Demokratskih institucija nema u planovima Billa Gatesa
7-9 minutes
Autor: Jörg Phil Friedrich
Ako želite da napišete knjigu u kojoj hoćete da ponudite svetu predloge za rešavanje velikog problema, onda morate da razjasnite dve stvari: prvo da je problem zaista veliki i drugo da pripadate onima koji su od početka ispravno procenili njegovu veličinu.
Bill Gates to radi u sveprvoj rečenici svoje knjige "Kako sprečavamo sledeću pandemiju" u kojoj kaže da je na jednoj večeri u petak, sredinom februara 2020, shvatio „da Covid-19 prerasta u globalnu katastrofu". I u nastavku kazivanja Gates retko propušta priliku da dočara veličinu ove katastrofe i da jasno stavi do znanja da je on jedan od onih koji ne samo da su to jasno videli od početka, već su i odmah reagovali i uradili prave stvari da je suzbiju.
Pri tome večere igraju važnu ulogu, što ukazuje na još jednu bitnu karakteristiku autorove kompetencije: očigledno je dobro umrežen sa drugim takođe važnim ljudima i ekspertima, koje može da pozove, od kojih može da se informiše i koje jelte može da pozove na radnu večeru. Ko će nas, ako ne takav čovek, zaštititi od velikih opasnosti?
Kako Bill Gates zamišlja zaštitu čovečanstva od pandemija čitaoc spoznaje u devet poglavlja, koja, usput, sadrže i pojedina dobra naučna-popularna objašnjenja o tome kako funkcionišu antigen i PCR testovi, mRNA vakcine i kako se virusi šire. Ali, naravno, ove spoznaje nisu centralna zadaća njegove knjige. A to je osmišljavanje master plana prema kome je moguće izbeći pandemije u budućnosti.
Najvažniji element u ovom planu je globalni ekspertski komitet, tzv. GERM-Tim (Global Epidemic Response and Mobilization Team), koji je predstavljen u drugom poglavlju, da bi se potom provlačio kroz celu knjigu. Taj tim je neka vrsta "snaga za brzo reagovanje" na epidemije, jedna organizacija koja identifikuje epidemije, odmah na licu mesta preduzima drastične mere (za šta očigledno poseduje em kompetenciju nadležnosti em ovlašćenje za donošenje odluka), održava globalne baze podataka i po potrebi organizuje dalje protivmere kao što su kao razvoj vakcine i kampanje vakcinacije.
Demokratske institucije?
Tim GERM-a treba da „proverava" spremnost država i on će „voditi" odgovarajuće vežbe. Pored toga, svakoj državi je potreban „poverenik za pandemiju sa mandatom da razvije i implementira plan za obuzdavanje izbijanja". Ova osoba treba da bude u mogućnosti da izdaje pravila i propise i da ima „pun pristup podacima i modelima". „Na međunarodnom nivou, tim GERM-a treba da preuzme ove funkcije".
Tim GERM-a, „svetski EOC (Emergenci Operation Center) sa super-ovlašćenjima", i nacionalni poverenici za pandemiju sa sveobuhvatnim mandatom da odlučuju i sprovode mere – za Billa Gatesa su to neophodni garananti za sprečavanje pandemija u budućnosti.
Demokratske institucije se ne pojavljuju u Gatesovom planu, reč „parlament" izranja tačno jednom u celoj knjizi, i to u fusnoti, a nije bez ironije da se i termin „demokratija" pojavljuje također precizno samo jednom – na kraju liste faktora koji izgleda nisu direktno relevantni za „problem sprečavanja pandemija": sem „akceptiranosti ljudskih prava i demokratije", ta lista faktora uključuje i poljoprivredne prinose, svetsku trgovinu i ekonomski rast.
Ovo je iznenađujuće jer Gates na početku svoje knjige priznaje da su globalizacija i industrijalizovana poljoprivreda, kao i klimatske promene izazvane čovekom (koje su jelte posledica intenzivirane poljoprivrede, svetske trgovine i ekonomskog rasta) čine uzroke koji vode ka tome da pandemije postaju sve verovatnije. Ali Gatesu ne pada na pamet da počne analizu uzrocima.
Ono što Gates želi je ekspertska organizacija sa punim ovlašćenjima koja deluje globalno, koja prati zdravstvenu situaciju u svim državama i odmah unosi sve upadivosti i anomalije u bazu podataka – koju sama vodi. Reč „zaštita podataka" se pojavljuje tri puta, svaki put u umetnutoj polurečenici koja kaže da zaštitu podataka, naravno, treba poštovati pri prikupljanju informacija – pri čemu izgleda da ova tri umetanja postoje samo u nemačkoj verziji knjige.
Kako poštovati privatnost kad će „svi rezultati testova biti povezani sa sistemom digitalnih podataka… kako bi službenici javnih zdravstvenih institucija mogli da vide šta se dešava u njihovoj zajednici" i kad će „sekvencirani podaci… takođe biti povezani sa informacijama o osobi na koju se odnose" i kad „svaki rezultat testa treba da bude povezan sa osobom od koje uzorak potiče" – o tome Gates ne kaže ni reči.
Relevantna veličina
Tim GERM-a, prema autorovoj zamisli, munjevitom brzinom procenjuje koja epidemija može da preraste u pandemiju i odmah pokreće odgovarajuće mere – karantin, testove, brzi razvoj lekova i vakcina. Nije iznenađujuće da Gates veruje da je zatvaranje škola i staračkih domova dobar način za suzbijanje pandemije.
Za Gatesa su ovo samo organizaciona i tehnička pitanja koja administriraju i realizuju eksperti. U trenutnom raspoloženju čovečanstva, ovo bi moglo biti dobro prihvaćeno jer rano otkrivanje i brza reakcija su visoko cenjeni, a sporost povezana sa političkim i demokratskim procesima su pod paljbom kritike.
Pitanja poput onih: kako ljude ubediti da učestvuju u neophodnim merama, kako obezbediti da ljudi prihvate da im dajete vakcine -za koje Gates kaže da treba da se razvijaju i odobravaju sve bržim tempom-, kako se u jednom demokratskom društvu zapravo pregovara prihvativa opcija i kako se donosi politička odluka koje su mere prikladne, a koje se ne mogu prihvatiti: ta pitanje se ne pojavljuju u ovoj knjizi Gatesa.
Za Gatesa je jedina relevantna kontrolna varijabla broj umrlih od pandemije, koji treba svesti, po mogućnosti na nulu, iskorenjivanjem svega što liči na izbijanje pandemije drastičnim merama a svega što se na ovaj način ne može iskoreniti: ograničiti usklađenim i doslednim merama i akcijama tim GERM-a. I ovim će Gates verovatno naići na raširene ruke u stanovništvu, javnosti i nauci – pri trenutnom raspoloženju.
Stoga je veoma važno pojasniti čega kod Gatsa nema: njega ne zanimaju etičke, političke i društvene cene apsolutističke borbe protiv pandemije. Da, „biće bolno" za štićenike staračkih domova i njihove porodice kad njihovi najmiliji budu „bukvalno zaključani u svoje sobe", ali finalno je ova mera spasla mnoge živote i zato je treba ponovo primeniti. Pri čemu čak ni Gates ne osporava činjenicu da se društvo mora zapitati koliko je spasavanje života etički prihvativo.
Sem toga, pandemija Covid-19 je takođe pokazala da su ograničeni ne samo finansijski i tehnički, već i politički i organizacioni resursi i čovečanstva i svake pojedinačne zemlje. Ne radi se samo o pretnji pandemija, već o isprepletenom kompleksu ogromnih problema, od kojih su klimatske promene i ratna žarišta samo najaktuelniji. I ovde se od društva stalno zahteva da ispregovara prioritete i deluje tako da se ne raspadne pod neminovno nastalim tenzijama.
Knjiga Billa Gatesa ima sve ono što je potrebno da postane Manifest za zagovornike oštrih tehnokratskih mera u borbi protiv pandemije. Zato bi trebalo da je pročitaju svi kojima etika i demokratija, ljudska prava i samoopredelenje nisu „faktori" koji se, eto nažalost, ne mogu uzeti u obzir u globalnoj zdravstvenoj politici.
Prevod: Mirko Vuletić
Pratite nas na Fejsbuku, Instagramu i Tviteru. Ako imate predlog teme za nas, javite se na pcnen@t-com.me
Нема коментара:
Постави коментар