Претражи овај блог

петак, 30. септембар 2011.

Uništavanje Srba na Kosovu - najveća sramota čovečanstva

Uništavanje Srba na Kosovu - najveća sramota čovečanstva

Komentara 16

88

 

Potpredsednik Republike Srpske iz reda hrvatskog naroda Emil Vlajki smatra da ovo što se danas događa srpskom narodu na Kosovu predstavlja nastavak dvadesetogodišnje demonizacije Srba, ističući da je to najveća sramota koju čovečanstvo u ovom času doživljava.

"Oni su praktično savremeni Jevreji zatvoreni u koncentracione logore najužasnije vrste fašističkog totalitarizma koji se ispoljava u obliku humanizma, ljudskih prava i sličnih stvari putem kojih nastoje opravdati svoje antisrpsko ponašanje. Na ovaj način se želi uništiti srpski narod, a Kosovo je najbolji primer za to", rekao je Vlajki večeras Srni.

 

Uništenje pod izgovorom zaštite ljudskih prava: Emil Vlajki

   

On je prisustvovao molitvenom skupu u hramu Hrista Spasitelja u Banjaluci u znak podrške Rezoluciji 1244 i Srbima sa Kosova i Metohije.

Vlajki je rekao da je on potpredsednik Srpske, ali i humanista, jer je jednako branio prava arapskog sveta protiv zapadnog imperijalizma, dodajući da se nedavno saglasio i sa Hrvatima koji su tvrdili da je Haški tribunal politički sud.

  "Podržao sam Hrvate u BiH zato što žive u nenorlamlnim uslovima bošnjačke dominacije koja želi da ih praktično eliminiše u BiH", naglasio je Vlajki.

  Banjalučki odbor Srpske demokratske stranke organizovao je večeras na platou ispred Hrama Hrista Spasitelja molitveni skup i paljenje sveća u znak podrške Rezoluciji 1244 i Srbima sa Kosova i Metohije.

  Molitvenom skupu prisustvovali su funkcioneri, članovi i simpatizeri SDS-a, predstavnici nevladinih organizacija i mnogobrojni građani Banjaluke.

http://www.vesti-online.com/Vesti/Ex-YU/168350/Unistavanje-Srba-na-Kosovu--najveca-sramota-covecanstva

Šiptarske ubice pobedile svedoke

Šiptarske ubice pobedile svedoke

Komentara 5

1

"Euleks je pokušao da zaštiti svedoka Agima Zogaja tako što ga je izmestio sa Kosova, i njegov otac, čitam u štampi, kaže da on nije želeo da ide iz kuće. Očigledno da ga nisu dovoljno dobro zaštitili. Plašim se i da pomislim kako bi prošao na Kosovu kad su ga i u Nemačkoj našli", rekao je Vladimir Vukčević, srpski tužilac za ratne zločine, za "Novosti".

 

Vukčević je ovako praktično odgovario na pitanje novinara - da li je logično da predstavnici međunarodne zajednice na KiM, "sakriju" ključnog svedoka u zemlju koja je bila "meka" za komandante i pripadnike OVK koje je on lično izveo na optuženičku klupu...


"Nestao" je još jedan zaštićeni svedok zločina komandanta OVK Fatmira Ljimaja. Sve teže će biti dokazati očiglednu krivicu...

- Za porodice žrtava Ljimajevih zločina to je veliki gubitak, jer je Zogaj jedan od ključnih svedoka događaja u Klečkoj 1999. godine. Euleks mu je dao status zaštićenog svedoka, navodeći u optužnici da je "svedok Iks", tj. Zogaj, učestvovao u zločinima - ubijao vojne zarobljenike, policajce, nanosio teške telesne povrede srpskim, ali i albanskim civilima. Sarađivali smo sa Euleksom, vodili smo istragu 2008. godine, poznati su nam zločini Fatmira Ljimaja i ostalih devet optuženih.


Da li ste se čuli sa predstavnicima Euleksa? Imaju li odgovor na pitanje kako se to dogodilo svedoku koji je dobio tako visok stepen zaštite?

- Stalno smo u kontaktu sa njima, jer sarađujemo u nekoliko predmeta. Iako kosovski pravni eksperti tvrde da Zogajeva smrt neće ugroziti postupak, jer su iza njega ostali zapisani iskazi i snimci, ovo je svakako težak udarac za pravosuđe Euleksa. Obistinile su se, nažalost, moje sumnje da Euleks nema adekvatne mehanizme zaštite svedoka. To je tvrdio i Žan-Šarl Gardeto kada je dan posle Dika Martija izašao za govornicu Saveta Evrope i rekao da je zaštita svedoka na Kosovu najgora na Balkanu.


Nije li logično da služba za zaštitu prati svaki korak svedoka, bez obzira na to u kojoj je državi?

- U pravu ste. Šta god da je uzrok Zogajeve smrti, to nije smelo da se dogodi čoveku koji je imao taj status.


Kako se uopšte dogodilo da je ubijeno tridesetak potencijalnih svedoka ratnih zločina na KiM, a da je isto toliko uspelo da izbegne smrt?

- Nama se jedan svedok juče javio telefonom iz jedne strane zemlje i rekao da odustaje od svedočenja koje je trebalo da bude ovih dana. Njegov iskaz bismo koristili i u drugom, takođe veoma važnom "kosovskom predmetu" zločina nad srpskim civilima. Podsetiću vas na primere likvidacije 42 svedoka u predmetu "Dukađini". Sve to utiče veoma negativno na naše istrage, koje se tiču sudbina nestalih na Kosovu, na istragu o trgovini organima.

 

Ubistva zaštićenih svedoka su opomena svima nama

Da li su sigurni zaštićeni svedoci u našim postupcima za ratne zločine?
- Kod nas su problemi druge prirode, iako oni mogu da uzrokuju tragičan ishod. Bojim se da je sudbina ubijenog svedoka Vukojevića u predmetu ubistva premijera Đinđića bila tiha opomena svima nama. U nekoliko slučajeva, kao što je "Ćuška", "Leskovačka grupa" našli smo se u položaju arbitra između Jedinice za zaštitu svedoka i samih svedoka. Svedoci Bojan Zlatković, Jovan Golubović, Slobodan Stojanović su se oglašavali u medijima, sa salvama optužbi na račun Jedinice i Tužilaštva. Ono što njima mora da bude sasvim jasno jeste da su pravila stroga: svedoka koji je pod zaštitom niko ne sme da ugrozi, pogotovo ne oni koji ih štite, ali isto tako oni ne bi trebalo da idu po teretanama i da se hvale prijateljima da su u programu zaštite.


Hrvatski državnici opet satanizuju naše pravosuđe posle ustupanja optužnice za genocid nad Srbima u Vukovaru...

- Ukoliko Sabor usvoji ovaj predlog Vlade, regionalna saradnja bi jednom, faktički političkom odlukom, bila vraćena na početak. Pravosuđe bi ustuknulo, politika je jača, i to je veoma loša poruka. Ratni zločinci bi opet mogli da trljaju ruke, bili bi sigurni u granicama svojih novostvorenih država. Princip nekažnjivosti bi u Hrvatskoj pobedio princip pravde. To je civilizacijski nedopustivo, ma koliko bila u toku predizborna kampanja.


Bivši zamenik vojnog tužioca i istražni sudija, koji su pokrenuli taj predmet, kažu da je bilo dovoljno dokaza za najteži zločin. Zbog čega okrivljeni nisu ovde procesuirani, već su danas u Hrvatskoj samo još veći heroji?

- Ne bih da ocenjujem odluke bivšeg zamenika vojnog tužioca i istražnog sudije. Predmet "Šeks i ostali" bio je razmatran na sastanku delegacije srpskog i hrvatskog pravosuđa u Zagrebu. Dogovorili smo se tada da ćemo sve predmete iz perioda vojnog pravosuđa "pročešljati" i vratiti u okvire Sporazuma o ustupanju dokaza iz 2006. godine. Evropski pravni standardi propisuju univerzalnu nadležnost i naš Zakon o suđenjima za ratne zločine to je i usvojio.


Turski tužilac traži 171 godinu robije za lekara Jusufa Sonmeza, koji je optužen za trgovinu ljudskim organima. Kada će naše ili Euleksovo pravosuđe izvesti ostale "Sonmeze" pred sud?

- Očekujem da će to biti u razumnom roku i bez smrti ijednog svedoka.


Gde se krio Ratko Mladić svih ovih godina?

- Kod porodice i kod jataka, to je sada sasvim jasno.


Ima li tragova da je bio u vojnom objektu Karaš na Topčideru?

- Prema dosadašnjim analizama, Mladić je bio na drugom mestu. S obzirom na to da je tu reč o predmetu njegovih "jataka", ne mogu više od toga da kažem. Ali, spremni smo da podelimo naša saznanja sa porodicama ubijenih vojnika, jer imamo razumevanja za njihov bol.


A Goran Hadžić?

- Hadžić je manje bio privržen porodici, ali je svakako imao jatake.


Kada ćete pokrenuti postupke protiv njihovih jataka?

- Već smo ih pokrenuli. U okviru pretkrivičnog postupka u slučaju "Jataci Ratka Mladića" saslušano je 15 lica i preduzete su određene procesne radnje.

http://www.vesti-online.com/Vesti/Srbija/168361/Siptarske-ubice-pobedile-svedoke

Тадићеви пријатељи ранили Србе бојевом муницијом

Тадићеви пријатељи ранили Србе бојевом муницијом

Вести | 30.09.2011 | 07:05

 

Дејан Мировић: Даме и господо новинари, хвала што сте дошли у овако великом броју на нашу конференцију за штампу.

Наравно, основна тема ће бити ситуација на Косову и Метохији, нашој јужној покрајини. Желим да вас и српску јавност информишем да је делегација Српске радикалн е странке, на челу са потпредседником Красићем и генералом Делићем, посетила данас рањене Србе у болници у Косовској Митровици. Приликом разговора са њима потврђено је да је реч о голоруким цивилима који су рањени бојевом муницијом, калибра 5.56, што је НАТО калибар. Јасно је да су такозвани пријатељи садашње власти у Републици Србији, из немачког и америчког контигента, пуцали бојевом муницијом на Србе на Косову и Метохији. То је чињеница коју не треба посебно коментарисати. Она само показује колико је погубан тзв. европски пут Србије и колико је фарса то да су нам они пријљтељи. Јер, признаћете да је логично да пријатељи не пуцају бојевом муницијом у своје пријатеље и савезнике.

Дакле, реч је о доказу да је тамо ситуација веома озбиљна и може бити још озбиљнија. Према нашим сазнањима, управо немачки контигент је довео средства и технику за разбијање демонстрација, укључујући и оклопна возила, водене топове итд. и спремни су да их у сваком тренутку употребе против Срба на Косову и Метохији.

То су чињенице које доказују колико је ситуација озбиљна, па према томе, нема никаквог оправдања да се не усвоји захтев Српске радикалне странке да се одржи хитна седница Народне скупштине и да се кроз Уједињене нације искаже наш став, наравно, у садејству са јединим правим савезником Републике Србије, а то је Русија.

Наши конкретни захтеви су хитна седница Народне скупштине, усаглашена позиција са Руском Федерацијом у СБ УН и саопштавање истине нашем народу да управо немачке и америчке трупе отварају ватру на наше грађане на Косову и Метохији.    

Друга тема, мање значајна од ове, је скандалозни Предог ребаланса буџета који је дошао у процедуру Народне скупштине, где се у уводним деловима говори да су га написали експерти ММФ-а, што је катастрофа. То нам говори да ће се повећати издавања за око 65 милиона евра за стране камате, а да ће се смањити давања за здравство и социјалу. То је класичан буџет ММФ-а: што више пара ка њима, а што мање ка грађанима.

Трећа ствар на коју бих хтео да скремен пажњу у име Српске радикалне странке је чињеница да се Републике Србија задужила за милијарду долара под лихварском и неповољном каматом од више од 7 одсто, а са друге стране, већ две године не може да се прикупи документација за узимање руског кредита за инфраструктурне пројекте у Републици Србији. То вам говори о двоструким аршинима који се примењују и који су кулминирали скандалозним нападом бившег саветника Зорана Ђинђића и Зорана Живковића, Ивана Вејводе, на руског амбасадора, али о томе већ знате детаље.

Има ли питања?

Новинар: Да ли сте контактирали неке странке да бисте формално поднели захтев за седницу Скупштине?

Дејан Мировић: Ми већ имамо јавни позив странкама за које сматрамо да могу да искажу патриотски став. Наравно, не сматрамо да ту припада ова квазипатриотска странка господина који је штрајковао глађу, већ искључиво странке које сматрају да се ради о озбиљној ситуацији која може ескалирати. То је јавни позив, јавна чињеница да смо покренули процедуру. На њима је да се одреде. Мислим да је то њихова и грађанска и национална дужност.

Ако немате више питања, захваљујем.    

http://www.srpskaradikalnastranka.org.rs/srbija/2080

 

NATO isturio pravoslavce na Srbe!

Nova taktika komandanta Kfora erharda drevsa na prelazu Jarinje

NATO isturio pravoslavce na Srbe!

Petak - 30.09.2011

Može pet „koka-kola" da menjamo za vojnički obrok? - maše vojnik Kfora iza bodljikave žice na Jarinju i pokazuje pet prstiju, dok u drugoj ruci drži smeđi paket. „Pazi, bomba!", viču Srbi stacionirani na barikadama dok plastična kesa leti ka nama.

 

Pre tri dana Amerikanci su izrešetali bojevom municijom šestoricu Srba koji su branili kolegu i ranjene smeštali u sanitet, a pre dva su nas nemački vojnici Kfora preteći oterali puškama sa nasipa. Danas bi njihove kolege iz Jermenije i Grčke da se druže i očijukaju sa novinarkama iz Beograda.
- Eto kakve su vam ti iz NATO! Povukli Amere i Nemce iza, a isturili sad ove pravoslavne. Bar su naši, ako ništa drugo, krste se kako treba - opustili su se i barikaderi.
Cepam pantalone na bodljikavu žicu koja nas deli od jermenskih vojnika dok im dodajem konzerve soka.

- Sad mi NATO duguje jedne farmerke!
Keze se, šljašte zubi iza nasipa. Zagledaju se, zbunjeni. Kažu, dosadno im.
Jermenac Čok broji dane do povratka kući - 25. decembra.
- Odakle ste? Iz Beograda, a? Pa lepe su vam devojke ovde na Kosovu. Kad se vratim kući, ima da odletim u Srbiju, u centar Beograda da upoznam devojke. Majka mi je Ruskinja, volim slovensku lepotu - šeretski se smeje dvadesetdvogodišnjak u uniformi i priznaje da pogleda preko žice devojke koje dolaze na barikade. Na Kosovu je već četiri meseca, na Jarinju treći dan. Nudi cigaretu, oće i da upali, al' puška mu se klati o ramenu.
- Prvo skloniš oružje, pa možemo da pričamo - dobacujemo.
- Ne smem - maše rukama i pokazuje da ne brinemo.
- Neka, hvala, znam šta ste uradili pre tri dana.
- Nismo to mi, ako dođe do frke, povući ćemo se - pravda se Čok i ipak razoružava. Dodaje kolegi pušku, pretura po džepovima, vadi upaljač i na pakovanju vlažnih maramica ispisuje imejl da mu pomognemo da nađe devojku iz Srbije kad završi „misiju". Dok bi vojnici da nastave da ubijaju vreme sa Srbima na barikadama, u Kforovu bazu na Jarinju svakog trenutka sleću helikopteri i spuštaju materijal za utvrđivanje punkta.

 

Srbi brže grade puteve nego što ih Kfor ruši!

„Ne mogu oni da poruše puteva koliko mi možemo da izgradimo", kaže jedan od Srba, koji od srede ujutru zajedno sa još tridesetak ljudi teškom mehanizacijom za niskogradnju probija novi put nadomak Jarinja, koji treba da ih odvede do Rudnice.
Dok Srbi sa šest kamiona, bagerom, valjkom, drobilicom od utabane divlje staze prave prohodan put, nadleću ih i osmatraju helikopteri Kfora, a potom sleću u bazu.
- Mogu oni da zatvaraju puteve koji su im blizu punkta, jer se tamo osećaju zaštićeni. Na ovaj se ne bi usudili da udare, nepristupačan im je teren, nemaju nikakvu kontrolu! A iako udare, u okolini ima još petnaestak staza koje ćemo otvoriti - kaže šef smene dok bageri riju pored nas. Za upravljačem isti momak koga smo pre dva dana sreli na barikadama.
- Sve nam je to radna obaveza! Ko će da radi ako ne mi odavde - priča nam mladić i objašnjava:
- Ovaj je put praktičan jer ima oko 3,5 kilometara, pa je gotov za tri-četiri dana. Za sada ga nećemo asfaltirati, poslužiće i ovako.
U ovoj divljini radi se po 12 sati. Od sedam do sedam - dok se vidi. Čim im je Kfor zatvorio jedan postojeći alternativni put pored Jarinja, u utorak ujutru na teren je izašla nova smena barikadera da nasipa drobljeni kamen, koji se navlači iz okoline Leposavića i Zubinog potoka.
Dok pričamo s njima, stiže informacija da je Kfor probio jednu od barikada na postojećem alternativnom putu.
- Taj put smo već otpisali. Ma samo nek zatvaraju, mi ćemo da otvaramo! - najavljuju „radnici udarnici".

 

Nikolić i Vučić obišli ranjenike

„Bar ovde nema vojske", komentariše sa osobljem bolnice u Kosovskoj Mitrovici lider naprednjaka Tomislav Nikolić, koji je juče zajedno sa svojim zamenikom Aleksandrom Vučićem došao na Kosovo da obiđe Srbe ranjene u akciji Kfora.
Ispred bolnice se okupili simpatizeri SNS-a. Čuje se sporadični aplauz i pokoje "Tomo, majstore". Ipak, Nikolić nije došao ništa da popravlja već da u belom mantilu i hirurškim nazuvicama obiđe ranjenike. U sobi na odeljenju ortopedije Mladen Antonijević.
- Kako si momče, je l' se dobro držiš? - pita ga Nikolić, a mladić objašnjava kako je dobio metak u vilicu dok je ranjenog prijatelja pokušavao da smesti u vozilo Hitne pomoći. Pošto su ga ostavili da se odmara, Nikolić i Vučić obišli su i ostale Srbe povređene u pucnjavi.
- Imaš troje dece, izdrži zbog njih. Oni će te dići na noge - ohrabrivao je Tomislav Nikolić najteže povređenog Aleksandra Radunovića, koji se na pomen sinova zaplakao.
 

Rakiju ne odbijaju

Srbi na barikadama nekako su prihvatili „pravoslavce kforovce" iz Jermenije i Grčke. Čak su im juče i sendviče dobacivali da ih nahrane.
- Napravio naš čovek jutros sendviče sa roštiljem, pa bacili i njima. Uzeše momci, kad se zaleti komandant, pa ih natera da bace šta su dobili. Četvorica pospuštaše one sendviče, a jedan jede, ne je*e komandu... Kasnije, rakiju šljivu odbili nisu. Uzeše vojnici, komandanta nema na vidiku, pa šetaju flašu iz ruke u ruku, još se i krste pre nego se obrede.

 

Milica i Čok

- Ja sam Čok. Kako se ti zoveš? - predstavlja se uljudno Jermenac.
- Milica.
Vidim nešto im smešno. Svoj petorici iza bodljikave žice smeje se brk. Mrmljaju nešto na jermenskom, ništa ne razumemo.
- I šta je toliko zabavno?
- Pa ništa, kod nas je Milica naziv za policiju - kroz smeh otkriva Jermenac.

 

Ameri repetirali puške na reportere "Alo!"

Američki pripadnici Kfora i KPS-a zaustavili su juče oko 16.30 pod pretnjom oružjem voz na relaciji Kraljevo-Zvečan, dva kilometra od Rudnice, a reporterima "Alo!" i jednoj ruskoj novinarskoj ekipi zabranili da izveštavaju o ovom događaju!
- Pažnja! Pažnja! Ušli ste na zaštićenu teritoriju Kfora. Nije vam dozvoljeno da budete ovde. Napustite područje, raziđite se svojim kućama ili ćemo morati da reagujemo - sa repetiranim oružjem upozorili su desetak barikadera i članove naše ekipe vojnici NATO i nekoliko minuta kasnije propustili voz.

 

Milica Dakić

http://www.alo.rs/vesti/42124/NATO_isturio__pravoslavce__na_Srbe

четвртак, 29. септембар 2011.

Милорад Додик - Недопустива акција против косовских Срба

Милорад Додик - Недопустива акција против косовских Срба

Datum: 29.09.2011 23:00
Autor: В. К.

БAЊAЛУКA - Предсједник Републике Српске Милорад Додик упозорио је јуче да је употреба бојеве муниције према Србима на Космету од стране KFOR-а апсолутно неприхватљива и да изазива осјећај несигурности у цијелом региону.

- Мандат KFOR-а ни према једној одлуци или резолуцији није употреба ватреног оружја према цивилном становништву, које, у овом случају, вијековима живи на својим огњиштима, са којих не жели да оде - наводи се у писаној изјави предсједника РС.

Додик је нагласио да се међу Србима у РС послије оружаних акција KFOR-а на Космету осјећа узнемиреност, због чега је од међународне заједнице затражио да обустави акције на сјеверу Косова, којима се дестабилизује цијели регион.

Додик је подржао оправдане захтјеве Срба на сјеверу Космета и позвао их да без насиља одговоре на очигледну здружену акцију власти из Приштине и дијела међународне заједнице.

- Употреба силе од стране KFOR-а на сјеверу Космета је посљедица потпуно погрешног концепта стварања тзв. државе Косово, настале на криминалу и проглашене мимо свих међународних правила. Понижавање и цинизам који међународна заједница испољава према Србији и српском народу ескалирао је у конкретно насиље, које би могло да доведе до несагледивих посљедица - закључио је Додик.

Оцијенио је да ће се Европа суочити са новим егзодусом и потресима у цијелом региону, ако се акције међународне заједнице на Космету наставе у овом правцу.

- Враћање на стање прије кризе на граничним прелазима Јариње и Брњак интерес је не само српске и албанске заједнице на Космету, већ и цијеле међународне заједнице - поручио је Додик.

http://www.glassrpske.com/vijest/2/novosti/64117/cir/Milorad-Dodik-Nedopustiva-akcija-protiv-kosovskih-Srba.html

среда, 28. септембар 2011.

ЕУ ће пред крај године да захтева од Србије признање Косова

У „Д" ФОРМАТУ (ЕУ ће пред крај године да захтева од Србије признање Косова)

Петар ИСКЕНДЕРОВ | 29.09.2011 | 00:15

 

„Технички преговори" који се воде између делегација Београда и Приштине, рекло би се, исцрпли су се – тако се чини Западу. Пошто су српске власти прихватиле фактички све главне захтеве албанске стране у вези са катастарским, царинским, грађанским и осталим актима и документацијом, у Бриселу и Вашингтону су одлучили да се пређе непосредно на решавање глобалнијег  задатка: документарно уобличење  признања самопроглашене независности Косова од стране Србије.  Према информацијама којима располажемо реализација наведеног сценарија ће бити убрзанау вези санајновијим унутарполитичким променама у Русији – да се пре повратка на власт председника Владимира Путина који заузима, по мишљењу Запада, чвршћу позицију на плану подршке Србима од Дмитрија Медведева, успе у томе. Архитекте „новог светског поредка"  нису могле, а да не буду узнемирене и последњим изјавама амбасадора Русије у Београду Александра Конузина, које доказују да се Кремаљ, можда, коначно разочарао у садашњу прозападну владајућу српску коалицију на челу са председником Борисом Тадићем и да је спреман да се преусмери на подршку опозицији. Све то тера САД и ЕУ да форсира завршетак свог „косовског пројекта".

Како се то већ стално дешава последњих месеци, „пробни балон" на плану оглашавања нових западних иницијатива у вези са Косовом је поново шеф дипломатског представништва Француске у Приштини Жан Франсуа Фиту. У интервјуу главним косовским новинама на албанском језику, „Коха диторе", он је констатовао да садашњи дијалог између делегација Београда и Приштине дозвољава да се реше техничка питања, од којих зависи бољи живот људи". Међутим, по његовим речима, „после тога ће бити неопходан другачији разговор", који је он назвао „Д-дијалог". Мањи дијалог ће странама помоћи да изграде поверење тако, да буду у стању да поведу крупнији – D-дијалог" -  објаснио је мсје Фиту.

Исти такав сценарио је у разговору са новинама изнео и „високи европски представник", под условом да његово име остане анонимно. Према његовим речима, одговорни за праћење процеса преговора у име Европске уније, Роберт Купер, ће „објавити да се крајем текуће године  затвара дијалог који је до сада вођен, а да ће политички дијалог почети када се у Србији заврше избори, који су планирани за април [1].

Размишљања о „грађењу поверења" између Срба и Албанаца у контексту последњих догађаја на северу Косова, на први поглед, изгледају као очигледно подсмевање. Међутим, како се то види из публикација косовских средстава за масовно информисање, у току последње рунде бриселских преговора 2. септембра српска делегација на челу са Бориславом Стефановићем стварно је прихватила практично све захтеве Приштине о питањима повратка катастарске документације, признања царинских печата и обезбеђења слободе трговине. По последњем питању – ради се о томе, да је Београд прихватио да сам издејствује обавезе у вези са Косовом  „у складу са споразумом CEFTA" [2]. То је документ о формирању Централноевропске зоне за слободну трговину, који 2007. су године ратификовали Албанија, Македонија, Молдавија, Црна Гора, Хрватска, Србија, Босна и Херцеговина и Косово. У њему је Приштина представљена као Мисија ОУН за послове привремене администрације. Међутим, после једностраног проглашења независности Косова у фебруару 2008. године, албанске власти покрајине, уз подршку већине осталих учесница споразума, третирају свој статус као државни.

Ствар је у томе да према специјалној препоруци руководства Европског савеза, остварење споразума CEFTAтреба његове потписнике да припреми за „учлањење у Европску унију". И због тога оне треба да потпишу билатералне споразуме о стабилизацији и асоцијацији са ЕУ. [3] Јасно је да ће у случају са Косовом реализација оваквог споразума довести до припајању Приштине Европској унији независно од Београда, а можда и пре Београда. Посланик Европског парламента, специјални известилац о Косову Бернд Поселт је у интервјуу косовском листу „Епока е ре" већ изјавио да преговори између Брисела и Београда о пријему Срба у Европску унију неће почети све док „Србија не разјасни своју позицију у вези са Косовом".

Што се тиче „конвенционог" споразума између ЕУ и Косова о развоју билатералних трговинских односа и визне либерализације, и она, према речима Поселта, треба ускоро да се потпише". Као главни проблем за Европску унију, у вези са тим, специјални наручилац је навео потребу „да се учини још много напора" како би се Грчка, Шпанија, Кипар, Румунија и Словачка убедиле да признају Косово. [4] Председник Европске уније Херман ван Ромпеј  је такође обећао косовском председнику Атифете Јахјаги  да ће „ускоро" да започне преговоре о либерализацији визног режима са Приштином, као и да ће уопште „помагати да Косово стекне чланство у ЕУ". [5]

Тешко да београдски преговарачи не знају ништа о овим и сличним „нијансама" – па они, плашећи се да ће бити окривљени за издају националних интереса, намерно нису журили да огласе детаље докумената који су потписани у Бриселу. У сваком случају, према речима Едите Тахири, руководиоца делегације Приштине на преговорима, њен српски колега Борко Стефановић се „плаши да каже истину", између осталог и у вези са сагласношћу, постигнутом са Србијом, о признавању  „царинских печата Косова": „Стефановић је предлагао другачије опције, као што су печати, на пример, косовске мисије ЕУ, али то за нас није прихватљиво". „Мислим да се Стефановић плаши српског јавном мњења, и зато не говори  истину" – констатује госпођа Тахири, и по том питању, на жалост, немамо разлога да јој не верујемо. [6]

Очигледно да су у Београду добро обавештени и о томе какви су захтеви постављени Београду у оквиру анонсираног „Д-дијалога". О њима је већ проговорио лидер „Српског покрета обнове" Вук Драшковић, који је некада пре сам себе позиционирао као највећег српског патриоту. Говорећи недавно у Београду на конференцији коју је организовао „Хелнсиншки комитет за људска права" он је позвао Србију да „призна Косово као свог најближег и специјалног суседа" који је „настао као резултат разговора са Србијом" [7].

У првобитни сценарио обезбеђења признавања независности Косова од Србије тачно се уклапају и априлски избори у Србији, које помиње напред поменути анонимни европски чиновник. Опозиционе снаге, на челу са Српском радикалном странком, не крију намере да смене не само садашњи састав Народне скупштине и владу Мирка Цветковића, већ и председника Тадића, при чему рок његовим овлашћењима  истиче 2013. године. Према информационом „отпаду" који је објавила организација WikiLeaks– председник Тадић је још 2006. године себи признао косовску независност. Како обавештавају откривене дипломатске депеше бившег амбасадора САД у Београду Мајкла Полта, српски лидер је у приватним разговорима „признавао да је независност Косова реалност". И зато је његова потпуна пажња фокусирана на ономе, што ће се десити пошто „Косово стекне своју коначан статус". [8]  Међутим, промене на руској политичкој сцени, рекло би се, принудиће западне силе да догађаје у косовском правцу исфорсирају не чекајући изборе (или поновни избор) Бориса Тадића.

 



Примедбе:

 

[1]  Koha Ditore, 23.09.2011

[2]  Epoka e Re, 22.09.2011

[3] http://www.stabilitypact.org/trade/Cefta%20Agreement%20Amendment%20of%20and%20Accession%20to%20the%20Central%20European%20Free%20Trade%20Agreement%20-%20Preamble.pdf

[4] Epoka e Re, 06.09.2011

[5] Koha Ditore, 07.09.2011

[6] Epoka e Re, 08.09.2011

[7] Koha Ditore, 07.09.2011

[8]  Express, 06.09.2011; Kosova Sot, 06.09.2011

http://srb.fondsk.ru/news/2011/09/29/u-d-formatu-eu-he-pred-krai-godine-da-zahteva-od-srbiie-priznane-kosova.html

DARKO TANASKOVIĆ: KAKO SONJA BISERKO I NIN RADE NA STABILIZACIJI SANDŽAKA?

DARKO TANASKOVIĆ: KAKO SONJA BISERKO I NIN RADE NA STABILIZACIJI SANDŽAKA?

sreda, 28 septembar 2011 08:40

Reagovanje na tekst Sonje Biserko „Pograničnim područjima potrebna stabilizacija" („NIN", 15. septembar 2011), koje NIN nije želeo da objavi

Jedna od omiljenih i široko korišćenih boljševičkih parola u svim zemljama realnog i manje realnog socijalizma bila je „Nema demokratije za neprijatelje demokratije!" S obzirom na još uvek neizbledelo sećanje na to vreme, novi demokratsko-liberalni boljševici njome se, istina, javno ne služe, ali nepogrešivo deluju i sadejstvuju u duhu koji ona podrazumeva i odražava. Meni je ova dosetka totalitarnog uma spontano pala na pamet u vezi s neuspelim pokušajem da u listu, u kojem je objavljen, reagujem na „Lični stav" Sonje Biserko, naslovljen „Pograničnim područjima potrebna stabilizacija" („NIN", 15. septembar 2011). Oni koji danas u nekad uglednom i istinski demokratski otvorenom „NIN"-u, instituciji srpske građanske kulture, odlučuju o uređivačkoj politici odbili su moj predlog da u istom obimu i u istoj rubrici napišem tekst kojim bih osporio neke navode gospođe Biserko. Nije li, onda, logično zaključiti da predsednica Helsinškog odbora za ljudska prava u Srbiji izražava (i) stavove redakcije „NIN"-a, pa ovaj njen, a zapravo i svoj „lični stav" štiti od drugih, eventualno nepodudarnih ili nesaglasnih ličnih stavova građana koji bi možda poželeli da ih ravnopravno saopšte na stranicama nedeljnika koji uredništvo, kako izgleda, smatra svojim vlasništvom?

SO NA KOSOVSKU RANU
Načinom na koji je sročen i porukama koje emituje (o namerama ne bih sudio), tekstu gospođe Biserko bi odgovarao naslov „Pograničnim područjima potrebna destabilizacija". U jednom višestruko složenom i teškom trenutku za Srbiju, Sonja Biserko se, kao dežurni unutrašnji glas, po ko zna koji put pridružuje onima koji smatraju da na nju baš sada treba maksimalno pojačati pritisak. Poput helikoptera hrvatskog KFOR-a ili panbošnjačke zavetne fetve reis-ul-uleme Mustafe Cerića, briga Sonje Biserko za navodno teško diskriminisane Bošnjake u Sandžaku i Albance na jugu Srbije, kao i optuživanje Vlade Srbije zbog nesprovođenja politike „inkluzivnosti svih manjina", dosoljavaju otvorenu kosovsku ranu i opominju na to da bi se na telu Srbije mogle otvoriti i nove. Srećom, glas gospođe Biserko i njene družine već odavno je izgubio na snazi i kredibilitetu. Učinak mu je sve neznatniji, iako ga, kako vidimo, svojim impozantnim tiražom podržava i jedan „NIN".

Argumentacija gospođe Biserko je stereotipna i neuverljiva. Podseća na propagandu zapadnih intervencionista u Libiji. Oni su gotovo u svemu cinično ponovili kosovski recept proizvođenja lažnih vesti i slika, ali ovoga puta čak i bez izraženijeg nastojanja da njihova priča bilo kome uopšte zvuči ubedljivo. Uzdali su se, s razlogom, u avijaciju i rakete NATO-a. Sonja Biserko i njeni istomišljenici na takvu podršku ipak ne mogu da računaju. Iako je međunarodni položaj Srbije i dalje nezavidan, nismo u njima dragoj 1999. godini.

Sadejstvo Biserko-„NIN" neće, dakle, proizvesti neki neposredni štetni efekat po naše državno-nacionalne interese i dobrobit svih građana Srbije, a ne samo Srba. Naglašavam, svih građana Srbije, jer mi je u izdanjima Helsinškog odbora i napisima same Sonje Biserko u nekoliko navrata pripisana „ključna uloga u reagovanju nacionalističkih krugova" na, recimo, posetu Mustafe Cerića Sandžaku 2009. godine (vid. npr. „Sandžak i evropska perspektiva", Beograd, 2010). Iako se navedenom autorsko-nedeljničkom tandemu ovim odzivom možda i pridaje značaj koji objektivno ne zaslužuju, mislim da je nužno javno ukazati na jedan krajnje zabludan diskurs o manjinskoj problematici u ovoj zemlji koja je i posle svih lomova na bivšem jugoslovenskom prostoru, za koje je tendenciozno najviše optuživana, ostala stabilno multietnička i multikonfesionalna. To je, pre svega, potrebno radi onih među Bošnjacima i Albancima koji veruju ili bi mogli poverovati da će im advokatisanje Sonje Biserko i njenih istomišljenika biti od nekakve pomoći u borbi za ostvarivanje ljudskih i manjinskih prava. Ono im, naprotiv, sasvim sigurno može naneti samo trajnu štetu. Ali, da vidimo šta to, uglavnom, piše Sonja Biserko.

GRAĐANISTIČKA DUŠEBRIŽNOST
Posle propedeutičkog uvoda o značaju ostvarivanja pune ravnopravnosti manjina za evropsku budućnost Srbije i citiranja „Evropskog manifesta za kulturne afilijacije" (2010), za koji pogrebnici multikulturalizma (ne i multikultur/al/nosti!) Angela Merkel, Dejvid Kameron i Nikola Sarkozi kao da nisu čuli, Sonja Biserko prelazi na svoje omiljene sandžačke teme i motive. Tu je, odmah, za svaki slučaj, tvrdnja da je „Vojislav Koštunica razbio Islamsku zajednicu", a da se „nažalost praksa stvaranja paralelnih bošnjačkih institucija" nastavlja nepriznavanjem Bošnjačkog nacionalnog saveta, da bi se zatim prešlo na neadekvatnu zastupljenost Bošnjaka u državnim institucijama u Sandžaku. Ne navode se, naravno, nikakvi dokazi u prilog do mučnine ponavljane teze Zukorlićevih pristalica da je Koštunica razbio Islamsku zajednicu. Ako gospođa Biserko nešto više o ovome zna, valjalo bi da to javno i iznese. Na naslovnoj stranici najnovijeg broja nacionalne revije za politiku i kulturu „Sandžak" takođe se tvrdi: „Koštunica je preko Ugljanina organizirao napad na Islamsku zajednicu". Iz teksta pod ovim naslovom proizlazi da je navedena decidirana tvrdnja zasnovana na depešama Američke ambasade u Beogradu iz 2007. godine, a koje je objavio famozni Vikiliks. Evo šta tu doslovno piše: „Široko je rasprostranjeno verovanje da je Koštunica projektirao svađu muftija kroz svoju mačju šapu u Sandžaku, Ugljanina, kako bi držao Srbiju u stalnom stanju haosa". Ako se i tvrdnje gospođe Biserko temelje na ovako pouzdanim informacijama, njeno pisanje zaista je mačji kašalj! No, bez obzira na sve nespretnosti i nesnalaženja, pa i greške pojedinih funkcionera srpskih vlada pred realnošću duboko podeljene muslimanske zajednice u Srbiji, koje su neosporne i ne prestaju da se čine, ne bi li konačno trebalo shvatiti da je tvrdoglavo ponavljanje argumenta o njenom zlonamernom razbijanju spolja krajnje uvredljivo i nipodaštavajuće za sve muslimane koji se osećaju pripadnicima Islamske zajednice Srbije, na čelu s reis-ul-ulemom Ademom Zilkićem, a koji svoje logično institucionalno i organizaciono središte vide u Beogradu, a ne u Sarajevu. Ti muslimani i njihovi imami (zukorlićevci ih zovu „srpske hodže"), ravnopravni građani Srbije, u srazmerno velikom broju postoje i njihovo postojanje ne može da se poništi pričom o nekakvom državnom inženjeringu i veštačkom fabrikovanju Islamske zajednice Srbije. U očima braće po veri iz Islamske zajednice u Srbiji, a izgleda i za njihove građanističke dušebrižnike, glavni im je greh to što ne slede vlastoljubivog muftiju Zukorlića. Kao da je to važnije i od pokornosti samom Alahu!

PARAVJERSKE ORGANIZACIJE
Vlada Srbije se, zatim, izvodi na optuženičku klupu na osnovu 12 tačaka optužnice sadržanih u Deklaraciji o diskriminaciji u Sandžaku, punoj teških i neodmerenih reči i kvalifikacija, koju je nedavno usvojio Svebošnjački sabor, a koju Sonja Biserko u celini preuzima. Zanimljivo je, i veoma indikativno, da su se samo jedan dan po izlaženju „NIN"-a s „ličnim stavom" Sonje Biserko u „Politici" (16.09) o najnovijim potezima muftije Zukorlića jednodušno kritički izjasnili predstavnici tzv. „civilnog društva" i nevladinog sektora. Preimenovanje Svebošnjačkog sabora Sandžaka u Narodno veće Sandžaka, kao i donošenje Deklaracije o diskriminaciji, ocenili su kao deo muftijine političke agende. Izvršni direktor „Građanskih inicijativa" Miljenko Dereta, koga je zaista teško okvalifikovati kao velikosrpskog nacionalistu ili pritajenog miloševićevca, izričito kaže da je Zukorlić političar „protiv koga se ne vodi prava politička borba", a u vezi s navodnom žestokom diskriminacijom Bošnjaka primećuje: „Meni se čini da zaista u ovom trenutku nema pravih pokazatelja koji bi govorili da su Bošnjaci na bilo koji način diskriminisani. Koliko znam, njihovo prisustvo u institucijama države je vrlo veliko, i u Sandžaku i na republičkom nivou. Prema tome, to je naprosto jedna bitka za vlast".

Sonja Biserko se s ovakvim objektivnim viđenjem, koje listom dele i pripadnici nevladinog sektora bošnjačke nacionalnosti u Sandžaku, a i pojedini sandžački poslanici u Skupštini Srbije, jednostavno ne slaže. Ona, doduše, bez ikakve dalje razrade, najnovije korake Mešihata IZ u Srbiji određuje kao „nepromišljene", ali odgovornost za tu nepromišljenosg u celini svaljuje na Vladu Srbije. Posebno zamera zbog „izazivanja negativnih reakcija i osećanja Bošnjaka" nametanjem „svojih veroučitelja". Kakvih „svojih" veroučitelja? Otkad to Vlada Srbije ima svoje muslimanske veroučitelje? Umesto ovakvih i sličnih neodrživih konstrukcija i formulacija, bolje bi bilo da se gospođa Biserko obavesti o stvarnom stanju stvari i o situaciji nastaloj od trenutka kad je predstavnik novopazarskog Mešihata, efendija Mevlud Dudić, svojevremeno u znak protesta (protiv čega?) demonstrativno napustio republičku Komisiju za veronauku, u čijem radu sudeluju sve tradicionalne crkve i verske zajednice. Verovatno je time trebalo da bude ispoljena doslednost u odbijanju da se prisustvuje skupovima i učestvuje u radu foruma i tela gde se nalaze i predstavnici rivalske Islamske zajednice Srbije, po Zukorliću „paravjerske" organizacije. Iz istog „načelnog" razloga, njegove pristalice se poslednjih godina ne odazivaju ni na kurtoazni iftar u Ambasadi SAD-a u Beogradu. Islamski, nema šta! Za Sonju Biserko, međutim, Zukorlićevi Bošnjaci su ekskluzivno u pravu i kad očigledno nemaju pravo, kao, naravno, i Albanci na jugu Srbije, kojima je u njenom optužujućem pledoajeu za doslednu „politiku inkluzivnosti svih manjina" ovom prilikom posvećeno manje pažnje. Prekluzivno je za sve kriva jedino Vlada Srbije, ova i svaka druga, i biće tako sve dok se ne „odustane od ciljeva koji su doveli do poraza jedne anahrone vizije Srbije", prepoznatljivo poentira predsednica Helsinškog odbora za ljudska prava na koja, ako je suditi po njenoj savremenoj viziji poželjnog balkanskog, evropskog i svetskog poretka, puno pravo ne bi imali jedino Srbi. Paradoksalno, i svakako nenamerno, zaštićeni „lični stav" Sonje Biserko najviše će koristiti upravo optuženoj Vladi Srbije, jer, suočen s njegovom izopačenošću, čak će i najljući opozicionar osetiti sažaljenje i potrebu da je brani.

A Alah i onako sve najbolje zna.


Izvor Pečat, 26. septembar 2011.

 

„Режимска УДБА“ припрема удар на север Косова и Русију

„Режимска УДБА" припрема удар на север Косова и Русију

 

Пише: Стевица Деђански   

27 септембар 2011

0

Издајничка политика режима и његових помагача из дела опозиције доживела је током неколико претходних недеља врхунац. Сада када је и слепима јасно да је услов за кандидатуру за ЕУ (што не треба поистовећивати са чланством у Унији) дизање руку од Косова и Метохије, укључујући ту и северни део наше јужне покрајине.

У таквим околностима уместо да се владајући блок и највећа опозициона партија прилагоде ситуацији, они и даље, иако добро знају да је то немогуће, настављају са политиком „И Косово, и ЕУ". Опозициони прваци о којима се ради у манипулацијама чак иду толико далеко да одлазе у Брисел да разговарају о евроинтеграцијама и по повратку нам славодобитно саопштавају да ЕУ од нас неће тражити признање Косова.

Тиме су нам у огољеном виду показали ко су и шта су. Ако је неко до тада и мислио да не схватају ситуацију, и да се стварно надају да са Западом можемо да нађемо „компромис" те уз минимум очувања националних интереса наставимо кретање путем ка чланству у ЕУ, сада је јасно да нису ништа бољи од жутих. Из опозиционих редова, критикујући их, „напредни" опозиционари раде исто што и режимлије јер су и њима исти налогодавци као и Тадићу. Наравно, исти су им и задаци само се разликује тактика за њихову реализацију.

Власт и велики део опозиције није брига за наше националне интересе. Како год било, њима ће бити добро. Паметни и добронамерни грађани ове земље већ су добро свесни какви су и једни и други. Зато се овим текстом нећу шире бавити њима. Желим да укажем на нешто што може да се деси у наредном периоду, и на шта нас упозорава наша не тако давна прошлост.

МРАЧНО СВЕДОЧАНСТВО

У прошлом тексту („Геополитичка издаја нашег режима"), објављеном на Видовдану крајем августа, рекао сам да ће се кренути са анти руском кампањом јер је она неопходна да би се оправдало издајство режима и дела опозиције, тако што би Русија била набеђена да нам не помаже. Тако је и било.

Сведоци смо скупа о глобалној безбедности у организацији проамеричких НВО и слично опредељене „наше" власти, где се причало о свему осим о стварним проблемима са којима се суочава Србија. Где је у фокусу пажње био арапски свет а не актуелно отимање дела наше земље (Косова и Метохије) и припрема за отцепљење Војводине и Рашке области. А увредљиве речи су упућиване не онима који нам чине зло већ нашем једином савезнику – Русији.

Сведоци смо резигнираног наступа руског амбасадора који не може да верује ста се ради и прича у Србији док се њом шири смртоносни антисрпски пламен. И сведоци смо реакције прозападне јавности и медија који сатанизују руског амбасадора јер је неверујући шта се дешава рекао истину и питао да ли има Срба на том скупу (па и шире), и да ли неко сем Руса још хоће да брани Србе на Косову?

Али видели смо и реакцију обичног народа који у огромном броју, тј. са преко 90%, подржава Конузина. Доста му је понижења и понизности наших политичара. Они су уништили готово све и земљу довели на руб пропасти а народ угурали у вртлог страшне беде, а и даље настоје да нас бесомучно лажу.

ПОСЛЕДЊИ КРУГ ИЗДАЈЕ

После посете Путина, Србија је имала велику шансу да свестрано појача односе са Русијом, и да на тим основама економски и на сваки други начин напредује. Штавише, и да стратешко-партнерски повезана са Русијом и економски и војно-политички ојачана, сачува оне националне интересе који су нам још остали и ојача стубове независности.

Услов за велику руску финансијску подршку био је мали, и потпуно у складу са нашим интересима. Од нас је тражено да се потпуно дистанцирамо од политике тихог уласка у НАТО, те да омогућимо руском капиталу да има само равноправне (а не привилеговане) услове за долазак на српско тржиште. То, а не било шта више од тога, Тадић је у Москви требало да потпише у мају, па када је „био спречен" да тада тамо отпутује, у јуну … И тако у недоглед са изговорима, док није дошло време да у вези са незаштићеном Србијом покрене последњи круг издаје.

Сада је, изгледа, дошао тренутак за реализацију најгорег дела његовог сценарија. Пошто Срби са Косова знају са ким имају посла, добро су се самоорганизовали и тако су онемогућили Шиптаре и западне пријатељима наше власти као и дела опозиције, да заврше прљав посао и доведу чак и север Косова под Тачијеву власт. Зато се припрема велики удар на Србе на северу Косова. Уз то, пошто су Руси  остали доследни у одбрани интегритета Србије, сада је планирано и да се појача сатанизација Москве.

РЕПРИЗА РУШЕЊА СРПСКЕ КРАЈИНЕ

Сада се сем стандардних оптужби на рачун Руса да нам, наводно, никада нису помогли или оних друге врсте, да нам помажу само због својих интереса, пласира и опасна теза да се међу српским становништвом на северу Косова налази 250 добро наоружаних руских специјалаца. Тиме се пласирањем опаке лажи ствара пропагандни предуслов да за све оно негативно што може да се деси као кривци буду приказани косовски Срби и Руси, а да Тачи и НАТО буду амнестирани.

Познавајући методе рада наше државе и наших безбедносних служби – чији смисао постојања је, нажалост, да чувају власт било ког режима а не земљу и народ, што значи да сада  бране „жуте" и служе интересима њима пријатељских НАТО држава те хапсе браниоце српских земаља из 90-их година – а сећајући се шта су урадили Српској Крајини која је пала за пар дана а тамошњи српски народ могао је да је брани више година да није било српских служби који су поткопале њен борбени морал и војни потенцијал, морам Србе на Косову и нашу јавност да упозорим да је велика вероватноћа да се удбашка издаја спрема и на северу наше јужне покрајине.

Режиму није проблем нико сем Срба на северу Косова и Русије. Да њих нема они би могли да дају шта се од Србије трази без отпора, и мирно почну да се баве за њих важнијим стварима као сто су тендери, вакцине, путеви, мостови … Разуме се, не да би народу било боље, већ да би режимски швајцарски рачуни на основу великих провизија били још већи.

СУДБОНОСНИ ИЗБОР
                                                                                                                                                          
Не дајмо се преварити и не дајмо да нас „наше" службе поново преваре и дају западним агресорима и њиховим балканским (овај пут шиптарским) пуленима још један део српске територије зарад ЕУ фантазија. Не дајмо да нас посвађају са нашим стварним руским пријатељима зарад „европске будућности" Србије која никада неће доћи или која ће можда и наступити, али ако се то деси, сигурно неће бити добра за Србе. Уместо фамозних европских фондова добићемо колонијалну експлоатацију. Ма колико ми били мали ипак имао снаге и потенцијалне савезнике да се одупремо. Током историје то смо много пута доказали!

Питање је једино: да ли то хоћемо? Ова власт и највећа опозициона странка очито то не желе. Сада смо ми на реду. Да их отерамо или да опијени илузијама мирно гледамо како због њихове издаје тоне наш национални брод! Ако наставимо скрушенo и апатично да сетимо код својих кућа и трпимо рушење државе сами ћемо за то бити криви! Зато главе горе. Пређимо са кукања на спасоносна дела.

(Др Стевица Деђански је председник Центра за развој међународне сарадње)

http://www.vidovdan.org/index.php?option=com_content&view=article&id=18680:reimska-udba-priprema-udar-na-severu-kosova&catid=37:politika

уторак, 27. септембар 2011.

KFOROVCI PUCALI NA GOLORUK NAROD, IMA POVREĐENIH

IZ MINUTA U MINUT: KFOROVCI PUCALI NA GOLORUK NAROD, IMA POVREĐENIH

(112) Utorak, 27. Septembar, 2011.| Autor: Novinske agencije

JARINJE -  Pripadnici Kfora pucali su u 13.15  rafalnom paljbom  i bojevom municijom na goloruki narod na barikadi na Jarinju.

Prema prvim informacijama iz Leposavića i Leštana, povređeno je petoro Srba, dvoje teže. Zvaničnici vlade navode da je deset povređenih, a četiri teže.

Oko 1.000 ljudi na Jarinju razbežalo se  po okolnim šumama. Stiglo je i sanitetsko vozilo.

Kako javlja reporter Kurira Zoran Šaponjić, Jarinje je prava ratna zona koju nadleću helikopteri. Pripadnici Kfora, koji su pod punom ratnom opremom i u pancirima, drže na nišanu šume u kojima su skriveni Srbi i sporadično pucaju.

Reporter Kurira je pokušao da fotografiše borbeno vozilo Kfora ali su ga u tome sprečila dvojica snajperista. U trenutku kada je Kurirov reporter podigao fotoaparat, dvojica snajperista u crnom su legla na zemlju i nanišanila ga, ali je Kurirov reporter spas našao u jarku.   

 

Srbi ranjeni bojevom municijom, pucano i na sanitet 

 

Sedmoro ranjnih je primljeno, a šestoro od njih je sa teškim telesnim povredama, zadobijenim u sukobu sa Kforom u blizini Jarinja, primljeno je u Zdravstveni centar u Kosovskoj Mitorivici, potvrdio je direktor te zdravstvene institucije Milan Jakovljević. 

 

Dvoje je trenutno u operacionoj sali, dodao je Jakovljević. 

Povređeni Srbi zadobili su prostrelne i ustrelne rane. Primljeni imaju povrede vrata, kičme, tstomaka i grudnog koša.

Svi su pogopđeni u , rekao je Jakovljeviće i dodao da su im te teške telesne povrede "nanete bojevom municijom" i pokazao delove bojeve municije koji su izvašđeni iz rana povređenih.

 

 On je naglasio da je pucano i na njihovo sanitetsko vozilo, ali niko nije povređen. 

 

Jakovljević nije mogao da precizira da li će u Zdravstveni centar doći još povređenih. 

 

Nije povređen nijedan vojnik Kfora

 

 

Zamenik portparola Kfora Kaj Gudenoge potvrdio je da na prelazu Jarinje  nije bilo povređenih vojnika Kfora.

 

Na pitanje o vesti da je u sukobu vojnika Kfora i lokalnih Srba na prelazu Jarinje povređen jedan vojnik Kfora, Gudenoge je rekao da to nije istina. 

 

Bogdanović:Kfor nije smeo da puca na građane

 

Ministar za Kosovo i Metohiju Goran Bogdanović izjavio je da je Kfor pucao na Srbe koji su se okupili da bi sprečili zatvaranje alternativnog prelaza koji je vodio prema centralnoj Srbiji i da su četiri osobe teže povređene, a desetak lakše povređeno gumenim mecima.

 

"Apsolutno je neprihvatljivo da Kfor puca na nenaoružane ljude", rekao je Bogdanović.

 

On je za RTS rekao da podaci o povređenima nisu konačni i da je ono što se dogodilo kod Jarinja moglo da se izbegne, da je Kfro prihvatiop poziv predstavnika Srba na razgovor i dijalog u cilju rešenja problema mirnim putem.

 

"Na žalost, sa druge strane nisu imali sagovornika", rekao je ministar.

 

Bogdanović je apelovao na Srbe da ne nasedaju na provokacije da se mirno raziđu i da u ovoj situaciji kada je euforija i frustracija velika prema Kforu da se uzdrže od daljih provokacija i daljih sukoba.

 

"Mi smo se bojali ovakve reakcije Kfora i upozoravali smo u svim razgovorima koje smo imali da se nipošto ne upotrebi sila, a sa druge strane, apelovali smo na Srbe da i oni ostanu mirni", rekao je Bogdanović.

 

"Ali ono što niko nije želeo danas se nažalost se dogodilo i mislim da ovo treba da bude nauk svima nama da svi problemi koji postoje na Kosovu i Metohiji se rešavaju mirnim putem", naglasio je Bogdović.

 

Kfor nema pravo da puca na neoružane ljude i da ugrožava nečije živote zarad nečijih ličnih interesa ili interesa nekih grupa iz Prištine, kaže Bogdanović.

 

"Mi u ovom trenutku pokušavamo da pridobijemo sve relevantne međunarodne faktore da sprečimo dalje eskalacije sukoba i da vratimo ceo proces u dijalog, jer je apsolutno neprihvatljivo da se silom nameću neka rešenja i da se upotrebljava oružja protiv golorukog naroda koji legitimno brani svoje interese i legitimno se suprotstavlja mirnim putem volji ili sili koja dolazi od strane i Kfora, Euleksa i Prištine", zaključio je Bogdanović. 

Razmena suzavca i kamenica 

Podsetimo, na barikadi na alternativnom putu kod administrativnog prelaza Jarinje  oko 10.30 dogodio se incident kada su građani kamenicama gađali pripadnike Kfora, a vojnici međunarodnih snaga uzvratili suzavcem.

Sukob je veoma brzo okončan pošto je predsednik opštine Leposavić Branko Ninić pozvao građane da ostanu mirni i da se mirnim putem bore za svoje legitimne zahteve.

Kfor je taj alternativni put rano jutros zatvorio. Tada je takođe upotrebio suzavac i lišio slobode sve koji su pokušali da prođu tim putem.

Kfor je, nešto oko 10 sati, završio akciju zatvaranja alternativnog puta, i uklanjanja barikade do svoje baze.

U toku ove akcije Kfor je priveo, pa pustio na slobodu pet osoba, koje su dežurale ispred barikade na Jarinju.

Takođe Kfor od jutros hapsi sva lica koja koriste alternativni put oko Jarinja.

Jutros posle 7 časova nemački vojnici lišili su priveli dva lica koja su se našla na tom putu iz pravca Raške.

11.30 Srbi puštaju muziku sa razglasa

Na prelazu Jarinje, gde je Kfor ranije danas uklonio deo blokada koje su postavili Srbi, sada je mirno, a oko prelaza se okupilo više od hiljadu meštana. Oni su doneli ozvučenje do bodljikave žice koju je postavio Kfor i puštaju srpsku narodnu muziku. Na žici piše:"Stop ili pucamo. Kfor". U međuvremenu su u bazu Kfora sletela četiri  helikoptera sa vojnicima.

 

 

 

 

 

 

 

 

Fotogaleriju možete pogledati ovde

Kfor će ukloniti barikada

Kfor će nastaviti akcije raščišćavanja barikada na severu Kosova ako to bude potrebno, izjavio je portparol Kfora Ralf Adamec i ocenio da je uklanjanje putnih blokada potrebno, jer one nikome ne koriste. Adamec je u izjavi dodao da je Kfor tokom akcije uklanjanja barikada priveo nekoliko ljudi koji su već pušteni, a da je suzavac upotrebljen kako reakcija na gomilu i gužvu koja nije bila pod kontrolom. Portparol je dodao da barikade onemogućavaju slobodu kretanja i normalan život svih građana pa i predstavnika međunarodnih misija.

 

Stefanović: Događaji na terenu štete pregovorima

Šef tima Vlade Srbije za pregovore sa Prištinom Borislav Stefanović rekao je da incidenti na prelazu Jarinje, gde se Kfor sukobio sa Srbima, veoma loše utiču na pregovore dve delegacije.

Pregovori u Briselu treba da počnu danas oko 18 sati. Stefanović je  kazao da dešavanja na Jarinju pokazuju da "ima snaga" koje ne žele da se problemi reše mirnim putem i koje su spremne da zbog toga "pucaju na nenaoružane ljude".

"To se radi sa ciljem da Srbija odustane od dijaloga (sa Prištinom) i da onda ona bude okrivljena da ne želi mirna rešenja", rekao je on.

Prema njegovim rečima, u prvim izveštajima sa Jarinja se pominje da ima Srba ranjenih iz vatrenog oružja.

"Građani moraju ostati mirni i ne smeju im dati povoda da urade ono što pokušavaju. Mi ćemo učiniti sve da se sačuvaju životi i opstanak Srba na Kosovu", rekao je Stefanović.

http://www.kurir-info.rs/vesti/iz-minuta-u-minut-kforovci-pucali-na-goloruk-narod-ima-povredjenih-129854.php

Реаговања на инциденте на северу КиМ

Реаговања на инциденте на северу КиМ

Београд – Демократска странка Србије и Српска радикална странка оштро осуђују акције Кфора на северу Косова. Радикали захтевају хитну седницу Скупштине. ЛДП тражи промену политике Београда.

Странке у Србији оштро су реаговале на данашње инциденте на северу Космета, када су војници КФОР-а испалили гумене метке на Србе који су опколили блокаду на алтернативном путу код Јариња.

Потпредседник Демократске странке Србије Слободан Самарџић критиковао је КФОР због рањавања Срба на блокади код прелаза Јариње.

„Пуцати у голорук народ који мирно протестује прекорачило је сваку границу и крајње је време да наши државни органи окрену лист. Мислим да се са таквим снагама, и полицијским и војним, не може сарађивати", рекао је Самарџић у телефонској изјави за агенцију Бета.

Самарџић је позвао Србе на северу Космета да протестују искључиво мирним средствима, а државне органе да спрече КФОР да поново употреби силу.

Српска радикална странка затражила је хитно сазивање седнице Скупштине Србије због, како је наведено у саопштењу, агресије НАТО на север Косова и Метохије коју спроводе јединице КФОР-а.

СРС најоштрије осуђује „срамно ћутање режима Бориса Тадића" који, испуњавајући захтеве Европске уније и САД, жртвује територију зарад некакве евроутопије, наводи се у саопштењу.

Радикали оцењују да Влада Србије хитно треба да сазове седницу Савета безбедности УН и да се у решавању ситуације на Косову и Метохији окрене традиционалним пријатељима, односно Русији и Кини.

Председник Либерално демократске партије Чедомир Јовановић затражио је моменталну промену политике, јер ће у супротном, како је навео, страдати и остали Срби на Космету.

„Ако Србија одмах не реагује променом досадашње политике, што ЛДП предлаже већ недељама, ситуација на северу Косова, где има насиља и повређених, завршиће се тешком катастрофом свих Срба који тамо живе", рекао је Јовановић, а саопштио ЛДП.

Јовановић је рекао да први људи Србије морају да упуте јасан позив Србима на барикадама да се врате својим кућама и избегну катастрофу, уз поруку да ће се званични Београд окренути конкретним потезима, напустити политику одлагања неизбежног и коначно ставити на сто Ахтисаријев план као основу опстанка косовских Срба.

(Извор: РТС / Фото: РТС)

http://www.vaseljenska.com/politika/reagovanja-na-incidente-na-severu-kim/

недеља, 25. септембар 2011.

Kanadski nedjeljnik: Kosovo je beznadežan slučaj

Kanadski nedjeljnik: Kosovo je beznadežan slučaj

 

Agencije - 25.09.2011 15:43

TORONTO - Kosovo je i tri godine pošto je proglasilo nezavisnost duboko nefunkcionalno i predstavlja beznadežan slučaj, a građani ga svrstavaju među najkorumpiranije evropske zemlje, jer političkom klasom dominiraju elementi preostali iz predratnog perioda, mnogi povezani s kriminalnim grupama, piše kanadski nedeljnik "Maclean's".

Direktor u centru RAND i bivši visoki američki diplomata na Balkanu Džejms Dobins smatra da Kosovo predstavlja beznadežan slučaj, navodi nedjeljnik i podsjeća da je kosovska policija pokušala da preuzme kontrolu nad dva administrativna prelaza Jarinje i Brnjak u noći 25. jula, a Srbi na sjeveru Kosova su blokirali puteve ka tim prelazima.

"Kriza je nedjeljama ključala. Sabin Frejzer iz Medunarodne krizne grupe nazvala ju je 'najopasnijim momentom' u ovoj oblasti od 2008, kada je Kosovo proglasilo nezavisnost", piše list.

Dobins je ocijenio da je, uprkos povremenim razbuktavanjima, ova oblast uglavnom mirna, ali, sa "nekih drugih aspekata - zapravo, sa većine aspekata - Kosovo ostaje beznadežan slučaj".

"Lokalna ekonomija ne proizvodi ništa", kazala je Endeljuše Morina, izvršna direktorka Inicijative za kosovsku stabilnost.

Poljoprivredni sektor je ostao nerazvijen - jedino što se zaista izvozi je metalni otpad. Zvanična stopa nezaposlenosti prelazi 40 odsto, a većina porodica se oslanja na prihode koje šalju rodaci iz inostranstva.

Kosovo ima najmlađe stanovništvo u Evropi, a obrazovni sistem nema ni kapaciteta, ni osoblje da ih adekvatno obuči. A, i oni koji stignu do univerziteta rijetko kada nadu pristojan posao kada završe studije.

Na političkom planu, situacija je još gora, navodi list.

Premijer Hašim Tači je optužen krajem prošle godine za umiješanost u trgovinu ljudskim organima tokom rata 1999.

Drugi visoki zvaničnici su optuženi za ratne zločine počinjene za vrijeme sukoba. Upravo je bivši Tačijev ministar (Fatmir Ljimaj) optužen da je ubio dva Srbina za vrijeme rata.

"Veliki sam skeptik po pitanju čitavog tog slučaja", kazao je Robert Ostin, profesor u školi za globalna pitanja "Mank" pri Univerzitetu u Torontu i dugogodišnji posmatrač na Kosovu.

On smatra da je "proces izgradnje nacionalne države na Kosovu potpuno sklepan".

Kosovo ima gomilu domaćih problema. Međutim, na lokalnom nivou prevladuju dva pitanja: Srbija i sjever Kosova.

Tokom jugoslovenskih godina, status Kosova je lelujao između srpske pokrajine i poluautonomne zone. Istorijski, srpski narod smatra ovo područje svojom svetom zemljom. Nimalo iznenađujuće, piše list, Srbija je odbila da prizna nezavisnost Kosova.

Početkom septembra ove godine, Evropska unija je posredovala u postizanju sporazuma o povratku stvari na status quo na administrativnim prelazima na sjeveru Kosova, podsjeća kanadski nedjeljnik i tekst završava strepnjom profesora Ostina da Kosovo ide istim putem kao i Albanija, a koji će se "završiti zaista polarizovanom i opasnom" političkom klimom.

http://www.nezavisne.com/novosti/ex-yu/Kanadski-nedjeljnik-Kosovo-je-beznadezan-slucaj-107627.html

DEJAN LUČIĆ: Zbog Rusije svi dobijamo batine

31-08-2011

 

ANALITIČAR DEJAN LUČIĆ TVRDI DA SE VLADARI IZ SJENKE ZALAŽU ZA JAČANJE TURSKOG UTICAJA NA BALKANU

Zbog Rusije svi dobijamo batine

 

Kroz vjekove Zapad podržava Tursku kao svog saveznika protiv Rusije koja im je permanentna meta. Strah da Rusija ne izađe na toplo more, nalazi se i iza secesije Crne Gore i njenog okretanja prema Vatikanu i NATO paktu, tvrdi Lučić

Plan vladara iz sjenke je da se Turska vrati na Balkan i maksimalno ojača kao saveznik protiv Rusije. Turska nikad neće biti primljena u Evropsku uniju koja će se, po mojoj procjeni, ionako uskoro raspasti, ali ona treba da postane stožer ujedinjenja turkofonskih i islamskih nacija koje treba da formiraju novu super- državu, kazao je, za ''Reviju D'', Dejan Lučić, poznati novinar, analitičar i autor više knjiga o teorijama zavjere.

Lučić smatra da je Cazinska krajina sjever te buduće obnovljene države, a njene istočne granice treba da budu bivše islamske teritorije SSSR.
- Kroz vjekove Zapad podržava Tursku kao svog saveznika protiv Rusije koja im je permanentna meta. Britanci i Francuzi, kao i Vatikan, kontrolisani od istih vaninstitucionih centara moći, složni su da treba uništiti Rusiju i pravoslavlje kao njen stožer. Srbija i čitavo Balkansko poluostrvo samo su predigra za glavnu metu. Strah da Rusija ne izađe na toplo more, nalazi se iza secesije Crne Gore i njenog okretanja prema Vatikanu i NATO paktu... U istom paketu je i pravljenje velike Albanije, secesija Raške, zatim naseljavanje Roma muslimanske vjeroispovijesti i azilanata iz sjeverne Afrike na teritoriju regionalizovane Srbije. Povezivanje islamskih teritorija u jednom trenu će doći kao prirodno… Vjerovatno će se izazvati neki novi građanski rat, pa će turske vojne snage nastupiti kao mirotvorci. Priča o ljudskim pravima ne važi za Srbe, a primjer za to je heroinska republika Kosovo. Faza pripreme za tursku dominaciju je i ekonomski povratak Turske, kroz investicije, moguću kupovinu JAT-a… Naša vlast nije naša već je produžena ruka Rotšilda i Rokfelera, odnosno tajnih društava koja kreiraju Novi svjetski poredak.
Siromašenje pravoslavnih teritorija i skori bankrot Grčke, ali i Srbije, Makedonije i Crne Gore je slabljenje odbrane. Rat između Turske i Grčke je u pripremi. Kako će Grčka da se brani kad više nema ekonomske resurse? Jedina pomoć pravoslavlju može doći od Rusije, zbog koje i dobijamo batine kroz istoriju! Ćutanje Rusije za nas je tragično, mi polako nestajemo. Zato molim svakoga ko može da zavapi kod Putina da to učini odmah. Poslije će biti kasno, upozorava Lučić.

Prema njegovim riječima povratak, Turske na Balkan odvija se fazno i ne mora da se dogodi brzo…

-Ideja je da se naprave puzle od islamskih država koje će se u jednom istorijskom trenu skupiti na gomilu. U okviru toga je i pravljenje velike Albanije, ali i islamske države u Bugarskoj, a trenutno je na redu Grčka… Padom Grčke i njenim drobljenjem, otimanjem sjeverozapadnog dijela od strane Albanaca rat se približava Crnoj Gori. Problem je u tome što Crnu Goru nema ko da brani, policija za to nije dovoljna. Slično je i u Srbiji. Od Bugarske granice do Niša nema nijednog vojnika. Da li će do svega ovoga doći, vidjećemo, jedno su planovi, a drugo realnost. Ako im treba velika Turska, vladari iz sjenke će je napraviti. Ono što mi možemo da uradimo je organizovanje svog tajnog društva o čemu govorim u knjizi "Teorija zavere". Tu se nalazi uputstvo za pravljenje društva i osvajanje vlasti iznutra, kao što su radili iluminati s masonima.

Vrh zavjere je, tvrdi Lučić, u okviru "Rojal Tribunala" kojeg čini britanska kruna s aktuelnim Rotšildom i Rokfelerom.

-Dobri odnosi s Rotšildima odlažu realizaciju rasparčavanja Crne Gore, ali ne zauvijek. U sjenci se nalazi "Fabijansko društvo", koje ima funkciju kreiranja strategije, a taktika se razrađuje na nivou Bilderberga i Trilateralne komisije. Tajno društvo " Dolmeh", koje čine islamizovani Jevreji kojima je pripadao i Ataturk, u Turskoj kontroliše tajne službe, diplomatiju, medije, sudstvo, školstvo i naravno novčane tokove. Turska je pod kontrolom Rokfelera i američkih Hazara, a Grčka -Rotšilda i britanskih Jevreja. ''Operacija Zetra'' je ''Zelena transverzala'', a meta je Evropska unija koja treba da se destabilizuje građanskim ratom s islamom… Naravno, to ne rade Muslimani već MI-6, CIA-a i Mosad. Mudri Muslimani ne žele taj rat već samo oni koji su plaćeni za to, a ne razmišljaju svojom glavom. Vehabije su, recimo, projekat britanske službe još s kraja 18. vijeka i stvorio ih je špijun Hamfer. Djeluju samo na Balkanu i na Kavkazu, da su autentični djelovali bi i u drugim dijelovima svijeta. No, cilj je pravoslavlje. Pokretačka energija im je euro, a ne Alah, tvrdi Lučić.

Lučićev novi roman "Kineska osveta" prepun je šokantnih fakata…

-Pokušao sam da napravim špijunski roman za žene, glavna junakinja je Nikoleta Laban, mlada novinarka jednog beogradskog dnevnika, koja otkriva ono što špijuni ne smiju da kažu, a to je ko stoji iznad Tačija i Haradinaja u hijerarhiji trgovine ljudskim organima Srba.To ne radi mafija već tajne službe i zavjera ide do državnih vrhova. Ljudski organi se nabavljaju na Bliskom istoku, ali i u Francuskoj, SAD... Farmaceutska industrija na Zapadu je pod kontrolom krupnog kapitala. Paralelno s proizvodnjom bolesti prave se i ljekovi, kao što kompjuterske viruse prave oni koji prodaju programe za njihovo uništavanje. Sve je u službi novca, a ne zdravlja. Plan uništavanja ljudi na planeti je u toku, reći ću otvoreno da je to globalni holokaust o kome se sve zna, a počinioce niko ne smije da hapsi, jednostavno zato što nema ko da kontroliše kontrolore. Predsjednici su marionete u lutkarskom pozorištu. Sudstvo je takođe kontrolisano od onih koji finansiraju partije. Tajne policije su zapravo političke, one nemaju funkciju da brane zemlju od neprijatelja već da izmišljaju neprijatelje, kako bi se uvela veća kontrola nad sopstvenim narodom, tvrdi Lučić.

D.Stodić

Intelektualci kukavice


Lučić kaže da nije imao mnogo problema zbog svojih analitičkih knjiga i otvorenog pisanja o temama od kojih mnogi bježe… Takođe, kako kaže, kaje se jedino zbog toga što u pisanju nije bio oštriji…
-Imao sam relativno malo problema, samo među onima koji misle da je njihov narod superioran i nedodirljiv za istinu. Njihov šovinizam prema Srbima mjerilo je njihove oholosti i uzrok globalne mržnje. Što se sije to se i žanje. Kajem se što nijesam bio oštriji i što sam izabrao da se rodim u zemlji u kojoj ima više pisaca nego čitalaca, kako je rekao moj Hercegovac Momo Kapor. Kupci mojih knjiga o terorijama zavjere su oni koji imaju hrabrosti da saznaju istinu. Nevjerovatno je koliko ima kukavica među intelektualnom elitom, kaže Lučić.

 

Odnosi između Srbije i Crne Gore sve gori


Prema Lučićevim riječima, odnosi između Srbije i Crne Gore u budućnosti će biti još lošiji nego što su trenutno…
-Odnosi Crne Gore i Srbije biće sve gori, jer srpska Sparta lagano postaje produžena ruka Hrvatske i Vatikana. Da bi neko postao veći Crnogorac, on najprije mora biti veći antisrbin. Mržnja prema srpstvu gorivo je svih nacija koje su nastale po planovima vladara iz sjenke, smatra Lučić.

http://www.revijad.co.me/index.php?nivo=3&rubrika=5&datum=2011-08-31&brojms=479&clanak=1976

петак, 23. септембар 2011.

Emil Vlajki, HUMANIZAM I TEROR

HUMANIZAM I TEROR

 

Autor: FOKUS   

četvrtak, 22 septembar 2011 21:09

 

Prije šest decenija, francuski filozof, Moris-Merlo Ponti, napisao je knjigu "Humanizam i teror" gdje je u ime imaginarne komunističke budućnosti opravdao Staljinove koncentracione logore. Ta knjiga je izazvala prezir i zgražanje tadašnje evropske intelektualne, demokratske ljevice. Danas, šezdeset godina kasnije, u ime "humanizma" novog svjetskog poretka kojim se navodno promoviraju ljudska prava i demokratske vrijednosti, stvaraju se logori i mučilišta širom svijeta. Primjerice, američki zatvor Gvantanamo na Kubi, tajni, nelegalni američki logori u Evropi gdje se masovno primjenjuje tortura, Abu Graib, američki sadistički logor u Iraku, itd. Logorima prethodi uništavanje cijelih naroda bilo direktno kroz ekonomski embargo i nelegalna bombardiranja, pa do isfabriciranih državnih udara i revolucija: Čile, Rumunija, Jugoslavija, nedavne "revolucije" u Tunisu, Egiptu i Libiji, sadašnji pokušaji državnog udara u Siriji i Jemenu. Kada "demokracija" pobijedi u tim zemljama, novi gospodari svijeta dovode na političke i druge javne položaje svoje marionete koje su "za šaku dolara", ali ponekad i poradi svoje gluposti i mediokritetstva, spremne izdati vlastiti narod i zemlju. Ovaj model neokolonijalnih odnosa posebno je vidljiv u srpskom/srbijanskom slučaju. Propašću komunizma, Amerika je postala jedina svjetska supersila koja je kao konkurente vidjela buduću ujedinjenu Evropu i mogućeg oporavljenog giganta Rusiju. SAD su usporile evropsko ujedinjenje iniciravši seriju balkanskih ratova na prostorima eks-Jugoslavije o čemu postoje otkriveni autentični dokumenti. U tim ratovima, Srbi su bili prokazani kao glavni krivci zato što su SAD bile i ostale ubijeđene da će Srbi, u slučaju konfrontacije Zapada i Rusije, uvijek stati na rusku stranu. Srbiju je, zajedno sa srpskim narodom u regionu, trebalo poniziti i rasparčati, a sam srpski narod podvrći mentalnom genocidu.

Zamišljeno, učinjeno. Prvo je NATO izvršio agresiju na Jugoslaviju/Srbiju i okupirao Kosmet čime je beogradski režim bio ozbiljno uzdrman. U 2000, nakon "oktobarske revolucija" (Koštunica) kojom je svrgnut Milošević uz obilnu pomoć Vašingtona koji je na tu operaciju potrošio 70 milijuna dolara (keša), na vlasti u Srbiji su se smjenjivale podložne političke ekipe koje su izvršavale sve naloge svojih zapadnih gospodara: uništile su vojsku, dozvolile pljačkanje privrede preko privatizacije, prodale vlastiti bankarski sistem strancima, dale autonomiju/državnost Vojvodini, poslali sve svoje heroje u Hag i pasivno se ponijele prema gubitku Kosmeta. Naravno, za uzvrat nisu ništa dobile, a budući "put prema Evropi" bit će popraćen novim ucjenama od strane Zapada, a možda, nakon konačnog raspada, jedan mali dio nekadašnje Srbije ipak stigne u Evropsku uniju. Aferim. Ali, najstrašnije od svega što se srpskom narodu desilo, bio je doživljeni mentalni genocid. U Srbiji nitko više ne reagira na konstantnu demonizaciju srpskog naroda i na ostale, gore opisane, pošasti koje su ga snašle. Političke, kulturne i ekonomske elite su kupljene i kušuju ili pak vode propagandu protiv svega što je srpsko. A narod šuti. Nema ni vođu ni partiju koji bi ga poveli u borbu protiv sramote koja mu se nameće. Posebno je to vidljivo danas, kada je srpski narod apsolutno nijem iako je onaj ostatak Srba na sjeveru Kosmeta zatvoren u najveći koncentracioni logor koji aktualno postoji u Evropi.

U sličnoj situaciji, za vrijeme Pariske komune, Francuzi su se opirali njemačkom okupatoru i domaćim kvislinzima koliko su mogli. U Varšavskom getu prije 70 godina, Jevreji su se digli na ustanak i hrabro izginuli. Današnji Srbi/Francuzi/Jevreji, iskazuju revolt na drugi način. Postavili su smiješne barikade koje ne predstavljaju nikakvu prepreku bilo kojoj vojnoj sili. Zadržali su i ponos kojeg su drugi Srbi odavno izgubili. Pred očima NATO okupatora, oni na barikadama plešu svoja narodna kola, pjevaju i održavaju književne skupove. Mogu se zamisliti NATO okupatori kako na to reagiraju: misle, vjerojatno, da su Srbi lud narod. A ti preostali kosmetski Srbi spremni su izginuti. To se, vjerujmo, neće desiti, ali je njihov egzodus s kosmetskih područja tek stvar vremena. Zapadni "humanizam" zasnovan na teroru još jednom je trijumfirao.

Piše Emil Vlajki