisutni i navijači nekih od beogradskih fudbalskih klubova.

Sa druge strane se nalaze ljudi građanske orijentacije, kojima priče o "izdaji Kosova", migrantima i 5G mreži i nisu najzanimljivije. Oni bi drugim povodom da protestuju protiv Vučićevog režima i veruju u mirne i "fine" proteste. Naravno, kada policija napadne skup, i u ovom kontigentu će se naći ljudi raspoloženi za sukob. Ali generalno u pitanju je srednja klasa koja, koliko god bila u fazi opadanja i koliko god mrzela režim Aleksandra Vučića, i dalje nije došla u fazu u kojoj nema šta da izgubi, pa joj i radikalizacija protesta i sukobi sa policijom teže padaju.

Nesumnjivo da protest, u nedostatku jakog političkog aktera, leluja između ove dve frakcije. Kada se nalazite ispred Skupštine i pokušavate da u nju uđete nasilno, trebalo bi da imate nešto više od fige u džepu. Sa druge strane, i građanska opcija nema šta da ponudi. Ona je u potpunom rasulu već godinama. U datom kontekstu Vučić se pojavljuje kao nekakav svemoćni čarobnjak iz Oza koji diriguje svim aspektima društva. Dakle, čak i kada je u defanzivi, on se nameće kao svemoćna figura. Jasno je da je u celoj ovoj slagalici nedostajući element levica. Ovi protesti neće sa sobom doneti političku alternativu. Srećom, ljudi nisu zainteresovani za narative koje je desnica stavila na sto. Protest lagano odumire i otvara prostor za nešto novo što će, nadamo se, doći sleva.

Bilten

Pratite nas na Fejsbuku i Tviteru. Ako imate predlog teme za nas, javite se na pcnen@t-com.me

 

недеља, 12. јул 2020.

Štampa na nemačkom o protestima u Srbiji: Bes koji odlazi u prazno

 


Najveći problem najnovijih protesta u srpskim gradovima je što nema predvodnika ni jedinstvenih zahteva i što je opozicija nesposobna da pomogne demonstrantima, piše štampa na nemačkom jeziku.Nemačka agencija Dpa piše da su ljudi u Srbiji juče izašli na ulice peti dan zaredom , ali da je pred parlamentom bilo "svega 500 do 1.000 ljudi", prenosi Dojče vele."Demonstranti su se rasporedili po osam kolovoznih traka pred zgradom, po trotoarima i u obližnjem parku. Protesti su bili mirniji nego prethodnih dana. I u drugim srpskim gradovima bilo je okupljanja", navodi Dpa.Švajcarski tabloid Blik kao najveći problem protesta izdvaja što "nema jedinstvenih zahteva niti glasnogovornika"."Posmatrači navode da se sve više čuju parole i pesme o Kosovu, da je sve više ikona i religijskih simbola. Nacionalisti prebacuju predsedniku Aleksandru Vučiću izdaju, jer je posle nemačko-francuskog posredovanja pristao na nove razgovore sa Kosovom", navodi Blik.List dodaje da "nedostatak zajedničkih zahteva olakšava srpskim vlastima da demonizuju demonstrante"."Vlasti tvrde da su protesti 'pokušaj puča' i ishod tobožnjeg rovarenja stranih sila koje nisu precizno definisane", piše Blik.Ciriški list Noje cirher cajtung (NZZ) u obimnom članku u nedeljnom izdanju ocenjuje Vučićevo ponašanje tokom pandemije."Lutao je izmedju uloge zabrinutog oca i zastrašujućeg despota. Narod mu već dugo ne veruje jer ...


View article...

субота, 11. јул 2020.

Болест ковид 19 у Србији/епидемија вируса корона

Болест ковид 19 у Србији/епидемија вируса корона

Кардинална је грешка што су превремено укинуте епидемиолошке мере сузбијања ширења инфекције вируса корона, демонтирана је и  болница на Сајму са 3000 постеља. Људи су доведени у заблуду да је епидемија ликвидирана и да споредне мере заштите нису обавезне па су се понашали као да епидемије нема. Кризни штаб  је довео у заблуду грађане да вирус корона напада само старе људе, да је омладина заштићена од ове инфекције. Дошло је до широког обима заразе грађана овим вирусом и после протока времена инкубације инфекције/ предклинички период болести трајања око 2 седмице, настало је масовно обољевање са великим бројем преминулих, поремећајем општих околности живљења/ рад код куће, опасан јавни превоз, неизвесност, вишедневне демонстрације студената.

 Посебно је значајно што су сви капацитети за лечење пребукирани, болесници из Београда се шаљу у болнице у унутрашњости, оболевају лекари, медицинске сестре, техничко, помоћно особље (мајстори, возачи, чистачице). Ток оклности води ка колапсу здравствене службе у Београду и у неким градовима у унутрашњости.

 Нажалост, ни данас после 4,5 месеца трајања епидемије, није позната клиничка слика болести ковид 19, ни патофизиологија болести. Редовна појава симптома је: висока температура, нагли губитак снаге, снажне главобоље, отежано дисање, оболели има утисак да му престаје дисање, кашаљ, кијавица, губитак осећаја мириса и укуса. Вероватно постоје и други клинички симптоми  болести који нису уочени. Основни патофизиолошки агенс овога вируса је токсин, отров.

 Сви су изгледи да су оштећени мождани живци/ који излазе из лобање и инервирају унутрашње органе, мешовите анатомско физиолошке грађе - сензитивни, моторни и вегетативни (живци који инервирају органе што раде независно од наше воље, као што је рад срца, ендокриних жљезда, моторни живци крвних судова, дисања.

 Ова клиничка слика говори да је дошло до енцефалитиса/ токсично запаљење селективних структура мозга (центар за дисање у продуженој мождини, једра/ нуклеуси можданих живаца, запаљења можданих опни/можданица.

 Лечење мора бити конзилијарно - пулмолог, кардиолог, неуролог, инфектолог, имунолог, радиолог и епидемиолог као превентивна грана  медицине.

Неке од ових симптома је вечерас поменуо имунолог професор др Јанковић у емисији Зорана Станојевића.

 Онај ко је укинуо важне епидемиолошке мере је погрешио, последице су  нажалост велики број смртних случајева, људи су доведени у смртну опасност са снажним осећањем страха, физичким боловима, душевном  патњом  и физичким боловима.

Преживели оболели и родбина преминулих имају право на нематеријану штету од окривљеног. а запослени, послодаvци на материјалну штету. Ову штету је дужна држава да надокнади. На јавном тужиоцу је да идентификује кривца и квалификује кривицу.

 Бесмислено је кривити ,,недисциплинован'' народ. Народ никада није крив. Тврдња дилетаната, некомпетентних узурпатора процеса лечења је дегутантна и контрапродуктивна.

 

др Добросав Никодиновић,

неуропсихијатар,  судски вештак

 

 

петак, 10. јул 2020.

Како је то Русија покушала да изврши „државни удар“ у Србији

rs.sputniknews.com

Како је то Русија покушала да изврши „државни удар" у Србији

Предраг Васиљевић. Sputnik Србија

4-5 minutes


Анализе и мишљења

12:33 10.07.2020(освежено 14:47 10.07.2020) Преузмите краћи линк

52529

У протеклим данима којима се Србија не може поносити, у црној историјској епизоди која ће се ваљда убрзо окончати, најмалигнији, најотровнији и најперфиднији медијски утицај имала је једна екипа на „специјалном задатку".

Имена тих разбуђених проактивних и добро распоређених замешатеља, због њихове маргиналности и недостојности нивоа Спутњика, нећемо помињати, али су они лако препознатљиви и за ширу јавност, а и сами ће себе видети у овим редовима.

Екипа „истраживача", „научника", шефова института, „стручњака" за безбедност и контраобавештајни рад, без иједног доказа, без икакве логике и аргументације свакодневно папагајски упорно, са „опозиционих" и провладиних медија понавља да иза демонстрација, насиља и турбуленција у Београду стоји — Русија.

© Sputnik / Радоје Пантовић

Нереди испред Скупштине Србије

Ко Русију оптужује за покушај државног удара у Србији

По трагикомичном рецепту из Црне Горе, јадно, недоречено, примитивно, шупље, ал' са пуно лажног самопоуздања, само да би се испунио наложени задатак — оптужује се Москва малтене за покушај државног удара у Србији.

Полазиште које се узима као „доказ" те сомнабулне теорије толико је на климавим ногама, да логички разоткрива сву приземност и злу намеру специјалне медијске акције.

Дакле, „гости у студију" душебрижно сматрају да је Београд спреман да постигне „историјски договор за Косово", тачније, да се под одређеним условима одрекне државне територије, а да Руска Федерација то не дозвољава и да зато изазива немире.

Каква спектакуларна замена теза

Не слабе по тим „експертима" Србију западне службе из оних НАТО држава које захтевају да Београд призна независно Косово.

Не слабе изнутра Србију они који је годинама условљавају, они чије су службе, а за шта постоје конкретни докази и непосредна сведочења, учествовале у свим преломним догађајима у Београду, од Петог октобра, атентата на Зорана Ђинђића, погрома и злочина на Косову, промена власти…

© AP Photo / Darko Vojinovic

Нереди испред Скупштине Србије

Не, Србију жели да ослаби Русија која је спречила у СБ УН да прође Ахтисаријев план, који од Косова прави независну НАТО државу. Србију жели да пољуља Русија која је на Ист риверу спречила да Срби буду за вечност означени као геноцидан народ. Србију хоће да дестабилизује Русија која је дипломатски залегла да лажна држава која почива на злочину не уђе у међународне организације.

Важно је створити перцепцију да иза сузавца и разбијених глава у Београду стоје они који потпуно подржавају Србију у спољнополитичкој арени, а не они који јој постављају замке и копају јаме на путу ка бољој будућности.

Одбрана државе је издаја

Јасно да је у новој фази дипломатске битке за Косово важно некима да представе како је издаја патриотизам, а одбрана државе — издаја.

Важно им је да представе да је управо одустајање од суштинских националних интереса родољубиви чин, а да је неодустајна борба за очување државних темеља екстремна и примитивна идеја која одговара само разулареним десничарским групама, којима је центар у Москви.

Подло, нечовечно, шибицарски јефтино, површно.

Србија зна, без обзира ком делу политичког спектра припада, ко по балканским врлетима вршља, ровари, притиска, ко је помогао да остану без завичаја њихови сународници у Крајини, Славонији, Метохији. Ко им је разваљивао државе и гасио снове. Ко им је био скретничар на главним историјским раскршћима кад су одлучно кренули у беспуће.

И знају да то никада није била Русија.

Прочитајте још:

 

уторак, 7. јул 2020.

„Сајентифик Америкен“: Највећи психолошки експеримент у историји је у току - чак трећина светске популације била је затворена у куће због пандемије

nspm.rs

: „Сајентифик Америкен": Највећи психолошки експеримент у историји је у току - чак трећина светске популације била је затворена у куће због пандемије

:

5-6 minutes


Највећи психолошки експеримент у историји је у току, тврде психолози. Пандемијом вируса корона, карантинима, мерама изолације и самоизолације погођене су милијарде људи на свету. Сада бројни психолози у многим земљама на примеру пандемије истражују како људи заправо реагују на недаће, пише „Сајентифик Америкен".

„Утицај пандемије на психичко здравље је невероватан. У једном тренутку чак трећина светске популације била је затворена у куће. То значи да је 2,6 милијарди људи, више него што их је било на планети током Другог светског рата, доживљавало емоционалне и финансијске одјеке пандемије. Пандемија и карантини су без сумње највећи психолошки експеримент у историји који је спроведен", написала је психолог Елке Ван Хуф, професор на Слободном универзитету у Бриселу, преноси амерички научни лист.

Једна од кључних особина људи је прилагодљивост, а она је дошла до изражаја и током пандемије, наводи психијатар Џорџ Ваилант са Харвард универзитета, који каже „када се грана савије и не поломи се, она се врати и наставља да расте".

У прилог Ваилантовој метафори говоре и последња сазнања психолошких истраживања. Према њиховим резултатима, чак две трећине људи врло брзо се опораве и не пате од дужих психолошких проблема после тешких стресних ситуација.

Међутим, она једна трећина пати од правих психолошких проблема који могу трајати месецима, па и годинама.

Чак и да се већина покаже отпорним, добар део људи је угрожен психолошким утицајем пандемије, па нас очекује прави цунами менталних болести, упозоравају стручњаци.

Људи се срећу са вишеструким ударцима – страхом од болести, усамљеношћу, губитком вољених, последицама економске кризе, неизвесношћу када ће се пандемија завршити. Многи ће због тога патити од депресије, анксиозности или посттрауматског стреса. То су показали и резултати последњих истраживања.

„Пандемија је покренула све могуће изворе стреса, што ће многи веома тешко поднети", каже психолог Анита Делонџис са Универзитета Британска Колумбија.

Отпорност сваког појединца се даље компликује чињеницом да нису сви изложени пандемији на исти начин и да то зависи од личног здравственог стања, економског и социјалног положаја, наводи медицински антрополог Керол Вортман са Емори универзитета.

Због таквог утицаја на ментално здравље и психолози су, по угледу на научнике који убрзано раде на вакцини против короне, појачали своја истраживања о психолошким последицама пандемије.

Масовни прелазак на виртуалне форме рада и дружења допринео је и убрзању истраживања. Психијатар Денис Черни са Маунт синај медицинске школе у Њујорку, наводи да ће то допринети новој „науци о прилагодљивости".

„Моћи ћемо да научимо како да помогнемо људима да постану отпорни на нешто чак и пре него што се то догоди", каже он.

Џорџ Бонано са Колумбија универзитета, који је истраживао психолошке последице великих траума, наводи да 65 одсто људи покаже минималне психолошке симптоме кад се суоче са великим стресом. Међутим, 25 одсто има привремене проблеме, док 10 одсто пати од трајних менталних поремећаја. Међутим, како додаје, оно што је забрињавајуће је да се за људе који су ниже на економској лествици, опасност од психијатријских поремећаја удвостручава.

Међутим, стручњаци упозоравају да би последице тренутне пандемије могле бити теже. Како наводи Дејзи Фанкур, епидемиолог са Универзитета Лондон, „ово је први пут у историји да имамо глобални карантин који тако дуго траје", што би могло веома негативно да утиче на психу људи.

Једно од великих психолошких истраживања већ је завршено у Кини, која је прва погођена епидемијом новог вируса корона. Према њеним резултатима, чак 35 одсто људи је рекло како је као последицу карантина имало психолошке проблеме.

Друга студија из САД показала је да карантин нарочито погоршава анксиозност код људи који од ње већ пате.

Није вирус корона запретио само физичком здрављу старијих, већ и менталном, показује студија која се спроводи на 64.000 људи широм света. Иако нису изложени свакодневном стресу као што су посао и слични егзистенцијални проблеми, стари су у тој студији током пандемије показали исти ниво стреса као и радно способна популација, каже Ненси Син, психолог са Универзитета Колумбија.

Оно што је позитивно је да се старији боље носе са тим стресом него млађи. Психолози претпостављају да је то што су због великог животног искуства развили механизме за одбрану од стреса.

Дејзи Фанкур наводи да у Великој Британији спроводе истраживање на 84.000 људи, чији су први резултати показали да је ниво депресије далеко виши него пре пандемије. Најпогођенији су они који су већ патили од ње, они који живе сами, али и млађи људи.

Фанкур каже да многи људи извлаче и психолошку корист из пандемије, јер развијају механизме за одбрану од стреса који ће им користити и касније, као што су довољно сна, здравија исхрана, одржавање друштвених контаката, вежбање...

(Спутњик)

 

понедељак, 6. јул 2020.

Одлука лондонског суда о пљачки злата Венецуеле наук за друге земље

rs.sputniknews.com

Одлука лондонског суда о пљачки злата Венецуеле наук за друге земље

Никола Јоксимовић. Sputnik Србија

3 minutes


Анализе и мишљења

07:01 06.07.2020(освежено 07:32 06.07.2020) Преузмите краћи линк

87287

Врховни суд Лондона признао је Хуана Гваида за председника Венецуеле и дао му приступ златним резервама земље у Банци Енглеске, чиме је лишио тог права владу у Каракасу. Ова скандалозна одлука треба да буде наук за друге земље да њихов новац у западним банкама није сигуран, сматра публициста и адвокат Бранко Павловић.

Сада више ниједна земља није сигурна да ће моћи да дође до средстава које чува у западним банкама оног тренутка када уђе у политички сукоб са Западом, упозорава Павловић.

Како лидерска позиција Запада буде слабила, додаје Павловић, тако ћемо све више бити сведоци догађаја као што је одлука лондонског суда.

Наук за друге земље – без политичке подобности не можеш располагати сопственим парама

„Мислим да је ово закључна позиција западног финансијског система, који свима шаље јасну поруку, да без политичке подобности, уопште не можете располагати сопственим парама, које су у дохвату тог система", објашњава он.

Оно што се догодило у Лондону велики је наук свима у свету да повуку своје девизне резерве из западних банака. Скандалозну одлуку лондонског суда не треба, према речима нашег саговорника, тумачити у кључу преседана, иако то јесте.

Правила о демократији и слободном тржишту више не значе ништа

„Ово није никакав ексцес, није никаква случајност, ово је правило, само што је Запад сада принуђен да брутално прикаже шта он у ствари јесте и шта та његова силна правила о демократији, економским односима, слободној трговини, слободном кретању капитала, у ствари значи. Не значи ништа", категоричан је Павловић.

Павловић подсећа да је венецуелански председник Николас Мадуро са УН договорио да ће потребну медицинску и хуманитарну помоћ плаћати златом које Венецуела чува у Лондону . Према павловићевом виђењу, био је то Мадуров покушај да пребаци спор на Енглеску банку и специјализованих организација УН.

Ипак ради се о тешком удару на Венецуелу, а цена коју ће грађани Венецуеле платити биће веома висока, упозорава Павловић.

Венецуела држи у трезору Банке Енглеске више од милијарду долара у злату, а Централна банка Венецеуле желела је да део прода да искористи за храну и медицинску опрему која је потребна овој земљи у борби против корона вируса.

Адвокат који представља Медурову страну, сарош Заивала, најавио је жалбу на ову одлуку лондонског суда и оценио да пресуда „у потпуности игнорише реалну ситуацију на терену".

 

недеља, 5. јул 2020.

“Politiko”: Vučić je dominantna politička ličnost, srpski predsjednik uči njemačke lekcije

borba.me

"Politiko": Vučić je dominantna politička ličnost, srpski predsjednik uči njemačke lekcije

7-9 minutes


Briselski portal Politiko, koji je nedavno objavio intervju sa predsednikom Srbije Aleksandrom Vičićem, danas analizira njegove reči i delovanje uz ocenu da je tokom poslednje decenije Vučić dominantna politička ličnost u Srbiji, najvećoj i najmnogoljudnijoj od šest država Zapadnog Balkana koje traže članstvo u EU.

U tekstu pod naslovom "Srpski predsednik Vučić uči nemacke lekcije", Politiko navodi da je tokom intervjua u Briselu Vučić govorio o tome kako se moderna Nemačka suočila sa gubitkom teritorije koju je nekada smatrala svojom, a umesto toga usredsredila se na svoj ekonomski uspon i promovisanje svoje kulture i vrednosti.

"Da li je to šablon za Srbiju, koja je igrala centralnu ulogu u balkanskim ratovima devedesetih i koja se suočava sa priznanjem da Kosovo više nije njena pokrajina, u zamenu za članstvo u EU", pita Politiko i dodaje da Vučić ne bi išao baš tako daleko.

Kako navode, on kaže: "Hteo bih da budemo dovoljno pametni i da znamo da teritorijalno pitanje nije uvek najvažnije. Važno je, nema sumnje. Ali, ne može biti važnije … od vrednosti, od vrlina, od jezika i kulture. "

Politiko dodaje i da je Vučić dva puta sebe nazivao "malim momkom sa Balkana", ali portal primećuje da je to opis koji je u neskladu sa njim, "ne samo zato što je visok oko dva metra".

Ukazuju da je tokom poslednje decenije on dominantna politička ličnost u Srbiji, a da je njegova stranka dobila 60 odsto glasova na parlamentarnim izborima u Srbiji prošlog meseca.

Portal navodi da je za kritičare unutar i izvan Srbije Vučić suviše dominantan.

"Akademici, aktivisti za prava, zapadne diplomate i opozicioni političari kažu da je odgovoran za ozbiljno nazadovanje na polju demokratije, slobode i vladavine zakona", piše Politiko i pominje ocenu Fridom Hausa koja Srbiju vidi samo kao "delimično slobodnu" ili saopštenje OEBS-a povodom izbora u Srbiji da je "izbor birača bio je ograničen prevelikom prednošću vladajuće stranke i promovisanjem vladinih politika od strane većine glavnih medija."

Vučić je, kako navode, odbacio takve procene nazvavajući ih "birokratskim izveštajima", a glasanje je opisao kao "najpravednije izbore koje smo ikada imali".

"Ne kažem da je to idealna situacija", kazao je on o izbornim rezultatima, prenosi Politiko i dodaje da je rekao da se njegov uspeh svodi na dobro upravljanje ekonomijom, velike infrastrukturne projekte i slabost njegovih političkih protivnika.

Vučić je u superlativima govorio o Beogradu na vodi, o novim auto putevima i čvrstom ekonomskom rastu zemlje.

"Prema podacima Državnog zavoda za statistiku, srpska privreda je u prvom kvartalu porasla za pet odsto – "ubedljivo najviše u Evropi", rekao je Vučić i dodao da se zemlja nada da će ove godine izbeći recesiju uprkos krizi nastaloj zbog korona virusa, piše Politiko.

Portal napominje da je Vučić bio u Briselu da bi se sastao sa najvišim zvaničnicima EU u petak prošle nedelje, dan pre nego što je trebalo da u Beloj kući razgovara sa liderima sa Kosova – dok vesti o optužnici za ratni zločin protiv kosovskog predsednika Hašima Tačija nisu osujetile taj plan.

Politiko navodi da je Kosovo, teritorija sa pretežno albanskim stanovništvom koje je proglasilo nezavisnost od Srbije 2008. godine, skoro deceniju posle rata koji je završen NATO bombardovanjem.

"Ali Srbija i dalje smatra Kosovo pobunjeničkom pokrajinom. Uz podršku svog saveznika Rusije, Srbija je sprečila Kosovo da se pridruži Ujedinjenim nacijama i drugim međunarodnim organizacijama", piše portal.

Oni dodaju i da se u Briselu na razgovore u Beloj kući nije gledalo sa velikim oduševljenjem.

"Diplomate iz EU žalile su se da ih je američki specijalni izaslanik Ričard Grenel isključio iz procesa. Grenel je insistirao na tome da je informisao visoke francuske i nemačke zvaničnike o svojoj inicijativi, za koju je rekao da se fokusira na ekonomsku saradnju. Ali nije bilo mnogo pokazatelja koordinacije sa njegovim kolegom iz EU Miroslavom Lajčakom", navodi se u tekstu.

Briselski portal ocenjuje i da su se neki zvaničnici EU takođe plašili da bi američka administracija mogla da predsedava sporazumom o promeni granica Kosova i Srbije – iako je Grenel rekao da ne zagovara takvu razmenu tertorija i EU nema zajednički stav po pitanju te ideje.

Navode i da Vučić nije zatvorio vrata budućim sastancima u Vašingtonu i ukazuju na njegove reči: "Kad god me pozovu, kako jedan mali momak sa Balkana da odbije da razgovara sa nekim iz Bele kuće?".

"Ali je takođe rekao da bi pregovori koje sponzoriše EU trebalo da se nastave uprkos optužbama podnesenim protiv Tačija i da očekuje da će se oni održati u Briselu tokom narednih nedelja", navodi Politiko.

Prenosi da je govoreći o granicama, Vučić rekao, da je spreman da razgovara o svakom problemu, o svim predlozima koji mogu doći od bilo koga, ali i da je takođe naglasio da „nije opcija da mi izgubimo sve, a oni dobiju sve."

Portal ističe i da je za Srbiju pitanje Kosova neraskidivo vezano za njenu kandidaturu za članstvo u EU i da je blok jasno stavio do znanja da se ni Srbija ni Kosovo ne mogu pridružiti dok ne postignu trajno mirovno rešenje.

Ali, kako dodaju, Vučić je rekao da će EU morati da pruži garanciju za članstvo pre nego što Srbija potpiše mirovni sporazum: "Ako mislite da Srbi prihvate priznanje nezavisnosti Kosova da bi u budućnosti možda dobili članstvo – hej!"

U tekstu se podseća i da je Srbija u pregovorima o članstvu u EU od 2014. godine, kao i na to da je Vučić rekao da mu je cilj bio da se pregovori završe 2024. godine i da Srbija postane članica 2026. godine i da se EU proces mora ubrzati.

Taj vremenski okvir, kako navodi Politiko, se nekim zvaničnicima EU čini veoma ambicioznim. Navode da bi Srbija svakako trebalo da se ozbiljnije pozabavi vladavinom zakona i drugim pitanjima.

Politiko prenosi da je Vučić tokom intervjua gledajući mapu Zapadnog Balkana obojenog u sivo, okruženog članicama EU obojenim žutom bojom, rekao da ta karta pokazuje ne samo da je Srbiji potrebna EU, već i da je EU potrebna Srbija.

Ali, kako dodaje Politiko, EU je i dalje potrebno ubeđivanje. "Prošle nedelje, šest članica EU blokiralo je otvaranje novog poglavlja u pregovorima o članstvu Srbije, uglavnom zbog toga što su razočarane stanjem reformi, tvrde diplomate", a navodi portal.

Dodaje da je drugi kamen spoticanja sa EU spoljna politika i to ne samo zbog veza Srbije sa Rusijom, već i zbog Vučićeve bliske saradnje sa Kinom, navodeći primer kako je ižario zahvalnost Kini tokom pandemije.

"Nasuprot tome, solidarnost EU opisao je kao "bajku", što, kako piše Poliitko, nije dobro prošlo kod članica EU.

Kažu i da je ostao pri svojim komentarima, da je "bilo lako naći žrtvenog jarca", ali i da je takođe potvrdio "da je najveća humanitarna pomoć koju dobijamo od Evropske unije, najveći trgovinski promet imamo sa Evropskom unijom, u to nema nikakve sumnje".

Kazao je da će doći do usklađivanja sa spoljnom politikom EU – ali ne sada, a Politiko citira njegove reči: "Mi ćemo to učiniti, ali to poglavlje još nije otvoreno".

Portal se osvrće i na Vučićevu (50) političku karijeru, a kazu i da ovih dana Vučića ponekad upoređuju sa Josipom Brozom Titom, vođom komunističke Jugoslavije koji je poznat po tome što je umeo da iskoristi međusobne sukobe velikih sila, pre nego sa Slobodanom Miloševićem.

Napominju i da je odbio da kaže da li ima političkog uzora.

"Ne mogu da poredim različita vremena", rekao je, dodavši da je danas lako kritikovati Tita, Miloševića i druge, kao i da će sutra biti lako da se i on kritikuj.e