IZ DIPLOMATSKOG UGLA
Taj ga ne bi osvitao
Koga se Crnogorca ili Srbina dokopao, dok je bio terorista, Hašim Tači, poznat pod nadimcima "Zmija" i "Hašiš Tači", taj ga ne bi osvitao. Osuđivala ga je "međunarodna zajednica", devedesetih godina, kao teroristu, a onda se izljubio sa svojom dobrom "vilom", s onom simpatičnom i nestašnom Madlen Olbrajt, koja ga je proglasila "demokratom". Srpske vlasti su ga osudile na robiju zbog banditskog napada na srpsku miliciju, kada su ubijena dva policajca, a pet ih ranjeno. Onda je neko iz srpske vlasti sakrio crvenu interpolovu potjernicu raspisanu za njim, jer Tadić hoće da mu bude sagovornik, "dok se ne dokažu optužbe". Istovremeno, Boris, kao dosljedan "američki predsjednik" u Srbiji, nije htio da brine o ljudskim pravima Miloševića, u haškoj tamnici, iako Slobi ništa nije dokazano, pa je ubijen, neosuđen, dakle nevin, kako bi "međunarodna zajednica" izbjegla bruku.
Sada se svi iščuđavaju kako je Tači, "legalni predstavnik albanskog naroda", kako mu tepaju naše političke vođe, mogao da bude ne samo kriminalac, već i monstrum. Svi ti koji se sada iznenađuju, zbog tvrdnji Dika Martija, mogu se smatrati saučesnicima u zločinu, naročito Brisel i Vašington, UNMIK i Euleks, jer se sve to znalo već deset godina, a oni nijesu htjeli da vjeruju, jer su "zločin uzeli sebi za zastavu", što bi rekao pjesnik Branislav Petrović Brančilo. Ako to nijesu htjeli da znaju u prvih deset godina, zbog "kratkoročne stabilnosti Balkana" morali su to saznati posljednjih godina, jer, pisano je o tome u ovoj kolumni, pisano u beogradskom Pečatu, pisano u rimskoj Rinašiti. Pisale su o tome Italijanka Marialina Veka u knjizi "Vučje srce" i Karla del Ponte u knjizi "Lov". Umjesto da naši političari nalože istragu i zatraže to isto od "međunarodne zajednice", Boris bi da pregovara sa čudovištem, a Britva je priznao Zmiju. Oni koji su pisali o trgovini srpskim organima napadani su da izmišljaju te stvari, jednako kao što su napadani i oni koji su još prije deset godina pisali o švercu cigareta i ulozi Gospodara u njemu. Napadali su ih isti oni što se sada iznenađuju Tačijem, isti oni što u Montenegru još neće da se iznenade onim što piše u optužnici Đuzepea Šelzija, na 408 stranica, u kojoj Milo zauzima počasno prvo mjesto. Sjutra će se isti iščuđavati kada Hag dokrajči i Vojislava Šešelja, koji leži osam godina u "tamnici naroda", zbog "verbalnog delikta", a da mu ništa nije dokazano, pa ni presuđeno.
Evo im već davne izjave haškog svjedoka K-144, za koju su morali znati: „Koliko znam, najmanje 300 bubrega i još bar oko 100 drugih organa izvađeno je ljudima na Kosovu. Zarobljenicima su vadili jetru, ali i srce. Znam da se cijena bubrega kretala od deset do 50 hiljada maraka... Vođena je precizna evidencija, a papiri su išli na ruke Hašimu Tačiju kao i 80 odsto zarade koju je dijelimo s komandantima... Kad bi javili koji im i kakav organ treba, odlučivalo bi se ko će pod nož. Operisani su zatim ostavljani da umru tako što bi ih skinuli s aparata..."
Šeik Behramin je izjavio na iračkoj televiziji, 2002. godine, da mu je presađeno srce u Turskoj, da se "odlično osjeća, ali mu je žao što u njemu sada kuca srpsko srce".
Šta još treba da nam učine ovakve zvjeri, pod zaštitom evroatlantista, da bi se naši političari okrenuli svome narodu, a manuli ljubljenja sa zlikovcima i trčanja pod NATO skute?
Dokle će naše vođe, NVO i novokomponovane demokrate, da vjeruju da je svaka optužnica protiv Srba osnovana, a nikako da povjeruju da su i optužnice protiv naših neprijatelja istinite, već to proglašavaju "teorijom zavjere"? Da ne bi Martija, još bi ćutali.
Gdje im je obraz?
(Autor je nekadaŠnji generalni konzul SRJ u Bariju)
Piše: Dragan MRAOVIĆ
http://www.dan.co.me/index.php?nivo=3&rubrika=Povodi&datum=2010-12-23&clanak=260952
Нема коментара:
Постави коментар