Претражи овај блог

среда, 29. фебруар 2012.

BEOGRAD SE OBRAČUNAVA SA KOSOVSKIM SRBIMA

ANA FILIMONOVA BEOGRAD SE OBRAČUNAVA SA KOSOVSKIM SRBIMA

sreda, 29 februar 2012 08:49

Pregovori između Beograda i Prištine postali zaobilazni manevar sa ciljem da Priština i njeni međunarodni pokrovitelji dobiju ono što nisu u pregovorima 2006-2007.


U periodu od 18. do 25. februara 2012. godine došlo je do ofanzivne operacije na Srbe sa severa Kosova. U prvoj etapi, od 18. do 23. februara, operaciju su vršile snage američke vojske NATO zajedno sa kontra-diverzivnom grupom KFOR-a, koji su kod administrativnog punkta KPP Jarinje likvidirali srpske barikade. Snage NATO/KFOR-a su bile snabdevene oklopnom tehnikom, buldožerima i specijalnim sredstvima za rasterivanje demonstranata i brojčano ih je bilo mnogo više nego Srba, koji su branili barikade.

Osim toga, posle višemesečne zabrane, snage evropske policijsko-civilne misije EULEKS su dobile slobodu kretanja po severu Kosova. Da podsetimo: zabrana je bila uvedena pošto je 9.12 2011. godine u predgrađu Kosovske Mitrovice, u toku sukoba zaštitnika barikada sa KFOR-om i EULEKS-om, ubijen mladić, Srbin, Savo Mojsić. Međutim, docnije su održani pregovori predstavnika međunarodne zajednice i Srba sa severa Kosova koje je vodio okruga Kosovska Mitrovica R.Nedeljković(više srpskih lidera sa severa Kosova nije učestvovalo u tim pregovorima). Zaključen je „džentlmenski sporazum" po kome je EULEKS dobio slobodu kretanja, pod uslovom da ta misija ne prevozi albanske carinike na KP Brnjak i Jarinje, a srpske barikade će ostati dok se sa KP ne skloni „albanska carina". Nisu bili predviđeni nikakvi mehanizmi kontrole. Kako su Srbi rekli: „mi oficirima verujemo na reč". Međutim, predstavnici EULEKS-su izjavili da nikakav dogovor i nije postojao! [1] Verovati u reči evropskih službenika znači biti naivan i dozvoliti da te naivno prevare, jer je očigledno da one ništa ne vrede. Rezultat tih pregovora je bilo samo to, da je misija EULEKS-a sporazum jednostavno anulirala! Tako je EULEKS, praćen KFOR-om, dobio pravo da se slobodno kreće po teritoriji severa Pokrajine. Cilj EULEKS-a je da pomogne Prištini u funkcionisanju organa policije, pravosuđa i carine.  Očigledno je da je samostalan rad „državnih institucija" Prištine ili u principu jednostavno nemoguć, ili da ga arhitekte „projekta Kosovo" nisu ni predvideli!

23. februara je počela druga etapa operacije. Napad na sopstveno stanovništvo sa severa Pokrajine zvanični Beograd je preduzeo iz dva pravca: diplomatskog i policijsko-represivnog. Prvi se sastojao u tome da se na pregovorima po pitanju predstavljanjaKosova na regionalnim forumima Beograd složio sa tim, uz uslov da naziv same pokrajine dobije neobičnu formulaciju: „Kosovo*". Baš tako: Kosovo sa fusnotom, u kojoj se kaže da „taj naziv ne određuje pravni status Kosova i da je u skladu sa Rezolucijom 1244 i odlukom Međunarodnog suda o kosovskoj deklaraciji nezavisnosti" . Što je protivurečno samo sebi. Rezolucija 1244 Pokrajinu prenosi na privremeno upravljanje međunarodnoj administraciji, do određivanja statusa Pokrajine - kao rezultata pregovora. (Pregovori su održavani od 2006. do 2007. godine i završeni su potpunim neuspehom. Na njih je Priština odlazila sa samo jednom rečju: „Nezavisnost!" Tako da status pokrajine nije ni određen). Međutim, odluka Međunarodnog suda govori o tome da akt o prihvatanju deklaracije o nezavisnosti nije suprotan međunarodnom pravu (tj. ovde je došlo do zamene teze – pitanje nelegitimnosti jednostranog proglašenja  nezavisnosti Međunarodna zajednica je zamenila pitanjem o prihvatanju deklaracije o nezavisnosti). Međunarodna zajednica je odluku Međunarodnog suda jednostrano protumačila kao podršku nezavisnosti Prištine. Upravo na taj aspekt je i sama Priština  obratila pažnju, smatrajući da je priznanje njene nezavisnosti od strane Srbije gotova stvar.

Tako su pregovori između Beograda i Prištine, započeti u martu 2011. godine i nazvani „tehnički" u stvari postali zaobilazni manevar sa ciljem da Priština i njeni međunarodni pokrovitelji dobiju ono, što nisu uspeli u pregovorima 2006–2007. god.

Na unutrašnjem planu Beograd je postigao sledeće „uspehe": dogovor o slobodi kretanja (usmeren protiv barikada Srba), predaja Prištini kompletne dokumentacije matičnih knjiga, dogovor da Kosovo dobije carinske pečate (koje imaju pravo da poseduju samo države), dogovor o uzajamnom priznanju univerzitetskih diploma (osim što to znači međudržavni karakter, to će olakšati i dalje odvajanje Albanaca sa juga Srbije – iz opština Preševo, Bujanovac i Medveđa -  jer bise stanovnici tih opština obrazovali u Prištini, tako da bi se i jug Srbije čvršće vezivao za Kosovo, kao i dogovor o zajedničkom upravljanju graničnim prelazima.

Sa međunarodnog aspekta, rezultat poslednje runde pregovora je taj da sada Kosovo može da učestvuje u radu 36 regionalnih međunarodnih foruma, da potpisuje ugovore i da govori u svoje ime (do sada se umesto Prištine potpisivala Organizacija UN). Priština računa da će uskoro da otvori svoju kancelariju u Beogradu. Od tog trenutka počinje i proces ubrzanog i zvaničnog uključivanja Kosova u međunarodne organizacije. Da podsetimo da je 88 zemalja već priznalo Kosovo, i da se pasoši Kosova priznaju u 155 zemalja, među kojima su i Kina i zemlje EU, čak i one koje ne priznaju Kosovo kao državu.

Bez obzira na težnje srpske koalicije na vlasti da se pregovori prikažu kao uspeh srpske diplomatije na polju zaštite srpskih nacionalnih interesa, može se konstatovati: Tadić je od priznanja nezavisnosti Kosova de-fakto prešao na priznanje de-jure! Zahvaljujući tome će njegov režim dobiti status kandidata Srbije u EU, što postaje njegov najjačiargument na predstojećim izborima. U razgovoru sa autorom članka, zamenik Skupštine Saveza srpskih opština Kosova i Metohije Marko Jakšić je naveo da je, da bi dobio kakdidaturu za EU, Boris Tadić žrtvovao jednu petinu teritorije svoje zemlje.

Ne ostavljajući obračun sa sopstvenim narodom  „za posle" zvanični Beograd je 23. februara započeo i sa neverovatnim merama prikazivanja sopstvene lojalnosti neprijateljima srpskog naroda: srpski specijalci i žandarmerija (!), u punoj ratnoj opremi  i sa maskama zauzeli su tzv. međuzonu ka KP Jarinju i Brnjaku od strane uže Srbije (Jarinje i Brnjak su jedan od drugog udaljeni oko 100 km), uništili barikade i blokirali alternativne puteve koje su Srbi koristili kada su iz centralne Srbije prelazili na Kosovo. Tako su Srbi naterali Srbe da pri prelaženju koriste  isključivo ta dva kontrolna prelaza, koje su zauzeli NATO/KFOR  i kosovska carina i policija. Lokalne Srbe koji su čuvali barikade srpska žandarmerija je prinudila da se raziđu, ne dozvoljavajući da barikade obnove. U toj zoni su postavljene i patrole srpske žandarmerije. Ima podataka da od Srba koji prelaze preko kontrolnih prelaza  kosovska carina traži da pokažu pasoše.

Kosovska policija je odmah sprovela akciju u Kosovskom Pomoravlju. Došlo je do pretresa i hapšenja onih na koje se sumnja da pripadaju MUP-u Srbije. U toku akcije Srbi su bijeni, uključujući i decu, a šestogodišnjem detetu su stavljene lisice – u gračaničkoj bolnici je njemu docnije morala da bude ukazana medicinska pomoć.

Ofanziva na Srbe sa severa Kosova traje i vodi se na dva fronta – od strane Prištine i od strane zvaničnog Beograda, ali iza postupaka ta dva marionetska režima stoje jedne iste geopolitičke marionete.  Srbi sa severa Kosova preživljavaju  samo zahvaljujući sopstvenom jedinstvu  i čvrstoj nameri da se bore do poslednjeg. Srbi sa severa KiM ne samo da su sagradili preko sto barikada, kojima su se ogradili od „prištinskih vlasti", već su napravili i alternativne puteve kojima je centralna Srbija povezana sa severom Pokrajine. Ali više ni otkuda ne mogu da očekuju pomoć. Pitanje isterivanja Srba sa severa Kosova tako što će im se onemogućiti da vode normalan život ili nasilno, od strane NATO snaga i kosovske policije, samo je pitanje vremena.

Marko Jakšić skreće pažnju da sadašnja vlast nema ovlašćenja da predstavlja kosovske Srbe, jer za četiri godine ne samo da nisu jačali, već su se sve više smanjivale srpske institucije na Kosovu. Prvo je Beograd Srbe odbacio na jug od Ibra tako što se složio sa jedinstvenim srpskim spiskom za učestvovanje na prištinskim izborima i u institucijama prištinske vlasti; Beograd se nije pobunio ni kada je Priština izmenila administrativne granice u samoj Pokrajini i  formirala na Kosovu nove opštine. Tom merom su Srbi južno od Ibra, podvlači Marko Jakšić, bačeni pravo u zube prištinskih institucija. Tako je demarkacionu liniju  sproveo ne neko drugi, već upravo režim koji je na vlasti u Srbiji, odbacujući Srbe južno od Ibra izvan granica srpskog nacionalnog jezgra, i tako ih osudio na neminovnu asimilaciju. Sada je ta linija pomerena prema granici koja deli Srbiju od Kosova.

A dalje, Priština namerava da čini sledeće: da rasformira srpske opštine na severu Pokrajine, da sistem zdravstva i obrazovanja prenese sa severa Pokrajine na ugovornu upravu Prištine i Beograda, pri čemu „njih treba da finansira Priština". Likvidiranje onoga, što predstavlja ostatke srpske državnosti na Kosovu – to je bio uslov da Srbija dobije status kandidata za EU.

Marko Jakšić kaže da su se „sadašnje zajedničke akcije NATO-KFOR-a, Tačijeve policije i policije Srbije" slile u 10-mesečnu borbu Srba na barikadama. Ako je u vreme Slobodana Miloševića, Zorana Đinđića i Vojislava Koštunice kod nas manje ili više postojala nacionalna linija u odnosu na Kosovo, sada je sve gotovo. Kosovo je dobilo carinske pečate – to je priznanje de-fakto, sadašnji dogovor o učestvovanjuKosova na regionalnim forumima – priznanje de-jure!"

Važno je prisetiti se i malo istorije:  

Ne samo Srbija, već i sve ostale balkanske i evropske zemlje treba jasno da shvate: delovanje „albanskog faktora" se neće završiti sa Kosovom. Da bi se ostvarili široki geopolitički projekti postoje dve stvari. Prva je – ideologija. Doktrina „Velike Albanije" obuhvata Albaniju, teritorije zapadne Makedonije, juga Srbije, grčku oblast Čameriju, Kosovo, deo Crne.

Stvarnost je sledeća:

„Prvi stepen": Albanija je nezavisna država.

„Stepen drugi": Kosovo je faktički nezavisno.

„Treći stepen": Albanci iz zapadne Makedonije predstavljaju većinu sa tako zastrašujućim demografskim perspektivama da više ne može da se govori o tome da će albanski faktor da osvoji samo taj deo, jer on može da dobije čitavu Makedoniju.

Za sada - na najnižem, „četvrtom nivou" su delovi Srbije, Grčke i Crne Gore, kod kojih dolazi do puzećeg osvajanja u lokalu, na licu mesta" – preko lokalnih organa vlasti, iseljavanja nealbanskog lokalnog stanovništva, razvoja mreže narkodilera. Da li će se svi Albanci sa Balkana brzo ujediniti u jednu državu, ili će proces agresivnog osvajanja tuđih teritorija od strane „albanskog faktora" da se otegne – pokazaće vreme. Ali, kako je rekao jedan albanski starešina: „Pokret za nezavisnost Kosova, to je bura, koja će sve na svom putu da počisti. Pokret za ujedinjenje je tih vetar. Nije važno da li ćemo biti u istoj državi kroz dvadeset ili sto dvadeset godina. Alah će sačekati. On je večan!"[2]

Drugi neophodan instrument su – oružane snage. Udarna snaga realizacije čitavog albanskog separatizma bila je Armija za oslobođenje Kosova (alb. UČK), koja je na granici dva veka vršila diverzivno-terorističke vojne operacije, mučila i maltretirala civile. Rad te armije potpada pod najteže prestupe u međunarodnom pravu koji se odnose na ratne zločine, ali istraga njihove delatnosti od strane međunarodnih institucija uopšte nije preduzimana. MTBJ za zločine u toku lokalnih ratova na teritoriji bivše Jugoslavije je osudila 2 Albanca na ukupno 19 godina zatvora! Posle završetka agresije NATO na SRJ, UČK nije razoružana. Ona se prvo pretvorila u tzv. Korpus za zaštitu Kosova, na čijem čelu su bili „autoritetni" borci Agim Čeku i Sulejman Selejmi. Mladi Albanci u imali obuku u KZK prema normama NATO-a. 2009. godine KZK je promenio naziv u Snage bezbednosti Kosova (SBK). Prema zvaničnim podacima koje je praktično nemoguće proveriti, one se sastoje iz ličnog sastava u kome je do 5.000 ljudi. Udarni korpus SBK predstavljaju Policijska služba Kosova i specijalne jedinice ROSU. To su sve ofanzivne jedinice, trenirane, po informacijama kojima raspolažemo, od strane turskih i zapadnih vojnih instruktora. Osim toga, reorganizovane albanske bande, koje su naoružane po poslednjoj reči tehnike i odevene u uniformu kao bajagi policijskih snaga, imaju  najsnažniju moguću podršku – vojnu bazu SAD Bondstil i baze KFOR/NATO.

Narko-kriminalna kvazidržava Kosovo poseduje sve instrumente za dalje jačanje. Posebno je opasno to, što ruku pod ruku sa „nezavisnom Prištinom", samoubilačkom za Srbe, režim Borisa Tadića i međunarodna zajednica preko NATO/KFOR-a i EULEKS-a integrišu sever Pokrajine u sastav „Republike Kosovo".

Zaključak Marka Jakšića je potpuno jasan: „Izdao nas je Beograd, Boris Tadić zajedno sa ministrom MUP-a, Ivicom Dačićem. Ne možemo da se istovremeno borimo i sa međunarodnom zajednicom, a Priština u njenim rukama predstavlja samo instrument, i sa svojom vlašću. Ne možemo da se borimo sa nožem u leđima, koji je Srbima Kosova zabio Beograd. Sva je nada, - kaže M.Jakšić, - u ovogodišnje izbore, u smenu režima i formiranje nacionalne vlade, koja će biti sposobna da sprovede strategiju povratka Kosova u Srbiju. Samo nova vlada može da anulira ogroman broj sporazuma koji su označili nezavisnost Kosova, sa međunarodnim faktorom. Sva nam je nada samo u to!" – zaključio je Marko Jakšić.

Ali Srbi Kosova nemaju nameru da sede prekrštenih ruku. Međutim, glavni problem ostaje Beograd: Boris Tadić namerava da scenario arhitekata „Projekta Kosovo" dovede do kraja. Ukoliko se njegov kurs stvarno nastavi – Srbi Kosova su zaista osuđeni na propast.

__________
Napomene:

[1] http://www.mfa.gov.rs/Srpski/Bilteni/Srpski/bVesti_s.html

[2] http://www.republika.co.rs/308-309/09.html


Izvor Fond strateške kulture, 28. 02. 2012.

 

уторак, 28. фебруар 2012.

Београд-Приштина. Споразум у стрипу.

Београд-Приштина. Споразум у стрипу.

 

 

27.02.2012, 16:12

 

© Коллаж: «Голос России»

Београд се договорио с Приштином о учешћу Косова у релгионалним форумима и пожурио је то да назове „дипломатском победом Србије". Косово ће се сада потписивати испод споразума у своје име, приштинске власти се надају да ће у перспективи отворити своју канцеларију у Београду. Зато ће у напомени уз таблицу Косово стајати да овај натпис не одређује статус Косова и да одговара резолуцији 1244 СБ УН, као и мишљењу Међународног суда у Хагу у косовској декларацији независности.

И све то захваљујући не само дипломатским, већ и дизајнерским талентима делегације на челу са Бориславом Стефановићем и Едитом Тахири. Јер страшно је замислити шта би било да се стране нису договориле какав фонт да се користи у тој самој напомени. Очигледно, превише буквално схвативши формулацију „дијалог о техничким питањима", Београд и Приштина озбиљно су спорили да ли Тамс њу роман или Хелветика Болд? При томе косовска делегација, предлажући Комик санс, који је настао, да подсетимо, ради имитације фонтова који се обично користе у стриповима, изгледа да је гледала на ствари много реалистичније.

Артемиј Лебедев, познати руски дизајнер, коментаришући фотографију на којој је неко полагао цвеће на споменик првом председнику Русије, изразио се о недостацима слова на споменику на следећи начин: Ја бих такође таквом слову И положио цвеће. Добро је било слово. Штета што је умрло.

Нажалост, цвеће сада желимо да положимо сваком слову параграфа Устава Србије, у којем се Косово назива неодвојивим делом земље. Опозиција и прекорева власти да су склопиле споразум који противречи главном документу државе и формално признаје независност Косова.

У ствари, договор Београда и Приштине отвара широки простр за фантазије: на пример, у току регионалног форума српски премијер Цветковић стеже руку косовском колеги Тачију, против којег је 2008. године МУП Србије покренуо оптужницу за злочин против уставног поретка и безбедности земље.

Мишљење историчара слависте и међународног аналитичара издања Правда.ру Вадима Трухачева.

Овај споразум је још једа корак ка признању Косова од стране Београда. Очигледно, фрау Меркел која је у августу прошле године путовала у Србију и притискала на власти земље, постигла је своје – господин Тадић по ко зна који пут попушта њеним захтевима. Мени је тешко да схватим да ли је српски лидер свестан да се на Косову ствар неће завршити. Плашим се да су на реду Војводина и Санџак. Чиними се да ће Србија на крају крајева добити статус кандидата за ступање у ЕУ, само питање је у којим границама ће ући у ЕУ. И неће ли бити скупља дара него мера?

Како се и очекивало, споразум је наишао на одобрење Запада. На пример, Амбасада САД у Приштини позвала је све демократске снаге Ксоова да подрже постигнути споразум са Београдом. Неки предтавници „демократских снага" са ентузијазмом су се одазвали на овај позив: овог викенда у неколико села око Гњилана приштинске специјалци су пребили седморо Срба, између осталог старца, задржали су 4 старадника МУП Србије и ставили лисице 16-годишњем дечаку. Српска опозиција директно повезује пораст напетости на Косову са договорима постигнутим у Бриселу, који пружају још већу слободу властима самопроглашене републике.

http://serbian.ruvr.ru/2012_02_27/67002386/

понедељак, 27. фебруар 2012.

Србија бомбардoвана јер је Рудолф Шарпинг лагао (видео)

Србија бомбардoвана јер је Рудолф Шарпинг лагао (видео)

понедељак, 27 фебруар 2012 20:47 блиц

http://www.youtube.com/watch?feature=player_embedded&v=sy9JZk8GBlw

За бомбардовање Србије 1999. године одговоран је тадашњи министар одбране Немачке Рудолф Шарпинг јер је лажно представио побуњенике Ослободилачке војске Косова (ОВК) као цивилне жртве, рекао је члан мисије ОЕБС-а Хенинг Хенш у исповести пред камерама.

"Србија је бомбардована због лажи тадашњег министра одбране Немачке Рудолфа Шарпинга", преноси портал "Вестионлајн" тврдње Хенша који је био сведок договора после којег је уследила НАТО агресија на Савезну Републику Југославију (СРЈ).

Сведок посматрач ОЕБС-а лично је присуствовао увиђају у Ругову, где се десила борба између српских полицијских јединица и припадника ОВК.

Ваздушни удари на СРЈ трајали су 78 дана, а окончани су у првој половини јуна 1999. године потписивањем Кумановског споразума.

 

недеља, 26. фебруар 2012.

Beograd nas izdao!

Beograd nas izdao!

Komentara 39

30

Većina Srba na severu Kosmeta smatra da je potpisivanje sporazuma Beograda i Prištine izdaja srpskog naroda na severu Pokrajine koja će se vrlo brzo manifestovati hapšenjima srpskih lidera i masovnim seobama, mnogi veruju da će sporazum doneti probleme ne samo Srbima na severu i uopšte na Kosovu već i u Srbiji.

- Ovo nije obična izdaja, ovo je veleizdaja, nešto gore od Vuka Brankovića. Imamo pouzdane informacije da je jedan od savetnika predsednika Srbije za bezbednost dogovorio hapšenja policajaca u Gnjilanu, a da će potom uslediti pretresi kuća, šikaniranja i hapšenja i na severu Kosmete i to ne samo srpskih policajaca već i predsednika opština, lidera partija i uglednih Srba koji se ne slažu sa izdajom, koje Priština smatra paralelnim strukturama i koji se protive postavljanjem granice U Jarinju i Brnjaku - kaže Bojan Jakovljević, predsednik Pokrajinskog odbora Srpske napredne stranke i ugledni biznimen iz Leposavića.


  - Moguće je da odmah neće nasrnuti na sever, jer se boje reakcije naroda, ali vrlo brzo svi mi ćemo biti na udaru Tačijeve policije koja ima  podršku i iz Beograda. Narod je uplašen i zabrinut, većina veruje da je sve definitivno izgubljeno, kad krenu premetačine kuća i hapšenja uglednih Srba, sa ciljem zastrašivanja ostalih, krenuće i masovne seobe - ističe Jakovljević.

  Malo je Srba na severu Kosmeta, osim nekih članova DS-a i SPS-a koji smatraju da će sporazum doneti nešto dobro srpskom narodu. Takvi, uglavnom, slepo slede politiku svojih partija i odbijaju da bilo šta komentarišu, jer se boje reakcije svojih komšija i prijatelja koji u većini i koji drugačije misle.

  Slaviša Ristić, predsednik opštine Zubin Potok ocenjuje da je reč o "popuštanju pred ucenama EU".

  - Ako je dozvoljeno Kosovu da samostalno nastupa na svim forumima na isti način kao i država Srbija, onda to praktično znači da je Srbija prihvatila da za stolom ima drugu državu bez obzira na fusnotu gde se kaže da taj dogovor neće ni na jedan način prejudicirati status Kosova. Nije bitno šta će pisati, već suština da će se Kosovo predstavljati na međunarodnim forumima, ako ne eskplicitno, onda implicitno priznavanje nezavisnosti Kosova - kaže Ristić.

 

Euleks na strani Prištine


Predsednik opštine Zubin Potok Slaviša Ristić kaže da ne postoji zvaničan dogovor Srba i Euleksa o slobodi kretanja, već samo sporazum sa Kforom da se u njihovim kolonama omogući prolazak vozila Euleksa za smenu svog osoblja na administrativnim prelazima.


- Predstavnici Srba su insistirali na razgovoru sa Euleksom, jer se problem sa tom misijom mora odvojeno gledati od problema sa Kforom.


Prema njegovim rečima najveći problem nastao je zbog jednostranog delovanja Euleksa, jer je stao u stranu Prištine.


Plaše se i srpske policije


Ko nije hteo preko Jarinja, na Kosovo je juče mogao da prođe i alternativnim pravcima iznad punkta ili deonicama Raška - Tresava - Lešak i Novi Pazar - Rogozna - Banjaka. Srbi na severu očekuju da će srpska policija i Žandarmerija vrlo brzo zatvoriti i ove pravce i da će, hteli ne hteli, Srbi sa severa morati na jarinje i Brnjak gde ih, između ostalih, čekaju i Tačijevi policajci i carinari. 


Dodvoravanje Evropi


Zvonko Mihajilović, predsednik srpske opštine Štrpce, ocenjuje da je postignuti sporazum "potez u dodvoravanju međunarodnoj zajednici".


- Svo to dodvoravanje samo ne bi li Srbija dobila kandidaturu za EU. Dodatno nam komplikuju život, ocenjuje Mihajilović ističući da je ipak "najgori sporazum o slobodi kretanja gde svi Srbi moraju da poseduju dokumenta koje izdaje tzv. Republika Kosovo".


Po ko zna koji put on ističe da Srbi na Kosmetu ne žele da žive u državi u kojoj ih ne priznaju.


- Albanci su već na Jarinju i u Brnjaku, već upozoravaju da se mora plaćati carina, malo dalje u međuzoni stoji srpska policije i čuva Jarinje kako Srbi ne bi napravili barikadu, definitivno ovo je državna granica, prodati smo za kandidaturu i ostavljeni na miolost i nemilost Tačiju i njegovoj policiji - kaže Milan Radojević iz Kosovske Mitrovice, koji je juče prošao preko Jarinja da bi video šta ga ubuduće čeka.


I Srbi južno od Ibra misle da sporazum zapravo predstavlja nezavisnost Kosova na mala vrata, a da fusnote ne znače ništa niti da će taj dogovor ikako poboljšati njihov život.

  - To je korak po korak prema priznanju nezavisnosti Kosova. U našim životima neće biti nikakvog poboljšanja. Živimo kako živimo. Naš život je jedna ravna linija, samo ako se sve to dogovori biće veći minus nego plus. Ako Priština uđe u te institucije, oni su onda kao posebna država i nema nazad - kaže Miloš Tockić, meštanin Štrpca, dodajući da je njegovoj porodica i prijatelji iako žive u srpskoj enklavi daleko od centralne Srbije ne žele da prihvate "bilo kakav korak ka kosovskoj nezavisnosti".

  Slično i lokalni političari negodovali su na "kompromisnu" odluku srpskog pregovaračkog tima.

http://www.vesti-online.com/Vesti/Tema-dana/205734/Beograd-nas-izdao

петак, 24. фебруар 2012.

Војислав Коштуница - Србија данас у Бриселу понижена

Војислав Коштуница - Србија данас у Бриселу понижена

http://www.youtube.com/watch?v=O-70DWdFo14&feature=youtu.be

 

Председник Демократске странке Србије Војислав Коштуница изјавио је да је данас у Бриселу Србија понижена и натерена од ЕУ да буде саучесник у стварању независне државе Косово.

„Власт слави што ће добити кандидатуру и што је постигнут споразум са албанским сепаратистима", рекао је Коштуница агенцији Бета након што су делегације Београда и Приштине у Бриселу постигле споразум о регоналном представљању Косова и интегрисаном управљању прелазима.

Коштуница је оценио да ће према том споразуму албански цариници и полицајци успоставити границу између Србије и Косова.

„На регионалним скуповима сепаратисти ће бити представљени, како кажу, фуснотом у којој се, поред Резолуције 1244, наводи и мишљење Међународног суда правде по коме независност Косова није кршење међународног права", казао је Коштуница.

Он је навео да је тим споразумом ЕУ успела да заједно са властима у Београду нанесе „тежак ударац српском народу и српској држави" и да данас нема „слободног човека у нашој земљи који се не осећа пониженим".

„Српски народ на Косову треба да зна да смо данас изгубили и да смо данас поражени, али исто тако треба да зна да је суштински цео српски народ уз њих и да ће Косово и Метохија, док год је на снази садашњи Устав, бити део Србије", рекао је лидер ДСС.

Коштуница је оценио и да је штетност противуставних споразума потписаних са албнаским сепаратистима најбољи доказ зашто Србија треба да прогласи политичку неутралност и скине са себе бреме пристиска и уцена ЕУ.

http://www.youtube.com/watch?v=O-70DWdFo14&feature=youtu.be


Војислав Коштуница - Facebook:
http://www.facebook.com/dr.vojislav.kostunica

Jakšić: Srbija de fakto priznala Kosovo

Jakšić: Srbija de fakto priznala Kosovo

 

Srna - 24.02.2012 17:53

PRIŠTINA - Srbija je de fakto priznala nezavisno Kosovo, rekao je potpredsjednik Skupštine zajednice srpskih opština i naselja na Kosovu i Metohiji Marko Jakšić povodom dogovora o regionalnom predstavljanju Kosova i integrisanom upravljanju prelazima.

"Vlasti su na svoj narod uputile žandarmeriju. Uklonili su barikade na prelazima Jarinje i Brnjak i na taj način prelaze pretvorili u granične. Više ne postoje administrativna linija i administrativni prelazi već granična linija i granični prelazi. Sve je urađeno samo da ostatak Srbije dobije status kandidata", naglasio je Jakšić.

On smatra da je predsjednik Srbije Boris Tadić prihvatio sve ono što je njemački kancelar Angela Merkel od njega tražila. "Posle prihvatanja, nazovi, dogovora u Briselu, sledi racija protiv ljudi koji su sedam meseci barikadama branili opstanak Kosmeta u sastavu Srbije i opstanka Srbije na Kosmetu", istakao je Jakšić.

Sljedeća mjera je, kaže on, kažnjavanje Srba time što parlamentarni i lokalni izbori neće biti raspisani za Kosmet i što će biti ugašene srpske institucije na Kosmetu. "Mi smo odbačeni i prepušteni sami sebi", zaključio je Jakšić.

Delegacije Beograda i Prištine postigle su u Briselu dogovor o regionalnom predstavljanju Kosova i integrisanom upravljanju prelazima, a Priština, uprkos pritiscima, nije uspjela da u fusnotu ubaci i svoju deklaraciju o nezavisnosti Kosova.

Priština će na regionalnim forumima biti predstavljena pod nazivom Kosovo, uz fusnotu u kojoj će biti navedena Rezolucija 1244 i mišljenje Međunarodnog suda pravde o deklaraciji o nezavisnosti.

http://www.nezavisne.com/novosti/ex-yu/Jaksic-Srbija-de-fakto-priznala-Kosovo-129782.html

NEBOJŠA MALIĆ: NOŽ U LEĐA

NEBOJŠA MALIĆ: NOŽ U LEĐA

petak, 24 februar 2012 09:28

Poslednja vest je da „Zmija" zadovoljno konstatuje kako Srbija praktično priznaje njegovu „nezavisnu državu Kosovo"


Žutokratski odgovor na sretenjski referendum stigao je sinoć: žandarmerija je napujdana na civile koji su držali barikadu na Jarinju. „Srpska" žandarmerija, okupacioni KFOR i Tačistanski ROSU - na istom zadatku.  

Iako su nosili fantomke, žandari koji su sinoć udarili na svoj narod u ime okupatora skinuli su sve maske sa svojih nalogodavaca. Ogoljena je dubina izdaje i širina moralne bede u Žutogradu. Ono što sebe naziva vladom Srbije nije ništa drugo nego izvršilac naloga teledirigovanih iz Vašingtona, Brisela, Berlina.

Poslednja vest je da „Zmija" zadovoljno konstatuje kako Srbija praktično priznaje njegovu „nezavisnu državu Kosovo". U ime fantomske kandidature, koja i da bude odobrena ne daje Srbiji apsolutno ništa (ali njima daje pare i vlast), spremni su da predaju - čak ni prodaju - sve.

Vreme je da dobiju poruku da to što bi da predaju nije njihovo.

„Ima li Srba u ovoj sobi?" pitao je onomad ambasador Konuzin na skupu nevladnika, podanika i podrepaša. Nije ih bilo. Mučno je što ih, izgleda, nema ni u žandarmeriji. A ima li ih u Srbiji?


Izvor Sivi soko, 23. 02. 2012.

 

четвртак, 23. фебруар 2012.

Srpska zajednica na KiM u teškoj situaciji

K.Dolgov: Srpska zajednica na KiM u teškoj situaciji

Izvor: Tanjug | komentara: 0

Izaslanik ruskog Ministarstva spoljnih poslova za ljudska prava Konstantin Dolgov ocenio je da je 12 godina posle donošenja Rezolucije 1244 i uspostavljanja prelazne administracije na Kosovu, situacija na planu ljudskih prava u pokrajini još uvek izuzetno teška.

 

 

Konstantin Dolgov tokom posete manastira Gračanice (Foto Eparhija raško-prizrenska)

Po njegovoj oceni, srpska zajednica je u teškoj situaciji kako na severu Kosova tako i na jugu u enklavama.

"Gotovo četvrt miliona ljudi je napustilo Kosovo a broj povratnika je neznatan. Njima su potrebni sigurnost i garancije da će povratiti svoju imovinu. A međunarodna zajednica po rezoluciji 1244 snosi odgovornost za rešavanje svih tih pitanja", ukazao je on.

Dolgov je na Kosovu razgovarao sa rukovodstvom UNMIK-a, EULEKS-a, KFOR-a i OEBS-a, predstavnicima kosovskih Srba, a posetio je i manastir Gračanicu.

Tokom tih razgovora bilo je reči o bezbednosti manjina, imovini otetoj od kosovskih Srba koji su pobegli pred nasiljem kao i o zaštiti verskih objekata, naveo je on.

"Još uvek postoje veliki problemi počevši od nedovoljne bezbednosti i sigurnosti nacionalnih manjina posebno Srba, ali i Roma i drugih. Još uvek imamo više od 200.000 interno raseljenih lica sa Kosova u Srbiji, što je veliki humanitarni izazov. I sve se to dešava u 21. veku u srcu Evrope", rekao je Dolgov.

Napominjući da po Rezoluciji 1244 Kosovo treba da bude multietničko, multikulturno i demokratsko društvo a status određen uz poštovanje principa suvereniteta i integriteta Srbije, on je podsetio da je taj princip prekršen 2008. godine, jednostranim proglašenjem nezavisnosti Kosova, koju Rusija ne priznaje.

"Rusija ne priznaje nezavisnost Kosova. Mi podržavamo napore da se pitanje Kosova reši političkim sredstvima", naglasio je ruski diplomata.

Dolgov je istakao i da Rusija podržava incijativu Srbije za istragu o trgovini organima na Kosovu pod pokroviteljstvom UN-a.

Stav Rusije je, takođe, da bilo kakav unilateralan pokušaj da se reše politička i dnevna pitanja kao što su carine i kontrola prelaza, ne može biti produktivan već samo rezultirati novim tenzijama, dodao je on.

Dolgov je upozorio i na to da je na Kosovu u toku proces predaje ovlašćenja sa međunarodnih na prištinske institucije u domenima poput policije i carine a da Savet bezbednosti UN o tome nije razgovaro na odgovarajući način.

http://www.radiokim.net/vesti/kdolgov-srpska-zajednica-na-kim-u-teskoj-situaciji.html

среда, 22. фебруар 2012.

EU traži da se odreknemo sporazuma sa Rusijom

SRBIJA Će SE naĆi na prekretnici - vensan DeŽer za Press potvrdio ono na Šta je upozorio Konuzin

EU traži da se odreknemo sporazuma sa Rusijom

Sve je jasno - Šef delegacije EU u našoj zemlji naveo da Sporazum o slobodnoj trgovini između Srbije i Rusije neće moći da opstane kada se priključimo Uniji

Isto rekli .... Konuzin i Dežer

Šef delegacije EU u Srbiji Vensan Dežer potvrdio je za Press da će Srbija ulaskom u EU morati da se odrekne Sporazuma o slobodnoj trgovini sa Rusijom, o čemu je prekjuče govorio i ruski ambasador Aleksandar Konuzin.

Ruski ambasador poručio je da Rusija nema ništa protiv da Srbija uđe u EU i da ima nove prijatelje, ali da treba da odluči koju cenu je spremna da plati za ulazak u EU i nova prijateljstva.

Ko su pravi prijatelji

- Ja ne bih želeo da je ta cena pogoršanje odnosa sa Rusijom. Odnosi Srbije sa novim prijateljima - ocenio je ambasador .

Konuzin je podsetio da Srbija veliki deo svojih proizvoda izvozi na rusko tržište i da za njih nema carinske dažbine, zahvaljujući Sporazumu o slobodnoj trgovini sa Rusijom, koji će, međutim, kako je rekao, „vaši novi prijatelji ukinuti".

Dežer je juče za Press potvrdio da je Konuzin u pravu kada kaže da ćemo u momentu ulaska Srbije u EU morati da uskladimo sve sporazume sa trgovinskim sporazumima Unije.

EU

- Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju, slobodan pristup evropskom tržištu
- Dobijamo mogućnost da koristimo sporazume EU sa trećim zemljama
- EU će zahtevati od Srbije da prizna nezavisnost Kosova
- Korišćenje pristupnih fondova

Rusija

- Sporazum o slobodnoj trgovini sa Rusijom omogućava da se pri ulasku na rusko tržište ne plaća carina za našu robu
- Direktan pristup energentima, Rusija nas snabdeva gasom, učestvujemo u projektu „Južni tok"
- Ogromno tržište, na kojem će lakše da se plasira srpska roba
- Politička podrška u rešavanju statusa Kosova

- Ali, to se neće desiti odmah. U međuvremenu, srpske kompanije koje posluju u Srbiji treba da maksimalno iskoriste bilateralno trgovinske sporazume koje Srbija ima sa Rusijom i drugim zemljama - utešio nas je Dežer.

Evropa ili Rusija, ili i Evropa i Rusija, dileme su koje će se pred Srbiju očigledno tek postaviti. Privrednik Branislav Grujić, vlasnik kompanije PSP „Farman", koja dosta posluje u Rusiji, drugačije vidi ovu problematiku i smatra da ćemo u narednih deset godina moći da koristimo sporazum sa Rusijom:

- Za tih deset godina Rusija i EU će liberalizovati svoje tržište u jedno zajedničko prostranstvo. Slovenija takođe ima izuzetno dobre odnose sa Rusijom, pa je niko nije uslovljavao da ih naruši zato što je članica EU.

Profesor Ekonomskog fakulteta u Beogradu Ljubodrag Savić kaže da pored toga što ekonomski odnosi Rusije i Srbije zavise od političkih odnosa, u osnovi se odvijaju između konkretnih kompanija jedne i druge države.

- Ako postoji obostrani interes, saradnja će postojati nezavisno od toga da li će Srbija biti članica EU ili ne - kaže Savić.

 

Iz ugla političkog analitičara Đorđa Vukadinovića ruski ambasador Konuzin je prvi put nedvosmisleno, kritički, rekao kakav Rusija ima stav prema ulasku Srbije u EU.

- Poslednja Konuzinova izjava pokazuje da je ambasador imao želju da naglasi šta Rusija misli o ulasku Srbije u EU i to se može protumačiti i kao protivljenje toj ideji - smatra Vukadinović.

Oslabiće sve veze

Na pitanje da li to znači da će nas ulazak u EU odvojiti od Rusa, Vukadinović kaže da hoće, kao i da će to neminovno dovesti do slabljenja i drugih veza, poput kulturoloških.

 

Ekonomista Ljubodrag Madžar podseća da je Srbiji Rusija važna zbog energenata, prvenstveno gasa. On, međutim, naglašava da su zapadni fondovi daleko više uložili u Srbiju.

- Neki smatraju da će ulaskom Srbije u EU i problem Kosova biti nepovoljno rešen po Srbiju. Čini mi se da je ipak bolje da se priklonimo Evropi, jer je istorijski gledano sve važno došlo sa Zapada - kaže Madžar. 

Natalija Sekulić, Beograd

http://www.pressonline.rs/sr/vesti/vesti_dana/story/205104/EU+tra%C5%BEi+da+se+odreknemo+sporazuma+sa+Rusijom.html

уторак, 21. фебруар 2012.

Aperkat Masa i kroše Koštunice

GDE VODI POGORŠANJE NEMAČKO-SRPSKIH ODNOSA

Aperkat Masa i kroše Koštunice

Lider DSS-a je eskalirajući konfrontaciju sa nemačkim ambasadorom u  javnosti isterao na čistinu ono što je suština njihovog odnosa, sukob pritajenog i niskog intenziteta, što u predizborno vreme više koristi Koštunici, a manje je u interesu ambasadora Masa

Nemački ambasador u Srbiji Volfram Mas verovatno nije očekivao oštru reakciju lidera Demokratske stranke Srbije Vojislava Koštunice, kada je reagujući na njegov stav da „Srbija gubi primenom Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju" rekao da „ko to tvrdi ili ne zna o čemu se radi ili, jednostavno, laže".
Koštunica je poručio Masu da se usudio da u svom javnom obraćanju zloupotrebi poverenje koje mu je država Srbija kao strancu ukazala, te da način na koji se obratio „zahteva njegovo hitno i neodložno izvinjenje pre svega državi Srbiji".
Verbalni duel nemačkog ambasadora i lidera DSS-a otvorio je nekoliko pitanja, među kojima je prvo da li je pokretanje rata s Koštunicom pokušaj radikalizacije DSS-a, kako bi se lider naprednjaka Tomislav Nikolić još više udaljio od njega i SNS ugurao u veliku koaliciju s DS-om, zatim ko u toj konfrontaciji gubi, a ko dobija, te kako se taj sukob može odraziti na predstojeće izbore, ali i srpsko-nemačke odnose „Neće biti da Nemačka i njen ambasador mogu u Srbiji da se ophode kao sila i da se ovako obraćaju jednom opozicionom lideru i nekadašnjem predsedniku države i Vlade Srbije. Ako se to danas dopusti, sutra će nemački ambasador u ime svoje države biti još arogantniji", odgovorio je Koštunica na Masove prozivke.
„I Masov prethodnik je Srbiji javno držao lekcije i zavodio red u tuđoj zemlji. Nemačka jeste velika država, ali njeni predstavnici nisu i nikada neće biti vlast u Srbiji. Neophodno je da se Mas nauči poznavanju elementarnog reda ili u suprotnom neka izvoli napustiti Srbiju. Ja neću reći da Mas laže da je Srbija na dobitku od SSP-a, premda govori neistinu. Ali pre bilo kakve argumentovane rasprave, nemački ambasador treba da uskladi svoje ponašanje sa normama civilizovanog ponašanja", uzvratio je Koštunica.

PODSEĆANJE NA COBELA
Ne dešava se prvi put da nemačke diplomate vrše pritisak na Srbiju. Setimo se izjave ambasadora Andreasa Cobela koji je u aprilu 2007. godine izjavio da bi problem Kosova trebalo rešiti što pre "u smislu nadzirane nezavisnosti", jer bi u suprotnom mogli da budu otvoreni problemi u Vojvodini i Sandžaku. Cobel je rekao i da "nije tačno" da je Kosovo oduvek u Srbiji, jer je postalo deo Srbije 1912. godine "posle dugo vremena", te da je Vojvodina ušla u sastav Srbije 1918. godine, dodavši da bi ako Srbija bude destabilizovana Mađarska mogla da "insistira na Vojvodini". Tada je ocenio da insistiranje tadašnjeg premijera Srbije Vojislava Koštunice na Kosovu kao delu Srbije "vodi u stagnaciju i ukopavanje u nešto u čemu ne može da pobedi", da "nikada neće biti dogovora Srba i Albanaca", pa je zato insistiranje na nastavku pregovora samo odlaganje rešenja.

GURANJE SNS-a KA DS-u

Verbalni duel nemačkog ambasadora i lidera DSS-a otvorio je nekoliko pitanja, među kojima je prvo da li je pokretanje rata s Koštunicom pokušaj radikalizacije DSS-a, kako bi se lider naprednjaka Tomislav Nikolić još više udaljio od njega i SNS ugurao u veliku koaliciju s DS-om, zatim ko u toj konfrontaciji gubi, a ko dobija, te kako se taj sukob može odraziti na predstojeće izbore, ali i na srpsko-nemačke odnose.
Dr Dragan Petrović, viši naučni saradnik u Institutu za međunarodnu politiku i privredu, podseća da Koštunica već duže vreme ima svoj postojan stav u odnosu na važna unutrašnjopolitička i spoljnopolitička pitanja, koja se čine razumnim i argumentovanim, te vrednim poštovanja i kad su u pitanju neistomišljenici.
„Ono što treba posebno ceniti kod Koštunice jeste doslednost i čak beskompromisnost koju ispoljava poslednjih godina u vezi sa važnim nacionalnim i državnim pitanjima, što svakako utiče na porast uticaja njegove stranke u biračkom telu. Mislim da je Mas trebalo suptilnije da reaguje, pre svega iz diplomatskih obzira, iako je jasno da nemačka aktuelna Vlada ne pokazuje mnogo takta prema egzistencijalnim srpskim interesima na Kosovu i Metohiji. Smatram da kad bi zvanični Beograd imao svoje jače pozicije u ekonomiji, demokratskim dostignućima, uključujući i usaglašavanje sa opozicijom oko važnih državnih pitanja, kakvo je pre svega Kosovo i Metohija, te jasno formulisao svoje državne prioritete i ′crvene linije Srbije′ u odnosu na strane sile, uključujući i cenjenu i moćnu Nemačku, da bi u tom slučaju i zvaničnici stranih sila više poštovali našu državu i naše egzistencijalne interese", kaže Petrović.
Niko nije sporio da je potez nemačkog ambasadora krajnje nediplomatski, niti se upustio u analizu uzroka takvog ponašanja. Aleksandar Mitić, predsednik Centra za strateške alternative, kaže da je to posledica nervoze i bahatosti.
„Mas vidi Koštunicu kao najuticajnijeg političara među Srbima na severu Kosova, kao čoveka koji je najtačnije ′pročitao′ i suštinski osporio politiku puzajućeg priznanja Kosova koju vlast u Beogradu sprovodi u organizaciji EU, a pre svega pod pritiskom Berlina", smatra Mitić.
Petrović u Masovoj izjavi vidi i pokušaj uspostavljanja još dubljeg jaza između Koštunice i Nikolića, kako osovina sledeće Vlade ne bi bili SNS i DSS, te da treba odstraniti jednog od eventualnih partnera.
Nema sumnje da Mas, ali i još neki drugi ambasadori Kvinte, potajno strahuje da Koštunica ima snagu argumenata da ubedi SNS, kao i širu javnost, u politiku političke neutralnosti, ili makar u realnije sagledavanje odnosa Srbije i EU. S tim u vezi Mitić kaže da je izvesno da bi Mas najviše voleo da na vlasti „vidi kooperativnu" koaliciju DS–SPS–LDP, umesto velike koalicije SNS–DS. „Verovatno ovo posmatra kao poslednju odbranu od koalicije SNS–DSS u kojoj bi strateški geopolitički pogled Koštunice bio uticajan. S druge strane, nisam siguran da se radi o bilo kakvoj radikalizaciji DSS-a. Koštunica već godinama, a naročito od 2008. godine, ima jasan stav po pitanju uloge EU u otcepljenju Kosova i uticaja zapadnih ambasadora na ključna politička pitanja u Srbiji", ističe Mitić.

SMENA AMBASADORA
Sjedinjene Američke Države, Rusija i Nemačka spremaju zamene svojih ambasadora u Srbiji, saznaje "Akter" iz dobro obaveštenih diplomatskih izvora. Iz Srbije će uskoro, ubrzo posle izbora, otići Meri Vorlik, Aleksandar Konuzin i Volfram Mas.
Meri Vorlik je u Beograd došla u septembru 2009, kada je dotadašnji ambasador Kameron Manter napustio tu funkciju zbog preuzimanja diplomatskih poslova u Iraku. Njen odlazak iz Srbije pre isteka četvorogodišnjeg mandata već duže vreme se najavljuje, mada je Ambasada SAD-a demantovala te informacije, kao i da će na njeno mesto doći Dženifer Braš, koja je bila Manterova zamenica. Pamti se izjava Vorlikove iz septembra prošle godine da „vlasti u Srbiji treba da učine sve što je u njihovoj moći da i ove godine omoguće održavanje uspešne i bezbedne Parade ponosa".
Ambasador Ruske Federacije Aleksandar Konuzin predao je akreditivno pismo predsedniku Srbije Borisu Tadiću 18. aprila 2008. godine. U srpskoj javnosti ostaće upamćen po pitanju „Ima li Srba u ovoj publici, brinete li za sudbinu svojih sunarodnika", postavljenom u septembru prošle godine na Beogradskom bezbednosnom forumu, nezadovoljan planom NATO-a, Kfora i Euleksa da na administrativne prelaze na severu Kosova dovedu kosovske carinike.
Volfram Mas bi Srbiju mogao da napusti kao gubitnik, jer po svemu sudeći neće da dobije ambasadorsku funkciju na Kipru, i to ne samo zbog izjave „ ko tvrdi da Srbija gubi primenom SSP-a ili ne zna o čemu se radi, ili, jednostavno, laže".

REČ AMBASADORA JE STVAR DRŽAVE

Svakako da će iz tog otvorenog sukoba kao pobednik izaći Koštunica koji je isteravši stvari na čistinu privukao pažnju javnosti, ali i pridobio glasače, posebno one tvrđe. Mas je, s druge strane, samo navukao svojoj zemlji više antinemački nastrojenih građana Srbije. Otud i pitanje kako se ovo može odraziti na buduće srpsko-nemačke odnose, jer ono što kaže ambasador nije njegova privatna stvar, već države iz koje dolazi.
Profesor na Fakultetu političkih nauka u Beogradu i bivši ambasador u Parizu Predrag Simić napominje da je Mas svojom izjavom privukao pažnju i reakciju Koštunice, ali da je od varnica nastalih između njih dvojice važnija poruka koju je ambasador poslao.
„Mas vidi Koštunicu kao najuticajnijeg političara među Srbima na severu Kosova, kao čoveka koji je najtačnije 'pročitao' i suštinski osporio politiku puzajućeg priznanja Kosova koju vlast u Beogradu sprovodi u organizaciji EU, a pre svega pod pritiskom Berlina"

Aleksandar Mitić

„Treba čitati između redova i primetiti da je Mas izrazio rezerve da će Srbija u martu dobiti kandidaturu za EU, jer je rekao da su uslovi jasni", kaže Simić.
Nemačka je veoma važna sila u Evropi, i ima značajno mesto u spoljnoj politici Srbije. Petrović, međutim, kaže da odnose između dveju zemalja treba postaviti na zdravije temelje, a to je pre svega postojanje kakvog-takvog, svakako ne i proporcionalnog, međusobnog poštovanja.
„To bi značilo da i zvanični Berlin bar donekle uvažava egzistencijalne državne interese Srbije, a njihove diplomate akreditovane u Beogradu diplomatsku etiku. U tom pravcu Nemačkoj bi se mogao staviti u izgled ekonomski plasman i šira međudržavna saradnja, koja se dalje može uzajamno proširivati", ističe Petrović.
Mitić, međutim, ne veruje da će se odnos Berlina prema vlastima u Beogradu promeniti.
"U Masovoj izjavi vidim i pokušaj uspostavljanja još dubljeg jaza između Koštunice i Nikolića, kako osovina sledeće Vlade ne bi bili SNS i DSS, te da treba odstraniti jednog od eventualnih partnera"


Dragan Petrović

„Taj odnos se već neko vreme svodi na politiku mekog diktata Berlina, pre svega kabineta Angele Merkel, i pokušaja Beograda, pre svega kabineta Borisa Tadića, da pronađe načine da ispijanje gorke pilule što bolje zašećeri srpskoj javnosti. Napad na Koštunicu više će pomoći DSS-u da u izbornoj kampanji na najsvežijim primerima pokaže zašto joj je politička neutralnost dobra opcija za srpsko društvo, a loša za one koji ne žele da izgube ′EU štap′ preko kojeg disciplinuju Srbiju", naglašava Mitić.

KAKO SAČUVATI DOSTOJANSTVO

Ovo nije prvi takav istup nemačkog ambasadora koji za sada nije naišao na na reakcije zvaničnog Beograda. Bez zvaničnih reakcija prošla je i Masova izjava da Srbi moraju svojoj deci da objasne da je NATO bombardovanje bilo ispravno, i kritika vlasti u Srbiji "što i same još uvek koriste termine poput ′NATO bombardovanje′".
„Sećate se izjave Masa koji upoređuje bombardovanje Srbije od strane NATO-a sa bombardovanjem nacističke Nemačke od strane savezničke vojske. Svaka ozbiljna država bi na takav pokušaj revizionizma oštro odgovorila, ali ne i Srbija, jer tada sedeći do njega Sonja Liht, predsednica spoljnopolitičkog saveta Ministarstva spoljnih poslova, umesto da mu pripremi diplomatsku notu Masa je potapšala po ramenu. Čini mi se da većina građana veruje da je krajnje vreme da se toj bahatosti stane na put. Sada se samo poklopila izjava sa Koštuničinom idejom o političkoj neutralnosti koja se suštinski zalaže za prekid direktnog uslovljavanja svakog političkog procesa u Srbiji, čime se izlazi iz začarane sfere kompleksa inferiornosti i poniznosti koji frustrira većinu građana Srbije", ističe Mitić.
„Treba čitati između redova i primetiti da je Mas izrazio rezerve da će Srbija u martu dobiti kandidaturu za EU, jer je rekao da su uslovi jasni"


Predrag Simić

Takve i slične izjave stranih diplomata sve su učestalije. Malo je verovatno da će Mas zbog tako neprimerene izjave upućene na račun Koštunice, kako se to obično praktikuje u diplomatiji u takvim slučajevima, biti pozvan na neformalni razgovor u Ministarstvo spoljnih poslova. Što bi bilo primereno, jer ako država želi da drži do svog digniteta postoje diplomatske norme i reakcije. U dugoročnom smislu važno je povratiti suverenitet zemlje i moć u najvažnijim postulatima, izbegavanje mešanja stranaca u našu unutrašnju politiku, pa će i odnosi sa stranim silama vremenom dobiti na kvalitetu.

 

http://www.akter.co.rs/politikaprint/4419-aperkat-masa-i-kroe-kostunice.html

понедељак, 20. фебруар 2012.

МУФТИЈА МУАЕМЕР ЗУКОРЛИЋ НЕ СХВАТА ДА ЈЕ СРБИН

РЕПУБЛИКА СРПСКА КРАЈИНА - ВЛАДА И СКУПШТИНА У ПРОГОНСТВУ

11080 Земун, Магистратски трг 3 – Србија - Бр. 1443/12  -20. 2. 2012. године

Тел. 3077-028; vladarsk@gmail.com

 

С  а  о  п  ш  т  е  њ  е

МУФТИЈА МУАЕМЕР ЗУКОРЛИЋ НЕ СХВАТА ДА ЈЕ СРБИН

           

            Муфтија Муамер Зукорлић не схвата да је Србин и не схвата суштину окупаторске власти: Турске, Млетачке Републике и Аустрије на српској земљи, од 14. до 20. столећа. Он борбу српског народа против окупатора осуђује и тврди, да су Срби у време Првог српског устанка убијали припаднике неке несрпске нације у Београду, Смедереву, Ужицу, Ваљеву, Нишу , Краљеву, Сјеници...

            Невероватно је, да један верски поглавар (чије се високо образовање подразумева), изјављује, да у овим местима и у околним селима није живео српски народ у време Првог српског устанка – 1804 – 1813. године. А живео је једино српски народ – као што живи и данас. Тај народ је био хришћанске и исламске вероисповести. Нису ти муслимани били Турци, него их је само окупатор приморавао да се тако представљају. Није тај народ припадао ни несрпској бошњачкој нацији, јер ће ту «нацију» створити од Срба тек Аустроугарска после 1878. године.

            Мутфтија Зукорлић тврди, да су Срби у време Устанка убијали припаднике других нација, а мисли на Србе муслимане. Не схвата, да је Турска користила Србе муслимане у борби против Срба православних  - то је био међусрпски обрачун. А многи преци данашњих муслимана у Рашкој (одакле је и муфтија Зукорлић), у време Првог српског устанка, били су православне вере и војници вожда Карађарђа. Већина ће их бити исламизирана у другој половини 19. столећа и до 1912. године – чиниће то Турци у договору с Аустријанцима и уз подршку осталих западноевропских држава. Тако ће те исламизиране Србе, колонијалисти (Турска и Аустроугарска) прогласити припадницима несрпске бошњачке нације. Учиниће то и са исламизираним Србима у Рашкој и у другим деловима Србије, те у Црној Гори, Херцеговин и Македонији, мада они, завичајно, нису из Босне. А сви су Срби.

            Муфтија Зукорлић, приликом својих антисрпских изјава, не схвата, да је у питању његова велеиздаја, јер организује и подстиче вернике против сопствене (српске) нације и против сопствене државе – Србије. А велеиздаја је најтеже кривично дело.

            Мустафа Зукорлић, приликом својих антисрпских изјава, прећуткује чињеницу о стратешкој одлици Турске – везаној за територије које би ослободили хришћани. На таквим територијама, муслимани нису смели да се задржавају, него су их морали напустити и преселити се на територију у оквиру турске државе. Тако је то наређивао султан, јер је знао, да ће ти муслимани, ако остану у хришћанској држави, вратити се вери својих предака и постати најогорченији непријатељи исламској држави – Турској. У таквим наредбама, подразумевало се да муслимани мора да оставе и своје некретнине и своје верске објекте. Тако су џамије остајале празне – без верника у својој околини. Ако муфтија Зукорлић не верује у ову стратешку доктрину Турске, нека прочита Хатишериф из 1830. године – који се односи на обавезу муслимана да напусте Кнежевину Србију.

            Мустафа Зукорлић би требало да буде свестан ове трагичне судбине српског народа у претходним столећима – непријатељ је користио у ратовима једне Србе против других Срба, као што ће то чинити западноевропске државе (Аустрија, Немачка...), користећи у ратовима Србе католике и Србе муслимане против Срба православних.

 

Милорад Буха, премијер                      Дипл. инж. Рајко Лежаић, председник Скупштине

 

 

S postovanjem, R. Licina, ministar

недеља, 19. фебруар 2012.

Popović: Sve donacije EU ne mogu nadoknaditi štetu od NATO bombi

Popović: Sve donacije EU ne mogu nadoknaditi štetu od NATO bombi

Sve donacije Evropske unije ne mogu ni blizu nadoknaditi štetu od najmanje 30 milijardi evra koju je srpska privreda pretrpela zbog NATO bombardovanja, ocenio je potpredsednik Demokratske stranke Srbije Nenad Popović u otvorenom pismu nemačkom ambasadoru u Beogradu Volframu Masu.


Potpredsednik Demokratske stranke Srbije Nenad Popović uputio je otvoreno pismo ambasadoru Nemačke u Beogradu Volframu Masu. Popović je istakao da je NATO bombardovanje nanelo veliku štetu srpskoj privredi i da donacije EU to ne mogu da nadoknade.


Mas je u ponedeljak izjavio da 78 odsto ekonomske pomoći Srbiji dolazi iz EU, a da tokom mandata lidera DŠ Vojislava Koštunice kao predsednika Vlade Srbije, Rusija nije dala Srbiji ni jedan dinar.

Popović je u otvorenom pismu naveo da je Srbija potpisavnjem 2008. godine sporazuma o saradnji sa Rusijom u oblasti naftne i gasne privrede "stekla potencijal da postane najvažnije energetsko čvorište u Jugoističnoj Evropi".

"Na osnovu tog sporazuma ruski Gazprom je za tri godine investirao više od milijardu evra u modernizaciju Naftne industrije Srbije, a veliku korist od ovih investicija osetila je čitava privreda Srbije", konstantovao je Popović.

On je dodao da će krajem ove godine početi izgradnja gasovoda Južni tok, "koji će Srbiji doneti nove investicije i radna mesta".

Srbija želi da ima još veću saradnju sa Rusijom. Želi da sarađuje i sa Nemačkom, ali na ravnopravnim osnovama i u obostranom interesu, što podrazumeva da nemački ambasador nema pravo da nam drži lekcije sa kim smemo da sarađujemo, a sa kim ne, poručio je Popović.

(Fonet)

http://www.smedia.rs/vesti/vest/86947/Popovic-Sve-donacije-EU-ne-mogu-nadoknaditi-stetu-od-NATO-bombi-Nenad-Popovic-DSS-Popovic-Sve-donacije-EU-ne-mogu-nadoknaditi-stetu-od-NATO-bombi.html/

субота, 18. фебруар 2012.

Hајновији видео Двери

Двери су својим присуством дале велику подршку Србима на Космету у току одржавања референдума:

http://www.dverisrpske.com/sr-CS/dveri-na-delu/2012/februar/dveri-u-leposavicu-podrska-referendumu-na-licu-mesta.php

Саслушајте на крају те стране и шта је имао Бошко Обрадовић да каже у директном укључивању из Лепосавића.

У суботу, 11. фебруара 2012., у Београду су Двери имале представљање свог програма пред препуном салом Дома синдиката. Иако је био велики мраз и вејавица, иако је у Београду постојала тотална медијска блокада и информациони мрак, дошло је неколико хиљада људи да чују Двери.

Извештаје и слике можете да видите на

http://www.dverisrpske.com/sr-CS/

Такоће топло препоручујем најновији видео Двери, које је од недеље видело близу 14 хиљада људи.

http://www.youtube.com/watch?v=JD-vnh2hkGw&feature=channel_video_title

Химна Двери, коју је само на овом видео линку већ саслушало 105 хиљада људи:

http://www.youtube.com/watch?v=U8ffjXcpIk8

среда, 15. фебруар 2012.

Масова игра европских бројки

Масова игра европских бројки

 

Бранко Жујовић

15.02.2012, 14:39

 

© Коллаж: «Голос России»

Изјава немачког дипломате треба да прикрије европску статистичку џунглу. Најблаже речено, 11,2 посто већи спољнотрговински дефицит у прошлој је српска катастрофа, а 180 милиона евра штете од ССП-а је важан прилог овој пропасти

Амбасадор Немачке у Србији Волфрам Мас ове недеље неуобичајено оштро критиковао је изјаву Војислава Коштунице о штети, коју Србија трпи због примене Споразума о стабилизацији и придруживању (ССП). Подсећања ради, претходно је Коштуничин колега Слободан Самарџић у Народној скупштини изјавио да због мање наплате царина Београд годишње губи 180 милиона евра.

 На Коштуничину изјаву одмах је реаговала и Милица Делевић из Канцеларије за европске интеграције. Она је саопштила да се „користи за извознике из Србије и ЕУ услед смањених царина и од преференцијалног извоза повећавају се из године у годину".

 Технички, то је донекле тачно. Српски извоз из године у годину расте. Ако се, међутим, сагледа цео мозаик српске економије, уместо секташке посвећености једном његовом камичку, види се да увоз расте знатно већом брзином и да је примена ССП-а, ако је веровати Самарџићу, у ширем смислу тек додатни катализатор проевропске спољнотрговинске пропасти.

 Трговински дефицит Србије за првих 11 месеци прошле године износио је 5,26 милијарди евра, што је 11,2 одсто више у односу на 2010. годину. Мас није напоменуо да је проевропска влада Србије све ове године опсесивно радила на властитом спољнотрговинском суициду.

 Зар гигантски увозници нису управо људи, који у јавности слове за најважније финансијере странака? Зар то нису исти они тајкуни, који су тако здушно аплаудирали формирању свих проевропских влада? Зар увозно оријентисана привреда Србије није тековина коју одржава и унапређује прозападна Србија?

 Како читава та ствар функционише? Године 2000, Србија је извозила 1,56, а увозила 3,33 милијарде долара. После тога, њен извоз је за седам година увећан чак пет пута, али и даље није прешао магичну границу од 50 одсто увоза. То значи да је проевропска политика од увоза Србије начинила мутанта који преживљава хранећи се подлогом скромно-растућег извоза.

 У епицентру те игранке Европска Унија, као главни економски и политички циљ Србије, охрабрује тачно онолико српске производње, колико је потребно да се њена економија не уруши, а да истовремено апсорбује што више туђих производа и услуга. У прозападној јавности, Србија је издржавано друштво. То је друштво донација и  „инвестиција" у његове, гле чуда, већ постојеће капацитете.

 Волфрам Мас зато никада неће рећи да је Србија највећи платиша европских интеграција и да је Брисел дебело профитирао јефтино купујући њене економске потенцијале и отимајући јој државну територију. Баш ме занима ко све управља експлоатацијом Косова и Метохије? Засигурно је да то нису државе које је Мас поменуо у допуни свог неуобичајеног напада на Коштуницу.

 Његови истомишљеници у Београду, радо ће као контрааргумент потегнути, на пример, дефицит Србије у трговини с Руском федерацијом, али ће им бити врло непријатно да признају да дебео дефицит у трговини с Москвом остварују и њихови најуспешнији европски узори.

http://serbian.ruvr.ru/2012/02/15/66121247.html

уторак, 14. фебруар 2012.

"Ћирилица" - "Има ли у Србији Срба?"

Бошко Обрадовић испред Покрета Двери-ЗА живот Србије, проф. др Оливер Антић испред Српске напредне странке и Немања Шаровић испред Српске радикалне странке били су гости 13. фебруара у емисији "Ћирилица" на ТВ Хепи.


Тема емисије је била "Има ли у Србији Срба?"


Водитељ емисије Миломир Марић

 

http://www.youtube.com/watch?v=dGAQx1QZV3k&feature=share

недеља, 12. фебруар 2012.

UBISTVO U SHEVENINGENU

UBOJSTVO U SHEVENINGENU

 

Autor: FOKUS   

nedjelja, 12 februar 2012 22:37

 

Kako stvari sada stoje, moglo bi se desiti da u Sheveningenu, najhumanitarnijoj ustanovi za Srbe u svijetu, uskoro otputuje na ahiret i Vojislav Šešelj. Inače, u Haškom tribunalu, u zemlji crnih lala, Srbi ili ostaju tamo pokoju deceniju, ili odu bogu na raport.

Prate me strani agenti

Voju sam upoznao na mom fakultetu, FPN, gdje sam radio kao docent. On je upravo bio završio prava i zaposlio se kod nas kao asistent. Dok je studirao, bio je i sekretar Saveza Komunista Pravnog fakulteta. Vrlo brzo je magistrirao i doktorirao na općenarodnoj obrani na temama kao što su marksizam, Tito i narodnooslobodilačka borba što nitko nije previše cijenio. Ali, imao je formalne kvalifikacije, pa je i on ubrzo postao docent.

Ipak, njegova briljantna inteligencija bila je neosporna. S druge strane, konstantno je pokazivao izrazitu emotivnu nestabilnost koja se najviše ogledala u neizmjernoj želji za privlačenjem pažnje po svaku cijenu. Neki njegovi nastupi te vrste su postali maltene legendarni. Tako, kad je trebalo da bude biran za docenta, predložio je tadašnjeg dekana Fakulteta za zapisničara nakon čega je ovog posljednjeg skoro šlog strefio.

Ni ja nisam bio pošteđen njegovih šala. Jednog dana, dok sam razgovarao u holu sa studentima, Vojo, znatno viši od mene, istrgne mi novine iz ruke. Naravno, svi su se okrenuli put njega, a on sav sretan i nasmiješen što je uspio privući pažnju, reče: "Je sam te Vlajki zajebo, a?"

Mnogo godina kasnije, nešto prije nego što će dobrovoljno otići u Sheveningen, sjedio sam s njim u "njegovoj" gostionici u Zemunu, "Kapetaniji", gdje se sastaje Sava i Dunav. Oko njega je bilo dvadesetak ljudi uključujući Vučića i Nikolića. U trenutnoj, velikosrpskoj inspiraciji, obratio mi se na svoj način: "Emile, ne znam da li da te više mrzim kao Hrvata, ili kao Jevreja!"

Ali od nekih njegovih duhovitosti prolazili su nas hladni trnci. Tako na jednom naučno-nastavnom vijeću, završio je svoje obraćanje riječima: "Upravo tako je govorio najdostojniji sin svih naših naroda i narodnosti…". I dok smo svi očekivali da će reći: "Josip Broz Tito", on nastavi: "Petar Petrović Njegoš!" Svi smo pretrnuli od straha. Vjerovali smo da je sala ozvučena i samo čekali da se policija pojavi na vratima učionice.

Vojo je i u najtežim momentima mogao biti izuzetno duhovit. 1984, kada je bilo jasno da će svaki čas biti uhapšen zbog, kako se tvrdilo, nacionalizma, Vojo i ja šetamo centrom Sarajeva. Bilo je to doba suđenja Aliji Izetbegoviću zbog "Islamske deklaracije". Vlast je, pored jednog Muslimana, tražila još jednog Srbina i jednog Hrvata. Malo je falilo da ja budem taj Hrvat, ali s obzirom na moje jevrejsko porijeklo po majci, od toga se u zadnji čas odustalo.

U stvari, jedino ja sam se usuđivao s njim javno pojavljivati. Milicija nas je vidljivo pratila, kad će Vojo: "Vidjet ćeš sad Emile što ću uraditi!" Elem, u blizini je bila milicijska stanica i mi uđosmo unutra. Vojo pristupi dežurnom milicajcu i vrlo ozbiljno mu se obrati: "Dužnost mi je, kao građanina ove zemlje, da vam kažem, da su se u Sarajevu infiltrirali strani agenti koji prate ovdašnje najznačajnije ličnosti. Tako i mene prate već pola sata, pa bi bilo dobro da ih što prije uhapsite." Zabezeknuti milicajac, koji je dobro znao o čemu se radi, ali se morao praviti kao da to ne zna, pa je počeo čak pisati prijavu protiv "stranih agenata"! Ipak, najveći šou izveli smo nas dvojica u sudnici. Kada su ga zatvorili, odmah se znalo da će dobiti 8 godina zatvora, tako da je cijelo suđenje bilo sudska farsa. Ja sam nakon 22 sata ispitivanja u policiji trebao da svjedočim kako je Vojo govorio protiv Saveza komunista (SK).

I napokon je došao taj trenutak kojeg prenosim u originalu:

Sudac: "Da li ste ikada čuli da je V. Š. govorio protiv SK?"

Ja: "Žao mi je, ali ako je to tako i bilo, to mi je kazano u četiri oka, pa mi savjest ne dozvoljava da išta kažem o našim privatnim razgovorima, osim ako mi sam optuženi to ne kaže."

Sudac: "Nemojte se na njega obazirati, samo vi slobodno govorite."

Ja: "Žao mi je, ali ja mogu govoriti samo ako mi dr Šešelj to odobri."

Vojo je vidio da nešto smjeram: "Dozvoljavam Vam profesore Vlajki da slobodno kažete o čemu smo razgovarali."

Ja: "U redu, ako mi Vi to dozvoljavate."

Okrećem se sucu: "Točno je, da je dr Šešelj bio kritičan prema SK, ali tko to danas nije? Pogledajte!"

U ruci sam držao tjednik "Danas" i rastvorio ga. Na duplerici je pisalo u naslovu: Radnici brodogradilišta "Uljanik" (koji su stupili u štrajk) oštro kritiziraju SK." Okrenuo sam se publici i počeo im pokazivati članak. Sudac je pocrvenio u licu i rekao mi da ne trebam više svjedočiti. Epilog je, što se mene tiče, bio trostruk:

- Sutradan su sarajevske novine objavile kako sam podržao optužnicu, ali je "Nin" točno opisao što se dogodilo.

- U završnoj riječi, javni tužilac je izjavila kako je Vojo neosporno kriv, ali kako sam ja, u stvari, mnogo više zasluživao da se nađem na optuženičkoj klupi!

- Pošto je bilo ljeto, nakon izvjesnog vremena, dekan mog fakulteta telegramski je pozvao članove naučno-nastavnog vijeća na sjednicu gdje je trebalo ispitati moje, navodno, skandalozno svjedočenje u slučaju V. Š., što nije donijelo nikakve rezultate, jer je nakon Titove smrti SK sve više slabio.

Vječiti opozicionar

Vojina želja za isticanjem nije prezala ni pred čim. Kada je došao u konflikt sa SK, Vojo je preda mnom, u dvorištu Fakulteta, vikao članovima Općinskog komiteta kako je on veći komunista od njih! Nakon toga je, naglo, postao četnik! Ja, koji ne podnosim ni četništvo, ni ustaštvo (vidjeti na internetu moje članke: "BiH, Pijemont Jugoslavije", "Zmajevo sjeme nacionalizma",  "Nova četnička država" i "Ustašluci"), a što mi mnogi Srbi zamjeraju tvrdeći kako četništvo i ustaštvo nisu, ni na koji način, ista stvar, jasno sam to Voji stavio na znanje. To je znatno ohladilo naše odnose, zatim nas je rat rastavio i tek nakon deset godina smo se ponovo susreli. Vojo nikada nije imao ni snage, ni psihičke stabilnosti da bi bio osoba na vlasti. On spada u Frojdovu shemu osobe s instinktom samodestrukcije. Kada se buni, onda je to njegovo prirodno stanje i sposoban je da sebe i uništi kako bi istrajao u svom buntu. To je jasno pokazao u Sarajevu osamdesetih. 1993. suprotstavio se i samom Miloševiću koji ga je strpao u zatvor. Vojo je taj koji je, praktično, natjerao Ćosića da dade ostavku kao predsjednik Srbije. Vojo je jedino bio sposoban da bude u vlasti, ali se plašio bilo kakve istinske, državničke odgovornosti. 1996. pobijedio je na općim izborima Milutinovića, ali je stao u njegovu sjenu. Ali, dok je bio u strukturama vlasti, posebno u Zemunu, pokazao se kao osoba koja ima sluha za probleme naroda. Nakon svrgavanja Miloševića, počeo je njegov politički kraj. Kao opozicionar je pravio cirkuse u Skupštini Srbije što, osim medijskog, nije imalo nikakve druge efekte.

Osuđen na smrt

Nešto prije ubojstva Đinđića, Vojo je sam otišao u zatvor u Sheveningenu. Znao je da će tu voditi svoju odlučnu bitku, možda i najvažniju, protiv novog svjetskog poretka koji je namjerno uništio Jugoslaviju, a sada se svim silama trudi da uništi Srbiju. U procesu koji se vodi protiv njega, iskazao je svoju izuzetnu inteligenciju i savršeno poznavanje prava. Totalno je razbucao optužnicu i pokazao pravi, ideološko-politički karakter suda koji je, u Vojinom slučaju, ispao krajnje smiješan. Ali, upravo zbog toga, on ne može biti pušten. Pustit će ga jedino onda ako budu bili sigurni da će, vrlo kratko nakon puštanja, Vojo biti mrtav. Njega sada polako ubijaju na različite načine isto kao što ubijaju Srbiju i srpski narod. Ima nade da neće biti zaboravljen od onih za koje on daje život.

Piše Emil Vlajki

http://www.fokus.ba/nov/index.php?option=com_content&view=article&id=23557:ubojstvo-u-sheveningenu-&catid=33:puls-komentar&Itemid=181

петак, 10. фебруар 2012.

PET SRBA UHAPŠENIH U EGIPTU ILI „OTPOR“, JEDNA KARIJERA

LJILJANA SMAJLOVIĆ: PET SRBA UHAPŠENIH U EGIPTU ILI „OTPOR", JEDNA KARIJERA

petak, 10 februar 2012 13:13

Optuženici žele da sačuvaju anonimnost: znaju da publicitet ne bi pomogao njihovim karijerama niti im kod kuće pribavio oreol boraca za demokratiju

  Javnost u Srbiji jedva da je obaveštena da se čak pet srpskih državljana nalazi na listi od 44 osobe protiv kojih su egipatske vlasti ovih dana podigle optužnicu zbog nelegalnog finansiranja nevladinih organizacija u kojim su zaposleni i osnivanja ogranaka međunarodnih organizacija u Egiptu bez odobrenja egipatskih vlasti, „istraživanja podataka za slanje u SAD" i podrške egipatskim kandidatima i strankama „u službi stranih interesa". 

Neuobičajena srpska diskrecija u pogledu identiteta ovih ljudi izgleda ima neke veze sa tim što naši optuženici, ali američki nameštenici, zapravo i ne žele nikakav domaći publicitet za svoje probleme. U Srbiji nisu objavljeni ni fonetski transkripti imena srpskih građana preuzetih iz kairskog „Al Ahrama", koji se mogu naći na veb stranicama Al Džezire. Optuženici žele da sačuvaju svoju anonimnost: znaju, valjda, da su samo kolateralna šteta i da publicitet ne bi pomogao njihovim međunarodnim karijerama niti im kod kuće pribavio oreol boraca za demokratiju. Prava meta egipatskih vlasti ionako su američke organizacije u kojim naši građani rade, odnosno onih 19 Amerikanaca s optužnice koji organizuju i finansiraju „prodemokratske" grupe u Egiptu. Ono što srpske vlasti eventualno čine za srpske građane s egipatske optužnice obavijeno je velom tajne, a srpska štampa i javnost ne zahtevaju da se taj veo skine. 

„ŠIRENJE DEMOKRATIJE" Šlag na kairskoj torti i razlog istinskog američkog besa je to što je jedan od optuženih Amerikanaca Sem Lahud – koji se, zajedno s još četvoricom sunarodniaka, u strahu od hapšenja sklonio u zgradu američke ambasade u Kairu – sin Reja Lahuda, sekretara za transport u Obaminoj administraciji. Sem Lahud je vođa lokalnog ogranka IRI (International Republican Institute), međunarodnog instituta Republikanske stranke, koji se, kao i NDI (National Democratic Institute) i Fridom haus (Freedom House), profesionalno bave „širenjem demokratije" u kriznim područjima. Lokalni službenici sve tri organizacije, kao i nemačkog „Konrad Adenauer Stiftunga" – takođe dobro poznatog i aktivnog instituta na Balkanu – nalaze se na egipatskoj optužnici. Društvo im na listi optuženih za krivična dela koja mirišu na antidržavnu aktivnost i špijunažu, mada se ti termini izgleda ne koriste, prave još tri američka i dva egipatska službenika izvesnog Međunarodnog centra za novinare, čiji je posao da raspoređuje američke pare namenjene jačanju američki shvaćene nezavisnosti medija u Egiptu. 

Stejt department veli da optužnicu na sto strana još nije uspeo da prevede na engleski i temeljito prouči, ali američka štampa beleži bes i ogorčenje američkih zvaničnika koji kažu da se „autoritarnim režimima" nikad i nigde nisu dopadali američki napori na „širenju demokratije", pa se ipak nikada niti jedna vlada osim egipatske nije usudila da zbog toga izvodi američke građane pred sud. 

Egipatske vlasti ne uživaju nepodeljenu podršku svojih građana, ali se čini da u bacanju ove rukavice Amerikancima imaju simpatije domaće javnosti. Pronela se informacija da su kod optuženih pronađene mape Egipta podeljenog u četiri dela, što je probudilo sećanje na način na koji su velike zapadne sile u prošlosti rešavale probleme na Bliskom istoku. Reska američka upozorenja o tome da će Egipat zbog ove provokacije možda da izgubi milijardu i po dolara američke vojne pomoći, pa i kritike samog Baraka Obame, egipatski je premijer Kemal al Ganzuri kratko prokomentarisao rečima da „Egipat neće da klekne". 

UZ MALU POMOĆ  SRĐE POPOVIĆA Na šta sve ovo podseća Srbe? Ono što se poslednjih decenija dešavalo na Balkanu ima veze s arapskim prolećem samo utoliko što ih povezuje sveprisutna američka ruka. Srpski „Otpor", organizacija koja je poslužila kao etalon za slične grupe u drugim kriznim područjima, sada je u globalnoj svesti neraskidivo povezan s američkim finansijerima iako ne samo što nije počeo s američkim parama nego se ni na koji način u startu nije ni ugledao na američki primer. Zapravo bi se moglo reći da su Amerikanci na neki način „kidnapovali" taj srpski brend, kao i čitav istorijat domaćeg žilavog kulturnog i političkog otpora Slobodanu Miloševiću, svakako uz malu pomoć ljudi poput Srđe Popovića, koji su pristali da posle rušenja Miloševića brend komercijalizuju i internacionalizuju. „Otpor" je nastao u jesen 1998. godine, pre nego što su bilo kakve ozbiljnije američke pare za otpor ili rušenje Miloševića počele da ulaze u Srbiju, ali sada većina građana, uključujući tu naročito mladež u Srbiji, veruje da je to bila čisto američka podvala, u kojoj su neki mladi Srbi učestvovali iz čiste pohlepe i karijerizma. 

Naravno da njihovoj istorijskoj zaostavštini nije pomoglo ni to što su se „otporaši" u Miloševićevo vreme kleli da ih samo njihove rođene babe i tetke finansiraju, dok poneki mobilni telefon dobiju i od srpske dijaspore, da bi se, odmah po rušenju Miloševića, njihovi pravi, „dosovski" lideri iz senke počeli hvaliti po američkim listovima da su putovali na programe obuke u Mađarsku i da su dolare i evre dobijali na ruke u Budimpešti i lično prenosili preko granice. 

Mladi ljudi na kairskoj optužnici nemaju po svoj prilici nikakve veze ni s onim početnim „pravim" „Otporom" iz 1998 niti s ovim komercijalizovanim koji liči na plaćeni „izvoz revolucije" posle 2000. No reputacija prethodnika verovatno neće mnogo pomoći da se izbave iz škripca u koji su, verovatno ne svojom krivicom, upali šireći američku demokratiju u Egiptu. Neće im pomoći ni to što su grupe za koje sada rade nastale osamdesetih godina prošlog veka kako bi nadomestile tajne akcije CIA, kojoj je sedamdesetih godina javno zabranjeno da tajno potplaćuje političare i kulturne radnike širom sveta, navodno u odbrani slobodnog sveta od komunizma. Negde od Regana naovamo Amerika je odlučila da bi demokratiju trebalo da promoviše otvoreno i javno, ne više tajnim sredstvima CIA, već iz budžeta Stejt departmenta, uz podršku poreskih obveznika i uz pomoć USAID (US Agency for International Development). 

Egipćani misle da se Amerikanci mešaju u njihovu unutrašnju politiku i manipulišu egipatskim političkim procesima. Optuženi kažu da samo šire demokratiju i da to nema nikakve veze s politikom. Nadati se da to neće biti jedina odbrana pet srpskih državljana na egipatskom sudu. 
 

Nezavisne