Претражи овај блог

уторак, 29. август 2023.

RT Balkan analiza: Vredi li čekati Evropsku uniju (barem) do 2030?

lat.rt.rs

RT Balkan analiza: Vredi li čekati Evropsku uniju (barem) do 2030?

RT Balkan

6–8 minutes


Medijski se održava privid takozvanog evropskog puta, ali objektivno se ne može očekivati nikakva konkretna odluka na zvaničnom nivou na samitima EU, kaže Siniša Ljepojević

U junu 2003. godine na Solunskom samitu usvojena je Deklaracija kojom je izražena podrška ulasku zemalja Zapadnog Balkana u Evropsku uniju. Države regiona dobile su poruku da ih EU želi u svojim redovima, ali da će biti primljene tek kada ispune uslove i budu ekonomski sposobne.

U narednih 20 godina, pa do danas, čula su se nova obećanja, datumi, ali i bezbroj novih zahteva zbog kojih su države Zapadnog Balkana, čini se, "zarobljene" u čekaonici EU. Zvanični zahtev za članstvo u Evropskoj uniji Republika Srbija je podnela 22. decembra 2009. godine, a status kandidata za članstvo stekla je 1. marta 2012.

Od Samita u Solunu samo je Hrvatska postala članica EU, a pitanje je koliko decenija će, uz sva pomeranja, proći dok Unija zaista i razmotri proširenje.

Tadašnji šef Evropske komisije Žan-Klod Junker 2018. poručio je zemljama Zapadnog Balkana da će do 2025. godine ući u EU. Predsednik Evropskog saveta Šarl Mišel danas je, na Bledskom strateškom forumu, još jednom pomerio taj datum i najavio da EU mora da bude spremna da prihvati nove države članice do 2030. godine i da to podrazumeva zemlje Zapadnog Balkana.

Novinar Siniša Ljepojević za RT Balkan ocenjuje da je pre 20 godina možda i bilo nekog entuzijazma u Evropskoj uniji, ali da se u međuvremenu EU "do te mere negativno transformisala u procesu destrukcije da tamo nema više ko ni da odlučuje".

Kada je u pitanju Bledski strateški forum, Ljepojević podseća da je u pitanju neformalni skup, "jedan od serije skupova za zamajavanje zemalja Zapadnog Balkana i same Evropske unije". On ističe da je svima jasno da nije realno da neka od država regiona u dogledno vreme bude primljena u Evropsku uniju.

"To je kupovina političkog vremena, održavanje privida i mita o prijemu u EU, pa i o samoj Uniji. Zato se taj prazan prostor popunjava raznim skupovima, kao što su na primer berlinski proces, forum na Bledu... Sve je to kupovanje vremena, a nije zaista realno da se bilo šta konkretno odluči. Ne mislim samo na Forum na Bledu, koji je neformalna institucija i ne može ništa da odluči, ali se tako popunjava prazan prostor. Medijski se održava privid takozvanog evropskog puta, ali objektivno se ne može očekivati nikakva konkretna odluka na zvaničnom nivou na samitima EU. Takvo je stanje i ne bi se trebalo ljutiti ni na koga", dodaje naš sagovornik.

Napominje da je EU kao integracija u dubokoj krizi, a da je situacija u Ukrajini dovela u pitanje njeno postojanje, jer zvaničnici "svašta pričaju, ali suštinski više ne znaju šta će".

On podseća i na ideju predsednika Francuske Emanuela Makrona o formiranju Evropske političke zajednice i ocenjuje da je u pitanju krajnje nejasan predlog.

"Zajednica je održala već dva skupa, a treći bi trebalo da bude održan u Španiji krajem septembra ili početkom oktobra. Ta zajednica bi u stvari trebalo da obuhvata sve zemlje koje se smatraju evropskim, a nisu članice EU. U prevodu to znači da vi pripadate jednoj nejasnoj, nezvaničnoj, neformalnoj organizaciji i na taj način prihvatate sve ono što EU odluči, ali niste njen član. To je birokratska zavrzlama koju, nažalost, većina političke elite u zemljama Zapadnog Balkana prihvata, a medijski se to prikazuje kao nešto važno i ohrabrujuće. U osnovi to je samo kupovanje vremena", dodaje Ljepojević.

Kada su u pitanju zahtevi koji se kao uslov za članstvo u EU postavljaju pred Srbiju i druge zemlje, kaže da u ovom trenutku to nije ni vredno, "možda za neko vreme, ako EU bude postojala".

"To zaista ne vredi, pogotovo Srbija koja ima nekoliko uslova koji nemaju kraja. Na primer, 35. poglavlje koje je veoma rastegljivo, a trenutno se fokusira na Kosovo i faktički priznanje što je za Srbiju neprihvatljivo. I kada bi se to desilo, sledeći uslov bi bio Republika Srpska, odnosi sa susedima i ko zna šta još. Srbija je tu nekako u najnepovoljnijem položaju i pritom jer nije članica NATO-a, možda Srbija najviše gubi vreme", napominje Lepojević.

Kada je u pitanju sve veće neraspoloženje građana Srbije po pitanju ulaska u EU, kaže da se vremenom razotkrivaju dubine krize EU kao institucializovane integracije.

On dalje navodi da Evropska unija "nije organizacija koja je bila i nikada neće biti", a da se vremenom ruše mitovi na kojima počiva narativ o evropskoj zajednici.

"U svetu i Evropi dešavaju se tektonske promene i mislim da to ljudi vide i da je to u velikoj meri razlog neraspoloženja i, naravno, besomučno uslovljavanje Srbije Kosovom i drugim stvarima. Mislim da javnost prepoznaje da to više ne vredi", zaključuje Lepojević.

"Politički turizam"

Naučni saradnik na Institutu za međunarodnu politiku i privredu Dušan Proroković kaže da je ovu temu deplasirano komentarisati i da su u pitanju neozbiljne inicijative i da ne zna zašto Srbija više u tome i učestvuje.

"To je politički turizam, Slovenija je sazvala Bledski forum sa ciljem da doprinese miru u Ukrajini. O čemu se tu radi, kakva Slovenija, kakav mir u Ukrajini? Slovenci se više ne pitaju ni za stanje na Balkanu, a kamoli oko mira u Ukrajini. To je nešto što ide po inerciji, organizuju se neki skupovi, pokazuje se da su neki političari politički živi, glume da su bitni, ali tu se više apsolutno više ne rešava", dodaje Proroković.

On smatra da u obećanja koje EU daje Srbiji apsolutno više niko i ne veruje.

"Evropska unija ima potrebu za obećanjima posle samita BRIKS-a, vidim da su se uzbudili. Desio se politički zemljotres, jer su oni deset godina prespavali, ne analizirajući šta BRIKS radi", ističe naš sagovornik.

Proroković napominje da će EU verovatno ponovo dati neka obećanja, a pita se - ko uopšte u njih može i da poveruje?

Brnabić: Dajte nam datum

Premijerka Srbije Ana Brnabić izjavila je na panelu lidera u okviru Bledskog strateškog foruma da u Srbiji postoji veliki evroskepticizam, zbog toga što zemlja na članstvo u EU čeka više od 20 godina.

"Ljudima na Zapadnom Balkanu znači čak i da počnemo pregovore, iako to ne znači ništa ljudima u Evropskoj uniji. Dajte nam datum", poručila je Brnabićeva na početku panela.

Dodala je da Evropska unija prema Zapadnom Balkanu često ima stav kao da ništa što urade nije dovoljno dobro.

Brnabić je istakla i da stoji pri svom ranijem stavu da Srbija i dalje nema "plan B" i da je budućnost države u Evropskoj uniji.

I drugi lideri zemalja Zapadnog Balkana su u svojim izjavama jasno stavili do znanja da im se ne sviđa plan lidera EU i da nisu spremni na novu turu odlaganja i čekanja.

RT Balkan analiza: Vredi li čekati Evropsku uniju (barem) do 2030? — RT Balkan https://lat.rt.rs/srbija-i-balkan/47254-evropska-unija-eu-srbija-zapadni-balkan/

понедељак, 28. август 2023.

Yanis Varoufakis: Deficit demokratije u Evropi

pcnen.com

Deficit demokratije u Evropi - PCNEN

PCNEN

7–8 minutes


Autor: Yanis Varoufakis

Mirni dani avgusta su dobro vreme za razmišljanje o godini koja dolazi. Najveći događaj u mom kalendaru za 2024. su izbori za Evropski parlament. Nažalost, to je događaj koji me više ne inspiriše kao pre pet godina.

Na prethodnim izborima za Evropski parlament kandidovao sam se u Nemačkoj, dok se moj nemački kolega kandidovao u Grčkoj. Kroz naš panevropski pokret DiEM 25 želeli smo da pokažemo da evropska demokratija ne može zaživeti ako ne postane zaista transnacionalna. Ali na izborima 2024. takav gest više ne bi imao ni simbolički značaj.

Umor koji osećam dok razmišljam o evropskim izborima najavljenim za jun sledeće godine nije posledica gubitka interesovanja za evropsku politiku, pa ni poraza koji sam nedavno doživeo na izborima u Grčkoj. Ono što me iscrpljuje je pomisao na to koliko su mali izgledi da ću dočekati rađanje istinske demokratije u Evropi.

Evropski lojalisti će me napasti zbog takve izjave. Kako se usuđujem da tvrdim da u Evropskoj uniji nema demokratije, kada njome upravlja Savet koji čine demokratski izabrani premijeri i predsednici, Komisija koju postavljaju demokratski izabrane vlade evropskih zemalja i najzad Parlament čije poslanike evropski narodi direktno biraju, a koji ima pravo da raspusti Komisiju?

Distinktivna odlika demokratije u društvima duboke nejednakosti jesu institucije izgrađene tako da spreče svođenje svih ljudskih interakcija na odmeravanje odnosa snaga. Da bi se despotizam držao pod kontrolom, diskreciona prava izvršne grane vlasti moraju se ograničiti ovlašćenjima suverenog političkog tela koje raspolaže svim sredstvima potrebnim da taj zadatak obavi.

Države članice Evropske unije osiguravaju takvu moć pripadnicima političkog tela svake evropske zemlje ponaosob. Koliko god da je mogućnost izbora sužena, građani svake zemlje imaju pravo da predstavnike izabranih tela pozivaju na odgovornost za donete odluke (unutar egzogenih ograničenja za datu zemlju). Ali avaj, na nivou Evropske unije to ne postoji.

Po povratku sa sednice Evropskog saveta naši lideri ritualno peru ruke od nepopularnih odluka i prebacuju krivicu na druge članove: „To je najbolje što smo mogli da uradimo", govore i sležu ramenima. Funkcioneri Evropske unije, savetnici, lobisti, zvaničnici Evropske centralne banke, svi oni to odlično znaju. Navikli su da slušaju predstavnike država članica kako se pravdaju pred svojim parlamentima i ponavljaju da se s odlukama Saveta ne slažu, ali su previše „odgovorni" i posvećeni evropskoj „solidarnosti" da bi im se suprotstavili.

Tu je izvor demokratskog deficita Evropske unije. Ključne politike kojima se većina članova Saveta protivi usvajaju se praktično bez ikakvog otpora. Uz to, političko telo koje bi moglo da sudi o postupcima Saveta, da ga poziva na odgovornost i po potrebi smenjuje kao i svaki drugi organ uprave, u ovom slučaju ne postoji. Čak i kada Savet uspe da postigne neki delimično prihvatljiv dogovor (kao što je bio onaj koji su postigli španski i holandski premijer, Pedro Sánchez i Mark Rutte, o reformi fiskalnog sporazuma za EU), kada se približe državni izbori, koji se nikada ne fokusiraju na odluke donete na nivou EU, takve inicijative se brzo zaboravljaju.

Takođe, formalno pravo Evropskog parlamenta (koji inače nema pravo pokretanja zakonodavnih inicijativa) da raspusti Komisiju in toto korisno je koliko i kupovina nuklearne bombe da bi grčka mornarica odgovorila na pretenzije Turske na neko ostrvce u blizini njene obale.

Sve to nije ništa novo. Ali danas sam umorniji nego obično zbog tri trenda koji su praktično srušili ideju o Evropskoj uniji kao delotvornoj sili koja čini dobro unutar i izvan Evrope.

Za početak, izgubljena je nada da će zajednički dug poslužiti kao hamiltonovsko tutkalo kojim će se evropska konfederacija transformisati u nešto sličnije kompaktnoj demokratskoj federaciji. Da, pandemija je prinudila Nemačku da pristane na emitovanje zajedničkog evropskog duga. Ali, kao što sam već upozoravao, politički uslovi pod kojima su sredstva distribuirana bili su ostvarenje sna svakog evroskeptika. Rezultat? Umesto da označi prvi korak ka budućoj fiskalnoj uniji, evropski fond za oporavak od pandemije NextGenerationEU eliminisao je mogućnost transformacije EU u Hamiltonovom federalističkom duhu.

Drugo, ratom u Ukrajini srušene su aspiracije Evrope da stekne stratešku autonomiju u odnosu na Sjedinjene Države koje, uprkos formalnoj uljudnosti pokazanoj posle Trumpovog poraza 2020, nastavljaju da posmatraju EU kao protivnika koji se mora držati pod kontrolom. Šta god mislili o mogućoj sadržini budućeg mirovnog sporazuma između Ukrajine i Rusije, jasno je da će Evropska unija u tom diplomatskom procesu imati sporednu ulogu.

Treće, Evropska unija se više i ne pretvara da nastupa sa pozicija principijelnog kosmopolitizma. Evropljani su se podsmevali Trumpovim mitinzima na kojima je najavljivao „podizanje zida" na meksičkoj granici, a sada Evropska unija pokazuje da je u podizanju zidova mnogo efikasnija od Trumpa. Na granici Grčke i Turske, u marokanskoj enklavi u Španiji, na istočnim granicama Mađarske i Rumunije, u libijskoj pustinji, a sada i u Tunisu, EU finansira podizanje gnusnih prepreka na kojima Trump može samo da nam zavidi. I niko se ne protivi protivzakonitim postupcima čuvara naših obala koji rade pod zaštitom i u dosluhu s agencijom Frontex, što je doprinelo smrti hiljada ljudi u vodama Mediterana.

Posle evropskih izbora 2019, liberalna štampa je odahnula konstatujući da evropski ultradesničari nisu prošli tako dobro kao što se očekivalo. Ali zaboravili su da za razliku od fašista između dva svetska rata današnjim ultradesničarima pobeda na izborima nije potrebna. Oni jačaju bez obzira na rezultate izbora, jer se sve konvencionalne partije nadmeću ko će ponuditi više ksenofobije, autoritarizma i konačno totalitarizma u njihovim razblaženim i umivenim verzijama. Drugim rečima, autokratski evropski lideri poput mađarskog premijera Viktora Orbána ne moraju više ništa da rade jer njihov šovinistički program osvaja EU i Brisel sam od sebe.

Ovo nisu misli evroskeptika uverenog da evropska demokratija nije moguća zato što ne postoji evropski demos. Ovo je žalopojka evropeiste koji veruje da je evropski demos itekako moguć, ali je Evropska unija odabrala da pođe u suprotnom smeru. Svedoci smo ekonomskog propadanja Evrope praćenog produbljivanjem njenog demokratskog (i etičkog) deficita.

Uprkos svim sumnjama, odluka da se ponovo kandidujem na evropskim izborima – ovog puta u Grčkoj na listi MeRA25 – bila je laka, upravo zato što ove sumnje zavređuju da postanu tema izborne kampanje. Da bih pokušao da uverim druge da izborna politika u Evropskoj uniji još uvek zaslužuje naše vreme i energiju, u to prvo moram uveriti sebe.

Preveo Đorđe Tomić

Peščanik.net

 

недеља, 27. август 2023.

Србија добила понуду – да престане да постоји

Србија добила понуду – да престане да постоји

26.08.2023. - 10:15

© Sputnik / Лола Ђорђевић

Србију са Запада покушавају да држе на врућој ватри разним иницијативама попут недавног сусрета у Атини, а све у жељи да полако јењава у отпору према признавању Косова. Међутим, немају шта да јој понуде да би прихватила неприхватљиво, јер би тиме практично престала да постоји као суверена земља, упозорава бивши министар Владислав Јовановић.

Два су кључна питања због ког притискају власти у Београду – признање Косова и увођење санкција Русији, а то је била и једна од тема радне вечере у Атини. Грчки премијер Киријакос Мицотакис појављује се с иницијативом да окупи разне политичке субјекте, наоко без видљивог разлога, али како каже Јовановић, то је била потреба главних архитеката политике на Балкану да се одржи темпо у преговарању и све, а посебно Србију да подсете да постоје фиксирани циљеви који се морају постићи.

„То је Охридски споразум, значи да идемо ка прихватању створеног статуса кво и признања независности Косова и то у предвидљивом року. Ти притисци ће бити стални. Сад се ту додају и други, пре свега проблеми које Запад има у вези са Русијом у вези са неиспуњавнајем њихових очекивања да ће Украјина да произведе жељене последице по саму Русију и да је на неки начин елиминише као велику силу, ако не и као државу. То не само да је застало него се јављају и негативни ефекти – један од њих је што политика санкција нема покриће и да им је потребна потпуна солидарност свих, а Србија ту штрчи", објашњава бивши шеф југословенске дипломатије.

Србију притискају јер штрчи

Он прецизира да Србија штрчи јер подсећа да се политика санкција води ван УН што није уобичајено, нарочито у таквом обиму и тако дуго, а притом против сталне чланице СБ.

„С друге стране, разочарали су се јер нису очекивали да санкције не само да неће наићи на масовнију подршку него ће наићи на отпор. Уместо да добију солидарност из других праваца посебно јужних они су добили оно што нису очекивали – да већина других држава покушава у ужурбаном темпу да се престроји. То је тренд који они никако не воле и журе да окончају акцију коју су почели али не тако да је изгубе", сматра Јовановић, уз опаску да отуд и ти спољни и унутршањи притисци према Србији.

Перко Матовић из Центра за националну политику верује, међутим, да су САД у пракси одустале од идеје да ће Србија икад увести санкције Русији, иако ће наставити да јавно говоре да то треба учинити.

„Показало се да притисак на нас не може да делује и да са нама не може да се разговара са позиција моћи ако макар не уврстите у размишљање српско становиште", примећује Матовић.

У Вашингтону иду на палестинизацију косовског питања?

Што се тиче притисака везаних за Косово, он сматра да се не може променити статусни став Сједињених Држава по овом питању, али да је све више наговештаја да у Вашингтону иду на „палестинизацију косовског проблема":

„То значи да Охридски споразум можете да ставите ад акта. Палестинизација би значила врсту замрзнутог конфликта са неколико спорадичних сукоба што нама иде у корист. До тога је дошло само зато што је косовски премијер Аљбин Курти сам на своју руку одлучио да убрзано реши неке ствари. Имали бисмо друкчију ситуацију да је с друге стране био неко ко би био опрезнији према америчким интересима а мени је драго што је Курти направио ту грешку."

Матовић сматра да је и Запад направио грешку тиме што последњих двадесетак година Србе оптужује за све проблеме у региону,а подржава друге национализме пакујући их у грађанске формулације што на крају има за циљ тријумф одређених национализама – бошњачког, албанског…

„На Косову су Србе представили као агресоре иако смо бранили свој суверенитет и иако су они резолуцијом потврдили да тај суверенитет мора да опстане и након што су тај национализам и ОВК представљали као хероје. Онда су 20 година уместо да се баве деконтаминацијом албанског друштва бавили тиме да појачавају њихов национализам. И уместо да се објашњава да треба да се формира грађанаско друштво они су форсирали сепаратну идеју Албанаца", констатује политиколог.

Контаминирано друштво у Приштини

Резултат је, како каже, друштво толико контаминирано да је насиље над Србима и другим неалбанцима прихватљиво и настојање да се формира етнички чисто албанско друштво, а имају лоби који им омогућава да то представе у јавности како они желе. Ипак, напомиње Матовић, чак се у западним медијима у последње време запажа озбиљан тренд реалног приказивања таквог понашања Албанаца.

На питање, зашто ипак западни центри моћи не осуђују превише гласно све израженије Куртијево залагање за великоалбански пројекат, Владилсав Јовановић оцењује да све што шкоди Србима и њиховим интересима повлашћено је у очима Запада.

Чак и Куртијев рушилачки излет у Северну Македонију, где се измахивало заставама велике Албаније, по мишљењу Јовановића, коришћено је и за притисак на Србију, с поруком да јој предстоји неизвесна будућност са повампиреним албанским национализмом.

„Несрећа је што је Северна Македонија која је испуњавала све што су јој тражили доведена на ивицу националног постојања у сендвичу између бугарске политике која се показује да није потпуно искрена према Македонији, док се Албаницма пружа отворени терен за акције. А њима је важно да нас и даље уверавају да је у нашем интересу да се ослободимо косовског тега на ногама, при чему чак и међу нама има таквих који се с тиме слажу", примећује бивши министар.

Матовић верује да је најважније за Србију да сачува своје националне интересе у прилично проблематичној ситуацији: сви споразуми које смо потписивали ишли су у развлашћивање Србије не само на КиМ, него и у разним другим областима, што нас је довело у пат позицију.

„Не можемо да прихватимо коначне нове предлоге које нам дају, а више немамо ни могућност да у помоћ у капацитету у ком бисмо желели позовемо Русију и Кину јер смо тим споразумима и технички и логистички упућени да увек помоћ морамо да тражимо у Вашингтону и Бриселу", објашњава он уз оцену да је маневарски простор Србије сужен.

У таквој ситуацији, сматра Матовић, морамо да проналазимо иновативне начине како ћемо да представљамо своје аргументе и како да у исти мах не нарушимо своје односе са Русијом, али да их не нарушимо ни са САД.

sputnikportal.rs, Тања Трикић

https://iskra.co/srbija/srbija-dobila-ponudu-da-prestane-da-postoji/

субота, 26. август 2023.

Jednostrani potezi Prištine na štetu Srba, zašto Zapad ne utiče da se prekine takva praksa?

kosovo-online.com

Jednostrani potezi Prištine na štetu Srba, zašto Zapad ne utiče da se prekine takva praksa? - Kosovo Online

4–5 minutes


Mimo dogovora postignutih sa Evropskom unijom i uprkos stalnim pozivima Vašingtona da se ne preduzimaju jednostrani potezi i nekoordinisane akcije, kosovski premijer Aljbin Kurti ne prestaje sa poduhvatima koje Srbi doživljavaju kao pretnju. Sagovornici Kosovo onlajna smatraju da je praksa protekle dve decenije pokazala da se političkoj eliti u Prištini svaki oblik samovolje i nasilja isplati, jer se nije suočavala sa kaznama, ali i da procene aktuelnog premijera mogu da se ispostave kao loše, jer je strpljenje Amerike na izmaku.

U samo poslednja četiri meseca, odnosno od održavanja lokalnih izbora na severu, Kurti se oglušio o svaki poziv Zapada da ne preduzima jednostrane poteze.

Naime, novi gradonačelnici u opštinama na severu u kojima većinski žive Srbi u zgrade opština su ušli uz asistenciju kosovske policije, ne poštuje se zahtev SAD i EU da gradonačelnici rade sa alternativnih lokacija, odlučeno je da se glavni most na Ibru otvori za saobraćaj, da se zabrani uvoz srpske robe, da se ukine licenca za MTS, "Civilna zaštita" i "Severna brigada" proglašene su terorističkim organizacijama. Takođe, odugovlači se sa organizacijom novih lokalnih izbora iako je zahtev i Brisela i Vašingtona da se održe što pre, a poslednja u nizu odluka usmerenih protiv Srba je nalog da se četiri srpske institucije isele iz opštinske zgrade u Severnoj Mitrovici.

Pravnik Milan Antonijević kaže za Kosovo onlajn da je ovde reč o pritisku na srpsku zajedncu kako bi se Srbi zbog lošeg kvaliteta života iselili sa Kosova.

"To je jedini efekat koji se postiže ovakvim jednostranim merama, a koje su se intenzivirale posle aprila i nadam se da će to biti prekinuto prilično oštrim merama i Vašingtona i Evropske unije. Verujem da Amerika i naši evropski partneri traže rešenje. Ne znam da li postoji neko neshvatanje Prištine oko sankcija koje su im uvedene, jer one jesu ozbiljne i samo mogu da se pogoršaju ako Priština nastavi sa jednostranim potezima. Takođe mislim da može da dođe i do gubitka podrške za neke druge ambicije Prištine, recimo za njihovo članstvo u Savetu Evrope i po pitanju nekih drugih težnji. Priština očigledno taktizira i procenjuje da sa ovom američkom administracijom može tako da se ponaša, ali mislim da im je ta kocka i procena veoma loša. I da strpljenja u Vašingtonu zaista više nema", kaže Antonijević.

On smatra da će se Priština suočiti sa posledicama u daljem toku pregovora ukoliko izgubi partnere u potpunosti i njihovo poverenje, za koje kaže da je "dobro načeto".

"Beograd na drugoj strani ostajanjem za pregovaračkim stolom i prilično konstruktivnim odnosom i neodgovaranjem na te provokacije gradi odnos sa međunarodnom zajednicom. Priština nije naučila iz grešaka Srbije koja je posle 1995. godine i Dejtona na neki način bila miljenik Zapada ali je onda u tri, četiri godine taj odnos urušila", navodi Antonijević.     

Analitičar Aleksandar Gudžić kaže za Kosovo onlajn da je praksa sve ove 24 godine pokazala da se kosovskim Albancima nasilje isplati.

"Bilo da je to nasilje verbalno ili fizičko, pravno, bilo da su to otmice, ubistva, protivpravna hapšenja... Svaki oblik nasilja se isplati njihovim političkim elitama jer prolazi nekažnjeno", kaže Gudžić.

Kako primećuje, sankcije koje su EU uvele Kosovu su novina, u pristupu Zapada prema Prištini, izuzimajući hapšenje Hašima Tačija.

"Ali, znamo kako se sve završilo sa Ramušem Haradinajem u sudu u Hagu. To je bila poruka Srbima da ne polažu mnogo nade u pravdu međunarodne zajednice. Zato ne treba imati velikih očekivanja od sankcija koje su uvedene kosovskim institucijama. Kurtiju je nasilje potrebno kako bi se održao na političkoj sceni jer on predstavlja taj najradikalniji deo kosovskog društva. Iako je Zapad i ranije pokazivao nezadovoljstvo njegovom politikom, on je sa njom nastavljao i tu se ništa neće promeniti. Štaviše, verovatno će početkom septembra krenuti u nove akcije. Možemo očekivati nove sulude poteze Aljbina Kurtija", ocenjuje Gudžić.

 

субота, 19. август 2023.

Britanski Tajms o Vučiću: Balkanski Kapone ili jedina nada za mir sa Kosovom?

n1info.rs

Britanski Tajms o Vučiću: Balkanski Kapone ili jedina nada za mir sa Kosovom?

Filip Rudić

3–4 minutes


Američke i evropske diplomate vide Aleksandra Vučića kao jedinu figuru koja može da ubedi Srbe da koegzistiraju sa Kosovom, pa trpe njegove uvrede na račun Zapada, ohrabrivanje srpskog šovinizma i druženje sa Vladimirom Putinom, piše britanski list Tajms.

„Ali mnogi se pitaju: Da li biste kupili mir na Balkanu od ovog čoveka?" piše Tajms u tekstu o predsedniku Srbije.

List citira poslanika DS Srđana Milivojevića, koji Vučića naziva „mešavinom Al Kaponea i Vita Korleonea".

„Vučić nije ni patriota, ni nacionalista, ni demokrata, interesuje ga samo neograničena, nekontrolisana moć", rekao je Milivojević.

Vučića kritikuju da je ubica demokratije u Srbiji i da je povezan sa kriminalcima, ali ga neki vide i kao jedinu nadu za stabilnost na Balkanu, piše Tajms. List dodaje i da su SAD „u nedavnoj demonstraciji nestrpljenja" prema Vučiću stavile pod sankcije direktora Bezbednosno informativne agencije Aleksandra Vulina.

Američki Stejt department je takođe izneo tvrdnje da Vulin pomaže Rusiji da uveća uticaj na Balkanu, što nije iznenadilo ruske aktiviste u Srbiji kojima je Beograd ograničavao kretanje proglasivši ih za bezbednosnu pretnju, navodi Tajms.

Urednik KRIK-a Stevan Dojčinović govorio je za britanski list o sopstvenom iskustvu sa tabloidima u Srbiji, rekavši da je na naslovnicama ponekad i pet puta mesečno, uz optužbe da radi za CIA, mafiju ili francuske obaveštajne službe i da posećuje sado-mazo klubove.

„Koriste izveštaje bezbednosnih službi koje nisu reformisane od vremena komunizma", kazao je Dojčinović.

Ališa Kerns, britanska parlamentarka koja predsedava Odborom za spoljne poslove i potpisnica je nedavno objavljenog kritičkog pisma o Srbiji, kaže da se stalno govori da je Vučić „jedina opcija", ali prema njenim rečima, on traži povraćaj izgubljene teritorije.

„Kosovo se kritikuje ali Srbija je s Rusijom potpisao sporazum u septembru, poslala dva ministra u Moskvu u poslednjih šest meseci i nije uvela sankcije Rusiji, Iranu i Talibanima. Zašto nismo prozvali Srbiju zbog toga?" upitala je ona.

Vučić je na to odgovorio da Srbija sprovodi istragu protiv britanske poslanice, podseća Tajms.

Kerns smatra da Vučić nije jedina „nada Zapada" i ukazuje na proteste „Srbija protiv nasilja", uz ocenu da u Srbiji ima više ljudi koji žele stabilnost nego što se misli.

Međutim, s njenim viđenjem se ne slaže Ajvor Roberts, bivši ambasador Ujedinjenog Kraljevstva u Beogradu u periodu od 1994-97. godine.

„Intervnecija Kerns ne pomaže – Srbi ne reaguju na pritisak, samo se još više ukopaju. Vučić je daleko ispred svih drugih i samo maštalac može verovati da je neko u stanju da zauzme njegovo mesto", rekao je Roberts.

 

петак, 18. август 2023.

Савет безбедности УН: Запад није марио за Београд док га је гађао осиромашеним уранијумом

in4s.net

Савет безбедности УН: Запад није марио за Београд док га је гађао осиромашеним уранијумом - ИН4С

ИН4С

5–6 minutes


Цео свет је, посматрајући украјинску контраофанзиву, могао да види да западно оружје не само да није ни јединствено ни непобедиво за руско оружје, већ је у многим случајевима инфериорно чак и у односу на моделе совјетске производње старе педесет година, рекао је заменик сталног представника Русије у УН Дмитриј Пољански говорећи на састанку Савета безбедности о испоруци оружја Украјини.

Једини резултат украјинске контраофанзиве, што је чак и Запад приморан да призна, су десетине хиљада погинулих украјинских војника и стотине уништених јединица скупе западне опреме, указао је.

Украјина има потешкоћа са борбеном обуком и планирањем операција, што потврђују и сведочења заробљених украјинских војника која су обучена по западним стандардима, додао је.

„Потпуни колапс украјинског система војне управе, распрострањена корупција и неорганизованост сада одбијају чак и западне плаћенике, који почињу да схватају да једина улога која им је додељена није борба за слободу Украјине, они су обично топовско месо", истакао је.

Лондон и Вашингтон нису марили за Београд док су га гађали осиромашеним уранијумом

Британци и Американци не маре за континенталну Европу, као што нису марили за последице НАТО бомбардовања Југославије осиромашеним уранијумом, рекао је Пољански говорећи о одлуци Лондона и Вашингтона да Украјини пошаљу муницију са осиромашеним уранијумом.

Пољски медији су се жалили на повећану радијацију на западним територијама Украјине и источним деловима Пољске након што је руска војска уништила складиште са оваквом муницијом у Хмељницком, али Британце и Американце није брига.

Касетна муниција, ако се користи у супротности са Међународним хуманитарним правом, у цивилним насељима, што и чини кијевски режим, представља озбиљну дугорочну претњу за цивилно становништво, објаснио је.

Сам Вашингтон је деценијама жигосао као „ратне злочинце" све оне који су користили ову врсту муниције, подсетио је и онда објаснио да су Зеленски и његови сарадници, тј. америчке власти, по истој тој логици, ратни злочинци и деле пуну одговорност, казао је.

„Кијевски режим свакодневно удара касетном муницијом по северним регионима Доњецка, где нема војних циљева. Њихов једини задатак је терор над цивилима, што је забрањено Међународним хуманитарним правом, али се у потпуности уклапа у тактику кијевског режима, који је одавно прешао на отворено терористичке методе", објаснио је.

Упркос свему томе, касетна муниција не пружа никакве посебне предности на бојном пољу, и Вашингтон је тога свестан.

За разлику од Сједињених Држава, став Русије о касетној муницији је доследан и захтева стриктно поштовање правила и захтева Међународног права, нагласио је.

Тресла се гора, родио се миш

Запад и Кијев су очекивали да ће контраофанзива да им донесе победу, и у те сврхе су у борбу укључили војну опрему НАТО, потрошене су милијарде из џепова западних пореских обвезника, казао је Пољански и додао да њихови циљеви нису остварени.

„Све личи на пословицу – тресла се гора родио се миш", рекао је.

Западни добављачи оружја за Украјину су одговорни јер игнорисањем свих својих обавеза да прате крајњег корисника испорученог оружја угрожавају глобалну безбедност, додао је.

Због тоталне корупције у украјинској војсци, западно оружје се неконтролисано „шири" по свету, преко црног тржишта испливава у зонама сукоба на Балкану, у Африци, Латинској Америци, директно нарушавајући регионалну безбедност, објаснио је.

Зашто би амерички народ плаћао из свог џепа војне авантуре Демократске странке, упитао је Пољански указујући на недавни захтев америчког председника Конгресу да издвоји додатних 24 милијарди долара на већ потрошених 113 милијарди долара званичне помоћи.

То је отприлике 900 долара за сваку америчку породицу, указао је.

Јавно мњење у Немачкој и Француској је такође против испоруке крстарећих ракета „таурус" и „скалп" украјинским националистима, али њихове власти, упркос тврдњама да су демократске, апсолутно се оглушују о позиве својих грађана, додао је, преноси РТ Балкан.

Ко од овога профитира?

Американци и Европљани профитирају, нико други, рекао је.

Вашингтон троши војне арсенале својих сателита и на тај начин „чисти" тржиште за производе америчког војно-индустријског комплекса како би их продале сопственим партнерима према добро успостављеној шеми још од Другог светског рата, указао је.

Европа плаћа ново оружје не само новцем, већ и суверенитетом, додао је.

Испоставило се да је сопствена одбрамбена политика, коју је Европска унија својевремено тако марљиво градила годинама, као у годинама Хладног рата, потпуно подређена интересима Вашингтона, истакао је.

 

уторак, 15. август 2023.

Путин: Безбедносни изазови у свету и жаришта повезани су са геополитичким авантурама Запада

politika.rs

Путин: Безбедносни изазови у свету и жаришта повезани су са геополитичким авантурама Запада

2–3 minutes


У Москви је почела Конференција о међународној безбедности а председник Русије Владимир Путин је у поздравном обраћању учесницима рекао да је већина држава спремна да брани свој суверенитет, као и да међународној заједници предстоји да заједно гради контуре будућности.

Русија, како је рекао, остаје присталица мултиполарног светског поретка, заснованог на принципима међународног права.

„Били смо и остајемо присталице мултиполарног светског поретка, заснованог на приоритету норми и принципа међународног права, суверенитета и једнакости држава, конструктивној сарадњи и поверењу", поручио је Путин у видео-обраћању.

Како је истакао, Запад чини све како би се проширио сукоб у Украјини и како би у њега биле увучене друге земље, нагласио је руски председник.

„Чему води та политика Запада доливања уља на ватру одлично се види на примеру Украјине. Улагањем милијарди долара у неонацистички режим, снабдевајући га техником, наоружањем, муницијом, слањем војних саветника и плаћеника, чини се све да се конфликт још више распали и да се у њега увуку друге земље", истакао је Путин.

Према Путиновим речима, у разним регионима света распирују се застарели конфликти али и нови, а циљ је – принудити земље на вазалну покорност и користити ресурсе.

Сви безбедносни изазови у различитим региона света и жаришта повезани су са геополитичким авантурама и неоколонијализмом Запада, указао је он.

Конфронтација на глобалном и регионалном нивоу се може ублажити а постојећи изазови неутралисати само уједињеним напорима међународне заједнице, навео је Путин.

Руски председник је истовремено нагласио да земље НАТО настављају да развијају свој војни потенцијал и покушавају да га пребаце и у космос, преноси Спутњик.

Према његовим речима, Сједињене Америчке Државе настоје да преформатирају према себи систем међудржавне сарадње у Азијско-пацифичком региону.

„Западне земље планирају интеграцију снага НАТО са блоком АУКУС", рекао је Путин.

 

недеља, 13. август 2023.

Iluzije gubitnika u Ukrajini

standard.rs

Iluzije gubitnika u Ukrajini

Синиша Љепојевић

9–11 minutes


Rat će se jednom okončati, ali to neće biti i kraj krize. Oni koji se nadaju da će kraj rata razrešiti i njihove spoljnopolitičke dileme mogli bi biti u velikoj zabludi

Niko, naravno, ne može iole pouzdanije da predvidi kada će se okončati ratne operacije u Ukrajini ali je, ipak, već sada svima jasno ko je gubitnik u tom ratu i koja će strana biti konačni pobednik. Kada se razgrne kodirani jezik zapadnih birokrata onda se jasno vidi da su i na Zapadu svesni da su izgubili u Ukrajini i sada se samo traži način da se taj poraz javno ne prizna.

Malo je, međutim, ostalo mogućnosti. Ostale su samo reči, u prevodu propaganda i stari trikovi pregovora o miru. Ostao je narativ. Ta propaganda postaje sve besmislenija jer je i većem delu zapadne javnosti jasno da je izgubljeno u Ukrajini i da moćni NATO nije mogao ništa da uradi sem ljudskih, ukrajinskih žrtava.

Reči mogu mnogo da znače u privatnim životima ali nikada ne mogu da promene realnost. Zapadni narativ postaje apsurdan. Tako su na nedavnom bezbednosnom forumu u američkom Aspenu, jedan za drugim visoki politički i funkcioneri službi bezbednosti ponavljali isti tekst „Rusija gubi", „Ukrajina pobeđuje".

U strahu od priznanja poraza svi pristaju na laži i tako dodatno urušavaju ono malo preostalog autoriteta državnih vlasti. Jer, sve je jasnije da su pre svega službe bezbednosti postale politički nosioci neistine a ne zaštitnici svojih građana. To je i dodatno urušavanje bilo kakvog kredibiliteta vlasti što je zabrinjavajući proces u svakoj državi.

Održavanje privida

Ali na Zapadu i posebno u Americi se stvarno veruje da reči mogu da pobede u ratu. U stvari sve je postalo apsurdno. Deo tog apsurda su i tzv. razgovori o miru u Ukrajini kao što je bio nedavni skup u saudijskoj Džedi, koji je organizovala Amerika.

Oni koji su započeli rat u Ukrajini pa ga već izgubili sada hoće da predvode mirovne pregovore i to sa zemljama koje nemaju direktne veze sa ukrajinskim ratom niti bilo kakvog uticaja na njegov tok.

Sve je u funkciji održavanja privida i da se zapadnoj javnosti predstavi kako mnoge zemlje podržavaju Ameriku iako su – kao Kina, Indija i Brazil – prijatelji Rusije. I što je još veći apsurd, da se razgovara o mirovnom planu ukrajinskog predsednika Vladimira Zelenskog koji je već izgubio rat. Sve je to velika obmana, ali i već viđen američki model da gubitnici određuju mirovne planove a ne oni koji su pobednici.

Saudijski prestolonaslednik Mohamed bin Salman se rukuje sa ukrajinskim predsednikom Vladimirom Zelenskim u Džedi, 19. maj 2023. (Foto: AFP)

Mediji govore i o nekakvom dogovoru postignutom u Džedi. Kakav bi to uopšte mogao da bude dogovor i pod kojim autoritetom se ti eventualni dogovori postižu. To očigledno nije ni važno, važan je narativ. Doduše, mnogi veruju da je ta američka inicijativa neka vrsta kontrateže predstojećem samitu zemalja BRIKS-a u Južnoj Africi, od 20. do 24. avgusta. Učešće su do sada potvrdile 34 zemlje a pozvano je 40 zemalja. Njih 20 je već zvanično saopštilo želju za članstvom.

U ukrajinskom lutanju došlo se i na ideju tzv. bezbednosnih garancija Ukrajini. Prvo su zemlje Grupe 7 (G7) dale te garancije a sada se navodno, kako je saopšteno, „agresivno pregovara" i o garancijama Amerike. Tvrdi se da će se tim garancijama pridružiti i još 12 zemalja. Šta bi te garancije mogle tačno da znače – nikome nije jasno. To je samo još jedan narativ.

Saznanja i fantazije

Istovremeno, u američkim medijima se uporno plasiraju „saznanja" kako postoji tajni kanal komunikacije između Bele kuće i Kremlja. U Moskvi odbacuju da tako nešto postoji, ali izgleda da je jedan američki misionar nedavno proveo tri dana u Rusiji i vratio se praznih ruku. Mediji tvrde da nije uspeo da sazna šta Rusija planira. Edvard Lutvak, geopolitički ekspert i savetnik mnogim liderima, tvrdi da su takvi kontakti neizbežni i da su, u stvari, već počeli. On tvrdi da ih predvode direktor CIA lično i njegov kolega u Moskvi. Moguće, mada malo verovatno.

Veruje se da je Amerika zaista zainteresovana za pregovore, ali tako da izbegne priznanje poraza i da se što pre izvuče iz Ukrajine. Proglasiće Vladimira Zelenskog za krivca i žrtvovati ga. U osnovi, tvrdi se, Amerika priprema dugoročni sukob sa Kinom, koji je u stvari neizbežan, pa pre tog direktnog sukoba nastoji da eliminiše Rusiju kao kineskog saveznika i izvora prirodnih resursa. Ratom u Ukrajini to nije uspela pa sada nameće pregovore i, apsurdno, približavanje Rusiji. I zato Bela kuća želi brz izlaz iz Ukrajine. Još jedna fantazija.

Ima tu još mnogih fantazija, pa se u tom ukrajinskom sporazumu kojem se Vašington nada uglavnom govori o nekoj vrsti „korejskog modela" podele Ukrajine i „privremenog rešenja" kojim bi Amerika u Ukrajini dobila instrument dalje destabilizacije i ucena.

Bez američkog plana B

Sve ipak liči na političko ludilo gubitnika, a do koje mere je otišlo simbolizuje i to što na ovogodišnjem danu sećanja, komemoraciji, na prvu atomsku bombu bačenu na Hirošimu svi japanski političari, na čelu sa premijerom Fumijom Juzakijem, nisu se usudili da kažu ko je bacio tu atomsku bombu. Ali je zato premijer upozorio na nuklearnu pretnju Rusije.

Amerika u stvari, kao i obično – nema plan B. I sada je u obezglavljenom tumaranju, jer svima je jasno da priznanje poraza u Ukrajini znači kraj svih zapadnih političkih elita koje su sada na vlasti. To je očaj zapadnih elita. Bez plana B, Zapad se očajnički bori za neku vrstu mirovnih pregovora pa da onda, kao u BiH i na KiM, posle toga proglasi pobedu.

Ukrajinski predsednik Vladimir Zelenski pozdravlja predsednika SAD Džozefa Bajdena tokom posete Kijevu uoči godišnjice sukoba u Ukrajini, 20. februar 2023. (Foto: Dimitar Dilkoff/AFP via Getty Images)

U Vašingtonu se nadaju da bi raznim mirovnim i drugim inicijativama mogli da prevare Rusiju i da je uvuku u neko „kompromisno rešenje" mira u Ukrajini, a pod zapadnim i kijevskim uslovima. A šta bi mogao da bude „kompromis" u Ukrajini? U Ukrajini je rat, a ratovi se završavaju tako što jedna strana pobedi, a druga izgubi. I onda pobednik određuje uslove mira, a ne gubitnik. Još jedna iluzija gubitnika.

Nemački mediji tvrde da će Zapad izvršiti pritisak na Kijev da naredne zime pregovara sa Rusijom. Cilj je tzv. zamrznut sukob i to Amerikanci žele. Prema tim „saznanjima" Amerikanci nude Rusiji da zadrži sve što do sada kontroliše i da prestane rat. Ali, sankcije bi i dalje ostale na snazi.

U SAD se, u stvari, nadaju da bi mogli da prevare Rusiju. Ali, da li je moguće prevariti Rusiju? Amerikanci o tome ne razmišljaju, oni jednostavno ne umeju drugačije.

Nemci u Poljskoj

Neizvesno je, međutim, šta bi Zapad dalje mogao da uradi. U političkim krugovima se sve češće govori kako Amerika – uprkos navodnim mirovnim inicijativama – sprema zapadnu koaliciju za invaziju na Ukrajinu, a u glavnim ulogama bi bili Poljska i Litvanija.

Nije jasno koliko je to ozbiljan projekat, ali je činjenica da Ukrajina iz područja Kramatorska već uveliko seli fabrike na granicu sa Mađarskom i u zapadnu Ukrajinu. I Nemačka svoje protivvazdušne i protivavionske sisteme, koji su navodno pomoć Ukrajini – instalira baš u zapadnoj Ukrajini.

Vojna intervencija Poljske u zapadnim delovima Ukrajine je stara opcija Zapada i tu Poljska u formi dvojnog državljanstva već ima svoje snage, ali dalja eskalacija bi mogla suštinski da promeni prostor rata u Ukrajini. To bi otvorilo i pitanje dosadašnjih granica u Evropi i potpuno bi srušilo poredak nastao posle Drugog svetskog rata.

Nemački kancelar Olaf Šolc ispred borbenog tenka Leopard 2 tokom posete vojnoj bazi u Ostenholcu, Nemačka, 2022. (Foto: Ronny Hartmann/AFP via Getty Images/File)

Glavna sumnja je da bi onda u tom rušenju poretka Nemačka mogla da interveniše u zapadnoj Poljskoj, koja je istorijski istočna Pruska. Uostalom, Nemačka je jačanjem svojih oružanih snaga (prvobitni fond od stotinu milijardi je povećan na dve stotine milijardi evra) već srušila posleratni poredak, jer jačanje njene vojske je protivzakonito.

Nemci su, u stvari, već u Poljskoj, u Ščećinu je NATO komanda koja je pod kontrolom Nemačke – što praktično znači da Nemci već imaju svoje snage u Poljskoj. Uz njih su tu i Holanđani. Sve mogućnosti su ipak na stolu, jer u ljudskim društvima nikada nije moguće sve predvideti i kontrolisati a posebno ne u haosu kakav je sada. U tom haosu mnogi bi mogli da potraže i neku svoju šansu bez obzira na kompjuterske modele prema kojima Amerika pravi planove.

Velika zabluda

Pobeda u svakom ratu pre svega zavisi od unutrašnje snage njegovih aktera. Zapadna društva su u dubokoj unutrašnjoj krizi, u procesu su unutrašnjeg socijalnog kolapsa i nemaju snage da iz tog kolapsa iskorače, jer je pre svega nestao bilo kakav unutrašnji autoritet. I očigledno je da je Zapad krenuo onom starom jevrejskom poslovicom da je „rat lek za ono čemu nema leka".

Koliko može da se vidi, Zapadu je u Ukrajini ipak preostala jedina nada da nekako prevari Rusiju. Ali, kako? Za sada je jedino izvesno da od kakvih-takvih mirovnih pregovora nema ništa. Jer, mirovne pregovore može da vodi i organizuje samo pobednik, a u Ukrajini to nije Zapad.

ranate kalibra 155mm u vazduhoplovnoj bazi Dover uoči slanja u Ukrajinu, 29. april 2022. (Foto: Tanjug/AP Photo/Alex Brandon)

Rat će se, prirodno, jednom okončati ali to neće biti i kraj krize pa bi oni, koji se nadaju da će kraj rata razrešiti i njihove spoljnopolitičke dileme, mogli biti u velikoj zabludi.

Izvor RT Balkan

Naslovna fotografija: Evan Vucci/AP

BONUS VIDEO:

 

петак, 11. август 2023.

Галијашевић: Не мисле Хрвати о Црногорцима ништа боље него о Србима и једнако им желе пропаст

in4s.net

Галијашевић: Не мисле Хрвати о Црногорцима ништа боље него о Србима и једнако им желе пропаст - ИН4С

ИН4С

5–6 minutes


Да је напад најбоља одбрана, опет покушавају да докажу комшије. Министар вањских и европских послова Хрватске Гордан Грлић Радман изјавио је да неће допустити да Хрвати поново буду мета јавних прогона као 1991. и да европски пут Црне Горе неће бити могућ без суочавања са недавном прошлошћу.

Стручњак за међународни тероризам и политички ислам Џевад Галијашевић сматра да наступ Грлић Радмана представља тек гомилу лажи изречених садистички отворено и без дипломатских рукавица. 

„Србија и Црна Гора, никада више, не смију бити заједно. Србија не смије изаћи на море јер би то био коридор за Русију. Србију прогањају да би спречили Русију да дође на Балкан, а Црну Гору прогањају да би спречили Србију да изађе на Јадранску обалу. И то није од јуче, давно је то формулисано а озваничено је и формализовано, на славном Берлинском конгресу 1878. године," наводи Галијашевић за ИН4С портал и додаје да зато „бахати, неоусташки наступ Грлић Радмана представља тек гомилу лажи изречених садистички отворено и без дипломатских рукавица. Сигуран је Радман да ће то званична Црна Гора сварити и прећутати."

Није тачно да је све почело нападом Србије на Хрватску јер Србија није ни напала ни интервенисала у Хрватској

„Прво је режим Фрање Туђмана у Сабору поништио конститутивност српског народа у Хрватској, а онда је послао Збор народне гарде и специјалне снаге на Србе. Србе су убијали у Загребу и Осијеку и затварали у логоре. А онда је Југословенска народна армија интервенисала у вријеме када је Предсједник Савезне владе (СИВ) био Хрват Анте Марковић. Он је издао наредбу министру одбране Вељку Кадијевићу, који је родом из Метковића у Хрватској.

Наравно није то ни тада почело.

Почело је у Првом свјетском рату, а наставило се у Другом – са Независном државом Хрватском и 700.000 убијених логораша: Срба Јевреја и Рома.

Само се наставило 1991. године са истим идеологијама, неоусташким обиљежјима, србофобијом и са Њемачком подршком као и у свјетским ратовима, наводи наш саговорник.

Он додаје да „или Радман не зна блиску историју или просто свјесно лаже да је све почело 1991. године и да се завршило Олујом."

„Цјели тај процес у коме је дошло до буђења нацизма у Њемачкој и реафирмације фашизма на многим мјестима наставио се НАТО бомбардовањем Србије 1999. године и државним ударом – тзв. Петим октобром, па мартовским погромом Срба на Косову, 2004.године. То траје још увијек и трајаће док насилна признања Косова не успоставе државу одвојену од Србије и док на Косову буде живио и посљедњи Србин" сматра стручњак за тероризам и додаје да ништа друго не задовољава западне газде и балканске слуге попут Хрвата, шиптара и других.

Говорити о томе није једноставно, наводи Галијашевић, и да је Црна Гора баш малена и да није лако сукобити се са Западним силама око ових питања која ,тако радо и често, набијају на нос увијек са гомилом површних оцијена и лажи попут Гордана Грлића Радмана. Посебно оне лажи о Бихаћу и планираном геноциду који су „Олујни" злочинци Хрвати спречили. Да не буде забуне, додаје Галијашевић, посебно, онај дио који је стављен у поднаслов Радмановог интервјуа датог „Побиједи", је отворена претња изречена са садистичким задовољством:

„Европски пут Црне Горе неће бити могућ без суочавања са недавном прошлошћу, јер је Европска унија заједница држава која почива на заједничким вриједностима и владавини права у којима нема мјеста за злочиначке идеологије и режиме као што је био онај Слободана Милошевића".

Коментаришући оптужбе медија и дијела бивших министара у Црној Гори на рачун лидера Хрватске грађанске иницијативе (ХГИ) Адријана Вуксановића због честитке поводом Дана побједе и домовинске захвалности и Дана хрватских бранитеља, Грлић Радман је истакао да Хрватска неће допустити да Хрвати и њихови политички представници у Црној Гори поново буду мета јавних прогона.

„Истина је међутим да је „Олуја" била злочиначка операција која је за циљ имала прогон Срба и некажњни злочин највећег етничког чишћења у Европи.
Примити усташу Вуксановића у владу зато што то тражи Грлић Радман, а при томе још послушати Габриела Ескобара да у влади Црне Горе нема мјеста за оне који не дјеле Западне вриједности и износе лоше мишљење о НАТО алијанси – то и јесте циљ. Да се Црна Гора одрекне етничких коријена и државотворне идеје – да одбаци идеју суверенитета и све те послове препусте властитим мучитељима и убицама", каже Галијашеић.

„Не мисле Хрвати о Црногорцима ништа боље него о Србима и једнако им желе пропаст, страдање и нестанак. Али о томе се одлучује у Црној Гори и Србији – и који год пут буде изабран, њиме ће морати проћи грађани Црне Горе и грађани Србије.Пуно би лакше било да то ураде заједно!" закључује наш саговорник.

 

Придружите нам се на Вајберу и Телеграму:

     

Continue Reading

 

четвртак, 10. август 2023.

Antonijević: Pokušaj da se odgovornost za neuspele pregovore prebaci i na Srbiju

kosovo-online.com

Antonijević: Pokušaj da se odgovornost za neuspele pregovore prebaci i na Srbiju - Kosovo Online

2–3 minutes


Pismo koje je više od 50 zapadnih parlamentaraca uputilo zvaničnicima SAD, EU i Velike Britanije treba gledati iz ugla podrške Kosovu i nekim daljim procesima i pokušaju da se težište odgovornosti za neuspele pregovore u ovom trenutku sa Kosova prebaci i na Srbiju, ocenio je pravnik Milan Antonijević, prenosi RTK.

Antonijević ističe da zvanični Beograd ne treba da se upušta u rasprave, već da argumentovano govori o negativnim navodima koji se Srbiji stavljaju na teret.

"Mislim da tu ima itekako mnogo argumenata koje Srbija može upotrebiti. Ako govorite o SPC i optužbi da je ona švercovala oružje, ja mislim da je to najlakše demantovati. Celo ovo pismo parlamentaraca treba gledati iz ugla podrške Kosovu i nekim daljim procesima i pokušaju da se težište odgovornosti za neuspele pregovore u ovom trenutku sa Kosova prebaci i na Srbiju i da se napravi taj balans koji u ovom trenutku ne postoji, jer se od Prištine jasno očekuje da formira ZSO i to je zahtev koji su izneli u ovom pismu", kaže Antonijević.

On podseća da su i predstavnici EU naveli da se radi o ozbiljnom pismu, te da je potrebno da Srbija koja je kritikovana pokaže konstruktivan pristup u narednom periodu, kada predstoje odluke u vezi sa situacijom na severu Kosova.

"Ne treba zanemariti odgovor portparola EU (Peter) Stana koji je govorio o tome da se radi o ozbiljnom pismu koje pišu parlamentarci iz nekoliko zemalja EU, ali da EU ima 27 parlamenata i više hiljada parlamentaraca. Ovo treba gledati kao otvaranje rasprave, debate, ne treba mnogo žuči izlivati, već govoriti argumentima šta Srbija može da uradi, šta nije uradila a može u narednim nedeljama, i da se pokaže ta konstruktivnost koju smo videli u prethodnim godinama", istakao je Antonijević.

 

среда, 9. август 2023.

Си-Ен-Ен: Трежњење Запада уз извештаје о запањујућим губицима Украјине

iskra.co

Си-Ен-Ен: Трежњење Запада уз извештаје о запањујућим губицима Украјине

3–4 minutes


Си-Ен-Ен: Трежњење Запада уз извештаје о запањујућим губицима Украјине

09.08.2023. - 10:25

www.globallookpress.com © Sgt. Alex Soliday/Keystone Press Agency

Руси имају бројне одбрамбене линије, а украјинске снаге нису пробиле ни ону прву, рекао је високи западни дипломата

Неколико недеља након дуго очекиване украјинске контраофанзиве, западни званичници говоре о „отрежњујућим" проценама способности украјинских снага да поново заузму значајну територију , открила су за Си-Ен-Ен четири висока америчка и западна званичника упозната са најновијим обавештајним подацима.

„У наредних неколико недеља ћемо још видети да ли постоји шанса за напредак. Ипак, могућност да се постигне прогрес који би променио равнотежу овог сукоба је, мислим, крајње мало вероватна", рекао је високи западни дипломата за Си-Ен-Ен.

„Наши брифинзи су отрежњујући. Подсећају нас на изазове са којима се (украјинска војска) суочава. Ово су најтежи тренуци рата", рекао је представник Мајк Квигли, демократа из Илиноиса који се недавно вратио са састанака у Европи са америчким командантима који обучавају украјинске оклопне снаге.

Главни изазов за украјинске снаге је непрестана потешкоћа у пробијању вишеслојних одбрамбених линија Русије на југу и истоку, где се налазе десетине хиљада мина и огромне мреже ровова. Украјинске снаге су тамо претрпеле запањујуће губитке, што је довело до тога да украјински команданти повуку неке јединице како би се прегруписале, пише амерички Си-Ен-Ен.

„Руси имају бројне одбрамбене линије и украјинске снаге нису заправо прошле прву линију", рекао је високи западни дипломата. „Чак и ако би наставили да се боре наредних неколико недеља, имајући у виду да нису били у стању да направе пробој током ових последњих седам, осам недеља, колика је вероватноћа да ће га изненада, са још исцрпљенијим снагама, направити?"

Више званичника је рекло да приближавање јесени, када се очекује да ће се погоршати временске прилике и борбени услови, даје украјинским снагама ограничен простор за напредовање, преноси амерички медиј.

Недостатак напретка на терену један је од разлога зашто украјинске снаге чешће нападају унутар руске територије „како би покушале да покажу руску рањивост", рекао је за Си-Ен-Ен високи амерички војни званичник.

Поједини званичници, како се додаје, страхују да ће све већи јаз између очекивања и резултата контраофанзиве проузроковати узајамно упирање прстом и сваљивање кривице између украјинских званичника и њихових западних присталица.

rt.rs

 

уторак, 8. август 2023.

SAD protiv Donalda Dž. Trampa

standard.rs

SAD protiv Donalda Dž. Trampa

Драган Бисенић

17–21 minutes


Dok ga provlače po sudovima, Tramp sa njegovim timom sprema program koji će omogućiti otpuštanje desetina hiljada državnih službenika SAD. Program je nazvan „Schedulle F"

Bivši američki predsednik Donald Tramp ne samo da je najveći optuženik među američkim predsednicima, nego je i jedinstveni zaverenik, posebna vrsta američkog Dragutina Dimitrijevića Apisa koji se spremao da likvidira američku demokratiju. U poslednjoj krivičnoj tužbi on je optužen po četiri tačke zbog odbijanja da prihvati – i pokušaja da poništi – rezultate predsedničkih izbora 2020.

Bez obzira na sve to, Tramp je sigurni republikanski kandidat na sledećim predsedničkim izborima – a možda i pobednik na njima kako pokazuju kredibilna, iako relativno preuranjena, istraživanja javnog mnjenja. Sam Tramp se tako i ponaša. On i njegov tim, uz nekoliko snažnih centara koji su u službi njegove kampanje, kreiraju program za radikalnu promenu odnosa i isušivanje „duboke države" tako što će da omoguće otpuštanje na desetina hiljada državnih službenika. Program je već nazvan „Schedulle F". Zbog toga, osim „zaverenikom" Trampa nazivaju i „pučistom", a nekoliko tačaka optužnica odnosi se i na „špijuniranje".

Sve u svemu, Tramp se suočava s najtežim optužbama s kojima može da se suoči jedan bivši predsednik, a sve se svode na to da je radio protiv svoje, a u interesu neke druge zemlje. U nekim vremenima i nekim zemljama zbog ovoga obavezno je letela glava. Ni u ovoj prilici to nije isključeno, samo je pitanje čija glava će da „odleti": Trampova ili Bajdenova?

Predizborna platforma

Pored širokih potresa u administraciji, Tramp najavljuje i oštre zaokrete u spoljnoj politici, za slučaj da se vrati u Belu kuću. Najvažnija izmena je najava prestanka finansiranja rata u Ukrajini. „Nije u našem interesu da pomažemo taj konflikt", saopštavaju Trampovi saradnici. „Nije u našem interesu da branimo granicu Ukrajine s Rusijom. U našem interesu je da branimo američku južnu granicu".

Kćerka Ivanka i zet Džared Kušner više nisu uključeni u Trampovu političku operaciju. Bivši potpredsednik Majk Pens je, međutim, u potpuno drugoj kategoriji: sada je označen kao neprijatelj. U eventualnom drugom mandatu, Trampov tim će izgledati sasvim drugačije nego onaj iz 2017. On je rekao da u njemu želi, pre svega, „hrabre ljude".

Ričard Grenel i Donald Tramp u Ovalnom kabinetu u Beloj kući (Foto: Tviter)

U toj grupi upadljiv je uspon Ričarda Grenela. Ljudi bliski bivšem predsedniku rekli su američkim medijima da Grenel ima najveće šanse da bude nominovan za Trampovog državnog sekretara. Naime, Grenel je bio jedan od Trampovih pouzdanih i bliskih saradnika na kraju njegovog prvog mandata. Kao vršilac dužnosti direktora nacionalne obaveštajne službe skinuo je tajnost sa mnogih materijala u vezi sa istragom povezanosti Trampa i Rusije.

Ali, da bi sve to došlo na dnevni red, biće potrebno da se prebrode nove i stare pravne prepreke. U poslednjoj optužnici na 45 stranica – „Sjedinjene Američke Države protiv Donalda Dž. Trampa" – navodi se da su zavere bivšeg predsednika „izgrađene na široko rasprostranjenom nepoverenju koje je okrivljeni stvarao kroz sveprisutne i destabilizujuće laži o izbornoj prevari".

Optužbe protiv Trampa

Evo svih krivičnih optužbi sa kojima se suočava Tramp – koji je prvi bivši predsednik optužen za krivična dela… prvi bivši predsednik koji je optužen dva puta… i prvi bivši predsednik koji je optužen tri puta…

Prvi slučaj za koji je Tramp optužen kod okružnog tužioca Menhetna tiče se 34 krivična dela falsifikovanja poslovne dokumentacije.

Zatim, tu je slučaj poverljivih dosijea Ministarstva pravde (37 tačaka krivičnih dela), među kojima su:

  1. 31 tačka po Zakonu o špijunaži za „namerno zadržavanje" poverljivih dokumenata.
  2. Zavera za ometanje pravde.
  3. Zadržavanje dokumenta ili zapisa.
  4. Koruptivno prikrivanje dokumenta ili zapisa.
  5. Skrivanje dokumenta u saveznoj istrazi.
  6. Šema za prikrivanje.
  7. Lažne izjave i predstavljanja.

Bivši predsednik Donald Tramp među svojim advokatima u sudnici u Njujorku, 4. april 2023. (Foto: Curtis Means/AP via Pool)

U revidiranoj optužnici prošle nedelje dodate su nove optužbe, čime se slučaj popeo na 40 tačaka:

  1. Pokušaj da izmeni, uništi ili prikrije dokaze.
  2. Navođenje nekog drugog na to.
  3. Tačka po Zakonu o špijunaži u vezi sa poverljivim dokumentom koji je navodno pokazao posetiocima u svom klubu u Bedminsteru, Nju Džersi.

Poslednja optužba protiv Trampa, proizašla iz upada njegovih simpatizera na Kapitol, 6. januara 2021, sadrži četiri tačke, od kojih se tri tačke odnose na „zaveru":

  1. Zavera za prevaru Sjedinjenih Država.
  2. Zavera radi ometanja službenog postupka.
  3. Ometanje i pokušaj ometanja službenog postupka.
  4. Zavera protiv „prava da se glasa i da se nečiji glas računa", po zakonu o građanskim pravima koji se nekada koristio za krivično gonjenje članova Kju kluks klana.

Na sve ovo, Tramp je na svojoj društvenoj mreži „Truth Social" napisao sledeće: „Hvala svima! Nikada ranije nisam imao ovoliku podršku oko nečega. Ova optužnica protiv bivšeg (veoma uspešnog) predsednika i vodećeg predsedničkog kandidata u Republikanskoj stranci za opšte izbore 2024. godine, probudila je svet kada je reč o korupciji, skandalu i neuspehu u SAD u poslednje tri godine."

Diskreditacije

Vol strit džornal objavio je pre dva dana analizu potrošnje glavnog Trampovog fonda za kampanju „Save America". Prema njoj se vidi da poslednjih godina skoro sva sredstva za kampanju idu advokatima. List zaključuje da je upravo zbog toga protiv Trampa i otvoreno toliko različitih slučajeva, sa ili bez razloga – da se iscrpu njegova sredstva uoči početka predizborne kampanje.

Bajdenov tim je odlučio da zauzme stav kao da sam Džo Bajden nema ništa sa ovim optužnicama, iako je aktuelni američki predsednik u brojnim prilikama oštro kritikovao Trampa i tražio sudske procese protiv njega. Sada je pred vratima izborne kampanje, pa su Bajdenovi savetnici utvrdili da su rizici komentarisanja sudskog procesa protiv Trampa veći od mogućih koristi, verujući da bi afirmisanje Trampove optužnice radi političke dobiti u ovom trenutku samo podstaklo napore republikanaca da optužnice proglase politički motivisanim, a ne rezultatom delovanja nezavisnog sudstva.

Predsednik SAD Džo Bajden razgovara sa novinarima na južnom travnjaku Bele kuće u Vašingtonu, 17. februar 2022. (Foto: AP Photo/Patrick Semansky)

Sve to, međutim, tako izgleda u ovom trenutku. Stvari mogu da se promene iz korena kada počne očekivana procedura impičmenta u Predstavničkom domu koja će imati za cilj da diskredituje Bajdena kao predsednika i predsedničkog kandidata.

„Rusijagejt"

S druge strane, u novoj optužnici protiv Trampa na 45 stranica navodi se da je bivši američki predsednik organizovao zaveru da „naruši, opstruiše i porazi" pokušaje vlade da prebroji i overi glasove, te da je „ometao  proceduru u Kongresu od 6. januara, na kojoj se prebrojavaju prikupljeni rezultati izbora".

Glavna tačka optužbi protiv Trampa je da je on svesno propagirao lažne tvrdnje o „ukradenim" izborima. U optužnici se pominje šest saučesnika koji su mu pomogli u pokušaju poništacanja izbora. Oni su, navodno, vršili pritisak na lokalne zvaničnike da „pronađu glasove", pozivali Ministarstvo pravde da pokrene istrage o nepostojećoj izbornoj prevari i nameravali da obesprave milione birača pokušavajući u sedam država da lažno potvrde rezultate u Trampovu korist.

U optužnici se dalje tvrdi da sve ovo predstavlja „zločinačku šemu". Ali, da li Trampove tvrdnje o izbornoj krađi prelaze granicu kriminalnog ponašanja, zavisiće od dokazivanja zločinačke namere Trampa i njegovih saučesnika.

Njegova odbrana će verovatno biti jednostavna: da je iskreno verovao u tvrdnje o izbornoj prevari koje su kružile u to vreme. On takođe svoju odbranu može zasnovati na pravu na slobodu govora – čak se i u optužnici priznaje da Tramp, kao i svaki Amerikanac, može da se pozove na Prvi amandman koji garantuje da svako ima pravo da kaže šta god hoće o ishodu izbora, čak i ako su njegovi stavovi zasnovani na lažima.

Potpredsednik Džo Bajden i državna sekretarka Hilari Klinton prisustvuju događaju na Kapitol Hilu u Vašingtonu, decembar 2016. (Foto: Michael Reynolds/EPA-EFE)

Veći problem i sa optužnicom i raspravom oko nje je, naime, uloga politike i dvostrukih standarda. Prvo, Tramp sigurno nije prvi političar koji je lagao o mešanju u izbore. Podsetimo se samo takozvanog skandala „Rusijagejt": nakon što je izgubila na predsedničkim izborima 2016. godine, Hilari Klinton i njene pristalice tvrdili su da se Rusija umešala u američke izbore kako bi obezbedila predsedničku funkciju Trampu.

Demokrate u Predstavničkom domu potom su angažovale specijalnog savetnika Roberta Milera da istraži te tvrdnje. Ipak, kada je Miler podneo svoj izveštaj 2019. godine, zaključak je bio da dokazi „nisu utvrdili da su članovi Trampove kampanje bili u zaveri ili u koordinaciji sa ruskom vladom". Drugim rečima, Klinton i drugi su propagirali lažnu priču o Trampu koji svoju pobedu na izborima treba da zahvali ruskoj državi.

Zanimljivo je i to da je Tramp pre godinu dana pokrenuo tužbu protiv Klintonove, optužujući je za širenje laži o izborima 2016. Dokumentacija podneta u tom slučaju zvuči kao najnovija optužnica protiv njega. Tvrdi se da su se „optuženi zlonamerno urotili da istkaju lažnu priču da je njihov republikanski protivnik Donald Dž. Tramp bio u dosluhu sa stranom neprijateljskom zemljom".

Ipak, iz nekog razloga, smatra se da su samo Trampove izborne laži dovoljno „prožimajuće i destabilizujuće" da „stvore intenzivnu nacionalnu atmosferu nepoverenja i besa, i naruše poverenje javnosti u sprovođenje izbora", kako se navodi u optužnici protiv bivšeg američkog predsednika.

Predizborni tajming

Tajming za novu Trampovu optužnicu je takođe značajan. Naime, Tramp je u pravu kada smatra da je sumnjivo što su tužioci čekali više od dve godine da podignu optužnicu, a sada specijalni advokat Džek Smit traži „brzo suđenje". To znači da bi se suđenje moglo završiti tokom predsedničke kampanje.

Ovo nije jedino suđenje sa kojim se Tramp suočava uoči izborne 2024. godine. U martu sledeće godine suočiće se sa suđenjem u Njujorku zbog navoda da je prikrio isplate porno zvezdi Stormi Danijels, da bi se zatim u maju suočio sa suđenjem zbog navodnog skrivanja dokumenata od Ministarstva pravde. Posmatrači i pravni eksperti u ovim slučajevima upozoravaju da je pravna osnova ovih optužnica – posebno njujorške, i ove najnovije – u najmanju ruku slaba i da se ne mora biti Trampov pristalica da bi se videlo koliko je sve pravno i politički upitno.

Snimak Donalda Trampa prikazan tokom otvorene sednice Predstavničkog doma istrage o napadu 6. januara 2021. u Vašingtonu, 13. oktobar 2022. (Foto: Alex Wong/Pool via AP photo)

Jasno je da je pravosudni sistem duboko upleten u predizborni proces, i to na identičan način zbog kojih su SAD u celom nizu država u svetu odbijali da priznaju i prihvate legitimnost izbora. Ni SAD ne mogu da se pretvaraju da je Tramp isti kao bilo koji drugi optuženi. On je pretpostavljeni republikanski kandidat za sledeće predsedničke izbore i uticaće na njih, bez obzira da li pozitivno ili negativno po njega samog. Politička mudrost bi možda ranije već sugerisala da bi kandidatura bivšeg predsednika za drugi mandat u Beloj kući bila ništa drugo do pusti san. Stvari, međutim, danas stoje sasvim drugačije.

Rezultati istraživanja

Tramp ne samo da je u istorijski jakoj poziciji da dobije republikansku nominaciju, već je u boljoj poziciji da pobedi na opštim izborima nego što je to bio u bilo kom trenutku tokom izbornog ciklusa 2020. i skoro u bilo kom trenutku tokom ciklusa 2016.

Tramp dobija više od 50 odsto podrške u nacionalnim istraživanjima o primarnim izborima, odnosno više nego svi njegovi konkurenti zajedno. Njegov najbliži konkurent, guverner Floride Ron de Santis, pao je ispod 20 odsto na nacionalnom nivou. Nijedan drugi kandidat nije iznad 10 odsto.

Uprkos tome što se većina Amerikanaca slaže da su Trampove dve optužnice do sada bile opravdane, on ostaje u konkurenciji za potencijalni revanš sa predsednikom Bajdenom. Poslednja anketa pokazala je da su Bajden i Tramp izjednačeni u procentima podrške američkih glasača, sa oko 43 odsto podrške.

I druga istraživanja pokazuju da je Tramp ili izjednačen ili ispred Bajdena po popularnosti. Ej-Bi-Si njuz i Vašington post objavili su tri istraživanja o nadmetanju dvojice kandidata, a Tramp je u svakom bio ispred konkurenta – iako unutar granice greške. Ni u jednom sličnom nacionalnom ispitivanju tokom čitave kampanje 2020. godine Tramp nikada nije vodio ispred svog konkurenta.

Zastava Trampovih pristalica sa natpisom „Tramp ili smrt" ispred Trampove zgrade na Menhetnu (Foto: Michael M. Santiago/Getty Images North America)

Uzimajući sve to u obzir, američki predsednički izbori 2024. će se verovatno svesti na nekoliko „swing" država. Ogroman znak upozorenja za Demokrate bila je anketa sprovedena krajem juna u Pensilvaniji, ključnoj državi u poslednjih nekoliko izbornih ciklusa. Pensilvanija je 2016. jedva glasala za Trampa, a 2020. za Bajdena. Tramp je u poslednjem istraživanju u ovoj saveznoj državi bio bolji od Bajdena za jedan procentni poen. To jeste rezultat unutar granice greške, ali je za bivšeg predsednika ipak izvanredan uspeh, koji ukazuje da je šansa da Tramp bude predsednik SAD za manje od dve godine vrlo realna.

Trampov tim se tako i ponaša. Oni sada ne žele da ponove greške iz prethodnog mandata, kada nisu znali koga da imenuju na funkcije u administraciji, niti su mogli da očekuju lojalnost od svojih kandidata. Sada se u Trampovom timu pojavljuje novi tip lojalnosti koji je promenio strukturu osoba iz najbližeg kruga s kojima je redovno u kontaktu.

„Projekat 2025"

Stiven Čeung, portparol Trampove kampanje, naveo je u saopštenju da je bivši predsednik „izložio smelu i transparentnu agendu za svoj drugi mandat, nešto što nijedan drugi kandidat nije uradio", i dodao: „Glasači će tačno znati kako će predsednik Tramp ojačati ekonomiju, smanjiti inflaciju, obezbediti granicu, zaštititi zajednice i jednom zauvek iskoreniti duboku državu koja deluje protiv Amerikanaca."

Dve pokretačke snage napora da se preoblikuje izvršna vlast u Americi jesu Trampova kampanja i dobro finansirana mreža konzervativnih grupa, u kojima su brojni bivši visoki zvaničnici Trampove administracije, a koji bi najverovatnije igrali ključnu ulogu i u njegovom drugom mandatu.

Svi oni su uključeni u „Projekat 2025", operaciju vrednu 22 miliona dolara, koja priprema politiku, liste osoblja i planove tranzicije koje će preporučiti svakom Republikancu koji bi mogao da pobedi na izborima 2024. godine. Ovaj projekat tranzicije, čije su razmere bez presedana u konzervativnoj politici, vodi Fondacija „Heritidž", trust mozgova koji je oblikovao osoblje i politiku republikanskih administracija od Reganovog predsednikovanja naovamo.

Sedište „Heritidž" fondacije u Vašingtonu (Foto: heritage.org)

Akcije „Heritidža" su u skladu sa planovima za proširenje predsedničke moći izloženim na veb stranici Trampove kampanje, a koje su prvenstveno izradila dva Trampova savetnika, Vinsent Hejli i Ros Vortington, uz doprinose drugih, uključujući Stivena Milera, arhitektu Trampove oštre imigracione politike.

Isušivanje duboke države

Ovaj program ima duboke korene u višedecenijskim naporima konzervativnih krugova da potkopaju ono što se podrazumeva pod državnom administracijom – niz agencija zaduženih za brojne i različite oblasti života i politike, ali koje su van nadležnosti predsednika. Pravna osnova ovog programa je verzija tzv. unitarne teorije izvršne vlasti. Ova pravna teorija odbacuje ideju da se vlada sastoji od tri odvojena ogranka sa preklapajućim ovlašćenjima koji se međusobno kontrolišu.

Umesto toga, pristalice ove teorije tvrde da član 2 Ustava daje predsedniku potpunu kontrolu nad izvršnom vlašću, tako da Kongres ne može da ovlasti šefove agencija da donose odluke ili ograniče mogućnost predsednika da ih otpusti. Pravnici Reganove administracije razvili su ovu teoriju dok su nastojali da unaprede deregulacionu agendu.

„Postojanje nezavisnih saveznih agencija ili federalnih službenika koji ne odgovaraju predsedniku narušavaju same temelje naše demokratske republike", rekao je Kevin D. Roberts, predsednik „Heritidž" fondacije, dodajući da su saradnici „Projekta 2025" snažno opredeljeni za „razgradnju ove odmetničke administrativne države".

Predsednik Fondacije „Heritidž" Kevin D. Roberts (Foto: Heritage Foundation)

Na početku Trampovog predsedavanja 2017, njegov glavni strateg Stiven K. Benon obećao je „razbijanje administrativne države". Ali, kada je Tramp postavio svoje ljude na ključne položaje, oni su mu na kraju rekli da su njegove ideje neizvodljive ili nezakonite. U poslednjoj godini svog predsedničkog mandata Tramp je saopštio da mu je dosta da ga podređeni sputavaju.

U američkoj administraciji radi oko dva miliona ljudi. Veliki broj njih nalazi se u tajnim aparatima i tajnim službama. Rat protiv državne birokratije je rat i protiv njih. Te strukture decenijama su zaštićene od uticaja promena političke vlasti. Neko ne može da bude otpušten samo zato što se promenio predsednik ili zato što to predsednik hoće. Zbog toga je ovaj Trampov program, iako ambiciozan, na ivici izvodljivosti. Pokušavali su to i drugi pre njega, ali nisu uspeli.

Ono gde Tramp može da uspe, jeste izbor svojih saradnika. Najvažnija lekcija koju je izvukao iz svog prvog mandata odnosi se na to koga zapošljava i koga sluša. Zato je smanjio krug svojih savetnika i uklonio skoro sve bivše pomoćnike koji su odbili da prihvate njegov stav da su izbori 2020. ukradeni. Značajnu količinu vremena sada provodi razgovarajući sa liderima pokreta „Stop the Steal", uključujući advokata Borisa Epštajna i proizvođača jastuka Majka Lindela, koji je potrošio najmanje 25 miliona dolara sopstvenog novca negirajući izborne rezultate 2020.

Spekulacije o budućnosti ovih istaknutih MAGA ličnosti samo ilustruju pripreme za 2025. i očekivani novi Trampov mandat.

Izvor RTS OKO

Naslovna fotografija: Peter Foley/EPA-EFE

BONUS VIDEO:

 

петак, 4. август 2023.

„Велика” хрватска победа – убијена и нестала 1.861 особа, више од 60 одсто жртава старије од 60 година, страдало 548 жена и дванаесторо деце

politika.rs

„Велика" хрватска победа – убијена и нестала 1.861 особа, више од 60 одсто жртава старије од 60 година, страдало 548 жена и дванаесторо деце

~3 minutes


Из Координације српских удружења породица несталих, убијених и погинулих лица са простора бивше Југославије подсетили су данас, поводом 28 година од почетка хрватске војно-полицијске акције „Олуја", односно напада на Србе у Крајини, да је у тој акцији и непосредно након ње убијено и нестало 1.861 особа српске националности.

Из Координације српских удружења породица несталих, убијених и погинулих лица са простора бивше Југославије наводе у саопштењу да је од тог броја убијено и нестало 1.211 српских цивила од којих је више од 60 одсто било старије од 60 година, 548 жена и 12-оро деце.

Такође, додају, трајно је протерано више од 220.000 Срба, запаљено више од 20.000 српских кућа и објеката, а преко 40.000 станова у својини Срба трајно одузето.

Наводе и да је налог Фрање Туђмана, ондашњег председника и врховног команданта оружаних снага Хрватске, који је дословно гласио: „Да се учине такви удари да Срби практично нестану", била де јуре наредба да се спроведе геноцид, коју су, додају, припадници хрватске војске систематски и брутално извршили, јавно и ритуално убијајући чак и старце и старице, који нису хтели да напусте своја вековна огњишта.

„Срамни печат на право на истину и правду породица жртава и прогнаних Срба, дао је и Хашки суд за ратне злочине почињене у бившој Југославији, који је коначном другостепеном пресудом ослободио хрватске генерале за ратне злочине почињене у 'Олуји', иако је првостепеном пресудом осудио Готовину на 24 године затвора, а Маркача на 18 година", наводе у саопштењу.

У саопштењу указују да Хрватска сваке године 5. августа слави масовне ратне злочине и етнички прогон почињен над Србима, као некакву „победу", прогласивши тај дан „даном побједе и домовинске захвалности", наводећи да то показује да је хрватско друштво далеко од суочавања с прошлошћу и објективног сагледавања догађаја из ближе и даље прошлости.

Они су навели и да је етнички прогон Срба геноцидних последица, уз масовне и систематске ратне злочине, спроведен у такозваној „Олуји", био државни пројекат власти у Хрватској, из чега, како су додали, произилази одговорност и дужност Хрватске, да процесуира одговорне за почињене ратне злочине, омогући повратак прогнаних Срба као и потпуну реституцију њихових имовинских и других права и давање гаранције да се такав и сличан злочин неће поновити.


View article...

Enclosures:

160z120_677z381_progon-iz-hrvatske.jpg (12 KB)
https://www.politika.rs/thumbs/upload/Article/Image/2023_08//160z120_677z381_progon-iz-hrvatske.jpg