ZIDANjE SKADRA
Ambasador
Jako veliki diplomatski incident. Istinski skandal. Ruski ambasador je uzeo rijeć na forumu o bezbjednosti i pitao okupljene kako to da nema riječi o nasilnom pretvaranju administrativne linije između AP Kosova i Metohije i ostatka Republike Srbije u državnu granicu. Začudio se, ruski diplomata, kako to da niko ne spominje učešće KFOR-a i EULEKS-a u dovođenju albanskih carinika i policajaca na novu granicu. Pitao se, bezobraznik, da li u sali ima Srba. Spominjao je čak i ratovanje ruskih dobrovoljaca na strani srpskih vojski, baš kao i legitimne ruske interese.
Veliki diplomata, balkanski politički mislilac Ivan Vejvoda, zaustavio je ruskog ambasadora u nastupu logoreje tvrdeći da je govorio predugo. Stari komunistički trik, ne znam gde bi iko u modernoj Srbiji, inače privržen evropskoj ideji i modernosti tako nešto lijepo mogao da nauči... Komunistima, naime, tradicionalno smeta kad neistomišljenici govore, pa makar i istinu, dugotrajnije od deset minuta. Oni sami tu mjeru nemaju pa su ostali na vlasti četrdeset godina i instalirali političke elite koje će vladati narednih petsto.
Smjesta su se javili mediji koji već duže vremena srpskoj javnosi sufliraju kako se u „EvropiĆ i „SvijetuĆ misli. Konuzin je, kažu, prekoračio pravila diplomatske učtivosti. On je, dakle, isti kao i nekadašnji ambasador SR Nemačke Cobel koji je jasno najavio da će Srbija, ako ne prihvati nezavisnost Kosova, doživjeti otimanje Vojvodine i Novog Pazara. Isto je, dakle, kad najavite uništenje srpske države i kada kritikujete vlasti koje u NATO stupaju uprkos svojim nesvrstanim afro tetovažama i lelekavim deklaracijama o vojnoj neutralnosti.
Zaista, uvredljivo je podsjećati na nacionalne interese i prijateljstvo državu čiji predsjednik tvrdi da održava dobre odnose sa susjednom zemljom koja je u protekle tri godine; 1. priznala nezavisnost dijela naše teritorije (KiM), 2. hapsila naše sunarodnike, ponekad državljane, i sudila im na nepoštenim sudskim procesima (poslije 1995. su osudili kradljivca stoke kao saučesnika u izvršenju Načertanija Ilije Garašanina), 3. slavila osuđene ratne zločince, 4. organizovala diplomatske samite država koje okružuju Srbiju uključujući i albansko Kosovo, 5. odbijala da vrati stanove desetinama hiljada prognanika, 6. najavljivala okupaciju Republike Srpske... E to su nam prijatelji. Ako tako biramo drugove, ambasador Konuzin može da nam bude samo i isključivo najgori dušmanin. A još je i diplomatski neišlifovan - mnogo se pali ! Jer, zna se šta ambasador treba da radi, i tu nam stari dobri Brozovi priručnici valjaju; treba da se smiješi, da nema svoje mišljenje, da lijepo i uspješno laže, učestvuje u progonu političke emigracije i zanemarivanju ekonomskog iseljeništva, da prati radnje dušmana, ovaj... domaćina, i o njima redovno izvještava, da se uključi u razne kriminalne radnje na zadovoljstvo domovine i lukrativne poslove na sopstvenu korist. Svako ko to krši, ko nije „tihi glasnikĆ, ko se bavi detinjastim nadgornjavanjima, što otprilike reče za odnose Crne Gore i Srbije onaj naš veličanstveni diplomata što mu je otac Brozu dao prvi počasni doktorat, a on se sâm brusio u SKJ, SPO, pa u diplomatiji...
Jedan naš elektronski medij, koji se upravo ovih dana u političkom pogledu rasformirava i kadrovi mu prelaze na sjever Srbije da učestvuju u porođaju buduće nezavisne države, napravio je anketu šta srpska javnost misli o ispadu ambasadora Konuzina. Pitali su Žarka Puhovskog, Filipa Ejdusa, Ivana Vejvodu i Tima Džudu. Srpstvo je saglasno; ambasadorov nastup je nedopustiv.
Došli smo u čudan položaj. Prijateljujemo sa otvorenim neprijateljima. Dio naše elite sebe vidi kao evropske funkcionere i ne zastupaju više interese Srbije i njenih građana. U mrežama smo raznih stranih interesa, i u pravu je ambasador Konuzin kad spominje i ruske interese, dio naših nacionalista i desničara se odnosi prema Moskvi na isti način kao i dio vlade prema Briselu i Vašingtonu.
Čekaju nas velika iskušenja u budućnosti. 1999. smo imali političare koji su podsticali narod da slavi kada su albanskoj gerili i vojsci NATO predali Kosovo. I radikale nedovoljno hrabre da podnesu ostavke, već su se brukali povlačeći ih, a Miloševića su izdali tek kada je postalo jasno da je propao. Danas su tu tvorci spoljne politike koji sjede u Spoljnopolitičkom savjetu Ministarstva spoljnih poslova a daju izjave tipa; „Srbija je propustila da uradi..., izgubila je priliku..., poslije dolaska nemačke kancelarke i njenih poruka, Srbija mora...Ć. U Srbiji ne samo da niko nije na vlasti... jer su u nekoj vrsti opozicije (svi su u opoziciji DS-u, a DS je u opoziciji pokojnom Miloševiću), već, i tu je Konuzin u pravu, rijetko ko od moćnika hoće da igra ulogu Srbina. Nepopularno je, opasno, a i stalno izgubiš. Oni, za razliku od kneza Lazara i Karađorđa koje bi rado predali albanskoj istoriji koja je za njih iz nekih perverznih razloga zainteresovana), vjeruju samo u sebe i svoje porodice, a kao i sva pametna djeca iz njihovog vremena u ratnim igrama vole da budu partizani, a ne oni drugi.
Piše: Čedomir AntiĆ
http://www.dan.co.me/index.php?nivo=3&rubrika=Povodi&datum=2011-09-19&clanak=297887
Нема коментара:
Постави коментар