NATO provocira globalni sukob
Slobodan Samardžija
5-6 minutes
Londonski tabloid „San” objavio je pre nekoliko dana vrlo provokativnu ilustraciju koja prikazuje raketu opremljenu nuklearnom bojevom glavom, ispaljenu iz Berlina, kako pogađa – Moskvu. Sve sa nacrtanom atomskom pečurkom, viđenom u stvarnosti davne 1945. nad Hirošimom i Nagasakijem.
Nekako istovremeno mediji su preneli i informaciju da je američka ratna avijacija u nekoliko prethodnih dana uvežbavala aktiviranje nuklearnih projektila na svega 20 kilometara od granice s Rusijom. Da li se to svet priprema za neku novu veliku kataklizmu? Ovaj put možda i konačnu.
A plamen novog rata na evropskom tlu mogao bi da bukne svakog trenutka. Da li će se to desiti na uzburkanoj granici Belorusije i Poljske, u Ukrajini, ponovo na Balkanu – manje je važno. Mnogo bitnija je činjenica da su u Vašingtonu i te kako voljni da to bude baš na našem kontinentu. Posebno na njegovom istočnom delu. Teren je uveliko pripremljen, a dopremanje oružja praktično je već počelo. Posao je na sebe preuzeo – NATO.
Ipak, teško je zamisliti da neko u Vašingtonu mrzi baš sve što živi s naše strane Atlantika. Pre će biti da tamošnji vojni planeri veruju kako bi veliki oružani sukob na ovim terenima do te mere vezao ruke Moskvi da se u predstojeći (po mnogima i neizbežan) obračun SAD i Kine Rusi ne bi ni uplitali.
Tragična je, međutim, činjenica da i u Evropi ima sasvim dovoljno onih koji su voljni da se upuste u avanturu kojom bi život na ovdašnjim prostorima zauvek bio uništen. Takvi kao da ne shvataju da eventualne, uzvratne nuklearne rakete ispaljene iz Rusije ne bi bile upućene ka SAD, već tamo odakle je i krenuo napad, na centar našeg kontinenta. Možda upravo na onaj Berlin sa ilustracije „Sana”.
Amerika je pretrpana teškim naoružanjem i tu činjenicu niko ne spori. Kao ni to da se bez upotrebe na terenu sva ta silna gvožđurija vremenom pretvara u ozbiljan balast. A podsetimo, vojni budžet najjače vojne sile na Zapadu, prema zahtevu aktuelnog predsednika Džozefa Bajdena, trebalo bi u 2021. da iznosi čak 753 milijarde dolara!
Takođe, prema zvaničnim podacima iz oktobra ove godine, SAD poseduju 3.750 nuklearnih glava spremnih za trenutnu upotrebu uz još 2.000 predviđenih za demontiranje. Sa suprotne strane stoji Rusija sa 6.255 projektila iste namene. Ostalo je raspoređeno na trećim prostorima, uključujući i Evropu.
U šta bi se pretvorila cela planeta u slučaju „aktivne razmene” pomenutog potencijala, nije teško zamisliti. Pa ipak, postoji sasvim dovoljan broj ljudi spremnih da potpale fitilj i celu našu civilizaciju stave pred svršen čin.
Kako piše Skot Riter, bivši američki obaveštajac koji je službovao u nekadašnjem Sovjetskom Savezu, dopremanje američkih raketa srednjeg dometa pre četiri decenije u Evropu umalo je izazvalo nuklearni rat između zapadnih zemalja i SSSR-a.
„Sada, sa dopremanjem novog raketnog naoružanja u Nemačku, Džo Bajden samo potencira besmislenost američke politike”, zaključuje Riter.
Verovanje da je samom kupovinom naoružanja, ma koliko moćno ono bilo, moguće promeniti neke stvari na terenu, sopstvenu poziciju, razrešiti istorijske sporove – danas nema mnogo osnova. Jer ratovi, čak i oni lokalni, više se ne vode bez uplitanja velikih sila. Štaviše, takvi sukobi upravo su i inicirani potrebom moćnika da jedan drugome „opipaju puls”.
Pojavom Kine na velikoj sceni cela igra samo je dobila na dinamici. Kao što su u Vašingtonu decenijama po okončanju Drugog svetskog rata (u kojem SAD u odnosu na prave, evropske učesnike, nisu ni okrznute), sa zadovoljstvom krojili sudbine malih naroda, tako se sada i sami suočavaju s neminovnošću prepuštanja određenih prostora protivniku. Da li je došlo vreme za ponovnu upotrebu nuklearnog oružja, po svoj prilici, još nisu načisto.
Kako je u sredu, 24. novembra, saopšteno u Moskvi, Rusija namerava da pojača svoj odgovor na narastajuću aktivnost NATO-a kao američkog oslonca u Evropi. Konkretan povod su dešavanja u Ukrajini, kojoj su SAD ovih dana isporučile znatnu partiju ofanzivnog naoružanja.
„Složena vojnopolitička situacija danas u svetu, kao i narastajuća aktivnost zapadne vojne alijanse neposredno uz ruske granice, stvaraju neophodnost nastavka suštinskog razvoja naših oružanih snaga”, izjavio je ovdašnji ministar odbrane Sergej Šojgu. A to, po njemu, podrazumeva jačanje ukupne efikasnosti armije, podizanje na viši stepen nuklearne gotovosti, kao i rad na dodatnoj spremnosti njenih nenuklearnih delova, čiji je prvi zadatak sprečavanje prodora eventualnog protivnika na rusku teritoriju. Sa koje god strane on krenuo.
Нема коментара:
Постави коментар